početna / članci / Problem asimilacije domorodaca u suvremeno kapitalističko...

Ovo je drugi dio članka koji se bavi najvažnijim problemima s kojima se susreću Aboriđini prilikom uklapanja u suvremeno australsko društvo; Prvi dio objavljen je 08 lipnja 2005.

 

Geografski časopisi

---

odaberi Geografski horizont Acta Geographica Croatica Geoadria Hrvatski geografski glasnik Geographical papers Besplatni online časopisi

---

Znanost.com
Geografski horizont 2/2011

Problem prilagodbe modernom društvu
Nagli gospodarski i društveni razvoj Australije uvjetovali su i promjenu u ophođenju s domorocima, no pokušaj uključivanja Aboriđina u suvremeno društvo u početku nije imalo previše uspjeha, a i danas predstavlja veliki problem. Tri su osnovna razloga nemogućnosti normalne prilagodbe modernim okolnostima:

Slika 1. NP Uluru-Kata Tjuta 

1. Dugogodišnje maltretiranje od strane bijelog stanovništva rezultiralo je strahom i mržnjom prema njima, a time i prema svemu što donosi moderno društvo zbog čega dio Aboriđina još uvijek preferira život u divljini, u manjim naseljima daleko od velikih gradova;
2. Pojedina plemena odlučna su u tome da nastave tradiciju svojih predaka pa još uvijek žive jednostavnim načinom života putujući kroz australsku divljinu u potrazi za vodom i hranom, a australski farmeri postali su tolerantni prema tome da im Aboriđini povremeno ubiju nekoliko ovaca radi zadovoljenja osnovnih životnih potreba;
3. Zbog značajnih razlika u razini školovanja, zbog teške prilagodbe na rad koji se odvija pretežno na istom mjestu, u isto vrijeme i za istu plaću što domorodačka tradicija nije poznavala, Aboriđini koji su doselili u velike gradove i pokušali se uklopiti među ostalo stanovništvo našli su se u velikim problemima koji su rezultirali postupnim formiranjem siromašnih aboriđinskih geta u kojima vlada siromaštvo i kriminal. 

Trenutno najviše Aboriđina živi u Novom Južnom Velsu 28,5%, najnaseljenijoj i najurbaniziranijoj australskoj državi, a potom u također visoko urbaniziranom Queenslandu (27,2%). Stopa nezaposlenosti domorodaca u Australiji prema rezultatima popisa 2001. godine iznosila je 20,0% dok je australski prosjek iste godine bio samo 7,4%. Svega 14,7% domorodaca starijih od 15 godina imaju neku vrstu diplome (od srednje škole na više) dok je australski prosjek 34,7% što upućuje na relativno slabu obrazovanost. Svega 12,0% Aboriđina uključeno je u visoko obrazovanje. Prosječna starost domorodaca je 20 godina što je za oko 14 godina manje od državnog prosjeka, ali im je zbog relativno slabe zdravstvene zaštite životni vijek daleko ispod australskog. Muškarci u prosjeku žive 57, a žene 62 godine što je za oko 20 godina manje od ostalih Australaca. Premda je stopa urbanizacije kod Aboriđina relativno visoka treba uzeti u obzir da ne reflektira ukupna kretanja prema gradovima. Budući da je klasifikacija naselja bazirana na broju stanovnika, učestala povećanja stope urbaniziranosti kod Aboriđina su rezultat novijih trendova etničkog izjašnjavanja. Ranije nije bilo poželjno izjasniti se kao pripadnik Aboriđina, no u novije se vrijeme taj trend mijenja, pogotovo u većim gradovima. U velikim gradovima s preko 100.000 stanovnika živi svega 30,3% domorodaca dok ih 42,3% živi u naseljima s između 1.000 i 100.000 stanovnika (ABS).    

Mogućnosti rješenja problema asimilacije i zaključak
 Jedan od velikih pomaka u rješavanju problema Aboriđina imalo je priznavanje njihovih prava na zemlju kojom su oduvijek gospodarili. Osim nenaseljenih i klimatski i reljefno neatraktivnih područja, vraćena su im i prava na gospodarenje turistički značajnim lokalitetima kao što je npr. NP Uluru-Kata Tjuta (Ayers Rock-MT. Olga's) koji se nalazi u blizini najvećeg turističkog centra Alice Springsa, smještenog u samom središtu australskog kontinenta. Uluru ili Ayers Rock, najveći je svjetski monolit koji je ranije u cijelosti bio dostupan znatiželjnicima koji su ga dolazili posjetiti, no iako sada Aboriđini gospodare ovim prostorom i unatoč tome što su zatvorili veći dio područja za javnost jer se radi o njima svetim mjestima, zanimanje turista za ovaj nacionalni park nije se umanjilo. Danas lokalna plemena ovdje žive zahvaljujući razvoju uslužnih djelatnosti što im je uvelike olakšalo preživljavanje u prilično surovom okruženju.

Slika 2. Usporedba dobno spolne strukture Aboriđina i ostalih stanovnika Australije 2001. godine (Aboriđini - ispunjeni redovi; ostali -prozirni redovi)

U ruralnim područjima Aboriđini se zapošljavaju na stočarskim farmama gdje je posebno cijenjena njihova tragačka sposobnost koja uvelike olakšava pronalazak pojilišta i bogatije paše, posebice u polupustinjskim uvjetima Zapadne Australije, južnog dijela Sjevernog teritorija te unutrašnjosti Queenslanda. Najveći problem je zapošljavanje Aboriđina na poljodjelskim farmama gdje im je određeno radno vrijeme te u velikim gradovima. Još je uvijek relativno malen udio visoko obrazovanih Aboriđina, a često nemaju razvijene radne navike, što otežava njihovo uklapanje u kapitalističko društvo. Premda se danas malu djecu domorodaca već u vrtićima nastoji uklopiti među ostale vršnjake i naučiti ih osnovama daljnjeg ponašanja i školovanja, ponekad nepoznavanje njihove kulture može uzrokovati više štete nego koristi. Kod Aboriđina postoji nepisano pravilo o tome da ne započinju raditi drugi posao ukoliko nisu završili prvi. Tako npr. ukoliko se djeci u vrtiću zada da nešto nacrtaju, a ubrzo nakon toga ih se pošalje u igru u dvorište, sva će se djeca otići igrati osim one Aboriđinske. Oni će to napraviti tek kad završe s crtežom. Ovakvo se ponašanje često tumači neposluhom, a potom i kažnjava što samo uzrokuje produbljivanje jaza između dviju kultura. Da bi se ovakve situacije izbjegle, osim pokušaja asimilacije Aboriđina u suvremeno društvo, potrebno je najprije upoznati ostale stanovnike Australije s domorodačkim načinom života, njihovim običajima i tradicijom. Prilagodba ne može i ne smije biti jednostrana.

 Najveći problem trenutno su sirotinjska aboriđinska geta u velikim gradovima kao što je Sydney. U ovakvim četvrtima obitavaju Aboriđini koji imaju lošu obrazovnu strukturu, često bez ikakve završene škole, dio ih je doselio izravno iz australske divljine pa se u «urbanoj đungli» teško snalaze, a ovdje im je dostupan alkohol kojeg inače loše podnose. Ove četvrti sliče siromašnim, ozloglašenim četvrtima velikih gradova SAD-a. Problem siromaštva teško je riješiti bez sustavnog obrazovanja, intenzivne socijalne i materijalne pomoći. Nažalost u Australiji još uvijek vlada uzlazni trend u pogledu rasta ovih zona, no raste i osjetljivost prema problemima ovih ljudi koje je vrijeme u jednom trenutku u prošlosti surovo pregazilo.

Literatura i izvori:
1. 2001 Census Indigenous Profile, Australian Bureau of Statistics, http://www.abs.gov.au/ausstats/ 18. 05. 2005.  
2. Bunbury, B. (2002.): It's not the money it's the land, Fremantle Arts Centre Press, North Fremantle, WA, p. 192
3. McAdam, C. (1995.): Boundary lines: a family story of winning against the odds, McPhee Gribble Publishers, Ringwood, Vic., Australia, p. 231
4. McKnight, T., L. (1995.): The Geography of Australia, New Zealand, and the Pacific Islands, Prentice Hall, USA, p. 212
5. Rowse, T. (1987.): Assimilation and after, u Australians From 1939, Syme and  Weldon Associates, Sydney, pp. 133-149
6. Thurow, Lester, C. (1997.): Budućnost kapitalizma, MATE  d.o.o., Zagreb, p. 385