Ruralni turizam u Istri – dokaz da hrvatski turizam može i na drugi način

 
Gost autor 21.05.2004.
Iskustva pokazuju da na mediteranskom turističkom tržištu Hrvatska teško može konkurirati u masovnom ili elitnom turizmu; od ostalih oblika turizma posebno se ističe ruralni turizam, koji bi mogao biti jedan od faktora revitalizacije danas zaostalog ruralnog prostora Hrvatske – a sve je počelo u Istri...
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

Zbog niza problema u kojima se masovni turizam našao koncem XX. stoljeća (onečišćenje, zagušenje kapaciteta) došlo je do pojave tzv. selektivnog turizma, kao njegove suprotnosti. Pod njime podrazumijevamo sve oblike turizma koji poštuju gostoprimca, prirodno, izgrađeno i kulturno naslijeđe. Jedan od najraširenijih selektivnih oblika turizma bez sumnje jest ruralni turizam.

Prema definiciji Vijeća Europe ruralni turizam je turizam na seoskom području sa svim aktivnostima koje se provode na tom području. Prednosti ruralnog turizma su upravo njegove najznačajnije karakteristike, a to su mirna sredina, odsutnost buke, očuvani okoliš, komunikacija s domaćinima, domaća prehrana,  upoznavanje seljačkih poslova.

Ruralni turizam kao faktor revitalizacije ruralnog prostora
Nakon prvobitne faze u  kojoj je ruralni turizam bio  pokretan samostalnim inicijativama stanovništva koje je primalo goste i samih posjetitelja,  u drugoj polovici XX.stoljeća kod država suočenih sa problemima jakog polariziranog razvoja i depopulacije ruralnog prostora ruralni se turizam počinje planski koristiti u svrhu revitalizacije ruralnog prostora.

Mnogo je primjera takve uporabe ruralnog turizma. Najpoznatiji i najznačajniji je austrijski. Danas razvijeni (komunalno i infrastrtukturno) alpski prostor prije pedesetak godina pokazivao je dijametralno suprotne karakteristike  obilježja zaostajanja u razvoju. Uvođenjem novih, nepoljoprivrednih djelatnosti ( posebno ruralnog turizma) stvoren je višak prihoda koji je omogućio podizanje kvalitete života i zaustavljanje demografskog pada.

Posebno su znakovita iskustva tranzicijskih zemalja. Tako je na primjer u Mađarskoj sredinom '90-ih na jugu okruga Baranja (u blizini Hrvatske granice!) na inicijativu  lokalne zajednice i uz pomoć kredita fondova EU pokrenut projekt vinske ceste koja danas uključuje 32 obiteljska seljačka gospodrastva, 8 hotela, brojne ugostiteljske objekte i zajedno sa drugim vinskim cestama pokrenutih po njenom uzoru čini motor razvoja te regije.

Sva ta iskustva govore da je planska upotreba ruralnog turizma jedan od najupotrebljivijih scenarija oporavka ruralnog prostora Hrvatske,koji je u najvećoj mjeri zahvaćen ekonomskim osiromašenjem, nedostatnom komunalnom infrastrukturom, a zbog usitnjenih posjeda nije omogućen razvoj komercijalne poljoprivrede.

Ruralni turizam u Hrvatskoj
Ruralni turizam u Hrvatskoj se planski počeo razvijati od 1990. Prije toga postojale su nepovezane inicijative (selo Otok u Slavoniji, dubrovačko primorje, unutrašnjost otoka), no što zbog prodora neatohtonih prizvoda, što zbog rata te inicijative su ugasnule. Početkom '90-ih na inicijativu Saveza Seljaka Hrvatske, Instituta za turizam i tvrtke Hrvatski frarmer,d.d.  postavljene su zakonske regulative koje određuju bavljenje ruralnim turizmom. Jedan od temelja ruralnog turizma je turizam na seljačkim gospodarstvima, na koji ćemo se i najviše osvrnuti.

Seljačka gospodarstva manje su gospodarske cjeline smještene na turistički atraktivnom kraju koja daju izvoran proizvod ili usluge gospodarstva a u rad su uključeni svi članovi domaćinstva. Turizam na seljačkom gospodarstvu pruža dodatni izvor prihoda gospodarstva koje primarni izvor prihoda stječe iz poljoprivrednih djelatnosti.

U siječnju 2002. u Hrvatskoj je registrirano 176 turističkih seljačkih gospodarstava u 15 županija. U tri godine broj je povećan 5 puta. (1998. 32 gospodarstva). I površna analiza otkriva regionalne nejednakosti. Prednjači Istarska županija sa 68 turističkih seljačkih gospodarstava. Slijede dubrovačka, zadarska i zagrebačka županija.


Sl. 1. Prostorna distribucija turističkih seljačkih gospodarstava u Hrvatskoj 2001.

