Buduće kretanje broja stanovnika Hrvatske: projekcija 2001.-2031.

15. prosinca 2004. |
Pogledajte sve članke na karti
UVOD

Zadaća je ovog rada da primjenom jedne od metoda projekcije stanovništva predoči moguće kretanje broja stanovnika Republike Hrvatske za razdoblje 2001.-2031. Riječ je, dakako, o hipotetičkom kretanju, ali ga autori smatraju vrlo realnim (ostvarivim). Zbog nepredvidivih i prikrivenih čimbenika (Hrvatska je zemlja u svekolikoj tranziciji), postoji vjerojatnost osjetnog odstupanja od rezultata projekcije. Razumije se da će u tome slučaju projekcija izgubiti na točnosti, ali to ne dovodi u pitanje njezinu vrijednost tendencijske aproksimacije.

METODA PROJEKCIJE

Projekcija stanovništva Republike Hrvatske za razdoblje 2001.-2031. izračunata je analitičkom metodom ili tzv. metodom komponenata. Temelji se, dakle, na proučavanju dosadašnjih promjena i iznošenju hipoteza o budućim promjenama komponenata kretanja stanovništva. Zapravo, korištena je jednostavnija varijanta analitičke metode tzv. metoda doživljenja (survival method) po jednogodišnjim dobnim kohortama. Projekcija je rađena za tzv. zatvoreno stanovništvo (bez vanjske migracije). Hipoteze o vanjskoj migraciji stanovništva Hrvatske još su uvijek vrlo nepouzdane stoga je i to osnovni razlog zašto smo se odlučili za izračunavanje projekcije bez migracijske komponente. Ipak, svjesni smo činjenice da bi migracija mogla modificirati predočenu projekciju. Stoga smo u posebnom dijelu rada razmotrili mogući utjecaj migracije na kretanje broja stanovnika Hrvatske.
Projekcija broja stanovnika Republike Hrvatske 2001.-2004. temelji se na sljedećim elementima (pretpostavkama, podacima i spoznajama):
a) podacima o sastavu stanovnika prema spolu i dobi iz popisa stanovništva 2001. godine; to je polazište projekcije,
b) longitudinalnim sintetičkim pokazateljima o starenju stanovništva,
c) podacima o višedesetljetnom (1971.-2000.) prirodnom kretanju (temelj za ocjenu budućeg kretanja),
d) pretpostavci (autorskoj prognozi) kretanja stope fertiliteta,
e) stopama doživljenja (s odgovarajućim računskim modelom, tj. matričnim računom)
f) analizama i studijama.

Hipoteza o fertilitetu

Republika Hrvatska, u pogledu kretanja stope fertiliteta, dijeli sličnu sudbinu s ostalim tranzicijskim zemljama. Međutim, zbog njenog specifičnog demografskog razvitka, induciranog prvenstveno stalnim iseljavanjem, dogodio se raniji početak procesa smanjenja stope fertiliteta, a i odvijao se po nešto blažoj stopi nego u drugim tranzicijskim zemljama. Što se tiče povećanja prosječne dobi majki pri prvom rađanju i taj je proces započeo nešto ranije nego u ostalim tranzicijskim zemljama (1980. prosječna je dob bila 23,4 godine, a 1999. iznosila je 25,4). U pogledu kretanja stopa fertiliteta Hrvatska se nalazi između tranzicijskih i razvijenih europskih zemalja. Na tome smo, između ostalog, temeljili i našu pretpostavku o kretanju stope fertiliteta stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju projekcije.
Bazična stopa ukupnog fertiliteta (TFR) od 1,37, odnosno nataliteta (n=9,60) dobivena je stavljanjem u odnos broja živorođenih (službena statistika od 1998. godine prati samo živorođene u zemlji) i ukupnog stanovništva bez kontingenta inozemaca koji je ušao u ukupno stanovništvo.

Interpolacija stopa fertiliteta po pojedinim godinama projekcije rađena je po formuli linearne interpolacije:

gdje je t=0 početne (2001. godine), a t=T=30 završne (2031.) godine projekcije, a analogno tome, f0 stopa fertiliteta početne (2001. godine), a  ft stopa fertiliteta završne (2031.) godine projekcije.
Kohorta stanovništva «0», tj. nulto godište (dob do 364 dana) u slučaju 2002. i 2003. predstavlja ostvareni natalitet prethodne godine (2001. i 2002.godine). Nulto godište od 2004. do 2031. dobiveno je po sljedećoj formuli:

gdje je Pt0 kohorta stanovništva «0» tražene godine,  fmt-1 i  fft-1 specifične stope fertiliteta po spolu za prethodnu godinu (prema tablici 8), a Pt-1f(15-49)  kontingent ženskog fertilnog stanovništva također prethodne godine projekcije.

Stopa doživljenja

Zadnje službene stope doživljenja za Hrvatsku odnose se na godine 1988.-1990., a temeljene su na tablicama mortaliteta za isto razdoblje. Budući da nema novijih podataka, odlučili smo za Hrvatsku 2001. godine uzeti stope doživljenja stanovništva Slovenije 1993.-1995. koje su temeljene na tablicama mortaliteta za isto razdoblje (http://www.stat.si). Ispravnost postupka podupiru i relevantni pokazatelji koji govore o izvjesnom «demografskom kašnjenju» Hrvatske u odnosu na Sloveniju.
Projekcija je rađena po računskom modelu (matrični račun) u kojem je za svaku jednogodišnju kohortu stanovništva uračunata vjerojatnost doživljenja sljedeće godine života, i to po formuli:

gdje je Ptbroj stanovnika jednogodišnje kohorte (k=1, 2, 3,…,n) projicirane godine t (prva godina projekcije je 2002.), Pt-1m,k-1 i Pt-1f,k-1  broj muškog i ženskog stanovništva prve mlađe jednogodišnje kohorte prethodne godine projekcije, a pm,k-1 i pf,k-1 vjerojatnosti doživljenja sljedeće godine života muškog i ženskog stanovništva prve mlađe jednogodišnje kohorte.
U literaturi se najčešće koriste promjenljive stope doživljenja. No u našem slučaju to nije izvedivo zbog općeg nedostatka relevantnih podataka. Primjena konstantnih stopa doživljenja daje nešto nepovoljnije rezultate projekcije nego u slučaju korištenja promjenljivih stopa. To proistječe iz same činjenice da će doći do smanjenja stope mortaliteta dojenčadi i produljenja očekivanog trajanja života.

REZULTATI PROJEKCIJE
Kretanje ukupnog broja stanovnika

U Hrvatskoj će prema projekciji 2031. godine biti 3 680 750 stanovnika; u trideset godina (2001.-2031.) broj stanovnika smanjiti će se za 756 710 ili 17,1% !

Iz godine u godinu depopulacija će biti sve snažnija. Na to ukazuje prosječna godišnja stopa promjene za tri podrazdoblja projekcije. Tako će Republika Hrvatska uslijed biološke (prirodne) depopulacije, odnosno veće smrtnosti nego rodnosti (migracijska komponenta je izostavljena), prosječno svake godine gubiti 25 224 stanovnika, ili grad srednje veličine (poput Bjelovara), odnosno svakog sata bit će gotovo tri stanovnika manje. Sudeći prema rezultatima projekcije, Hrvatska će se vratiti na broj stanovnika koji je na današnjem državnom teritoriju živio stoljeće unazad, točnije 1928. godine!

Sl. 1. Kretanje broja stanovnika Hrvatske 2001 -2031

Kretanje broja stanovnika prema spolu i dobi

Pored jakog smanjenja broja stanovnika još je nepovoljnija činjenica da će doći do daljnjeg pogoršanja dobnog sastava stanovništva. Usporedba dobno-spolnog sastava (tzv. piramide starosti) 2001. i 2031. godine jasno pokazuje sužavanje dobne skupine «djeca» (0-14) i skupine «roditelji» (15-49), a širenje skupine «praroditelji» (50 i više godina). Godine 2001. udio «praroditelja» (33,6%) je bio gotovo dvostruko veći od udjela «djece» (17,1%); prema projekciji godine 2031. udio «praroditelja» (44,0%) bit će gotovo tri i po puta veći od udjela «djece» (12,5%). Stanovništvo Hrvatske pripadat će zrelom regresivnom (starom) tipu dobne piramide (slika 2).

Sl. 2. Stanovništvo Hrvatske prema spolu i dobi 2031. i usporedba s 2001. godinom

Podaci pojedinih tzv. funkcionalnih dobno-spolnih skupina još bolje ističu nepovoljna obilježja budućih demografska kretanja u Hrvatskoj. Usporedba dječje baze (0-4) i osoba starih «80 i više godina» vrlo je znakovita za razumijevanje stanja i procesa u sastavu prema dobi; 2031. godine u najmlađoj skupini bit će 140 350 (ili 3,8 %), a u najstarijoj 180 150 osoba (ili 4,9%).
Uslijedit će značajna kontrakcija djece predškolske dobi (0-6 godina): od 2001. do kraja projekcijskog razdoblja (2031.) njihov broj će se smanjiti za 136 764 (40,6%, dakle puno jače nego smanjenje ukupnog broja stanovnika koje iznosi 17,1%); prosječno godišnje smanjenje iznosit će 4 558; udio će pasti sa 7,6% na 5,4%.
Broj mladih (0-14) smanjit će se za 413 940 (29,1%); prosječno godišnje      13 798, a njihov udio će s 23,7% pasti na 17,4%.
Ženski fertilni kontingent (15-49) bit će manji za 300 916 (27,7%); prosječno godišnje 10 030; udio će se smanjiti s 47,2% (u ukupnoj ženskoj populaciji) na 40,8%.
Mlađi ženski fertilni kontingent (20-29), koji je od posebnog značaja za bioreprodukciju, smanjit će se do kraja projekcije za 105 325 (35,4%); prosječno godišnje 3 511; udio će pasti s 12,9% (u ukupnoj ženskoj populaciji) na 10,0%.
Radni kontingent (M /15-64/  i  Ž /15-59/) bit će manji za 586 955 (20,6%); prosječno godišnje 19 565; udio u ukupnom stanovništvu smanjit će se s 64,1% na 61,3%.
Starih (60 i više) će biti više za 120 000 (12,5%); prosječno godišnje 4 000; udio će porasti s 21,7% na 29,4%.
Starih (65 i više), pak, više za 132 886 (19,0%); prosječno godišnje 4 430; udio će se povećati s 15,7 % (2001.) na 22,6% (2031.).
Starih (75 i više) će biti više 121 899 (51,2%); prosječno godišnje 4 060; udio će porasti s 5,4% na 9,8%.
I drugi demografski pokazatelji potvrđuju nepovoljna kretanja (2001.-2031.).
Prosječna starost iznosit će 44,5 godina (za muškarce 42,6, za žene 46,3); godine 2001. bila je za ukupnu populaciju 39,4 godina.
Indeks starosti (starenja) (broj starih 60 i više na 100 mladih 0-19) iznosit će 2031. 169,1 (ili 3,4 stara stanovnika na 2 mlada). Za usporedbu 2001. taj je indeks bio 90,7, (ili 91,3 ako se uračunaju osobe nepoznate dobi). Što to znači za budućnost Hrvatske mogu posvjedočiti krajevi koji već sada imaju takve demografske značajke.
Demografski najugroženija hrvatska županija, Ličko-senjska, imala je 2001. godine indeks starosti 145,7. Znači, Hrvatska će u doglednoj budućnosti imati još nepovoljniji sastav stanovništva po dobi nego što je posljednji popis zabilježio u njezinim demografski najugroženijim područjima!

MIGRACIJA KAO MOGUĆI MODIFIKATOR PROJEKCIJE

Točnost predviđanja budućeg kretanja broja stanovnika, otežava činjenica da je vanjska migracija velika nepoznanica. Kao što je već istaknuto, praćenje ulaznih i izlaznih tokova vanjske migracije najslabiji je dio službene statistike. Kada bi, pak, uvažavali vanjsko-migracijsku komponentu u ukupnom kretanju broja stanovnika valjalo bi odgovoriti na niz pitanja.
Hoće li Hrvatska i dalje u vanjskoj migraciji gubiti stanovništvo i koliko godišnje? Hoće li se zaustaviti iseljavanje kao poguban čimbenik općih demografskih stanja i procesa? Za pretpostaviti je da će se u prvom desetljeću projekcije nastaviti negativni migracijski saldo, ali s nešto manjim intenzitetom (prosječno godišnje oko  5 000 osoba).
Hoće li nakon ulaska u EU doći do bitnih promjena u migracijskom obrascu? Hoće li iz Hrvatske odlaziti mladi stručnjaci, a u Hrvatsku useljavati umirovljenici iz bogatijih zemalja? Vrlo vjerojatno će Hrvatska postati second home za značajan broj europskih umirovljenika. Na taj će se način povećati ukupan broj stanovnika (po kriteriju usual residence) ali će se još više pogoršati dobna struktura stanovništva, odnosno relativno smanjiti fertilni kontingent.
Hoće li gospodarski i kulturno razvijenija Hrvatska privući dijasporu i strance? Kada i koliko? Vrlo vjerojatno hoće kada GDP dosegne 10-ak tisuća US$. Hoće li se Hrvatska tako razvijati da će selektivnu imigraciju radne snage trebati čak i poticati?
Sve govori da vanjska migracija u projekcijskom razdoblju neće bitno utjecati na demografska kretanja. I to je jedan od razloga, pored nepouzdanih statističkih podataka, što smo se odlučili na model «zatvorenog stanovništva».

ZAKLJUČAK

Rezultati projekcije pokazuju da će u sljedećih trideset godina demografsko izumiranje bit glavno obilježje stanovništva Hrvatske. Pored demografskih brojne su i društveno-gospodarske te druge posljedice promjena koje indicira ova projekcija. Slijedom čvrste kauzalnosti općerazvojnih i demografskih procesa doći će do umnažanja negativnih posljedica. Povećanje broja starog stanovništva i smanjivanje broja mladog, u uvjetima negativnog prirodnog priraštaja, ima brojne nepovoljne implikacije u svim područjima društvenog života. Porast broja i udjela stare populacije opteretit će razne društvene fondove (mirovinski, socijalni, zdravstveni). Brojčano smanjenje i starenje radnog kontingenta, pak, dovodi u pitanje brži gospodarski razvoj zemlje, itd. Predočeno demografsko kretanje, procesi i odnosi koji iz njega proistječu veliki su izazov za demografsku, gospodarsku i socijalnu politiku Republike Hrvatske.

Izabrana literatura:

Breznik, D. (1977), Demografija: analiza, metodi, modeli, Beograd, Institut društvenih nauka

Keyfitz, N. (1977), Applied Mathematical Demography, New York, Wiley

Mrđen, S. (2004), Projekcije stanovništva Republike Hrvatske do 2031. godine: mogu li migracije ublažiti buduće negativne migracijske trendove?, Migracijske i etničke teme, 20 (1): 63-78.

Raymondo, J. (1992), Population Estimation and Projection, New York, Quorum Books

Todorović, G. (1978), Projekcije stanovništva: teoretsko-metodološka studija, Beograd, Institut društvenih nauka

United Nations (2003), World Population Prospect: The 2002 Revision, New York, United Nations, Population Division, Department of Economic and Social Affairs (http://esa.un.org/unpp)

Wertheimer-Baletić, A. (1997), Predvidiva demografska kretanja u Hrvatskoj, Rad HAZU, knj. 35 (knj. 475):189-198.

Ivo Nejašmić i Roko Mišetić