Oceani – globalno odlagalište otpada

 
Ivan Čanjevac 10.06.2005.
Oko 71 % površine naše planete prekriva more, i premda živimo na kopnu uvijek treba naglašavati da zapravo živimo na većim ili manjim otocima na vodenoj planeti; Svjetsko je more pokretač mnogih bioloških i fizičkih zbivanja na Zemlji te je njena (i naša) budućnost usko povezana upravo sa oceanima i zbivanjima u i oko njih.
 


 
 
 

Geografski časopisi



 

Znanost.com

Geografski horizont 2/2011

Nedavno je obilježen Svjetski dan oceana (8 lipnja), proglašen  na  "Earth Summitu" Ujedinjenih naroda u Rio de Janeiru 1992 godine. Svake godine slavi se diljem svijeta kao dan kada treba ukazati na važnost oceana i mora u cjelini te podići svijest o važnosti njihova očuvanja za buduće generacije.
  
Značenje mora
Značenje mora je mnogostruko i može se promatrati s različitih stajališta. Ponajprije kao izvor života (kisik, životinjski i biljni svijet), jer je more najveći opskrbljivač kisikom (fitoplankton u moru oslobađa dvostruko više kisika od biljaka na kopnu!). Ono je kao «tekući rudnik» suvremenog svijeta (u otopini mora ustanovljeni su gotovo svi kemijski elementi i spojevi) te kao posrednik u povezivanju i organizaciji života na Zemlji. Oko 60 % ljudske populacije živi na obali (u pojasu do 60 km od mora) što ukazuje na upućenost ljudi na more i njegovu povećanu važnost od razdoblja Velikih geografskih otkrića (druga polovica XV. st.), a najviše razvojem suvremenog pomorskog prometa i istraživanja pomorja.



Sl.1. Na karti su crvenom bojom označena područja najvećeg zagađenja mora na Zemlji. 

Glavni oblici i izvori zagađenja te njihov učinak na živi svijet u oceanima
Najvidljivija i najpoznatija vrsta zagađenja mora je ona uzrokovana izlijevanjem nafte iz tankera ili kao posljedica nesreća na naftnim bušotinama. Učinci takvih nesreća su često katastrofalni, višestruki i nažalost dugotrajni. Primjerice, biološke posljedice izlijevanja nafte (oko 42 mil. litara) iz tankera Exxon Valdez koji se nasukao kod obale Aljaske 1989. godine, osjećaju se i danas. Drugi primjer je potonuće teretnog broda The Prestige ispred španjolske obale 2002. godine. Nafta istekla iz broda prouzročila je zagađenje stotinjak plaža na obalama Francuske i Španjolske te dovela do pomora ribe u razmjerima ekološke katastrofe u Biskajskom zaljevu. Što znači nafta u moru zorno ilustriraju slijedeći podaci. Samo 8 grama nafte dovoljno je da se onečisti kubični metar mora. Kubični metar ispuštene nafte iscrpljuje kisik iz 400 000 m3 mora. Unatoč tome, zagađenje te vrste čini samo mali dio ukupnog zagađenja mora koje se svakodnevno odvija. Oko 80 % svog zagađenja u morima i oceanima dolazi od aktivnosti na kopnu. Zapravo, more se koristi kao spremnik svega što nam ne treba. 


Sl.2. More zagađeno naftom

Tu se ubrajaju otpadne vode kućanstava i industrije, posredni unos kemikalija koje se upotrebljavaju u poljoprivredi (tekućicama ili zrakom), prekomjerni unos sedimenata kao posljedica tehničkih zahvata na obali ili plitkom moru, odlaganje nuklearnog otpada u podmorju, testiranje nuklearnog i biološkog oružja, toplinsko zagađenje i zagađenje bukom od brodskih motora ili podmorskih istraživanja. Nekih posljedica nismo uopće svjesni ili se na njih oglušujemo.
   
Posljedice navedenih izvora onečišćenja su različite, od onih vidljivih i sa trenutnim učinkom do onih koje će se tek očitovati u godinama koje dolaze. Navest ćemo samo neke. Prekomjeran unos hranjivih tvari u more, prvenstveno kroz otpadne vode povećava razmnožavanje algi koje potom mogu značajno smanjiti razinu kisika te uzrokovati pomor drugih organizama. Primjerice, svako ljeto zbog takvog antropogenog unosa rijekom Mississippi u Meksičkom zaljevu dolazi do pojave «mrtve zone» veličine oko 20 000 km2, gdje ispod površine mora nema života. Slična pojava u Baltičkom moru prekriva površinu od preko 70 000 km2. S druge strane otpadne vode sadrže teške metale, različite umjetne, sintetske komponente koje redovnim procesima autopurifikacije (samočišćenja) organizmi u moru ne mogu preraditi. One svojim taloženjem u organizmima dovode do pojave mnogih bolesti i degenerativnih promjena kod morske flore i faune. Najugroženije su obale, posebice zaljevi ili zatvorena mora u kojima su procesi miješanja morske vode usporeni. No zapravo nema dijela oceana koji nije pod izravnim ili neizravnim negativnim utjecajem čovjeka. Primjerice, buka supertankera pod morem čuje se nekoliko tisuća kilometara daleko te utječe ponajviše na morske sisavce, posebice kitove i dupine (2/3 morskih sisavaca su ugrožene vrste). 

 
Sl.3. Oceani i mora su stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama (na slici jato dupina)
  
Briga za oceane povezana je sa brigom i sviješću potrebe očuvanja cijele Zemlje. Možda baš zbog činjenice i predodžbe da je toliko veliko i prostrano svjetsko more postalo je odlagalište svega što ne treba čovječanstvu. Pri tome se zaboravlja da sve što u njega ispustimo, pohranimo ili bacimo ne odlazi nigdje nego ostaje (i vraća nam se u obliku bolesti i prirodnih katastrofa) na jedinoj nam planeti Zemlji.

Ivan Čanjevac

Više informacija na internetu:
www.greenpeace.org.au/oceans
www.oceanatlas.com/index.jsp
www.whoi.edu
www.oceanconservancy.org

 
 
povratak na vrh PDF pošalji članak mailom isprintaj članak stalna adresa članka obavijest o novim člancima RSS
Geografija.hr

Regionalno

Teme

Prijava u sustav

HR / INT