početna / članci / Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko...

Ovaj članak, koji će biti objavljen u dva dijela, bavi se najvažnijim problemima s kojima se susreću Aboriđini prilikom uklapanja u suvremeno australsko društvo te osnovnim kulturnim i socijalnim razlikama između domorodačkog i bijelog, doseljenog stanovništva u Australiji.

 

Geografski časopisi

---

odaberi Geografski horizont Acta Geographica Croatica Geoadria Hrvatski geografski glasnik Geographical papers Besplatni online časopisi

---

Znanost.com
Geografski horizont 2/2011

Pojam domoroci na prostoru Australije odnosi se na Aboriđine i na stanovnike otoka Torresovog prolaza. Kako je broj otočana u Torresovom prolazu zanemariv, a i ograničeni su na površinom manji prostor te neznatno utječu na razvoj suvremenog australskog društva, u ovom su članku pod pojmom domoroci razmatrani samo Aboriđini. Australija nije jedina zemlja na svijetu koja se nosi s problemom društvene asimilacije domorodaca, no kako se radi o gospodarski razvijenoj državi koja se po ovom pitanju može najbolje usporediti sa SAD-om, rješenje domorodačkih problema od velike je važnosti za njezin daljnji razvoj.

Otkad su 1788. godine Europljani došli u dodir s Aboriđinima ubrzo su ih doveli do gospodarske marginalizacije, gubitka političke autonomije i pojačanog mortaliteta uslijed pojave novih bolesti. Stoga su bili prisiljeni na bijeg prema klimatski nepovoljnoj, suhoj unutrašnjosti, sustavno su maltretirani i ubijani što je s vremenom dovelo do značajnog smanjenja njihovog broja. Opće je prihvaćen podatak od oko 300.000 Aboriđina u Australiji u vrijeme dolaska Europljana, premda neke procjene sežu i do 1,5 mil., a prema popisu stanovnika izvršenom 2001. godine u Australiji ih je tada živjelo 366.429.

Slika 1. Skupina aboriđinskih muškaraca u okovima 1900-ih godina

Pojam «suvremeno društvo» na prostoru Australije odnosi se na društvo koje se sustavno i intenzivno razvijalo posljednjih 30-ak godina kad su snažan gospodarski razvoj i razvijanje svijesti o društvenoj i etničkoj jednakosti doveli do zakonodavnih promjena čime je, između ostalog, i Aboriđinima priznato pravo na normalan život, ali i pravo na ponovno korištenje i gospodarenje prirodnim resursima koji su im tisućljećima pripadali. Tek 1966. godine ukinuta je politika rasne diskriminacije ili tzv. «Politika bijele Australije», a od 1971. godine Aboriđini su službeno uključeni u popise stanovnika. Unatoč političkoj volji, značajan udio Aboriđina ipak se nije snašao u modernom društvu zbog velikog kulturološkog jaza između dviju različitih civilizacija: tradicionalne domorodačke i moderne kapitalističke.

 

Razlike između aboriđinske i moderne australske kulture

U modernom, kapitalističkom društvu uspjeh se definira kao rast materijalnog životnog standarda što je onda i osnova prema kojoj se vrednuje i položaj pojedinca unutar suvremenog australskog društva. Ovakvo društvo, u kojem je materijalno osnova svega, teško se može nositi s dugogodišnjom aboriđinskom životnom tradicijom koja se oduvijek bazira na onom duhovnom koje nadilazi sve granice materijalnog. U aboriđinskom svijetu koji je na prostoru Australije prema arheološkim istraživanjima prisutan između 40.000 i 50.000 godina dugo je vremena bio nepoznat pojam «privatne robe» tj. materijalnih stvari koje nekome pripadaju. Počevši od problema datiranja točnog vremena kada su Aboriđini došli na ove prostore, može se objasniti njihov način razmišljanja i života.

Slika 2. Aboriđinska maska

Arheolozi još uvijek nisu sigurni kada su Aboriđini naselili Australiju jer oni za sobom nisu ostavili nikakve materijalne dokaze. Budući da nisu gradili nastambe već su spavali na tlu, nisu koristili posuđe, nisu kultivirali zemlju već su se hranili isključivo onim što bi pronašli u prirodi teško je uopće pratiti na koji se način razvijalo njihovo društvo. Nakon dolaska Europljana na ove prostore poslije 1770. godine, ukoliko bi Aboriđini stupili s njima u kontakt, od njih nisu uzimali ništa što bi eventualno poremetilo odnose unutar plemena, a svaki novi predmet, npr. oruđe, hrana ili nakit koje bi im Europljani ostavili pripadali su plemenu, a ne pojedincu.

Problem nepoznavanja aboriđinske kulture u prošlosti je često rezultirao incidentima, najčešće kad je u pitanju bila stoka. Aboriđini su lovci i sakupljači plodova koji dugo nisu mogli shvatiti da govedo, ovca ili koza koji slobodno pasu na livadi, nekome pripadaju. Stoga bi često znali uhvatiti neku od domaćih životinja isključivo za trenutne prehrambene potrebe plemena. Nikad nisu uzimali više nego im je u tom trenutku bilo potrebno, a ukoliko bi ih bijelci uhvatili, bili su mučeni, zatvarani, a često i ubijani.

Slika 3. Aboriđinska zastava

U većini australskih država i teritorija zakoni koji su omogućili priznavanje prava Aboriđinima na normalan način života, doneseni su tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Tako su  npr. Aboriđini na prostoru Sjevernog teritorija tek od 1965. godine počeli dobivati jednake plaće kao i ostali radnici na poljoprivrednim imanjima, a još 1964. godine bili su kažnjavani ukoliko su se družili s bijelcima. U Queenslandu su npr. 1960-ih godina još uvijek Aboriđini od svojih «zaštitnika» koji su bili poput današnjih socijalnih radnika morali tražiti dozvolu da potroše svoju plaću.

U Zapadnoj Australiji do 1963. godine Aboriđini nisu mogli nekontrolirano putovati, zaposliti se ili se liječiti. Nisu smjeli kupiti niti konzumirati alkohol, a gotovo identično su živjeli i domoroci na ostalim područjima Australije. Uvjeti života Aboriđina promijenili se na bolje tek posljednjih 30-ak godina. Zanimljivo je da ih je danas oko 72% urbanizirano (australski prosjek je 86%), a osim u velikim australskim gradovima žive u manjim urbanim naseljima s između 1000 i 5000 stanovnika te u manjim selima sa stotinjak stanovnika koja više sliče rezervatima i u kojima često čine etničku većinu.

Anica Čuka