Ruralni turizam u Istri
Turizam na seljačkim gospodarstvima najrazvijeniji je na području Istarske županije. To su uzrokovali povoljni prirodni preduvjeti (zdrava klima, odsustvo buke, relativno očuvana priroda), očuvanost građevinskog i socio-kulturnog naslijeđa. Vrlo je važna i blizina stranih emitivnih područja (Italija, Austrija, Njemačka). Ponuda rekreacijskih sadržaja je također više nego zadovoljavajuća – od 7 biciklističkih staza, pješačke staze, 7 konjičkih centara itd.  Gastronomsku ponudu, također značajan faktor u ruralnoj turističkoj ponudi čini razvijena mreža restorana s autohtonom kuhinjom (gotovo u svakom mjestu) i 4 vinske ceste – Bujštine, Buzeštine, Poreštine i Vodnjanštine. Većina sela su dobro prometno povezana,s razvijenom  mobilnom i fiksnom telefonijom a trgovine, pošte i ambulante su u blizini.

Stvarna inicijativa razvoja javlja se u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. Prvenstvena svrha je rasterećenje obalnih regija i urbanih središta zbog jačanja seoske ekonomije i davanja novih sadržaja kulturnoj i povijesnoj baštini. U sklopu odjela za turizam i trgovinu Istarske županije 1997. promovirana je publikacija 'Agroturizam'. Istodobno se osigurava i financijska potpora ugovaranjem kreditne linije preko Raiffeisen bank Austria d.d. u svrhu adaptacije starih zdanja u turističke svrhe.

Godine 1999. promidžbeni materijal 'Agroturizam – Ruralni turizam  -  Ekoturizam' donosi 27 objekata svrstanih u kategorije ruralnog turizma. Osim turističkih seljačkih gospodarstava tu su ubrojane i konobe, restorani i slični objekti. Od 30 općina u Istarskoj županiji, 11 ih je počelo razvijati ruralni turizam.  Ruralni je turizam imao stalnu tendenciju rasta što je rezultiralo sa 72 ruralna turistička objekta 2001.


Sl. 2. Prostorna distribucija ruralnih turističkih objekata u Istri 2002.

Iz analiziranog stanja mogu se uočiti neke karakteristike razvoja ruralnog turizma u Istri: velik udio zapadnih istarskih objekata koje se nalaze u blizini mora što dovodi u pitanje motiv dolaska turista u rurealna turistička gospodarstva, nesrazmjerno malen broj objekata u općinama istočnog dijela, zanemarivo mali broj objekata u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu  gdje se nalaze 121 seosko naselje sa samo 6 ruralnih objekata.

Danas u Istri u okviru programa razvitka ruralnog turizma djeluje 184 domaćinstava (68 registriranih) s kapacitetom od 1460 kreveta te s mogućnošću pružanja ugostiteljskih usluga za 6000 posjetilaca. Ponuda je raznolika. Ruralna turistička domaćinstva mogu se podijeliti na 3 kategorije, jedna pružaju isključivo ugostiteljske usluge, druga smještaj i prehranu, a najčešća su domaćinstva koja će gostima ponuditi smještaj i prehranu, ali i zadovoljiti gastronomske prohtjeve vanjskih gostiju. Tome treba pridodati i kuće za odmor i  ruralne hotele, te sobe i apartmane na seljačkim gospodarstvima, koje će se od slijedeće sezone podijeliti na bed & breakfast apartmane i ruralne vile s bazenom. Kategorija koja se najviše razvija su ruralne kuće za odmor. To su obnovljene kamene kuće u kojima se u potpunosti poštovao njihov izgled i raspored prostorija. Jedina renoviranja tiču se komoditeta (kupaonica, osvjetljenje). Vlasnik ovakovu kuću iznajmljuje cijelu s okolicom te ne sudjeluje u dodatnim uslugama, poput prehrane ili proizvodnje hrane. Takve su kuće najtraženije, a dnevni im se najam kreće od 90 pa do 250 eura u špici sezone.


Sl. 3. Ruralna kuća za odmor

Posebna kategorija su i obiteljski ruralni hoteli. Trenutno ih se u Istri nalaze 4 – kod Buja, Umaga, Rovinja i Vodnjana. Takvi hoteli imaju nešto više od 20-ak kreveta. Kao i klasični hoteli imaju ugostiteljske usluge, ali karakteristično je da se nalaze u štancijama (starim imanjima).


Sl. 4. Ruralni hotel

Prosječna popunjenost kapaciteta u svim vidovima ruralnog turizma je 111 dana. Prosječan boravak je 9 dana. Prošle (2002.) sezone  je boravilo cca 5500 gostiju koje je ostvarilo oko 16300 noćenja. Najveću popunjenost imaju ruralne kuće za odmor sa 134 dana godišnje. Prednjačila je kuća za odmor sa 167 dana godišnje. 2001 je bilo uključeno 72 domaćinstava s kapacitetom od 170 smještajnih jedinica (soba i apartmana) sa ukupno 504 kreveta. Kapacitet mjesta za ugostiteljske usluge iznosio je 4511 i to 2209 u zatvorenom i 2302 u otvorenom prostoru. Ostvareno je oko 10 000 noćenja.

Općenito se najslabije pune apartmani i hoteli na seljačkim gospodarstvima, u prosjeku 80 dana. Ako ih usporedimo s apatmanima na moru, kod kojih je samo dio popunjen 60 dana godišnje, možemo zaključiti da je popunjenost takvih apartmana vrlo dobra. Domaćinstva uključena u ponudu agroturizma pune se sama i nisu u programu agencija. Oslanjaju se na vikend goste i one koji stižu za blagdana. Veći pritisak osjeća se ljeti. Prosječna popunjenost kreće se između 60 i 70 dana, što je i optimalno. No njihova osnovna djelatnost je plasman i prodaja proizvoda kroz ugostiteljske usluge, a smještaj je sekundaran. Kao što smo već istaknuli oni nisu u programu agencija. Upravo ta činjenica determinira strukturu gostiju.

 Kako je oko 85 % gostiju agencijskih, a jedini turoperator koji je ušao u program je 'RIVA TOURS' iz Muenchena koji operira za njemačko i nizozemsko tržište, velika većina gostiju (65 % ) su Nijemci, a Nizozemci čine 10 %. Talijani, kojih je 10% većinom su vikend gosti i  uglavnom posjećuju seoska domaćinstva na njima najpristupačnijem sjevernom dijelu Istre (Bujština). Nakon poratnih godina u Istru su se počeli vraćati Britanci (oko 5%). Vrlo je bitan iako postotno mali dolazak gostiju iz dalekih zemalja (Izrael, Novi Zeland). Njihovim se dolaskom potvrđuje da za ruralni turizam nije presudna udaljenost. No interes vlada i za kupovanjem nekretnina u Istri. Tu također prednjače stranci.


Sl. 5. Primjer obnovljene kamene kuće 

Zanimljive su i razlike u njihovom interesu. Tako primjerice Englezi i Irci, koji  u posljednje vrijeme pokazuju najveće zanimanje, uglavnom traže stare kamene kuće, donekle sređene. Talijani žele što bliže  moru., Nijemci nove kuće, a Austrijanci najradije u srednjoj Istri kupuju stare kamene kuće na povećim  imanjima koje obnavljaju. Kontakti se uglavnom uspostavljaju internetom, aod prvog kontakta do zaključenja ugovora ne prođe više od 2-3 mjeseca! Cijene su najpovoljnije u unutrašnjosti Istre. Tako naprimjer kuća kod Žminja od 53 kvadrata s 500 četvornih metara okućnice košta samo 39 tisuća eura, uz mogućnost nadogradnje!

Razlike u odnosu na maritimni turizam su očite. Najatraktivniji je faktor potpuno ruralno okruženje. Od same udaljenosti bitnije su odrednice organizacija tržišta i kvaliteta (autohtonost). Također u ruralnom turizmu ne postoji problem kratke sezone. Najveći je broj dolazaka od polovice travnja do polovice studenog. Najviše su cijene od  10. 7. – 31. 8. , no domaćinstva koja se oslanjaju na lovni turizam  imaju veću popunjenost i više cijene zimi (zbog grijanja). U ostalom razdoblju najveći broj dolazi vikendom (domaći gosti-Riječani i Zagrepčani). Žarišta ruralnog turizma su Labinština, područje od Svetvinčenta prema Puli, Bujština s Motovunom, općina Cerovlje. Najmanje ih je u okolici Pule, oko Vodnjana iako u tom prostoru ima mnogo štancija pogodnih za razvoj ruralnog turizma, no nije se oformila jezgra.


Sl. 6. Ambijentalno uređen interijer 

U anketi  vezanoj uz utjecaj ruralnog turizma na prostorne strukture i procese koju smo proveli na nekoliko domaćinstava uočene su neke pravilnosti. Većina se bavi ruralnim turizmom duže vrijeme, a svi su primijetili da se u njihovoj bližoj okolici sprema novi turistički objekt. Veći pomaci u lokalnoj infrastrukturi nisu primijećeni. Kao poteškoća istaknuta je nerazumijevanje vlasti (zabrana svinjokolje i branja šparoga, ograničavanje kapaciteta). Svi su zadovoljni prihodima.

Iz svega navedenog vidljivo je da vodeće mjesto Istre u hrvatskom ruralnom turizmu uzrokovan prirodno geografskim, prometnim i kulturnim pogodnostima, ali i najranijom incijativom u koju su uključeni svi potrebni faktori (lokalna zajednica, financijska potpora), što je ostavilo značajne posljedice na prostorne, soio-ekonomske i demografske strukture.  Započet proces odvija se planski i u stalnom je napredovanju i može biti putokaz razvoja ruralnog turizma u ostalim hrvatskim regijama.

Tanja Mađarić
Ivan Sarjanović

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT