10 x 10 za ruralnu Hrvatsku

9. listopada 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Vjerovali ili ne, tek je u travnju ove godine u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva osnovana posebna Uprava za održivi razvitak seoskog prostora. I s obzirom da postoji tek nekoliko mjeseci, ugodno je iznenadila predstavljanjem «Modela ruralnog razvitka», popularno zvanog «10 x 10» na manifestaciji Eko-etno Hrvatska održanoj u sklopu Jesenskog međunarodnog Zagrebačkog velesajma.

Prije osnivanja spomenute Uprave problemima ruralnog razvoja, barem formalno, bavili su se i svi i nitko. Više ministarstava imalo je posebne programe koji su se doticali i ruralnih prostora Hrvatske, dok je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva bilo usmjereno prvenstveno na ono što mu stoji i u nazivu. Teško se oteti dojmu da integriranog, osmišljenog i (možda najvažnije) koordiniranog pristupa problematici ruralnih prostora Hrvatske jednostavno nije bilo. Primjer: ruralni turizam, posebno turizam na seljačkim domaćinstvima. Službeni upisnik takvih domaćinstava vodi se u Hrvatskoj gospodarskoj komori koja putem svojih županijskih ispostava potiče i informira zainteresirana poljoprivredna domaćinstva. Županijske turističke zajednice, s različitim uspjehom i stupnjem motivacije, također pomažu. Nekadašnje ministarstvo malog i srednjeg poduzetništva davalo je poticajne kredite. Ministarstvo poljoprivrede spominje seoski turizam u svojim dokumentima. Konzultantska tvrtka «Hrvatski farmer» organizirala je niz stručnih skupova posvećenih toj tematici. I da ne nabrajamo dalje brojne inicijative širom Hrvatske. Rezultata dakako ima, ali jesu li oni proporcionalni uloženom trudu? Svi se trude (ili se barem tako čini promatrajući izvana), a rezultati to ne pokazuju. Štoviše, iako se brojni dokumenti i programi pozivaju na turizam kao «alat» za revitalizaciju ruralnih prostora, istraživanje koje je proveo autor 2000/01. pokazalo je kako u Hrvatskoj o tome, barem zasada, nema govora.

Dakle, hoće li i može li osnivanje zasebne Uprava za održivi razvitak seoskog prostora pomoći da se brojne akcije, mjere i interesi za razvoj ruralnih prostora usklade i sinergijski djeluju tamo gdje Hrvatskoj danas vjerovatno najviše trebaju?

izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (www.mps.hr )


O ruralnoj Hrvatskoj

Ruralna područja Hrvatske čine oko 90 % kopnenog dijela Hrvatske (ili 61 % naseljenog dijela Hrvatske) i u njima živi oko 47% ukupnog stanovništva Hrvatske. Ta su područja, još od sredine 19 st., a posebno tijekom real-socijalističkog gospodarskog sustava od sredine 1950-ih do 1990-ih godina, tranzicijom u posljednih desetak godina, te u Domovinskom ratu, bila izložena degradacijskim procesima koji su doveli do praga izumiranja rurisa, sela – osnovnog elementa ruralnog prostora. Civilizacijski i historijski procesi deagrarizacije, deruralizacije, industrijalizacije i urbanizacije, prisutni u određenim fazama razvoja u svim dijelovima Svijeta, imali su izuzetno selektivan i negativan utjecaj na razvoj hrvatskog sela. Revitalizacija sela u smislu održivog i cjelovitog razvoja neophodan je proces očuvanja ruralnih prostora kao primarnih proizvodnih područja hrane i ostalih dobara, područja specifičnog antropogenog pejsaža s naglašenim prirodnim, tradicijskim, kulturnim i historijskim elementima, oaze zelenila i ekološke ravnoteže, i na kraju – kao područja mira i odmora od dinamičnog i stresnog gradskog miljea.

izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (www.mps.hr )

Ruralni prostor Hrvatske zahvaćen je ekonomskim osiromašenjem, nedostatnom komunalnom i društvenom infrastrukturom. Usitnjeni i neracionalno rasparcelirani posjedi (poljodjelsko zemljište i šume) nerentabilni su i često ne pružaju mogućnost za razvoj komercijalne poljoprivrede. I oni posjedi koji su orijentirani prema kvantiteti i imaju potrebne preduvjete suočavaju se s velikom konkurencijom na tržištu. Razvoj i ulazak novih, nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralni prostor često nije planiran proces, već posljedica nemogućnosti egzistencije od bavljenja djelatnostima primarnog sektora. Pao je društveni ugled seljaka. Do ovakve situacije doveo je čitav niz faktora koji su obilježili razvoj sela i ruralnog prostora Hrvatske u prošlosti, prvenstveno od sredine 19.st. i ukidanja kmetstva, do danas.

Što donosi program 10 x 10?

Tri su osnovna cilja predstavljenog modela ruralnog razvitka: zadržati stanovništvo u ruralnim prostorima; izjednačiti kvalitetu života u urbanim i ruralnim prostorima; omogućiti povratak stanovništva iz urbanih u ruralna područja. Navedeno će se nastojati ostvariti putem edukacije, udruživanja, obnavljanje i izgradnju nove infrastrukture te njegovanje tradicije. Mjere će obuhvaćati poticanje: investicija na poljoprivrednim gospodarstvima, zaštite okoliša, školovanje, uređenje zemljišta, dopunske djelatnosti na domaćinstvima, razvoja obrta, seoskog i lovnog turizma… Oblikovano je deset programa:

  • programi za obuku
  • edukacijski kampovi
  • vanredno školovanje
  • strojni prstenovi (udruženja građana s polj.mehanizacijom)
  • poljoprivredne udruge
  • kapaciteti i skladišta
  • pomoć mladim poljoprivrednicima
  • seoski turizam
  • očuvanje eko-baštine i autohtonih sorti
  • poljoprivredne zadruge

Svaki od navedenih programa dalje se dijeli na deset potprograma (otuda i naziv 10 x 10). Tako se npr. program za obuku dijeli na obuku u: stočarstvu, ratarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, maslinarstvu, starim zanatima, informatici, zadrugarstvu… Smatramo kako je ovakav model korak u pravcu kompleksnijeg shvaćanja stvarnosti i potreba ruralnog prostora. Zašto? Zato što ruralna područja obuhvaćaju ruralna tj. seoska naselja, poljoprivredne površine i šume, te ostale zone s naglašenim prirodnim karakteristikama pejsaža, izvan urbano-ruralnih kontinuuma (iako se u tako definirana ruralna područja ponekad uključuju i naselja prijelaznih ruralno-urbanih karakteristika koja su sadržajno vezana uz ruralni svijet). Ovo određenje na tragu je uobičajenog europskog konteksta ruralnih područja kao zona i regija raznovrsnih po ekonomskim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo, proizvodno zanatstvo, industrija manjeg opsega, uslužne djelatnosti), gustoći naseljenosti i pejsažu. Dakle, govoriti o ruralnom razvoju nije isto što i govoriti o poticajima u poljoprivredi. A dosadašnji programi četso su to izjednačavali.

Volpia – ruralni hotel nedaleko Buja u Istri (foto: A. Lukić)

Već je rečeno, program 10 x 10 tek je predstavljen (štoviše, i ovaj se članak temelji na bilješkama s predavanja kojeg je održao g. Srećko Selanac, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva). Čini se da je Ministarstvo konačno povuklo potez u smjeru koji je već zacrtan Zakonom o poljoprivredi i ostalim srodnim zakonskim aktima, Nacionalnom programu za poljoprivredu i seoska područja (2003.) te (još neusvojenom) Strategijom ruralnog razvoja Hrvatske.

Jer kao što je napisao Defilippis (1993): “Integralni razvitak ruralnih područja temelji se na optimizaciji svih prirodnih, stvorenih i ljudskih resursa, a može se svesti pod pojam održivog razvitka. Upravljanje takvim razvitkom pretpostavlja osposobljavanje sistema institucija na svim razinama: od sudionika u selu do središnje uprave i vlasti. Uključuje, također, prijelaz od tradicionalnog (monosektorskog) na teritorijalni pristup i međusektorsku suradnju… Sve razvijene zemlje svijeta (članice OECD-a i EU) već su poodavno uvidjele nužnost sveobuhvatnog pristupa i ulažu znatne napore u integralni razvitak svojih ruralnih sredina. Nema nikakvog valjanog razloga da i mi tim putem ne krenemo.” Riječju, integralni razvitak nadilazi jednostran pristup rurističkom planiranju i zahtjeva suradnju na više razina, i to horizontalno (znanstvene i stručne podloge razvoja, interakcija vladinih institucija…) i vertikalno (suradnja državne, regionalne i lokalne vlasti; interakcija lokalne zajednice, pojedinaca i grupa međusobno i s planerima…). Jesu li 10 x 10 i nova Uprava za ruralni razvoj na tragu ovog pristupa?