Kako brinemo o hrvatskim vodama?

17. ožujka 2008. |
Pogledajte sve članke na karti

Kako brinemo o hrvatskim vodama? (intervju s Ljudevitom Tropanom, dipl. ing. građ.)

1. Predstavite nam Hrvatske vode. Koja je glavna funkcija i zadaće Hrvatskih voda u sustavu gospodarenja hrvatskim vodnim resursima?

Treba istaknuti da su se ljudi u našim krajevima oduvijek bavili vodom – bilo da su se branili od poplava, nastojali ploviti rijekama, a uvijek su i živjeli tamo gdje je bilo vode. Voda je preduvjet opstanka i razvoja svakog društva.

U Hrvatskoj je organizirano vodno gospodarstvo započelo osnivanjem Družtva za regulaciju rieke Vuke 7. rujna 1876. godine.  Na čelu tog društva bio je biskup Josip Juraj Strossmayer. Bez obzira na promjene država i društvenih uređenja – ovo Družtvo (vodna zajednica) zadržalo je kontinuitet i posebno hrvatski kontinuitet sve do današnjih dana.

Tvrtka Hrvatske vode kao sljednik, a na temelju prava prednika, obilježava taj dan kao dan tvrtke i s ponosom ulazi ove godine u 132. godinu postojanja i djelovanja. Ovakva tradicija predstavlja značajnu referencu i u širim europskim razmjerima.

Službeni naziv tvrtke Hrvatske vode je – pravna osoba za upravljanje vodama.

Sl.1 Službeni logo Hrvatskih voda

Gospodarenje vodama i upravljanje vodnogospodarskim sustavima i objektima trajni je zadatak tvrtke. Vode su  u prirodi  odlikuju  količinom i  kakvoćom, a  njihova pojava ovisna je o vremenu i prostoru. Kada govorimo o vodnom gospodarstvu u prvom redu mislimo na slatkovodne resurse, iako su morske vode i naše Jadransko more jedno od najvećih bogatstava Hrvatske. Suština gospodarenja vodnim resursima sadržana je u nastojanju zadovoljenja različitih potreba za vodom u odnosu na postojeće količine i kakvoću. Istovremeno cilj je zaštita ljudskih života i imovine, te okoliša od štetnog djelovanja voda – poplava i suša.

Hrvatske vode su državna tvrtka od posebnog društvenog interesa koja djeluje na području cijele države. Tvrtku čini više od 700 zaposlenih stručnjaka različitih struka i specijalnosti, koji djeluju u tridesetak gradova u Hrvatskoj. Sjedište je direkcije tvrtke u Zagrebu, a treba istaknuti djelovanje Vodnogospodarskih odjela na području slivova Save sa sjedištem u Zagrebu, te Drave i Dunava sa sjedištem u Osijeku. Takvi odjeli djeluju još na području slivova Istre i Primorja sa sjedištem u Rijeci, a na području dalmatinskih slivova sa sjedištem u Splitu.

Djelovanje tvrtke zasnovano je na Zakonu o vodama i Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva, čija provođenja nadzire Ministarstvo regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Građani često miješaju pojmove i brkaju vodno gospodarstvo s vodoopskrbom i vodovodima. To je donekle i razumljivo budući da je opskrba vodom za piće najvažnija u ciljevima dobrog gospodarenja vodama i predstavlja prioritet u potrebama za vodom. Međutim, Hrvatske vode ne bave se neposrednom distribucijom vode iz javnih vodoopskrbnih sustava, već iz namjenskih sredstava istražuju rezerve voda, te financiraju  izgradnju crpilišta i magistralnih cjevovoda. Posebno vode brigu o zaštiti crpilišta od zagađenja.

Hrvatske vode također vode aktivnu suradnju s državnim, regionalnim i lokalnim zakonodavnim i izvršnim tijelima – usklađujući planove upravljanja vodama s objektivnim financijskim i drugim mogućnostima. Suradnja se obavlja s brojnim znanstvenim i stručnim ustanovama i tvrtkama, te nevladinim udrugama.

Treba reći da su vodstvo i zaposlenici Hrvatskih voda svjesni odgovornosti koje imaju te ograničenja koja postoje, ali nastoje učiniti  najbolje.

2. Često čujemo kako je Hrvatska jedna od vodom najbogatijih zemalja Europe i da je voda jedan od ključnih temelja za njen ubrzani gospodarski rast/razvoj. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

U proceduri donošenja u Saboru je Strategija upravljanja vodama u Hrvatskoj i u njoj je potvrđeno putem bilance voda da je Hrvatska  bogata vodom. Prema Prvome svjetskom izvješću o vodnim zalihama u svijetu što ga je 2003. godine u Parizu objavio UNESCO (World Water Development Report – www.unesco.org/water), a obuhvatio je 188 zemalja, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu na svijetu.

Raspoloživost voda za uporabu značajna je kako za gospodarstvo tako i za društvene djelatnosti – na pr. za sportske i rekreativne potrebe.

Međutim, unatoč objektivnih pokazatelja o raspoloživim količinama voda, dužnost je – u prvom redu stručnjaka, da upozoravaju i nude rješenja kako takvo bogatstvo očuvati za buduće generacije. To je osnovna ideja održivog razvoja. Vode su u osnovi obnovljiv resurs i imaju osobinu samopročišćavanja, ali ta osobina može se smanjiti ukoliko se ne poklanja dovoljna briga i ne poduzimaju mjere za smanjenje onečišćenja.

3. Koliko su ugrožene vode u Hrvatskoj i tko su glavni onečišćivači?

Vode su ugrožene na različite načine. Veći dio loših utjecaja na okoliš, u kome su vode (slatkovodne i morske) svojevrsni kolektor svih vrsta onečišćenja, rezultat je ljudskih (antropoloških) djelatnosti i dodatno –  nepažnje. Povećanje industrijskih aktivnosti, počevši od vremena industrijske revolucije, imalo je za cilj povećanje profita na uštrb bezdušnog iskorištavanja prirodnih bogatstava i – ljudi. Posebno žena i djece. U takvim uvjetima, koji danas kao da doživljavaju dodatni “procvat“ u zemljama u tranziciji i zemljama trećeg svijeta – nerazvijenim zemljama (pretežito bivšim kolonijama), ugrožavanje okoliša rezultat je krivo shvaćene ideje globalizacije i profita pod svaku cijenu, bez brige o budućnosti.

Vodne rezerve i prirodno bogatstvo Hrvatske vodom ugroženo je kako u kontinentalnom dijelu i u aluvijalnim nalazištima, tako posebno u krškom dijelu države u kome se nalaze i najveće rezerve podzemnih voda.

U Hrvatskoj je stjecajem nepovoljnih, čak tragičnih posljedica Domovinskog rata i dodatno rezultatima pogubnog načina pretvorbe/privatizacije došlo do znatnog smanjenja industrijske i poljoprivredne proizvodnje te do smanjenja onečišćenja koja su prije stvarana. Naime, naše industrije prije rata nisu imale dovoljan broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a niti dovoljan broj modernih tehnoloških procesa. Procesa koji su zasnovani na štednji energije i sirovina, uključivši brigu o zbrinjavanju ili recikliranju otpada.

Istovremeno, i u susjednim zemljama Sloveniji i Bosni i Hercegovini došlo je do recesije i smanjenja zagađivanja vodotoka, pa je stanje kakvoće voda na slivu Save, u prvom redu, poboljšano.

Nadalje, izgrađenost kanalizacijskih sustava u naseljima (oko 40 posto priključenih građana) i posebno izgrađenost uređaja za pročišćavanje otpadnih voda naselja (oko 12 posto od ukupno priključenih na kanalizacijske sustave) – predstavljaju izvore onečišćenja naših voda. K tome treba pribrojiti zagađenja koja u vode i posebno u podzemne vode dolaze iz neuređenih deponija otpada, uključivši deponije opasnog otpada. Oko stupnja onečišćenja s poljoprivrednih površina postoje dileme i neslaganja poljoprivrednih stručnjaka i drugih stručnjaka.

Uprijeti prstom u nekoga i reći – to je glavni onečišćivač u gradu, regiji ili državi, stoga nije jednostavno. Uvidom u podatke tko je najveći potrošač vode može se skoro nedvojbeno reći da je taj i veliki onečišćivač, iako su principi koje imamo ugrađene u vodno zakonodavstvo – da „onečišćivač plaća“ poticajni za korisnike kako bi brže izgradili potrebne uređaje za pročišćavanje vlastitih otpadnih voda.

U predpristupnim pregovorima s Europskom unijom (EU) pred Hrvatsku su postavljeni oštri i veliki zahtjevi kako bi se stupnjem izgrađenosti sustava i objekata zaštite okoliša (posebno voda) zadovoljili europski kriteriji. Smatram da takve kriterije ne trebamo primijeniti radi EU, već u prvom redu radi sebe samih.  Međutim, za izgradnju i održavanje takvih sustava i objekata treba osigurati vrlo značajna financijska sredstva koje naša država nema i ne može stvoriti bez kredita. Dodatna zaduženost, uz već postojeću, vodi nas u svojevrsno „dužničko ropstvo“ i ostavlja budućim generacijama otužne mogućnosti razvoja. Dakle, brojne su dileme pred svima nama i nije lako ni jednostavno naći rješenja. Rješenje može biti u zajedničkom radu znanstvenika i stručnjaka i u sinergiji njihovih znanja s mudrošću i odlučnosti političara.

4. Kakvo je stanje vodnih resursa grada Zagreba? Kakvo je Vaše mišljenje o “slučaju Vrbani” i temama koje se uz njega provlače u medijima?

Zagreb se nalazi na vodi i vodom je okružen. Savska dolina sastoji se od milenijima stvaranih aluvijalnih slojeva različitih dubina koje su bogate vodom i koje prihranjuje upravo rijeka Sava procijeđivanjem iz korita. Drugi vodotoci – potoci s Medvednice, Samoborskog gorja i Vukomeričkih gorica daju znatno manji doprinos podzemnim vodama, ali doprinose bogatstvu pojavnosti voda na širem području grada.

Zagreb ima vodovod od 1878. godine i kanalizaciju od 1892. godine i samim time bio je suvremeni grad još u 19. stoljeću. Danas je 95 posto građana i drugih subjekata priključeno na javnu vodoopsktrbnu mrežu, ali svega 80 posto na javnu kanalizaciju. Izgrađen je veći dio centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Zagreb ima skoro u cijelosti izgrađen sustav obrane od poplava rijeke Save, koji je građen nakon velike poplave grada 1964. godine. U manjoj mjeri je izgrađen sustav obrane od poplava brdskih voda Medvednice koje su također trajna opasnost i koje su 1989. godine pričinile velike štete gradu, budući da svi potoci s Medvednice prolaze kroz naseljeni dio grada.

Na području grada postoje brojne šljunčare ili stari rukavci Save od kojih su rijetke privedene svrsi i o kojima se vodi sustavna briga – na pr. Jarun, Bundek i Savica.

Međutim, uz postojanje navedenih sustava i prednosti koje one daju gradu i njegovim stanovnicima i gospodarstvu, prisutni su brojni problemi. Starost sustava – u prvom redu cjevovoda – u vodovodu i kanalizaciji uzrokuje velike gubitke u vodovodnoj mreži – čak oko 44 posto od ukupno iscrpljene vode. Kanalizacijske cijevi i njihova propusnost utječu na onečišćenje podzemnih voda. Veliki broj izgrađenih objekata obrane od poplava iziskuje velika sredstva za redovito održavanje sustava i objekata, a sustav nije u cijelosti dovršen.

Izgradnja centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada – posebna je priča. Uređaj je izgrađen na temelju koncesijskog ugovora. Koncesionar je uređaj gradio prema tehničkoj dokumentaciji koja je bila ponuđena ugovorom i pridržavao se ugovorenih rokova. Međutim, troškovi izgradnje i rada uređaja postali su prevelika stavka za gradsko poglavarstvo kao potpisnika ugovora. Smatram da nije dobro procijenjena obveza koju će u narednom roku od još 20 godina morati plaćati korisnici sustava – građani, tvrtke i ustanove. Cijena vode raste i rasti će, a odgovornost za manjkav ugovor izgubljena je u birokratskom labirintu kojem smo svi zajedno dopustili da takav postane. Naime, bilo je prije početka potpisivanja koncesijskog ugovora i izgradnje uređaja dosta javno izrečenih/napisanih prigovora i upozorenja o manjkavosti projekta i štetnosti ugovora. Uzalud!

Na opisano stanje logično se nadovezuje „slučaj“ ili „afera“ u Vrbanima. Ne bi smjelo biti da se uopće pojavio takav slučaj, a kamo li da toliko dugo traje. Ne može biti da su svi sudionici u pravu, a da su samo stanovnici u tom naselju koji su se suočili s tim problemom – u krivu. K tome da jedino oni snose posljedice; čak da im se naplaćuju usluge vodoopskrbe, s troškovima odvodnje i pročišćavanja,  a da ulazna voda u njihove stanove ne samo da nije sanitarno ispravna i podobna za piće, već je opasna za zdravlje. Ponovno je na „djelu“ naša neorganiziranost, nedorečenost propisa, bahatost, ali i nesposobnost nadležnih. O demokratskoj atmosferi i načinima ponašanja i rješavanja problema bolje je čak ni ne razmišljati. Naime, uvukla se atmosfera straha među sudionike – inspekcijske službe, laboratorije i druge. O stanju i promišljanjima stanovnika Vrbana bolje je isto tako ne misliti. Oni su sigurno izgubili povjerenje u „funkcioniranje sistema“ (prava potrošača, rad laboratorija, inspekcija i sudstva) – s opravdanjem. Povrijeđenost naših stručnjaka u laboratorijima kojima je iskazano ničim opravdano nepovjerenje – može se razumjeti, ali je isto tako za osudu. Međutim, za osudu je također šutnja stručnih društava koja se bave vodama, a koja se o tom problemu nisu oglasila.

Nameće se misao o svojevrsnoj sprezi proizvođača konfekcionirane vode i proizvođača različitih filtara koji su dodatno profitirali u ovoj aferi. Osim pomodnosti pijenja konfekcionirane i filtrirane vode, porast proizvodnje i prodaje konfekcionirane obične vode za piće (izvorska, stolna) rezultat je općeg gubitka povjerenja građana u državu i državne organe koji se bave kontrolom sanitarne ispravnosti vode za piće. Pritom je činjenica da je kakvoća vode za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava u Hrvatskoj primjerena i da se kontrola obavlja na tri razine. Također, da su Hrvatski propisi u toj domeni čak strožiji od kriterija koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija.

Ova afera zahtijevala bi osim stručne ekspertne analize i angažman državnih obavještajnih službi, budući da se radi o svojevrsnoj sabotaži i ugrožavanju zdravlja građana. Već tradicionalana tzv. „hrvatska šutnja“ nikad nije niti neće donijeti nikakve koristi!

5. Središnja tema ovogodišnjega Svjetskog dana voda je sanitacija (eng. sanitation) koju općenito možemo poistovjetiti s higijenom. Oko 2,6 mlrd stanovnika Zemlje živi bez prikladnih sanitarnih uvjeta. Kakvo je Vaše mišljenje o sanitarnim uvjetima i stupnju higijene u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj imamo dobre mogućnosti za primjenu svih pravila sanitacije okoliša, a posebno onog dijela koji se odnosi na vode. Naši propisi su dobri, imamo dobar sustav javnog zdravstva, u osnovnom obrazovanju predviđeno je stjecanje znanja o primjeni osnovnih higijenskih navika itd. Naši stručnajci bili su i jesu još uvijek cijenjeni od Svjetske zdravstvene organizacije. Tradicija sanitacije okoliša i higijene začeta je prije II. svjetskog rata osnivanjem Higijenskog zavoda na čelu s dr. Andrijom Štamparom.

Na prvi pogled nema razloga da stanje okoliša u Hrvatskoj ne bude bolje. Ali nažalost, naši građani nisu dovoljno obrazovani, ne poštuju stečena znanja, ne koriste mogućnosti, a posebno ne poštuju naše propise koji su ustvari – volja naroda. Već u obitelji – osobni primjer roditelja, ako nije dobar i u skladu s prethodno navedenim, zbunjuje dijete i ono olako pribjegava lakšem obliku ponašanja – nebrizi za ljude i okoliš.

Sl. 2 Provokativni plakat uz temu sanitacije

Nedvojbeno je da je osim odgojnih mjera potrebno primijeniti i samozaštitne represivne mjere koje štite društvenu zajednicu i ujedno pojedinca. Ne zalažem se za „policijsku državu“, ali reda mora biti. Akcije čišćenja otpada iako dobro zamišljene – krive su u pristupu. Nije potrebno čistiti za drugim, već valja osigurati načine ispravnog prikupljanja otpada i otpadnih voda i još važnije – NE BACATI/ODLAGATI GDJE SE NE SMIJE I GDJE MOŽE NASTATI ŠTETA ZA DRUGOG ČOVJEKA ILI OKOLIŠ!

Službeni podaci o hidričkim zarazama u Hrvatskoj koje su osnovni pokazatelj higijenskih prilika u našoj državi nisu zabrinjavajući. Srećom, iako katkada i zdravstvena statistika ima vlastitu „logiku viših interesa“.

6. Znanstvenici i stručnjaci koji se bave različitim aspektima proučavanja voda u Hrvatskoj djeluju kroz nekoliko udruga/društava u kojima ste i Vi aktivan član. Koje su njihove preokupacije i područja djelovanja?

Civilni ili treći društveni sektor širi se i sve se više građana angažira u nevladinim organizacijama. Tekovina je to demokratskih promjena i trendova razoja demokracije u Hrvatskoj. Broj profesionalnih – znanstvenih i stručnih udruga/društava u Hrvatskoj je i prije 1990. godine bio velik, neka su stara i više od sto godina. Međutim, njihov broj i vrste porasle su značajno nakon 1990. godine.

Nije mi poznato koliko se točno njih bavi vodama, ali pouzdano znam da se njih 14 bavi vodama na različite načine (među njima i Hrvatsko geografsko društvo!), te da su bili organizatorima 4. hrvatske konferencije o vodama (s međunarodnim sudjelovanjem) održane 2007. godine sredinom svibnja u Opatiji. Većina tih društava bila su organizatorima i prethodnih hrvatskih konferencija o vodama održanima 1995. i 1999. u Dubrovniku, te 2003. godine u Osijeku.

Što se tiče hidrotehničkih društava u čijem osnivanju i radu sam sudjelovao danas djeluju četiri društva: Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje – osnovano 1977., Hrvatsko društvo za zaštitu voda – osnovano 1980. i Hrvatsko hidrološko društvo – osnovano 1992. godine. Sva tri društva imaju sjedište u Zagrebu u poslovnoj zgradi Hrvatskih voda. Hrvatsko društvo za velike brane ima sjedište također u Zagrebu u poslovnom  prostoru Elektroprojekta. Sva su društva učlanjena u srodne međunarodne asocijacije.

Područje djelovanja tih društava/udruga vrlo je široko, ali je osnovna ideja svih da okupe zainteresirane znanstvenike i stručnjake različitih struka i specijalnosti te da im pruže mogućnost da u vaninstitucionalnim uvjetima vlastitim znanjem i radom doprinesu ukupnom razvoju i napretku društva. Pri tome je cilj također da članovi imaju koristi od sudjelovanja u svim oblicima djelovanja koje su ujedno i oblik cjeloživotnog obrazovanja.

Oblici rada društava različiti su i trebaju pobuditi interes članova. Najčešće su to organizirana predavanja, okrugli stolovi, tečajevi, seminari, konferencije, stručni izleti i svi oblici komunikacije među članovima u zemlji i u međunarodnim sličnim asocijacijama. Teme su redovito aktualne ili bi takve trebale biti, kako bi doprinijele osnovnim ciljevima društava.

Uloga znanstvenih i strukovnih udruga/društava treba nadalje biti i korektivna u odnosu na mjere i postupke vlasti iz domene rada udruge. Dobronamjernost treba biti dominantni način ponašanja, ali dosljednost i upornost u zastupanju argumentiranih stavova ostaje trajni izazov u djelovanju.

7. Dugogodišnji ste zamjenik glavnog urednika časopisa Hrvatske vode. Kakav je to časopis i tko u njemu objavljuje svoje radove?

Početkom agresije na Hrvatsku 1991. godine zametnula se ideja o potrebi izdavanja hrvatskog znanstveno-stručnog časopisa za vodno gospodarstvo. Tijekom 1992. godine trajale su konzultacije i 1993. godine započet je projekt izdavanja časopisa Hrvatske vode. Ulogu izdavača u cijelosti je preuzela tvrtka Hrvatska vodoprivreda (danas Hrvatske vode) budući da strukovna hidrotehnička društva kao predviđeni suizdavači nisu imala za takav projekt niti sredstava niti  potrebne logistike.

http://www.gkmm.hr/images/odjel_periodike/resize/hrvatska_vodoprivreda_m.jpg http://www.voda.hr/lgs.axd?t=16&id=5817&sp=150x208

Sl. 3 Časopis Hrvatske vode povezuje sve koji se bave proučavanjem voda

Časopis Hrvatske vode izlazi redovito već 16 godina i do sada je objavljen 61 broj u 59 svezaka,  od toga 10 posebnih brojeva. Dva broja objavljena su na engleskom jeziku, a ostali na hrvatskom jeziku sa sažecima kategoriziranih članaka na engleskom i njemačkom jeziku. Časopis se objavljuje četiri puta godišnje u nakladi od prosječno 800 primjeraka i opsegu od 100 stranica.

Broj suradnika – autora članaka i recenzenata veći je od 450 znanstvenika i stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva. Zanimljivo je da su objavljeni članci iz vrlo širokog područja bavljenja vodama – od hidrotehnike, poljoprivrede, šumarstva, kemijskog inženjerstva i tehnologije, hidrogeologije, oceanografije, čak arheologije. Upravo je to dokaz koliko se struka i specijalnosti bavi vodama, a jedan od najvažnijih ciljeva časopisa jest povezivanje svih profesionalaca koji se bave vodama kako bi izmjenjivali iskustva i informacije. U časopisu je dana mogućnost oglašavanja kao oblika informiranja čitatelja o uslugama i proizvodima važnima za gospodarenje vodama.

Tijekom proteklog razdoblja u Izdavačkom savjetu i Redakcijskom odboru časopisa okupio se veliki broj hrvatskih znanstvenika i stručnjaka koji se bave vodama i koji su svojim doprinosom na različite načine pomogli u ostvarenju ovog projekta tvrtke Hrvatske vode.

Bilješka o sugovorniku:

Ljudevit Tropan, dipl. ing. građ. zamjenik je glavnog urednika časopisa za vodno gospodarstvo Hrvatske vode. Gotovo četrdeset godina (do prošlogodišnjeg umirovljenja) radio je u Hrvatskim vodama na različitim poslovima i projektima, među kojima se ističu regulacija i obrana od poplava u poriječju Save. Od 1993. godine radi na poslovima uređivanja časopisa Hrvatske vode. Objavio je niz stručnih članaka u domaćim i inozemnim publikacijama, bio je urednik niza knjiga, zbornika i drugih publikacija kao i sudionik u organizaciji sve četiri hrvatske konferencije o vodama i dvije međunarodne konferencije održane u Hrvatskoj. Sudjelovao je u osnivanju više stručnih hidrotehničkih društava u kojima je i danas aktivan.

Intervju pripremio Ivan Čanjevac.

internetske stranice od interesa:

Hrvatske vode

www.voda.hr

World Water Day 2008.

http://www.unwater.org/worldwaterday/flashindex.html

Water Supply & Sanitation Collaborative Council

http://www.wsscc.org/