Putovanje u Latviju

 
Marijan Biruš 04.01.2005.
Latvija je jedna od uspješnijih tranzicijskih država na Kontinentu; Društvo ove zemlje pokušava savladati sve prepreke koje se pred njim nalaze; Blizinu i povijesne veze velikih i bogatih zemalja ova država nastoji upotrijebiti u svoju korist.
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

Država čiji je službeni naziv Latvijas Republika, površinom je slična Hrvatskoj: 64 610 km2, ali joj je broj stanovnika znatno manji: 2 306 306 (2004.).
Latvijci (baltički narod) na teritorij su svoje današnje domovine došli već u 2. tis. pr.n.e.. U XII. st. organizirali su prve države, ali su one nakon nepunog stoljeća postojanja pale pod vlast Njemačkog viteškog reda koji je pokrstio baltičke države i osnovao niz gradova s njemačkim doseljenicima. Međutim, nije bilo njemačke kolonizacije sela tako da je u gradovima prevladavalo njemačko, a u selima latvijsko stanovništvo. U XV. st. Poljska je preuzela većinu njemačkih posjeda, a u XVII. st. dio današnje Latvije zaposjela je Švedska. Početkom XVIII. st. na ovaj prostor dolazi nova velesila čiji utjecaj traje gotovo do danas – to je Rusija. Krajem toga stoljeća pod njenom su vlašću bile obje povijesne pokrajine današnje Latvije: Livonija (sjeverno od rijeke Zapadna Dvina) i Kurlandija (južno i zapadno od Zapadne Dvine).
Dakle, borba velesila za jednu malu zemlju čiji narod sanja svoju državu. Priča nam je odnekud poznata. Taj se san nakratko i ostvario – točno između dva svjetska rata, od 1918. do 1939. Latvija je bila samostalna. Latvijci se danas rado spominju tog vremena. Mnogo je tada učinjeno. Kada se hoće, zaista se mnogo i može. No, već početkom drugog svjetskog rata Latviju je okupirao Sovjetski Savez. Raspadom te države Latvija je od 21.8.1991. ponovo samostalna država. Zanimljivo je da je tu samostalnost vrlo brzo (6.9. 1991.) priznala i službena Moskva.
U pogledu demografske slike Latvija ima slične probleme poput Hrvatske. Prirodni pad iznosi 4.86 ‰. Godišnja stopa iseljavanja iznosila je 2004. godine 2.23‰. Brojni mladi stanovnici Latvije idu na rad na Zapad. Broj stanovnika ove zemlje tijekom 2004. smanjio se za 0.71%. No, pozitivni gospodarski pokazatelji mogli bi pokrenuti nepovoljne demografske procese u suprotnom smjeru. Latvijsko danas društvo u etničkom smislu ponajviše tvore dvije sastavnice: latvijska (58%) i ruska (30%). Od ostalih naroda najbrojniji su Bjelorusi, Ukrajinci, Poljaci i Litvanci. Zbog njemačkog utjecaja u prošlosti Latvijci se danas najvećim dijelom izjašnjavaju kao protestanti evangelici (luterani).
Službeni jezik je latvijski. Dio ruske nacionalne manjine ima problema i prosvjeduje zbog učenja latvijskog jezika koji je nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. jedini službeni jezik u državi. No unatoč tome, većih trvenja na nacionalnoj osnovi nema.
U vrijeme Sovjetskoga Saveza (1940.-1991.) između svih triju pribaltičkih republika Latvija je bila najviše okrenuta industriji, i to prije svega elektrotehničkoj i strojogradnji koje su proizvodile za potrebe sovjetske vojske. Raspadom Sovjetskog Saveza i odlaskom planskoga gospodarstva, pad su zabilježili svi privredni aspekti pa je standard osjetno pao. No već od 1994. prilike se znatno popravljaju – zbog širokih reformi i zbog strane pomoći. Danas bruto društveni proizvod raste po stopi od dojmljivih 7.4% godišnje, a stopa nezaposlenosti iznosi relativno niskih 8.6% (2003.). Industrijska proizvodnja raste po stopi od čak 8% (2003.). Ipak, velik broj mladih ljudi odlazi u inozemstvo na rad, od čega vrlo velik broj u Irsku. Dublin je postao novi latvijski grad! Reći će stanovnici Latvije, ne bez gorčine. Nacionalna valuta lat ima vrlo veliku vrijednost u odnosu na ostale: čak oko 11 kuna ili 1.5 eura. Stoga se pri boravku u Latviji ne smijete razbacivati latima misleći da tri ili četiri lata nisu mnogo.
Reljef je vrlo uravnjen – na prastaru ravnu Rusku ploču tekućice su nanijele mnogo materijala iz gornjega toka. Tako su i tektonski i vanjski činitelji djelovali u istom smjeru – stvaranju nepreglednih ravnica. Te su ravnice onda otvorile put prodiranju utjecaja iz unutrašnjosti euro-azijskog kontinenta, ali je na zapadu zemlje osjetan i utjecaj Baltičkoga mora, odnosno Atlantika što se ogleda u velikom utjecaju atlantkih minimuma – čak 120-140 ciklona godišnje dolazi sa zapada što uzrokuje nižu temperaturu ljeti (jedna od najkontinentalnjih postaja, Daugavpils, ima samo srednju srpanjsku temperaturu 17.6ºc), te u većoj naoblaci (većina zemlje ima samo 30-40 sunčanih dana godišnje). Ovakvi klimatski uvjeti ne idu na ruku razvoju turizma, naročito izvan ljetnih mjeseci kada se još može dodati i kraći dan zbog visoke vrijednosti geografske širine (55 – 58 º s.g.š.).
I Latvija ima mnogo jezera – oko 3000. Većinom su ledenjačka, a najviše ih je na jugoistoku i u priobalnoj nizini. Najveći vodotok je Zapadna Dvina (lat. Daugava) koja teče s Valdajske uzvisine, istog uzvišenja u Rusiji s kojega teku i Volga, Dnjepar i Lovat – svaka na svoju stranu.


Karakteristični krajolik u Latviji (foto: M. Biruš)

Među gradovima Latvije Riga (lat. Rīga) ističe se sa oko 840 000 stanovnika. Čak trećina stanovništva Latvije živi u glavnome gradu. Nijedan drugi grad ne prelazi 50 000 žitelja. Ovakav, izrazito centraliziran urbani sustav velika je smetnja ravnomjernom regionalnom razvoju države.
Riga igra ulogu najvećeg upravnog središta, glavne luke i prometnog čvora općenito te nacionalne metropole. Grad je doista osebujan što se vidi na gotovo svakom njegovom uglu.
Kada dođete u njega, na prvi vas pogled očara njegova arhitektura i živost karakteristična za metropolu. Ovaj je grad dugo bio velika morska luka na završetku najvećeg pravca unutrašnje plovidbe. Ovdje se Zapadna Dvina ulijeva u duboki Riški zaljev. Stoga je vrlo povoljno mjesto za gradnju morske i riječne luke bilo upravo ovdje. Uz to, kroz Rigu prolaze i kopneni prometni pravci Via Baltica i Via Hansa – najveći latvijski prometni pravci. Uz najveće prometno značenje, Riga je stoljećima i najveće upravno središte prostora današnje Latvije. Zbog toga je tako odskočila od ostalih gradova u zemlji.

 
Riga – glavni i najveći grad na estuariju najveće latvijske rijeke (foto: M. Biruš)

Riga se prvi put spominje 1201. godine. U 13. stoljeću pristupila je Hanzi. Od 13. do 16. stoljeća za nju su se sporili Riški nadbiskup i Livonski viteški red. Krajem 16. stoljeća i početkom 17. pripadala je Poljskoj, tijekom 17. stoljeća Švedskoj, a u 18., 19. i 20. stoljeću Rusiji. Bogata gospodarska i kulturna prošlost ovog hanzeatskog grada vide se u arhitekturi njezinog središta – Stare Rige (lat. Vecrīga).

 
Arhitektura Stare Rige (foto: M. Biruš)

Starim gradom prevladavaju evengeličke (luteranske) crkve. Osim katedrale, koja ima jedne od najvećih orgulja u Europi, vrlo je dojmljiva crkva Svetoga Petra. Kada vidite samo toranj, mislte da je ostatak zgrade puno veći. Stoga ovakvo arhitektonsko ostvarnje izgleda vrlo privlačno. Crkva se spominje još početkom 13. stoljeća (dakle, stara je kao i sam grad), i bila je katolička do 1523. kada je postala luteranska. Toranj je visok 123 metra i na svom vrhu ima lik pijetla koji je visok 210 cm i težak 158 kg. U XVII. stoljeću, kada je crkva građena, toranj je bio najveća drvena konstrukcija u Europi.
 


Crkva Svetog Petra u Staroj Rigi (foto: M. Biruš)

 
Vjenčanje u crkvi Sv. Petra (foto: M. Biruš)


Uz ovakve kulturno-povijesne vrijednosti nije čudno što tijekom ljeta u jednom nedjeljnom prijepodnevu svakih petnaestak minuta sretnete po jednu skupinu turista. Ovaj hanzeatski biser Baltika posjećuju mahom turisti iz Njemačke, Rusije i skandinavskih zemalja.
Osim osebujnog Starog grada, Riga je možda još poznatija po secesijskoj arhitekturi izvan središta. Uz to, ovdje je i velik broj parkova i drugih zelenih površina što gradu daje naročitu ljepotu.


 
Kanal prati granicu Stare Rige (foto: M. Biruš)

U gradu je tijekom cijeloga dana primjetna velika živost. Večernji i noćni život također je vrlo dinamičan, naročito ljeti kada brojni kafići i restorani organiziraju ples na otvorenom što se sjajno uklapa u osebujno arhitektonsko uređenje grada.


Dio večernjeg ugođaja u središtu Rige (foto: M. Biruš)


Kao nacionalna metropola, Riga ima brojne muzeje, sveučilište, Nacionalno kazalište,  Latvijsku akademiju znanosti i druge kulturne i obrazovne ustanove.
Od ukupnog stanovništva 60% otpada na Ruse. To je posljedica naseljavanja ruskog stanovništva u glavno upravno središte Latvije tijekom ruske i sovjetske uprave zemljom (1721.-1918. i 1939.-1991.). U gradu se izdaje velik broj dnevnih, tjednih i mjesečnih časopisa na ruskom jeziku, ima knjižara koje prodaju djela ruskih klasika vrlo povoljno, postoji i televizijska postaja na ruskom, a na ulici se vrlo često čuje ruski jezik. Pribaltički Rusi danas su spona između Rusije i Europske unije.


Ploča Latvijskog muzeja stranih umjetnosti s natpisom na latvijskom, engleskom i ruskom jeziku (foto: M. Biruš)

Uz brojne kulturne bisere, turistička ponuda Rige i njene okolice obogaćuje se još jednim bogatim sadržajem. Samo pola sata vožnje dijeli vas od Jurmale. Ovdje su tekućice nataložile debele naslage pijeska iz svojeg gornjeg toka. Pješčana plaža se tako pruža od samog grada pa desecima kilometara na zapad, duž Riškog zaljeva. Paralelno s obalom idu cesta i željeznička pruga (ljeti vlak iz Rige kreće svakih 20-tak minuta), a u crnogorično-brezovoj šumi smješten je vrlo velik broj hotela, bungalova i drugih smještajnih objekata. Ako sudimo po tome koji jezik najčešće čujemo na plaži, onda su 90% turista ovdje Rusi. Rusija postaje sve veće emitivno turističko područje kojemu je upravo latvijska obala najbliža rivijera. Kombinacija kupališnog i kulturno-povijesnog turizma igra znatnu ulogu u gospodarstvu latvijskog glavnog grada. Međutim, problem je sezonalnost – najviše gostiju dolazi u nekoliko ljetnih mjeseci.

 
,,Beskrajna'' pješčana plaža u Jurmali (foto: M. Biruš)

Latvija je jedna od uspješnijih tranzicijskih država na Kontinentu. Poljoprivredu i industriju nastoji što bolje prilagoditi tržišnim uvjetima u čemu je već dosta i uspjela. Mnogo se ekonomskih nada polaže na turizam. Blizinu i povijesne veze velikih i bogatih zemalja ova država nastoji upotrijebiti u svoju korist. Tako bi Njemačka, Skandinavija i Rusija u povijesti Latvije (i drugih dviju pribaltičkih zemalja) sada mogle odigrati ulogu ulagača kapitala i znanja te biti turističko emitivno područje.


Korištena i preporučena literatura:

1. gradski vodič za Rigu
2. Klemenčić, M. (ur) (1997.): Atlas Europe. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.
3. Natek, K. i Natek, M. (2000.): Države svijeta 2000. Mozaik knjiga. Zagreb
4. Opća enciklopedija JLZ  Miroslav Krleža, Zagreb. 1979.
5. www.lv
6. www.li.lv – vrlo mnogo informacija o Latviji
7. www.latviaphotos.com/ - vrlo mnogo fotografija iz Latvije

                                                                                                    Marijan Biruš

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT