120. obljetnica visokoškolske nastave geografije u Hrvatskoj

12. prosinca 2003. |
Pogledajte sve članke na karti

Osnivanje prve Katedre za geografiju rezultat je niza čimbenika od kojih valja posebno istaknuti opći društveno-kulturni preobražaj Hrvatske, transfer geografskih dostignuća iz Europe u Hrvatsku te snažniji razvoj osnovnog i srednjeg obrazovanja.Općenito, druga polovica 19. stoljeća razdoblje je velikih tehnoloških i gospodarskih mijena, a u tom se kontekstu transformira i obrazovanje i školstvo. Još od marijaterezijanskog Ratio Educationes 1777. pučka trogodišnja škola postaje obvezatna i u Hrvatskoj, a osnovno obrazovanje još se snažnije institucionalizira Novim školskim zakonom 1874. U to se vrijeme bilježi i polet srednjeg, osobito gimnazijskog obrazovanja, a „starim” gimnazijama u Senju, Zagrebu, Varaždinu i drugdje, pridružuju se nove. S obzirom da je geografija od početka bila važan općeobrazovni predmet, za te je škole valjalo osigurati učitelje i profesore. Bio je to snažan poticaj za osnivanje studija geografije u Zagrebu i za znanstveni uspon ove grane.

Prvi geografski udžbenici i literatura

Pored obilne geografsko-putopisne literature, razvoj školske geografije uvjetovao je i stvaranje udžbeničke literature. Već 1823. A. Rožić u Varaždinu izdaje „Kratek zavjetek zemljopisnog izpisivanja horvatske i vugerske zemlje i onih orsagov koji pod jednom korunom zajedinjeni jesu”, te uskoro i udžbenik „Mali zemljopis za početnike”. Važan je bio i „Zemljopis pokrajinah ilirskih”, koji u Zagrebu 1843. izdaje gimnazijski kateheta Dragutin Seljan. I drugi autori, poput Marika (1865.), Bradaške (1867.), Tomića (1869.) i Sabljara (1866.) pišu prve udžbenike iz geografije.

Naslovnica knjige “Miestopisni riečnik Dalmacije, Hèrvatske i Slavonije” (Vinko Sabljar, 1866.) 

Na osnivanje Katedre za geografiju 1883. osobito su utjecali radovi i znanstvena angažiranost Petra Matkovića i Vjekoslava Klaića. Oni su studirali u Beču, Pragu, Berlinu, Grazu i Göttingenu. Matković je u Berlinu bio đak kod znamenitog interpreta moderne geografije Karla Rittera. Pored ostalih djela, Matković i Klaić uredili su i prve značajnije hrvatske geografske atlase, primjerice Klaićev „Veliki atlas za srednje škole i za samouke”. Pred samo osnivanje Katedre za geografiju, od 1878. do 1883. nastala je i znamenita Klaićeva geografska „trilogija”: „Prirodni zemljopis Hrvatske”, „Bosna-podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine” i „Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati”. U ozračju suvremene transformacije zagrebačkog sveučilišta, stasanja vlastitog hrvatskog visokoškolskog intelektualnog kadra i poleta u izdavanja edukativne i znanstvene geografske literature, kao logični slijed zbilo se 1883. osnivanje Katedre za geografiju. Osnivač i prvi profesionalni sveučilišni profesor geografije bio je Petar Matković.

U prvim godinama studija Katedra je djelovala u suterenskim prostorijama zdanja današnjeg Rektorata na Trgu Maršala Tita, sa desetak studenata. Od 1893. predstojništvo na Katedri preuzima Hinko Hranilović koji je geografiju studirao u Grazu, Beču, Berlinu i Oxfordu. Nastavljen je razvoj Katedre pa na njoj do 1918. studira oko 90 polaznika četverogodišnjeg studija. 1897. osnovano je i Hrvatsko geografsko društvo, najstarije strukovno udruženje na slavenskom jugu. Od 1899. društvo nastavlja djelovati u okviru Hrvatskog naravoslovnog društva.

Sveučilišna geografija u prvoj polovici 20. stoljeća

Početkom 20. stoljeća objavljivanje geografskih radova, pa i opsežnijih knjiga, u znatnom je porastu, što je izravna posljedica školovanja vlastitih kadrova sveučilištu u Zagrebu. Razvoju geografije uvelike doprinose i povjesničari, prirodoslovci, etnolozi i drugi. 1900. Dragutin Hirc i Hinko Hranilović pokreću ambicioznu seriju od više obimnih knjiga „Zemljopis Hrvatske”, koja nažalost nije realizirana do kraja. Zato 1905. Hirc izdaje velebnu monografiju „Prirodni zemljopis Hrvatske”. U to doba izdane su i prve obimne monografije nekih naših gradova, kao primjerice Kempfova Požega, Lopašićev Karlovac i Bihać, Langov Samobor itd. U ovo se vrijeme svojim geografskim radovima posebno ističu: A. Gavazzi, S. Pavičić, A. Mohorovičić, D. Gorjanović-Kramberger, D. Franić, J. Poljak, F. Koch, L. Jelić, Lj. Vukotinović, J. Purić, D. Šurmin i dr.

Naslovnica knjige “Prirodni zemljopis Hrvatske” (Dragutin Hirc, 1905.)

Nakon Prvog svjetskog rata predstojnikom Katedre za geografiju postaje Milan Šenoa. Raste broj studenata, Katedra 1922. prerasta u Geografski zavod na Filozofskom fakultetu, a 1927. osniva se i Institut za geografiju. 1929., zalaganjem Artura Gavazzija pokrenuto je i prvo geografsko znanstveno-stručno glasilo „Hrvatski geografski glasnik” koji izlazi do 1939., te ponovo nakon Drugog svjetskog rata.

Između dvaju svjetskih ratova, hrvatska geografija usporedo razvija sve svoje grane i specijalnosti, baš kao i tadašnja njemačka, francuska ili angloamerička škola. Pored spomenutih geografa, neki od značajnih autora u međuratnom razdoblju bili su: V. Balenović, F. Lukas, N. Peršić, Z. Dugački, I. Rubić, J. Roglić, J. Modestin, V. Blašković, V. Dorčić, J. Maričić, G. Manojlović, I. Hoić, I. Steklas, J. Juras i drugi.

Geografija nakon Drugog svjetskog rata

Godine 1947. osnovan je Geografski zavod na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu kao nastavak istog takvog jedinstvenog Geografskog zavoda osnovanog na Filozofskom fakultetu 1946. god. Ovim činom učinjene su dvije nove stvari u hrvatskoj geografiji: ukinuta je njezina institucionalna dvojnost i uključena je u zajednicu temeljnih prirodnih znanosti. Za redovitog profesora izabran je akademik Josip Roglić, a ubrzo iza toga za izvanrednog profesora dr. Ivo Rubić. Obojica su se zdušno angažirala u nastavi na Zavodu, ali i na čitavom nizu aktivnosti izvan njega. Tako je prof. Rubić kao vrstan predavač popularizirao geografiju diljem zemlje, dok je prof. Roglić organizacijski konsolidirao i unaprijedio struku, angažirao se u poslijeratnom razgraničenju s Italijom i priključenju Istre Hrvatskoj, planiranju autoceste Zagreb-Split (“Zlatna nit”) i prvi upozoravao na svjetski proces litoralizacije i potrebe Hrvatske da se neminovno u njega uključi. Interes za geografiju povećavao se iz godine u godinu.

Godine 1955. Hrvatsko geografsko društvo započinje izdavati stručno-metodički časopis „Geografski horizont”, a Geografski odjel PMF-a 1958. pokreće znanstveni časopis „Radovi” koji od 1992. izlazi pod imenom „Acta Geographica Croatica”. U svrhu bolje organizacije znanstveno-istraživačkog rada osnovan je 1961. Geografski institut pri PMF-u, koji od 1968. djeluje kao sveučilišni institut. Oba instituta radila su na važnim projektima, od kojih izdvajamo „Geografiju Hrvatske” objavljenu u 6 knjiga, pod uredništvom I. Crkvenčića i nacionalni „Atlas Hrvatske” (izrađeno nekoiliko karata, ali atlas nije objavljen). 1970. započinje s povremenim izlaženjem i znanstveni časopis na engleskom jeziku, „Geographical Papers”. U ovom razdoblju, sve do današnjih dana, nosioci sveučilišne geografije mahom su bili nastavnici Geografskog odsjeka PMF-a u Zagreba, te geografi na ostalim visokim učilištima i institutima u Hrvatskoj.

Nastava geografije na visokoškolskim ustanovama u samostalnoj Hrvatskoj

Na Geografskom odsjeku PMF-a diplomiralo je do sada (1. 12. 2003) 1 904 studenata. Momentalno na našem odsjeku studira 420 studenata, od kojih je 160 na jednopredmetnom studiju geografije, 156 na dvopredmetnom studiju geografije i povijesti i 104 na dvopredmetnom studiju geologije i geografije. Na odsjeku se od 1962. godine održava i poslijediplomski studij. Do sada je magistriralo 234 pristupnika. Momentalno obrađuje geografske osnove prostornog planiranja i uređenja, a na njega je upisan (na I. i II. godini 21 student). Na ovome je odsjeku do sada doktoriralo 88 pristupnika od kojih 3 iz Velike Britanije, 2 iz Njemačke, po jedan iz SAD, Kanade, Francuske i Sirije te veliki broj s područja bivše Jugoslavije.

Godine 1994. osnovan je i Odjel za geografiju Filozofskog fakulteta u Zadru, druga samostalna ustanova za visokoškolsku nastavu geografije u Hrvatskoj. U Zadru od 1996. izlazi i znanstveni časopis «Geoadria».

Nekadašnji naši studenti – diplomirani geografi, magistri i doktori znanosti danas uglavnom rade kao profesori na školama, ali i na više visokoškolskih ustanova, gdje se njeguje geografija. Spomenut ćemo ovdje Ekonomski fakultet, Fakultet političkih znanosti,  Fakultet prometnih znanosti, Pomorski fakultet, zatim Fakultet za turizam, ugostiteljstvo i menadžment, visoke učiteljske škole te mnoge znanstveno istraživačke ili stručne zavode kao što su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za migracije, Institut za turizam Zavod za planiranje,  Zavod za statistiku, Urbanistički zavod, Zavod za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša, Gradski zavod za planiranje razvoja grada Zagreba i zaštitu okoliša, Gradski ured za prostorno uređenje,  graditeljske, stambene i komunalne poslove i promet (Zagreb), Urbanistički zavod,  Leksikografski zavod, Institut Ruđer Bošković, Agencija za posebni otpad, zatim izdavačke kuće kao što su Školska knjiga, Ljevak, Hrvatska školska kartografija, Meridijani i dr.

Prema referatima prof.dr.sc. D. Feletara, prof.dr.sc. Zlatka Pepeonika i prof.dr.sc. Miroslava Sića priporemio Aleksandar Lukić.

Pročitajte i članak o hrvatskoj geografiji u međunarodnoj suradnji (dr.sc. Ivan Crkvenčić, prof.emer.)