Mrežnica – važnost rijeke u kršu

21. veljače 2007. |
Pogledajte sve članke na karti
Hidrografska obilježja

Mrežnica teče kroz krško područje. To je plitki krš. Geološku osnovu čine jurski i kredni vapnenci, koji su tektonski jako poremećeni i oblikovani fluviokrškim procesima. Opći smjer pružanja toka Mrežnice određen je rasjedima okomitim na dinarski smjer pružanja.
Dolina Mrežnice duga je 71,4 km i najvećim je dijelom kanjonskog tipa. Od izvora do naselja Belavići prevladavala je dubinska erozija, a nizvodno od tog sela prevladavala bočna erozija. Dubinskom erozijom nastao je kanjon, koji  je usječen u plitkom karlovačko-kordunskom kršu. Kanjon dominira dijelom Mrežnice uzvodno od sela Belavići, a dužina mu je oko 58 km. Dubinska erozija usporena je ili potpuno prekinuta zbog stvaranja sedrenih barijera, odnosno slapova. Ima ih 93, a nejednoliko su raspoređeni. Tako da se u dijelu gornjeg toka, od Čićinog mosta do Tržićkog mosta, na dužini do samo 5 km, nalazi čak 26 barijera, dok se isto toliko nalazi i na ukupnom donjem dijelu toka od Generalskog stola do ušća u Koranu, ali na dužini toka od 39 km. Neki od poznatijih slapova su Rončevića slap, Milkovića slap, Jagodića slap, slap Šušnjar, Klarića slap, Rebića slap, Vitasov slap i drugi. Nizvodno od Belavića, ulaskom u nizinsko područje dolina postaje šira, plića i asimetrična.

Sl. 1. Ušće Tounjčice u Mrežnicu
(http://public.carnet.hr/srd-ogulin/mreznica-album.html)

Osnovna hidrološka obilježja

Mrežnica je relativno mala rijeka. Dužina joj je 64 km, a poriječje ima površinu od 1076 km2. Ova vrijednost dobivena je ako se promatra površinska razvodnica. Ako se uzme u obzir da su u krškom području vode rijeci pritječu podzemljem, tj. da postoji i podzemna razvodnica tada poriječje Mrežnice, tako definirano ima površinu od oko 1400 km2 (sl. 2). Međutim, u stvarnosti takvo poriječje više ne postoji. Godine 1959. izgrađeno je brana na rijeci Zagorskoj Mrežnici, pri čemu je stvoreno jezero Sabljaci, a voda je preusmjerena u rijeku Dobru.

Sl. 2. Poriječje Mrežnice
(http://www.crorivers.com/index.html)

Režim i protok vode rijeke Mrežnice (sl. 3.) određen je prema podacima mjerne postaje Mrzlo Polje, koja se od ušća nalazi udaljena 5,9 km. Mrežnica vodu dobiva od kiše i sniježnice. Režim Mrežnice odgovara godišnjem hodu padalina, s minimumom u kolovozu, a maksimumom u studenom i prosincu.  Prema slici 3. najniži vodostaj je u ljetnim mjesecima, zbog male količine padalina. Postoje dva maksimuma, u proljeće i u jesen. Maksimum u jedanaestom mjesecu uvjetovan je kišom, a u četvrtom mjesecu kišom i sniježnicom. Najniži zabilježeni vodostaj u ovoj mjernoj postaji izmjeren je 15. rujna 1979. godine i iznosio je 2 cm, a maksimalni zabilježeni vodostaj izmjeren je 2. listopada i iznosio je 420 cm.

Sl. 3. Prosjek srednjih mjesečnih najnižih (NV), srednjih (SV) i najviših (VV) vodostaja u
razdoblju od 1976. do 1980. godine zabilježenih u mjernoj postaji Mrzlo Polje

Protoci pokazuju slična obilježja kao i vodostaji (sl. 4.). Maksimalan je protok u jesen, najčešće u studenom, a sekundarni je maksimum u proljeće, najčešće u travnju. Prosječan protok Mrežnice iznosi 34 m3/s,. Tijekom godine on varira, tako da je u izvorišnom dijelu zabilježena minimum od 5,8 m3/s u kolovozu i maksimum od 67,4 m3/s u ožujku. U blizini ušća minimum od 13,8 m3/s je zabilježen u travnju, a maksimum od 122,4 m3/s u rujnu.

Sl. 4. Prosjek srednjih mjesečnih najnižih (NQ), srednjih (SQ) i najviših (MQ) protoka u
razdoblju od 1976. do 1980. godine zabilježenih u mjernoj postaji Mrzlo Polje

Obilježja naselja uz Mrežnicu

Prostor uz rijeku Mrežnicu ima različita obilježja naseljenosti. Dio toka bliže ušću naseljeniji su od dijela toka u izvorišnom dijelu. Prije izgradnje brane na Zagorskoj Mrežnici 1959. godine rijeka je imala puno više vode u koritu, što je imalo negativan utjecaj na naseljenost u prošlosti. U djelu Oko Kupe i Korane, R. Lopašića, opisan je prostor uz Mrežnicu. To je bio kraj koje je imao dosta obrađenih polja, ali je prostor uz samu rijeku bio obrastao rogozom. Sela uz samu rijeku bila su siromašna. Autor dalje navodi da bi Mrežnica,  kada ne bi bilo slapova, a zbog velike količine vode u koritu, više izgledala kao jezero, nego kao rijeka. To je razlog zašto se ovaj kraj zvao Mlakom.
Veći dio naselja uz Mrežnicu, pogotovo u dijelu toka bliže izvoru, ne nalazi na njezinoj obali, već na topografski višim područjima u blizini rijeke. Veća naseljenost u donjem dijelu toka posljedica je i gradnje Jozefinske ceste od Karlovca prema Senju 1779. godine i željezničke pruge Karlovac-Rijeka 1873. godine. (sl. 5.). Promet je imao važnu ulogu u razvoju naseljenosti naselja uz Mrežnicu. Naselja dobro povezana prometnicama nalaze se nizvodno od Donjih Dubrava. Utjecaj prometne povezanosti na razvoj naseljenosti naselja uz Mrežnicu vidljiv je iz kretanja broja stanovnika. Zamjetna je razlika u kretanju broja stanovnika između naselja nizvodno i uzvodno od Donje Dubrave.
Naročito velike promjene u broju stanovnika Mrežnice izazvao je Domovinski rat. Sva su naselja bila u većoj ili manjoj mjeri izložena agresiji, a dijelovi Mrežnica su bili bojišnice. Jedanaest je naselja bilo okupirano. Posljedice ratnih zbivanja su opustjela i razorena naselja u nekoć okupiranom prostoru. Blizina bojišnice nepovoljno je utjecala na kretanje broja stanovnika u naseljima koja nisu bila okupirana.

 Sl. 5. Mrežnica i okolni prostor

http://www.karlovacka-zupanija.hr/karte/tk_780.html

Utjecaj čovjeka na promjene krajolika u poriječju rijeke Mrežnice

Poriječje Mrežnice danas znatno je izmijenjeno u odnosu na nekadašnje poriječje (sl. 2.). Uzrok tome je gradnja brane na rijeci Zagorskoj Mrežnici kod Ogulina 1959. godine. Vode Zagorske Mrežnice akumulirane su u jezero Sabljaci odakle se podzemno, preko jezera Bukovnik, odvode u hidroelektranu Gojak na rijeci Dobri, a Mrežnica je ostala bez otprilike 40 % svojeg bivšeg poriječja. Protok Mrežnice još uvijek dovoljno je jak tako da za ljetnih suša i niskog vodostaja sedrenim barijerama uglavnom osigurava dovoljno vlažnosti, inače bi daljnji razvoj sedre bio ugrožen. Ipak, za izrazito sušnih godina zapažen je manjak vlažnosti i ugroženost sedrotvoraca.
I samo vrelo Mrežnice je ugroženo. Ono je smješteno je u spilji ispod Popović vrha na nadmorskoj visini od 260 m. Vrelo se, zajedno sa 12 km izvorišnog dijela toka, nalazi unutar vojnog poligona Eugen Kvaternik. Prije Domovinskog rata, dok je prostorom poligona upravljala JNA, vrelo je znatno oštećeno gradnjom manje hidroelektrane koja je trebala podmirivati potrebe poligona za strujom u slučaju nemogućnosti normalne opskrbe električnom energijom.
Najnepovoljniji utjecaj čovjeka na Mrežnicu, u ekološkom smislu predstavljala je tvornica celuloze Simo Dimić u Plaškom, koja je radila do Domovinskog rata. Otpadne vode ispuštane su u ponornicu Dretulju. Kako je ponor Dretulje podzemno vezan na vrelo Mrežnice i daje mu glavninu vode, onečišćenje je zahvatilo i rijeku Mrežnicu. Nerijetko je za ljetnih suša i niskog vodostaja bila zabranjena upotreba vode za piće koju su iz Mrežnice koristila brojna okolna naselja, a nekoliko se puta nije preporučalo ni kupanje u Mrežnici. Zabilježeni su i pomori ribe, a kompletni riblji fond bio je slabiji nego danas. Iako je danas zatvorena u njoj još postoje spremnici s opasnim kemikalijama koji bi zbog neodržavanja mogli onečistiti Dretulju i Mrežnicu.
Nepovoljno na Mrežnicu djeluje i blizina prometnice Zagreb-Senj, kao i željeznička pruga Zagreb-Karlovac-Rijeka, koja, zbog svoje zastarjelosti, također predstavlja potencijalnu opasnost. Problem predstavljaju i upotreba dinamita pri krivolovu na ribe. Osim štete koja nastaje na ekosustavu rijeke, štete nastaju i na sedrenim barijerama, koje su na takve utjecaje vrlo osjetljive. Ovaj je problem bio vrlo izražen za vrijeme Domovinskog rata.
Postoje i druge potencijalne opasnosti vezane za Mrežnicu. Jadranski naftovod koji  Mrežnicu prelazi dnom korita u području Gornjeg Zvečaja, kamenolomi smješteni u poriječju rijeke Mrežnice, kao i tvornica tekstila sa hidroelektranom u Dugoj Resi. Veliki problem predstavljaju minirana područja (www.hcr.hr/karta-KAzup.html), kao i područja na kojima su zaostala minsko-eksplozivna sredstva uz rijeku Mrežnicu. Osim nemogućnosti razvoja tog prostora, posebno razvoja turizma, problem predstavljaju i velika novčana sredstva koja su potrebna za uklanjanje mina. Kako se prioritet u razminiranju daje gušće naseljenim prostorima, relativno rijetko naseljeni prostor uz Mrežnicu neće biti uskoro razminiran.

Zaštita Mrežnice

Nastojanja da se Mrežnica zaštiti zakonom traju već duže vrijeme. Već su se 1972. godine pojavile prve ozbiljnije inicijative zaštite Mrežnice kao zaštićenog krajolika, da bi se 1985. godine prostornim planom Hrvatske predvidjela zaštita Mrežnice kao parka prirode. Ova je ideja uključena je u Strategiju prostornog uređenja Hrvatske 1997. godine i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske 1998. godine. Prema zadnjim planovima Mrežnica će se proglasiti zaštićenim prostorom do kraja 2007. godine. Ipak, veliki problem predstavlja miniranost velikog dijela njezinog prostora, kao i vojni poligon Eugen Kvaternik koji zauzima 12 km izvorišnog toka rijeke. Kako će se riješiti problem vojnog poligona u parku prirode, nije poznato.
Proglašenje Mrežnice parkom prirode omogućiti će bolju zaštitu prirodnih atraktivnosti, ali će i racionalnije gospodarenje rijekom. Smatra se da će doći i do gospodarskog razvitka prostora uz rijeku Mrežnicu, prije svega zbog razvoja turizma.. Važno je proglašenjem parka prirode osigurati zaposlenost okolnog stanovništva, kako ono ne bi ostalo bez izvora prihoda. U tom smislu veliki potencijal predstavljaju mlinovi (sl. 6.). Oni mogu predstavljati veliku turističku atrakciju. Međutim, njihovo je trenutno stanje loše. Od ukupno 37 mlinova ili njihovih ostataka deset ih je u uporabnom stanju i to dva kao restorani, dva kao male hidroelektrane, jedan kao pilana, a pet kao vikendice.  Na turistički potencijal upućuje i oko 350 vikendica koje se nalaze uz Mrežnicu, uglavnom u njezinom donjem toku.

 Sl. 6. Ljepota krajolika – turistički potencijal Mrežnice
 (http://www.hrsume.hr/Galerije/Krajolici/zlusch-mreznica02.jpg )

Literatura i izvori:

Lopašić, R. (1895.): Oko Kupe i Korane. Naklada Matice Hrvatske, Zagreb; pretisak

Nejašmić, I. (2000.): Demografske značajke i procesi u naseljima uz rijeku Mrežnicu.
Geografski Horizont, br. 1-2/2000., 39-49.

Pepeonik, Z. (2000.): Mrežnica – biser hrvatskog krša. Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

Razvitak okvira nacionalne biološke sigurnosti za Republiku Hrvatsku

Rijeke Hrvatskog krša, http://www.crorivers.com/index.html

Širac, S. i sur. (2002.): Sažetak izvještaja o ispitivanju kakvoće voda u Republici Hrvatskoj
2000. godine. Hrvatske vode, http://www.voda.hr/hr/info_cas_hv.htm