Delta Neretve - od močvare do intenzivne poljoprivrede

 
Gost autor 28.04.2005.
Donjoneretvanski delta po mnogočemu je posebno i jedinstveno područje na primorskom dijelu Hrvatske; Delta je dugi niz stoljeća diktirala čovjekovu naseljenost i njegove aktivnosti, a on je vrlo malo mijenjao inicijalni krajobraz; Posljednjih desetljeća Delta je doživjela snažnu transformaciju u prostor intezivne poljoprivredne proizvodnje o kojoj piše Bojan Todorović, prof geografije iz Zagreba.
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

Nekoć je Neretva, jedna od najdužih tekućica istočnojadranske obale,  tvorila razgranatu deltu, sa specifičnim krajobraznim, klimatskim, pedološkim, hidrografskim, biološkim i ostalim prirodnim karakteristikama koje su uvjetovale specifičnost i u načinu života ljudi. Taj raznoliki prostor sastavljen od aluvijalne ravni i krškog okvira predstavlja objekt istraživanja mnogim znanostima, pa tako i geografiji.
    
Naime, delta je dugi niz stoljeća diktirala čovjekovu naseljenost i njegove aktivnosti, a on je vrlo malo mijenjao inicijalni krajobraz  konačno formiran  završetkom ledenog doba i početkom holocena-aluvija, prije kojih 10 000 godina. Međutim, s početkom prvih melioracija i promjena na toku Neretve, jendečenjem, a posebno suvremenim zahvatima u posljednjih 50-tak godina, čovjek je znatnije počeo mijenjati prirodna obilježja delte i time diktirati gospodarsku usmjerenost te lokaciju i oblik naseljenosti.

Delta Neretve je najintenzivniju transformacju doživjela posljednjih desetljeća. Nekoć su taj kraj karakterizirala močvarna područja, obrasla hidrofilnom vegetacijom s mnoštvom različitih vrsta ptica i riba te tradicionalnim načinom melioracije koji se je odražavao u "jendečkom" krajoliku. Danas je to prostor isušenih močvara, kultiviranog zemljišta "kasetnog" oblika sa modernim, komercijalnim kulturama. Novozasađene kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni identitet koji ga čini drugačijim od ostatka obale pa ga možemo zvati "zelenim biserom" južnog Hrvatskog primorja. 

Također,  prostor je to u kojem se spajaju glavni magistralni cestovni pravci, željeznica i pomorski promet. Prisutno je i intenziviranje turističke djelatnosti koja se razlikuje svojom ponudom od ostatka hrvatske obale. Čovjek je tim promjenama uzrokovao i čitav niz negativnih promjena u samoj hidrografiji te u biljno-životinjskom svijetu. Prisutno je i emitiranje mnogih polutanata, prije svega u tlo i vode, što se sve odražava na kvalitetu života. Stoga bi se budućnost ovog prostora trebala zasnivati na uravnoteženosti potrebe za daljnjim razvojem i potrebe za zaštitom prirodnih resursa. Također je potrebno uskladiti razvoj različitih i ponekad konfliktnih djelatnosti i potreba, kao što su poljoprivreda, vodoprivreda, izgradnja infrastrukture, industrija, povećanje kvalitete života itd.




Sl. 1. Meliorativna zona Opuzen-Ušće


ZAŠTO JE NERETVA FORMIRALA DELTU?

Više je razloga zbog čega je Neretva ne svome ušću formirala deltu. Samo područje delte je sastavljeno od tri trokutasta proširenja koja nije formirala rijeka svojim erozijskim djelovanjem već su tektonski predisponirana. Nastala su usljed tektonskih pokreta tijekom posljednje orogeneze. Ta su proširenja, prije transgresije mora, bila dio srednjega toka Neretve koja je svoje ušće imala negdje kod Pelješca. Krajem ledenog doba, prije kojih 10 000 godina, razina mora se podigla pa su se ta proširenja našla u blizini ušća. Od tada se u njima počinje taložiti materijal koji je erodiran u gornjem toku Neretve. Taj gornji tok, odnosno područje kroz koje prolazi, je još bitniji za nastanak delte. Naime, područje "zelene" Bosne je područje unutrašnjeg krša, uglavnom trijaske starosti, koji je za razliku od venjskog "ogoljelog" krša prekriven mlađim nanosima i tlima. Trošenje, a zatim sedimentiranje tog materijala bilo je presudno za nastanak delte. Spomenute preduvijete nije zadovoljavala niti jedna rijeka osim Neretve i stoga je ona jedina na našoj obali formirala deltu.

PREDUVJETI ZA RAZVOJ INTENZIVNE POLJOPRIVREDE

U delti Neretve postoje dva osnovna preduvjeta koja omogućavaju razvoj intenzivne poljoprivrede, odnosno uzgoj agruma i ostalih komercijalnih kultura. To su mediteranska klima i prisutnost aluvijalnih i euglejnih tala koja su antropogenizirana te se njihov visoki agrarni potencijal počeo iskorištavati. 

Klima Donje Neretve je sredozemna sa blagim i kišnim zimama, a toplim i suhim ljetima. Prema Kőppenovoj klasifikaciji klima, delta ulazi u razred umjereno toplih kišnih klima, označen slovima Csa. Glavno pozitivno obilježje te kime, u odnosu na razvoj poljoprivrede, je pozitivan temperaturni režim. Devet mjeseci u godini ima srednjak već od 10°C, temperatura najhladnijeg siječnja je 6,9°C, a najtoplijeg srpnja 25°C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15,4°C (prosjek za period od 1970. do 1990. god.). Pojavnost hladnih dana (Tmin< 0ºC) u delti neretve vrlo je rijetka upravo zbog pozitivnog maritimnog utjecaja. Time se smanjuje mogućnost pojave mraza koji ima negativan utjecaj na urod agruma.  Insolacija je klimatski faktor koji također ima izrazito povoljne vrijednosti za razvoj poljoprivrede. U delti ona iznosi 2 704,8 sati na godinu ili 7,4 sata dnevno. Ta izrazito velika količina osunčanosti omogućava kulturama obilje sunčeve energije koja je od presudne važnosti za proces fotosinteze, a samim time rasta, razvoja i uroda kultura. Godišnji raspored padalina, kao sljedeće obilježje klime, nije povoljan za razvoj poljopreivrede u delti Neretve. U delti godišnje padne od 1 100 do 1 300 mm padalina, ali uglavnom u zimskom dijelu godine, dakle izvan vegetacijskog perioda. Kulture u vegetacijskom periodu, odnosno u toplijem dijelu godine, kada intenzivno rastu i razvijaju plodove, trebaju i najviše vode. Stoga se nameće potreba navodnjavanja plantaža u toplijem i sušem dijelu godine.

Tla delte su slijedeći važni čimbenik razvoja poljoprivrede u delti Neretve. Po novoj sistematizaciji tala u Hrvatskoj, u Donjoj Neretvi nailazimo na dva osnovna tipa tala. To su aluvijalna i euglejna tla. Aluvijalna se tla nalaze uz glavne vodotoke delte, odnosno, uz Neretvu i Malu Neretvu. Nalaze se na višem terenu, bogata su važnom mineralnom komponentom i stoga vrlo povoljna za agrarnu djelatnost. Euglejna ili močvarna tla nalaze se podalje od glavnih vodotoka na nižem terenu pa su pod intenzivnijim utjecajem voda. Bogata su mineralima, međutim, stvaranje humusa je ograničeno zbog intenzivne izloženosti vodama. Obje su vrste tla antropogenizirane, uglavnom meliolirane i desalinizirane te obogaćene hranjivim sastojcima pa su na njima zasađene razne kulture, pretežno agrumi.

MELIORIRANJE ZEMLJIŠTA

Područje delte Neretve bilo je niz stoljeća vrednovano, uglavnom, iz prometnih i vojno-strateških razloga, dok je lokalno, domicilno stanovništvo naseljavalo okolno krško područje.

Tu je i niz drugih razloga slabe naseljenosti, a samim time i slabo razvijene poljoprivrede. Ti razlozi proizlaze iz prirodnih karakteristika. Naime, močvarno tlo u kombinaciji sa sredozemnom klimom stvaralo je nezdravu sredinu koja je bila izvorište mnogih bolesti, uključujući i smrtonosnu malariju. Osim navedenog, stanovništvo nije poznavalo učinkovit način sanacije močvarnog zemljišta.

Prvi su Mlečana, a zatim i Austrijanci uočili komparativne prednosti delte Neretve u odnosu na okolni krški brdski prostor. Bilo je tu niz projekata koji su uglavnom neostvareni. Jedini veći zahvat obavljen je od 1881. do 1889. godine kada je reguliran tok Neretve od Ploča do Metkovića, ali zemljište nije meliorirano. Njihovi pokušaji privođenja tla u obradivo stanje zasnivali su se uglavnom na kolmaciji, odnosno nanošenju plodnoga mulja rijeke na močvarna područja. Mulj je trebao prolaziti kroz prolaze, tzv. "tumbine" u nasipima koji su izgrađeni tijekom regulacije toka. Princip kolmacije nije se pokazao učinkovitim.Zato su stanovnici delte bili prisiljeni samostalno privodito zemljište u obradivo stanje. Način na koji su močvare delte Neretve isušivane i privođene kulturama poznat je pod nazivom jendečenje . Najjednostavniji opis bio bi da je to tehnika prokopavanja kanala i čišćenje nanosa iz njih kako bi se dobio materijal za nasipanje zavlaženog zemljišta. Ta je djelatnost uzrokovala pojavu i postojanost ²kazetnog² krajobraza delte Neretve po kojem je ona danas i prepoznatljiva.

Najintenzivniju preobrazbu delta Neretve prolazi od 50-ih do 80-ih godina 20. stoljeća kada su započete i u većoj mjeri završene suvremene melioracije. Melioracije su bile temeljene na isušivanju močvara, zatvaranju rukavaca i navodnjavanju umjetnim ili prirodnim kišenjem. Istraživanja kao i sama izvedba radova obavljena ja uz pomoć stručnjaka FAO-a  . Područje čitave delte Neretve podijeljeno je na šest meliorativnih zona koje su ujedno i planerska područja na kojima je trebalo biti provedeno melioriranje zemljišta kao i njegovo privođenje kulturama. U navedenom periodu, kada su obavljeni radovi, obuhvaćene su samo tri zone. Sve zone navedene su u tablici i označene na karti.


Tab. 1. Meliorativne zone Donje Neretve sa brutto i netto površinom (u ha)  

MELIORATIVNA ZONA

brutto površina

netto površina

LUKE

274

210

KOŠEVO-VRBOVCI-BOTURICE

616

405

OPUZEN-UŠĆE

2 600

2 100

KUTI-PRIVLAKA

1 867

1 326

VID-NORIN

1 972

1 326

ROGOTIN-PLOČE

1 661

 

OSTALO

2 500

 

UKUPNO

11 490

5 367


 Izvor: J. Erceg, 2004. 
 


 
Sl. 2. Meliorativne zone Donje Neretve

 

PROMJENE U AGRARU

Kao što je spomenuto u predhodnom tekstu, prva opsežnija, a samim tim i značajnija melioracija, provedena je 60-tih godina 20 st. državnom inicijativom koja je imala teoretsku i praktičnu potporu stručnjaka FAO-a. Novodobivene obradive površine usmjerile su daljnju agrarnu djelatnost, ali su inicirale i  čitav niz promjena u cjelokupnom gospodarstvu,  demografskim trendovima i načinu života, izgradnju naselja i infrastrukture te brojne druge promjene koje su bile kauzalne. Socio-ekonomske promjene bile su takvog karaktera da su utjecale na podizanje standarda života u delti Neretve.

Staru, samodostatnu poljoprivredu zamijenila je nova, intenzivna i tržišno orijentirana proizvodnja.  Promjene u agraru bile su višestruke te ih promatramo kroz niz aspekata:

• Promjene u površinama- porast udjela obradivog zemljišta,
• Promjene u kulturama- uzgoj novih kultura, uglavnom agruma,
• Promjene u tehnologiji, organizaciji i metodama u poljoprivredi-  intenzifikacija poljoprivrede, uporaba moderne tehnologije i korištenje novih metoda, usmjerenost prema tržištu,
• Promjene u stočarstvu- gašenje stočarske djelatnosti,
• Promjene u vlasničkim odnosima- porast udjela društvenog (od 1945. do 1990. god.), a zatim privatnog zemljišta ( od 1992.god.).



Sl. 3. Plantaža mandarina u delti Neretve

ZASLANJENOST VODA I OSTALI PROBLEMI U NAVODNJAVANJU

Donja Neretva je površinom malen ali značajan dio Hrvatske u vodoprivrednom pogledu. Taj je kraj prirodno bogat vodom iz mnogobrojnih izvora i površinskih tokova. Međutim,  suočava se s mnogim problemima u vodoopskrbi i navodnjavanju plodnog zemljišta. U obilju vode nameće se problem opskrbe vodom. Jedan od najvećih problema vezanih uz navodnjavanje predstavlja zaslanjenost površinskih i podzemnih voda koje bi trebale biti temelj natapanja zemljišta. Logično, glavni uzrok zaslanjenost predstavlja neposredna blizina mora. Korito Neretve je na samome ušću vrlo duboko, od 9 do 11 metara te ga možemo tretirati kao manji zaljev. Takva je situacija vrlo pogodna za prodiranje slane morske vode uzvodno, pogotovo za niskih vodostaja Neretve kada je i protok, odnosno energija riječne vode manja. Dakle, u ljetnim mjesecima, naročito u fazi plime, jača veličina i prodor slanoga morskog klina, koji je gušći i teži te se podvlači ispod sloja slatke riječne vode i struji uzvodno sve do Metkovića. U tom se razdoblju povećava koncentracija soli i u podzemnim vodama koje se tlačno, odnosno kapilarno uzdižu i zaslanjuju zemljište. Zaslanjene podzemne vode predstavljaju puno veću opasnost za devastaciju tla od samih površinskih tokova čiji se utjecaj koliko-toliko može kontrolirati.

Kao što je spomenuto, agrumi, ali i ostale kulture, zahtjevaju najviše vode u vegetacijskom periodu tijekom toplijeg i sušnijeg dijela godine. Stoga se nakon suvremenih melioracija krenulo u realiziranje projeka navodnjavanja novodobivenih površina. Čitav je sustav zamišljen da crpi vodu iz Neretve, te je onda, putem kanala, slobodno ispušta u novodobivene poljoprivredne površine. Točka na kojoj se crpila voda iz Neretve locirana je u Doljanima, uzvodno od Metkovića. Naime, na toj točki, 22 km uzvodno od ušća, prestaje prisutnost slanog morskog klina pa se voda može nesmetano crpiti i deset kilometara dugim kanalom, koji prolazi kroz područje Kuti, plasirati u agrarno područje. Taj je sustav djelomično zadovoljio zacrtane ciljeve. Međutim, kako je bio izgrađen u vrijeme socijalizma i kako je bio održavan sredstvima PIK-a "Opuzen", danas je zapušten i devastiran pa ne zadovoljava svoju funkciju. Zbog toga su poljoprivrednici Donje Neretve bili primorani sami pronalaziti načine kako navodnjavati zemlju za sušnih ljetnih mjeseci. Većina njih, uglavnom su agrarno nedovoljno educirani pa osim pretjeranog korištenja kemikalija i umjetnih gnojiva, koriste površinsku i dubinsku vodu za navodnjavanje koja je često zaslanjena. Na taj način devastiraju zemljište, smanjuju njegovu plodnost, a kroz nekoliko godina dovode u pitanje postanak amorfnih tala, odnosno pojavu slane pustinje sa potpuno neplodnim tlima.

Ulaskom u 1990-e godine, a posebice nakon Domovinskog rata, poljoprivreda Donje Neretve doživljava negativne trendove. Zemljište se zapušta i ne obrađuje na adekvatan način pa su neke meliorirane površine ponovno postale dio močvare. Preostalo je zemljište parcelirano, nestručno obrađivano i navodnjavano čime se njegova kvaliteta stalno smanjuje. Današnja je situacija, u odnosu na 1990-e, vrlo malo izmijenjena, a ne naziru se ikakvi projekti i inicijative od strane privatnika, a niti od strane države. Na karti je zelenom bojom označeno područje koje bi se u budućnost trebalo meliorirati. Međutim, vrlo je upitno hoće li se nastaviti sa daljnjim melioracijama i dobivanjem novih površina jer se i postojeće površine ne koriste u agrarne svrhe, zapuštaju se i prelaze u močvarno stanje. Osim toga, preostala močvarna prostranstva nastoje se zaštititi kako bi se u njima održao postojeći biljni i životinjski svijet. Cjelokupno gospodarstvo Donje Neretve bi se trebalo bazirati na principima održivog razvoja koji uzima u obzira potrebe daljnjeg gospodarskog razvija i očuvanja ekološke ravnoteže tog prostora. Donja Neretva, kao prioritetne gospodarske grane, treba razvijati i usklađivati poljoprivredu, ruralni turizam, trgovinu i tranzit. Sa svojim današnjim stupnjem razvoja, postojećim potencijalima i demografskom dinamikom, Donja Neretva predstavlja jedno od prosperitetnijih područja u Republici Hrvatskoj.


     

Sl. 4. Zapušteno područje zone Luke

Bojan Todorović 


LITERATURA:

CURIĆ, Z., 1993.:  Donjoneretvanski kraj, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb.
ERCEG, J., 2003.: Stanje hidromelioracijskih sustava na slivnom području Neretve-
Donja Neretva, stručno-znanstveni skup- "Stanje i održivi razvoj hidromelioracijskih sustava u Hrvatskoj-Preduvjet razvoja poljoprivrede", 28. i 29. listopada 2003., Zagreb.
GLAMUZINA, M., 1986.: Delta Neretve, Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb.
MARTINOVIĆ, J., 2000: Tla u Hrvatskoj, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša,
Zagreb.
RIĐANOVIĆ, J.,1993.: Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb.
ŠEGOTA, T., FILIPČIĆ, A., 1996.: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb
VIDOŠ, D., VRANJEŠ, M., GEREŠ, D., ROMIĆ, D., 1999.: Navodnjavanje u području
Donje Neretve, Druga hrvatska konferencija o vodama-"Hrvatske vode od Jadrana do Dunava", 19.-22. svibnja 1999, Dubrovnik.

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT