Tropske kišne šume

 
Dubravka Spevec 25.01.2005.
Tropske kišne šume predstavljaju najstariji tip vegetacije još uvijek prisutan na površini Zemlje; Karakterizira ih veliki biološki diverzitet, a s obzirom na veliku količinu sunčeve energije i padalina, ubrajaju se među najproduktivnije ekosustave na Svijetu; U posljednjih nekoliko desetljeća razina ljudskog pritiska na tropske kišne šume uvelike se povećala; Procesom deforestacije nestalo je više od polovice od nekadašnje površine koju su prekrivale tropske kišne šume; U nastavku Vam donosimo nekoliko „crtica“ o najstarijem živućem ekosustavu i biološkoj riznici na Zemlji.
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

S tropskim se kišnim šumama susrećemo u vlažnim tropskim geografskim širinama oko ekvatora, gdje srednja temperatura iznosi između 20 i 29 °C, a vlaga u zraku je izuzetno velika – oko 50% tijekom dana, a tijekom noći se približi 100%. Uvjetovane su vlažnom klimom; prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1500 do 4000 mm.
 


  Sl. 1. Rasprostranjenost tropskih kišnih šuma

Današnje se tropske kišne šume razlikuju po mnogočemu od onih u geološkoj prošlosti. Prve tropske kišne šume razvile su se u geološkom razdoblju krede (prije oko 100 milijuna godina) na području današnje Malezije, kada su klimatske prilike na Zemlji bile takve da je bilo toplije i vlažnije nego danas. U tom su razdoblju prekrivale veći dio površine Zemlje.
Tropske kišne šume karakterizira najveći postojeći diverzitet biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji. Na površini od oko 10 km2 obitava više od 1500 različitih biljnih i oko 700 različitih životinjskih vrsta, te oko 1000 vrsta insekata. U jednoj se studiji pokazalo da na listu površine 1 m2 živi oko 50 različitih vrsta mrava. 

 Sl. 2. Orangutan (Pongo Pygmaens) – vrsta čovjekolikog majmuna

Tropske kišne šume dom su i brojnih domorodačkih plemena, od kojih neki žive u zabačenim dijelovima šuma i imaju vrlo malo ili uopće nemaju kontakata s ostatkom Svijeta. Oni posjeduju bogato znanje o ovim šumama i njihovim izvorima, a ono bi moglo biti uništeno ukoliko moderni razvoj ugrozi njihov opstanak. U razdoblju 1500-ih godina na području brazilskog dijela Amazonije živjelo je, procjenjuje se, između 6 i 9 milijuna domorodaca. Dolaskom Europljana njihov se broj drastično smanjio. Do 1900. preostalo ih je oko 1 milijun, a danas ih je manje od 200 000 (s daljnjom tendencijom smanjenja njihova broja).
Mnogo vrsta voća, povrća i začina koje mi danas poznajemo i jedemo potječe upravo iz tropskih kišnih šuma – avokado, banane, crni papar, brazilski oraščići, kajenski papar, kasava/manioka, čokolada/kakao, cimet, kokos, kava, kukuruz, džumbir, guava, sastojci biljnih čajeva (cvijet hibiskusa, cvijet i kora naranče, limun), naranča, papaja, paprika, kikiriki, ananas, riža, slatki papar, šećer, rajčica, vanilija itd. 
Tijekom 19. st. tropske kišne šume su prekrivale oko 20% kopna na Zemlji. 1970-ih bile su rasprostranjene na površini od oko 14 milijuna km2, odnosno 12% cjelokupne kopnene površine Zemlje. Krajem 20. st. ta se površina smanjila ispod 7%. Oko polovica ukupne površine tropskih kišnih šuma otpada na područje Južne i Srednje Amerike, a Brazil je država s najvećom površinom ovih šuma na svom teritoriju od bilo koje druge države na Svijetu. Površinom najveća tropska kišna šuma i najveći prirodni izvor na Zemlji je Amazonija, koja zauzima oko 6 milijuna km2 ili 2/5 ukupne površine Južne Amerike. Od ukupne površine na Zemlji koju prekrivaju tropske kišne šume, Amazonija prekriva 45%. Nalazi se na području osam južnoameričkih država: Brazila, Kolumbije, Perua, Venezuele, Ekvadora, Bolivije, Gvajane i Surinama. Često se naziva „plućima Svijeta“ jer se više od 20% od ukupne količine kisika na Zemlji proizvede upravo u amazonskoj prašumi.

Sl. 3. Amazonija – površinom najveća prašuma na Zemlji

Iako je deforestacija stari proces, tek unutar posljednjih pedesetak godina ona poprima globalne razmjere. U ranijem periodu umiranje šuma bilo je karakteristično samo na izdvojenim ili ograničenim prostorima. Upravo u suvremenom razdoblju ona je najintenzivnija u tropskom području. U razdoblju između 1960. i 1990., procjenjuje se, petina tropskih kišnih šuma na Zemlji je iskrčena. Proces deforestacije nije jednak u svim dijelovima Svijeta, pa su podaci pokazali da je najviše krčenja šuma zabilježeno, u razdoblju od 1980. do 1995., u 7 država – Brazilu, Indoneziji, DR Kongo, Boliviji, Meksiku, Venezueli i Maleziji.
U mnogim državama, uključujući Indiju, Bangladeš, Šri Lanku, Haiti i Obalu Bjelokosti, sve prvobitne šume su uništene. Na Filipinima je u razdoblju 1960-1985. nestalo oko 55% šuma, a na Tajlandu oko 45%. U Brazilu je u jednogodišnjem periodu, od svibnja 2002. do svibnja 2003., iskrčeno i spaljeno više od 24 000 km2, a od 1978. do danas ukupno više od 520 000 km2 tropskih kišnih šuma.
Ukoliko se deforestacija i dalje nastavi u sadašnjim razmjerima, mnogi znanstvenici vjeruju da će ekosustav tropskih kišnih šuma u potpunosti nestati do 2030. godine.
Progresivnom stupnju deforestacije i nestajanju tropskih kišnih šuma u velikoj mjeri pridonose rudarstvo, vađenje nafte, gradnja hidroelektrana i podizanje brana te izgradnja prometnica (npr. autoceste Transamazonike 1960-ih godina). Sve to uništava velike površine tropskih kišnih šuma. U sve većoj mjeri je prisutno krčenje šuma za dobivanje slobodnih površina za osnivanje farmi za uzgoj stoke i poljoprivrednu proizvodnju. Velike površine ovih šuma sijeku se za potrebe dobivanja drva i drvne građe; najveći uvoznik kvalitetnog tropskog drva danas u Svijetu je Japan (godišnje uvozi oko 11 milijuna m3). Na povećan proces deforestacije utjecao je i porast broja stanovnika u gradovima; u brojnim državama Vlade su osnovale niz programa, kojima su siromašnije stanovništvo naseljavale na iskrčena područja tropskih kišnih šuma. Taj je program najveće razmjere zabilježio u Indoneziji, gdje je više od 4 milijuna ljudi preseljeno s otoka Jave i Balija na manje naseljene otoke – posebice na Novu Gvineju.

Sl. 4. Tropska kišna šuma na indonezijskom otoku Borneo
  
Uništavanje velikih površina tropskih kišnih šuma za posljedicu ima i rezultira ozbiljnim ekološkim problemima, gubitkom prirodnih staništa za brojne biljne i životinjske vrste što dovodi do njihova izumiranja. Znanstvenici procjenjuju da svakodnevno, kao posljedica deforestacije, nestane 137 biljnih i životinjskih vrsta. Krčenjem i paljenjem šuma u atmosferu se oslobađa ugljik u obliku CO2 (ugljični dioksid), što utječe na globalno zatopljenje i pridonosi efektu staklenika.
Iako je deforestacija postala ozbiljan problem u mnogim državama, Vlade i brojne nevladine organizacije pokušavaju na brojne načine okrenuti proces unatrag. Razvijene Vlade provode programe recikliranja i smanjivanja upotrebe drva i drvnih proizvoda; Brazil je ukinuo poticaje i novčanu pomoć onima koji se nastanjuju u tropskim kišnim šumama i time je sijeku i uništavaju.
U tijeku su nastojanja (politička i znanstvena) da se smanji ili barem uspori uništavanje tropskih kišnih šuma. No, preostale površine i dalje se smanjuju jer je potreba za drvom i zemljištem svakim danom sve veća.
Pod utjecajem čovjeka one su danas suočene sa velikim i brzim promjenama. Tako je sudbina i opstanak tropskih kišnih šuma postala simbolom konflikta između pritisaka ekonomskog razvoja s jedne strane i potrebe za očuvanjem prirodnog okoliša s druge strane. Utjecaj čovjeka prijeti očuvanju tih šuma i dovodi do izumiranja velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Čovjek uništava njihova prirodna staništa i time narušava ostvarenu ravnotežu u ovim ekosustavima.
Prema procjenama, svake godine nestane oko 170 000 km2 tropskih kišnih šuma, što odgovara 4 puta većoj površini jedne Švicarske. Ukoliko se nastave dosadašnji trendovi uništavanja ovih šuma, one će, procjenjuju brojni znanstvenici i stručnjaci, nestati u potpunosti za otprilike 20 godina!
U svjetskim okvirima, danas ima 20 do 30% manje tropskih kišnih šuma nego što ih je bilo u prošlosti; u Brazilu i Indoneziji, primjerice, oko 45% manje nego prije.

Sl. 5. Tropska kišna šuma u Hondurasu

Krajem 20. stoljeća uočena je, konačno, važnost i značenje tropskih kišnih šuma, te je njihovo očuvanje postalo pitanje od međunarodne važnosti. Povećanom brigom za okolišem, te porastom broja brojnih nevladinih organizacija na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini potaknuto je i pitanje očuvanja tropskih kišnih šuma. U središtu istraživanja našli su se programi održivog razvoja. Zemlje u razvoju osnovale su ministarstva za zaštitu okoliša i uporabu prirodnih izvora energije. Primjerice, u Brazilu je 1997. zakonom zaštićeno 57 000 km2 amazonske tropske kišne šume, čime je stvoren najveći prirodni rezervat tropskih kišnih šuma na Svijetu.
Unatoč brojnim pokušajima i nastojanjima za očuvanjem tropskih kišnih šuma, statistika i danas pokazuje nastavak smanjenja njihovih površina. Vrlo je čest problem kooperacije između svi strana uključenih u ovaj program očuvanja tropskih kišnih šuma. Upravo će međusobni odnosi svih organizacija, Vlada i drugih odrediti budućnost tropskih kišnih šuma.

Linkovi: www.mongabay.com 
             www.blueplanetbiomes.org/rainforest.htm
             www.ran.org/info_center/about_rainforests.html

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT