Domovinski rat kao osnova razvoja memorijalnog turizma Hrvatske ?!

18. studenoga 2003. |
Pogledajte sve članke na karti

Mogu li mjesta najkrvavijih bitaka, mjesta stradanja velikog broja ljudi, mjesta genocida, najokrutnijih masovnih zločina u povijesti čovječanstva, odnosno mjesta koja inače bude osjećaj suosjećanja, užasa ili sjećanja na žrtve postati turistički proizvod i poticaj lokalnoj ekonomiji? Jesu li nastojanja pretvaranja poprišta najtežih bitaka, koncentracijskih logora, ozloglašenih zatvora i sl. u turističke znamenitosti sa svrhom ostvarivanja financijske dobiti etički prihvatljiva?

S ovim i sličnim pitanjima trebala bi se što prije suočiti i cjelokupna hrvatska javnost, a potom i mjerodavne institucije kako bi se konačno donijele odluke na koji način prikladno obilježiti i da li pokušati turistički valorizirati Domovinski rat. Nesumnjivo da su ožiljci rata još uvijek prisutni i da će u mnogima ostati trajno, ali mišljenja sam da je bolje pokušati predstaviti domaćoj i svjetskoj javnosti tragične, ali istodobno ponosne trenutke burne hrvatske povijesti s početka 1990-ih na što objektivniji način uređivanjem memorijalnih centara i muzeja po najzahtjevnijim svjetskim standardima, nego događaje iz bliske prošlosti prepustiti zubu sjećanja i zauvijek ih pohraniti u imenima ulica, gdjekojem spomeniku i (predizbornoj) retorici ponekog političara.

Bitka za Vukovar, najveća bitka Domovinskog rata, preuzeto iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Sl. 1. Bitka za Vukovar – najveća bitka Domovinskog rata, preuzeto iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2001.

U današnje vrijeme masovni (kupališni) turizam postaje sve manje zanimljiv sve zahtjevnijem turistu koji osim prirodnih, klimatskih pogodnosti vapi za sve upotpunjenijom i segmentiranijom turističkom ponudom. Svjetski trendovi pokazuju sve značajniji uspon selektivnih (alternativnih) oblika turizma u čijoj se lepezi posebno ističe kulturni turizam. Kulturni turizam zasniva se na kulturnoj baštini (pokretnoj i nepokretnoj) kao osnovnom privlačnom faktoru. Onaj segment kulturnog turizma čija se ponuda bazira na memorijalnim muzejima (na otvorenom i zatvorenom), spomenicima važnih povijesnih događaja, uglavnom valorizaciji povijesnih događaja i njihovom približavanju turistima mogao bi se nazvati memorijalni turizam.

Mnogi primjeri iz svijeta pokazuju nam da se i mjesta velikih tragedija i stradanja mogu pretvoriti u važna, često nezaobilazna turistička odredišta pojedinih država ukoliko se njihov turistički potencijal odgovarajuće pretvori u proizvod. Iako već pri samom spomenu riječi «Auschwitz», najčešće doživimo kratku nelagodu i odbojnost, nekadašnji ozloglašeni nacistički koncentracijski logor godišnje posjećuje više od pola milijuna turista! Upravo zbog Auschwitza, neatraktivni poljski provincijski gradić Oswiecim (40 000 stanovnika) predstavlja gotovo nezaobilazno turističko odredište brojnih Poljaka, Židova, Amerikanaca, Nijemaca, Engleza itd. U Oswiecimu im na raspolaganju stoji čak 5 hotela, iako se nalazi u blizini Krakova, jedne od glavnih turističke destinacije u Poljskoj.

Uređenjem memorijalnog centra Auschwitz-Birkenau 1947. godine i njegovim uvrštavanje na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine 1979. nekadašnji koncentracijski logor iz Drugoga svjetskoga rata u kojem je ubijeno gotovo milijun i pol ljudi postao je gotovo nezaobilazno odredište jednodnevnih izleta iz obližnjeg Krakova. Na ovaj način nastoji se produžiti boravak turista u Krakovu i pripadajućoj mu regiji te pri tome ostvariti što veću financijsku dobit i zaposliti što više stanovništva pogođenog velikom nezaposlenošću uslijed propadanja gornjošlezijske teške industrije u razdoblju tranzicije. Osim u turizmu, mogućnosti zaposlenja otvaraju se i u komplementarnim djelatnostima potaknutim upravo turizmom, prije svega u ugostiteljstvu, trgovini i ostalim uslužnim djelatnostima.

Od otvaranja do danas, memorijalni centar Auschwitz-Birkenau posjetilo je gotovo 25 milijuna ljudi, a od početka 1990-ih (porast broja turista zbog otvaranja poljskog gospodarstva, pa tako i turizma nakon pada komunizma) godišnje ga posjećuje više od pola milijuna turista. Naravno da je ulaz u memorijalni centar besplatan čime je izbjegnuta amoralnost komercijaliziranja ljudskih patnji i tragedija.

Slično primjeru Auschwitza, i mnoga druga poprišta krvavih bitki i ljudskih tragedija, poput japanske Hiroshime (na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine od 1996.; više od 9 milijuna turista godišnje!), belgijskog Watelooa, ruskog Volgograda (nekadašnjeg Staljingrada, a današnjeg Caricina), turskog Galipolja itd., postaju sve posjećenija turistička odredišta sa sve većim mogućnostima zaposlenja lokalnog stanovništva u turizmu i pratećim djelatnostima. Pri tome valja naglasiti važnost izgradnje/uređenja memorijalnih centara kao ekonomske kategorije, za razliku od samih spomenika kao neekonomske kategorije (slučaj sa spomenicima NOB-a koji nisu potaknuli značajniji razvoj memorijalnog turizma).

Domovinski rat osim neospornog povijesnog, državotvornog značenja, bez sumnje ima i odgovarajući turistički potencijal koji bi u dogledno vrijeme trebalo valorizirati. Grad-heroj, Vukovar mogao bi, naime, osim utjelovljenja cjelokupne hrvatske borbe za neovisnost i simbola patnje i odlučnosti hrvatskog naroda, postati i središte memorijalnog turizma. Prema Razvojno-marketinškom planu Vukovarsko-srijemske županije koji je izradio Institut za turizam u Zagrebu, u Vukovaru se planira osnovati memorijalni centar koji bi obilježio bitku za Vukovar kao jednu od najvećih u suvremenoj povijesti Europe te uspješno valorizirao njen turistički potencijal.

U objašnjenju ovog projekta ističe se da vukovarska bitka nadilazi nacionalno značenje zbog uloge u razvoju svjetske vojne strategije, te da upravo iz te činjenice proizlazi turistički potencijal ne samo za stručne ekskurzije geografa, povjesničara i sl., nego i za «manje stručne», ali svakako zainteresirane skupine domaćih i stranih turista. Vukovarska bitka mogla bi s jedne strane zainteresirati domaće turiste kao ciljana atrakcija, dok bi s druge strane mogla predstavljati turističku atrakciju u sklopu planiranog poboljšanja turističke ponude grada Vukovara i njegove okolice (rijeka Dunav, arheološko nalazište Vučedol, obnovljena gradska jezgra, dvorac Eltz, grad Ilok itd.) namijenjenu prvenstveno stranim turistima. Poboljšanje turističke ponude Vukovara i okolice svoj će potpuni (ekonomski) smisao dobiti ukoliko u dogledno vrijeme dođe do potpunog otvaranja rijeke Dunav u turističke svrhe (krstarenja), što nije nerealno ako se ima na umu planirano uključivanje Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju.

Iako još nije definiran izgled niti lokacija memorijalnog kompleksa, jasno se nameće nužnost što objektivnijeg (znanstvenog) pristupa u interpretaciji povijesnih događaja kako bi posjetitelji stekli što realniju istinu o Domovinskom ratu. Jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, teško oštećeni vodotoranj planira se konzervirati u sadašnjem stanju kako bi posjetitelji dobili što zorniju sliku fizionomije ratnog razaranja. Ne treba ni naglašavati koliko bi uspješna realizacija, nesumnjivo skupog projekta, značila u afirmaciji kontinentalnog hrvatskog turizma i hrvatske države uopće.

Svakako oduševljavaju ideje koje su se pojavile i u karlovačkom predgrađu, Turnju. Privatnom inicijativom nastoji se osnovati Muzej Domovinskog rata na otvorenom uz konzerviranje nekoliko zgrada u sadašnjem (teško oštećenom stanju) kako bi se domaći i strani posjetitelji mogli uvjeriti u svu strahotu «ratnog» pejsaža.

Koliko god ova problematika zvuči provokativno, mišljenja sam da Hrvatska nasljeđe Domovinskog rata mora predstaviti kao dio svoje turističke ponude. Na taj način ne samo da bi se upotpunila turistička ponuda i pokrenuo turistički razvoj kontinentalnih dijelova Hrvatske, nego bi se istakla vrijednost nekih njezinih dijelova koje kao da želimo sakriti od (stranih) turista. A Vukovar nipošto nije zaslužio da ga se zanemaruje, skriva od pogleda ljepota željnih stranaca, nego vapi za otkrivanjem svoga, za sada skrivenoga, turističkog potencijala. Moramo shvatiti da je turistima zanimljivo i privlačno i ono što naoko i nije lijepo. Uostalom ni Auschwitz nitko ne posjećuje zbog ljepote, zar ne?