Kavezni uzgoj tuna u Hrvatskoj

 
Gost autor 07.07.2007.
U posljednjih deset godina jedna od svjetlijih točaka u razvitku hrvatske marikulture je promocija i uspostavljanje kaveznog uzgoja tuna; Uzgoj tune namijenjen je izvozu na japansko tržište i to najviše zaslugom nekolicine naših iseljenika iz Australije; Danas, sudeći prema rezultatima, ulaganja u kavezni uzgoj tuna pokazala su se kao jedna od najuspješnijih investicija u Hrvatskoj; O ovoj zanimljivoj temi piše gost autor Tihomir Gržinčić, prof.
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

Projekt kaveznog uzgoja tuna započeo je na zadarskom području krajem 1995. godine, samoinicijativno zaslugom nekolicine iseljenika iz mjesta Kali na otoku Ugljanu. Zbog povećane potražnje za tunom na japanskom tržištu i visokih cijena došlo je, najprije na južnoj hemisferi a potom i kod nas, do ograničavanja kvota ulova tuna. To je bio poticaj za početak uzgoja tuna u kavezima.

Uzgoj tuna u kavezima među prvima su započeli australski Hrvati u mjestu Port Lincoln početkom 1990-ih godina. U Južnoj Australiji naši hrvatski ribari uspjeli su ulovljene tune sačuvati u kavezima, dohranjivati ih i tako uzgojenim višestruko im povećati  cijenu, prodajući ih na japanskom tržištu. To novo iskustvo u kaveznom uzgoju tuna kojim su ostvarili iznimne rezultate naši ribari prenijeli su u Hrvatsku. Nekolicina naših iseljenika odlučila je svoj kapital uložiti u nas do tada nepoznatu granu marikulture, uzgoj tuna u kavezima.

S početnim kapitalom od dva milijuna australskih dolara te još pet milijuna dolara utrošenih u kupnju kaveza, tunolovca i izgradnju kopnene infrastrukture, krajem 1995. godine osnovana je Kali tuna, prva tvrtka u ovom dijelu Mediterana u kojoj je počeo uzgoj tune.Otada je posao s tunom od iznimne važnosti za hrvatsku marikulturu i jedan je od najuspješnijih hrvatskih izvoznih projekata.

Eksperimentalnu proizvodnju Kali tuna započela je 1996. godine u svom tunogojilištu uz otok Iž. Te prve godine uzgojili su i na japansko tržište plasirali prvih 39 tona tuna. Tuna je prvenstveno namjenjena specifičnom japanskom „sushi“ i „sashimi“ tržištu. Primjerom Kali tune krenulo je još nekoliko tvrtki koje su se počele baviti uzgojem tuna. Uzgoj tune u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina zaustavio se u okvirima šest tunouzgajivača. Od toga četiri tunouzgajivača je na području Zadarske županije( Kali tuna, Jadran tuna, Marituna i Adriatic tuna). Na području Splitsko – dalmatinske županije prisutna su dva tunouzgajivača: Brač tuna i Drvenik tuna. Početak proizvodnje bilo je prvih 39 tona iz uzgajališta Kali tune, dok se danas proizvodnja kreće od 3 500 do 4 000 tona.

Tab. 1. Proizvodnja tuna u Hrvatskoj 1996-2005.

Od svih vrsta tuna na japanskom tržištu najviše se cijeni atlantska plavorepa tuna (Atlantic bluefin tuna), koja se lovi i u Jadranskom moru.


Sl.1. Atlanska plavorepa tuna



Atlantska plavorepa tuna živi u velikim jatima koja su sklona udaljenim migracijama. Može narasti do pet metara i doseći težinu do 700 kilograma. Živi do 30 godina starosti. Zbog stalnog kretanja troši ogromne količine kisika i stoga živi u ekološki čistim morima. Spada među najbrže oceanske ribe i može postići brzinu veću od 80 km/h. Mrijesti se u dubljim područjima Sredozemnog mora i Atlantika. U Jadranskom moru mriještenje tuna dosad nije zabilježeno. Budući da je Jadransko more bogato sitnom plavom ribom, poput srdele i inćuna, tuna u Jadran dolazi iz Sredozemnog mora isključivo zbog hranjenja.

Cijena kilograma atlantske plavorepe tune kreće se na japanskoj burzi i do 25 američkih dolara, ovisno o sadržaju masnoća  i boji mesa. Iznimno, cijena velikih tuna može prijeći i stotinu tisuća američkih dolara. Jedna takva tuna teška 200 kilograma prodana je u siječnju 2001. godine na aukciji u Japanu za čak 173.600 dolara, 868 dolara po kilogramu. Svaki se primjerak tune, prije aukcije na najvećoj veletržnici ribe na svijetu u Tokiju, provjerava u odnosu na svježinu, boju, količinu masnoće i veličinu te na kraju ocjenjuje. O danoj ocjeni ovisi cijena koju tuna pojedinačno može postići na aukciji.

Sl.2. Pregled tune na aukciji


Specifičnosti kaveznog uzgoja tuna

Za razliku od uzgoja bijele ribe (lubin i komarča), gdje se riba razmnožava i uzgaja u zatočeništvu, tunogojilišta koriste ulovljenu ribu. Tuna se u kavezima ne razmnožava, već samo tovi. Tehnologija uzgoja tune je specifična u odnosu na tehnologiju uzgoja lubina ili komarče, gdje je čitav ciklus, od mrijesta, preko ikre i mlađi do konzumne ribe pod kontrolom i gdje se riba hrani industrijskom hranom. Kontrolirani mrijest i uzgoj mlađi tune još je u istraživačkoj fazi, tako da se tuna za kavezni uzgoj izlovljava iz prirode. Sezona izlova tune započinje u travnju i svibnju i traje dok se ne izlovi dopuštena količina dozvoljena propisanom kvotom za svaku pojedinu godinu.

Tuna se lovi kružnom mrežom plivaricom. Većina tune u Jadranu uhvati se kod otoka Jabuke. Tu je more duboko, morske struje nose plankton, te je dosta sitne plave ribe za kojom se tuna kreće. Jadransko more je rastilište tune pa u njemu prevladavaju mali primjerci u prosjeku manji od 20 kilograma. U domaća tunogojilišta odlazi gotovo cijeli ulov tuna naših ribara. Uz to, uzgajivači kupuju živu veliku tunu od onih mediteranskih zemalja koje još nisu uspostavile uzgoj.
Nakon što je uhvaćena u ribarske mreže na otvorenom moru, tuna se prebacuje u transportne kaveze koji se uz pomoć broda tegljača vuku do stajaćih, usidrenih kaveza u kojima se tijekom sljedećih nekoliko mjeseci ( 5 – 6  mjeseci za veliku tunu ulovljenu u Mediteranu ) do dvije godine ( mala tuna, težine oko 10 kilograma ulovljena u Jadranu ) hrani plavom ribom i glavonošcima dva puta dnevno, dok ne dosegne 30 kilograma za plasman na tržište Japana.

Sl.3. Kavezi za uzgoj tune 


Iako je Jadransko more bogato sitnom plavom ribom, kapacitet hrvatske ribolovne flote za ulov  sitne plave ribe, premali je da bi namirio sve domaće potrebe. Tako i šest hrvatskih uzgajivača svoju tunu hrane najčešće uvoznom srdelom i haringom iz Sjevernog mora. Hrvatska se jedina u Europi bavi uzgojem nedorasle tune, ostali samo tovom.

Pozitivni učinci kaveznog uzgoja tuna

Hrvatsko ribarstvo koje je tijekom Domovinskog rata bilo u krizi, uzdigao je uzgoj tuna. Kavezni uzgoj tuna je značio oživljavanje ribarstva i izlazak iz teške situacije jer su prethodno ribari bili svedeni na ulov srdele za riboprerađivačku industriju koja se i sama našla u problemima. Početak kaveznog uzgoja tuna može se nazvati preporodom hrvatskog ribarstva i marikulture. Osim izlova tuna, razvio se veliki posao i sa sitnom plavom ribom kojom se tuna hrani. Ova aktivnost kontinuirano pridonosi obnovi ribarske flote i izgradnji kopnene ribarske infrastrukture i logistike. Uzgoj tuna u Hrvatskoj je donio revolucionarne promjene, posebno kroz socijalnu dimenziju na otocima. Potaknuo je zapošljavanje i ekonomski rast. Kavezni uzgoj tune na Jadranu predstavlja jednu od aktivnosti marikulture s najbržim razvojem. Godišnja vrijednost uzgoja tuna iznosi između 60 i 80 milijuna američkih dolara, a potpuno se izvozi na tržište Japana. Zahvaljujući uzgoju tune Hrvatska ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu morskih organizama.

Zaštita populacije atlantske plavorepe tune

Tuna je jedna od malobrojnih vrsta ribe čija se populacija pokušava očuvati od pretjeranog izlova primjenom sustava izlovnih kvota. Izlovne kvote određuju se na međunarodnoj razini, odnosno pri Međunarodnoj komisiji za zaštitu atlantskih tuna ( ICCAT ). Kvote se dodijeljuju temeljem znanstvenih procjena, koje uključuju povijesne podatke o ulovu i ribolovnoj floti. Kvote se dodijeljuju pojedinim državama a ne pojedinim morima. To znači da hrvatski ribari mogu svoj dopušteni izlov tuna ostvariti ili u Jadranskom moru ili izvan njega bilo gdje na Mediteranu ili istočnom dijelu Atlantika. U 11. mjesecu 2006. godine u Dubrovniku je održana konferencija Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna ( ICCAT ), gdje je dogovoreno smanjenje ukupnih godišnjih izlovnih kvota i to sa 32.000 tona na 29.500 tona atlantske plavorepe tune za 2007. godinu, koja bi se do 2010. godine trebala smanjiti na 25.500 tona. Konačne kvote za svaku zemlju članicu ICCAT-a dogovorene su tek početkom 2007. godine u Tokiju. U odnosu na 970 tona koliko je Hrvatska mogla izloviti 2006. godine, 2007. godine kvota će biti manja za 11,5 posto i iznosit će 862,31 tona.

Tab.2. Izlovne kvote tune za Hrvatsku prema ICCAT-u

Za Hrvatsku je ICCAT dopustio iznimku omogučivši manju kilažu ulovljene tune od 8 umjesto dotadašnjih 10 kilograma, a na tržište će se moći plasirati tek kad dosegne najmanje 30 kilograma. To će produljiti uzgojni ciklus na 2,5 godine.

Utjecaj na okoliš - potencijalni negativni učinci kaveznog uzgoja tune

Uz pozitivne ekonomske i socijalne učinke na prostor Dalmacije, kavezni uzgoj tuna stvara i mjerljive pritiske na okoliš. Ukoliko kavezni uzgoj tuna nije stručno planiran i vođen može nepovoljno utjecati na morski okoliš i izazvati konfliktne odnose s brojnim korisnicima obalne zone. Marikultura, poput svake proizvodnje, proizvodi organski otpad koji može dovesti do eutrofikacijskih procesa. Najznačajniji utjecaj kaveznog uzgoja tuna na morski okoliš potječe od nepojedenih ostataka hrane i facesa u ograničeni prostor uzgajališta, te tako uzgajališta postaju značajan izvor hranjivih tvari (dušika i fosfora) za morski okoliš. Faces i nepojedena hrana će znatno povećati razinu dušika i fosfora u sedimentu, posebno uz kaveze. Utjecaj uzgajališta na bentosku zajednicu na morskom dnu bit će iskazan kroz redukciju u bogatstvu vrstama. Posebna opasnost prijeti naseljima morske cvjetnice vrste Posidonia oceanica. Posedonia oceanica ima važnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti mora, obogaćuje morsku vodu i sediment kisikom pa je često nazivaju i „plućima mora“.

Sl.4. Degradirana naselja morske cvjetnice Posidonia oceanica  

Kod uzgoja tuna, tijekom hranjenja, u užem prostoru oko kaveza moguća je pojava manjih količina suvišne hrane i masnih mrlja.  Masne mrlje na površini mora, nošene morskim strujama i valovima  mogu se proširiti izvan uzgajališta i nepovoljno utjecati na turizam. Da bi se izbjegao nepovoljni utjecaj uzgajališta na okoliš potrebno je planiranjem odrediti zone obalnog pojasa za kavezni uzgoj tuna.

Daljnji razvoj kaveznog uzgoja tuna prvenstveno će ovisiti o dodijeljenoj ulovnoj kvoti koju određuje ICCAT, kapacitetu domaće ribarske flote i stanju na japanskom tržištu.

Tihomir Gržinčić, prof.

 Literatura i izvori podataka:

1. Jahutka, I., Mišura, A., Homen, Z. (2004 ): Ribarstvo Republike Hrvatske u godini 2003, Ribarstvo, 62, 143 – 164
2. Jahutka, I., Mišura, A., Suić, J., Franičević, V., Homen, Z., Marković, J. (2005): Hrvatsko ribarstvo u godini 2004, Ribarstvo, 63, 4, 147 – 172.
3. Jahutka, I., Mišura, A., Suić, J. (2006): Hrvatsko ribarstvo u godini 2005, Ribarstvo, 64, 4, 149 – 170.
4. Katavić, I. (2004): Strateške smjernice za razvitak Hrvatske marikulture, Naše more, 51, (1-2), 6 – 11.
5. Katavić, I., Vodopija, T. (2001): Razvojne mogućnosti marikulture u Republici Hrvatskoj, Ribarstvo, 59, 2, 71 – 84.
6. Agencija za zaštitu okoliša (2005): More, priobalje, ribarstvo i marikultura 1996. – 2003., Zagreb, 2005., www.azo.hr
7. Kalituna, www.kali-tuna.hr/hr
8. Marituna, http://www.marituna.hr/tunogojilište.php
9. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Pregled mogućih utjecaja zahvata na okoliš, 2005., http://kenny2.globalnet.hr/www.mzopu-puo.hr/default.aspx?id=519

 

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT