Dvorci u turističkoj ponudi Hrvatskog zagorja

19. srpnja 2006. |
Pogledajte sve članke na karti

Na spomen Hrvatskog zagorja uvijek nam na pamet prvo padnu toplice, Hušnjakovo kod Krapine, Kumrovec, Marija Bistrica ili pak Zelenjak. Neki se možda sjete i Gornje Stubice sa spomenikom Matiji Gupcu, Bedekovčanskih jezera. No, možda su jedan od važnijih aduta turističke ponude upravo feudalni dvorci i ruševine srednjovjekovnih utvrda koje su raštrkane Hrvatskim zagorjem. Mnogi su od njih danas u cijelosti zapušteni, izloženi propadanju i „posjetama“ lopova koji vrlo često odnose i ono malo vrijednosti što je u njima ostalo. Neki su u privatnom vlasništvu (Miljana, Donja Bedekovčina, Bežanec, Šćrbinec kod Zlatara), neki služe kao domovi za nemoćne i stare (dvorac Keglevića kod Lobora), bolnice (Klenovnik) ili kao socijalne ustanove (dvorac Gornja Bedekovčina), u nekima su smještene škole i fakulteti (Maruševec).

Do danas su značajnije vrednovani i uvršteni u turističku ponudu tek dvorci Trakošćan sa park-šumom i jezerom, Veliki Tabor i Bežanec. Barokni dvorac Mihanović, koji se nalazi u okviru Tuheljskih toplica, te dvorac Đalski kod Zaboka preuređeni su i pretvoreni u ugostiteljske objekte.

Gradnja utvrda, odnosno utvrđenih gradova na prostoru Hrvatskog zagorja započela je u kasnom srednjem vijeku, osobito u razdoblju od XII. do XVI. st. Tek su neki do danas očuvani u cijelosti, a mnogi su u ruševinama. Tijekom XV. i XVI. st. intenzivnije počinje gradnja burgova, zamkova i kaštela, i to zbog turske opasnosti. Razdoblje baroka (XVII. i XVIII. st.) u Hrvatskom je zagorju bilo obilježeno gradnjom dvoraca, ljetnikovaca i kurija. Ta je tradicija nastavljena i tijekom XIX. st., a krajem stoljeća je i završena. Mnogi su dvorci Hrvatskog zagorja nastali pregrađivanjem već postojećih utvrđenih stambenih objekata i srednjovjekovnih burgova (Šćrbinec, Veliki Tabor, Bisag, Mirkovec i dr.). Neki su pak dvorci, poput Novih Dvora u Klanjcu i Klenovnika nedaleko Ivanca, sagrađeni u ravnicama, nakon što su feudalci napustili svoje burgove na povišenim brežuljcima. Najveći broj zagorskih dvoraca datira upravo iz razdoblja XVII. i XVIII. stoljeća, a građeni su pod neposrednim utjecajem srednjoeuropske, austrijske graditeljske škole.

Najpoznatiji, najposjećeniji, a zasigurno i najatraktivniji dvorac Hrvatskog zagorja bez sumnje je Trakošćan. Dvorac je od 1568. gotovo tri i pol stoljeća (s malim prekidom između 1645. i 1651. godine, kada je bio u posjedu Nikole Zrinskog) bio u vlasništvu grofova Drašković, koji su slovili za najpopularnije plemiće iz feudalnih vremena. Osim obitelji Drašković, Trakošćanom su gospodarili grofovi Celjski, Jan Vitovec sa sinovima (1456-1488), Korvini (1496-1503) i obitelj Gyulay (1503-1568).

Sl. 1. Dvorac Trakošćan (snimila D. Spevec)

Dvorac uistinu predstavlja savršen sklad prirode i arhitekture. Podaleko od većih mjesta, pomalo izoliran u brežuljkastom kraju između Ravne gore, Macelja i Strahinčice, smješten je na brežuljku s perivojem usred park-šume i spada u spomenike kulture i prirode najviše kategorije. Neposredno uz dvorac nalazi se i Trakošćansko jezero, koje je nastalo sredinom XIX. st. izgradnjom brane i pregradnjom izvorišnih dijelova rijeke Bednje. Prema legendi Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u antičkom razdoblju, dok se prema drugoj predaji govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein, koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili ovim krajevima. Nije poznato tko je dvorac sagradio i kada, ali je vjerojatno da je podignut u XIV. stoljeću kao manja utvrda u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Više je puta proširivan i dograđivan – znatnije 1592., kada su podignute topničke kule s krovištem. Prvi puta se spominje 1334. godine u popisu župa, a kao srednjovjekovni grad spominje se 1399. godine kada kralj Sigmund daruje Trakošćan s drugim gradovima Zagorja svom tastu Hermanu Celjskom.
Današnji izgled potječe iz sredine XIX. st., kada je dotrajali i zapušten srednjovjekovni dvorac, u jednom od prvih restauratorskih zahvata u Hrvatskoj, temeljito obnovljen u neogotičkom stilu. Dvorac je nakon 1944. nacionaliziran, a 1953. osnovan je i otvoren muzej sa stalnim postavom.

Sl. 2. Veliki Tabor (preuzeto iz turističkog prospekta)

Nedaleko od Desinića, na brežuljku (334 m nadm. visine), izdiže se Veliki Tabor, najbolje očuvana srednjovjekovna utvrda ne samo u Hrvatskom zagorju, već i u čitavoj Hrvatskoj. Ubraja se među naše najposjećenije dvorce. Prvi vlasnik bio je grof Celjski, a bio je i u posjedu obitelji Ratkay, grofa Tugutha te zagrebačke braće trgovaca Grunvald. Jedan od poznatijih vlasnika i stanara dvorca bio je poznati hrvatski slikar Oton Iveković, čije se slike i danas čuvaju u prostorijama dvorca. Osim muzeja sa etnografskom, geološkom, paleontološkom i antropološkom zbirkom, ratnim arsenalom te starim automobilima koji datiraju iz XIX. st., legende o tragičnoj ljubavi Veronike Desinićke (čija se lubanja čuva u dvorcu) i plemića Frederika Celjskog, turistima je zanimljiv i međunarodni turnir u mačevanju koji se svake godine od 1983. tradicionalno održava 28. lipnja, zatim sokolarenje u mjesecu listopadu, a od 2003. i međunarodni Tabor-film festival u srpnju. Turistima posebnu atraktivnost predstavlja Klet ili podrum sa velikim dvostrukim vratima, koja kriju ogromnu podrumsku prostoriju s bačvama od 53 do 5450 litara, rustikalni šank, vinoteku i prastaru prešu za grožđe. Dvorac je pod zaštitom UNESCO-a kao jedan od spomenika kulture najviše kategorije. Turističkoj ponudi Velikog Tabora pridonosi i obližnje seosko gazdinstvo Grešna gorica, koje osim kulinarskih zagorskih specijaliteta i domaćih vina, turistima nudi i ZOO vrt, dječje igralište te vidikovac.

Sl. 3. Seosko gazdinstvo Grešna gorica – turistički prospekt

Dvorac Bežanec, s perivojem, nalazi se oko 8 km jugoistočno od grada Pregrade. Datira iz XVIII. st., a 1830-ih godina obnovljen je u klasicističkom stilu. Tijekom prošlosti bio je u vlasništvu brojnih velikaških obitelji – Keglevića, Kollenbacha, Schlaum-Lindena, Ottenfels-Geschwinda. Zbog svoje izuzetne arhitektonske i urbanističke cjeline dvorac Bežanec sa svojim perivojem ubraja se u spomenike kulture prve kategorije (registriran 1962.). Iako je evidentiran kao takav te tako i službeno upisan još od 1964. godine, dvorac Bežanec proživio je „burnu“ prošlost; prvo je pokraden, a zatim pretvoren u Dom za nezbrinutu djecu. Poslije je prepušten na upravljanje lokalnom stanovništvu koje ga je dodatno devastiralo uzimajući građevni materijal za gradnju svojih gospodarskih objekata, da bi zatim dvorac pretvorili u sušionicu suhomesnatih proizvoda dok je još u njemu imalo što gorjeti, a naposljetku je pretvoren u legalni deponij smeća, interijerno i eksterijerno. U dvorcu je neko vrijeme bio i izložbeni salon namještaja „Šavrić“. Danas je privatno vlasništvo poduzetnika Siniše Križanca; obnovljen je i preuređen 1990. godine u ekskluzivni hotel namijenjen elitnom turizmu. Osim samoga dvorca sa kolekcijom vrijednih umjetnina, turistima je u ponudi i jahanje konja te drugi rekreativni sadržaji.

Sl. 4. Dvorac Bežanec (preuzeto iz turističkog prospekta)

U okolici Pregrade nalazi se još nekoliko dvoraca – kasnorenesansni kaštel Gorica s kraja XVI. st. koji se ubraja u spomenike kulture prve kategorije, te Dubrava, no niti jedan nije turistički valoriziran.
Miljana, nekadašnji dvorac i ljetnikovac obitelji Ratkay, građen je u razdoblju od XVII. do XIX. stoljeća. Unutrašnjost dvorca krase brojne slike iz razdoblja rokokoa. Perivoj oko dvorca od 1971. zaštićeni je spomenik hortikulture. Dvorac je 1979. privatiziran. Njegovim vlasnikom postaje dr. Franjo Kajfež koji ga u razdoblju 1979-1982. u cijelosti obnavlja. Dvorac se ubraja u spomenike kulture prve kategorije. Miljana je nekad bila otvorena za posjetitelje, no danas je zatvorena za javnost.

Sl. 5. Dvorac Miljana (preuzeto iz turističkog prospekta)

Renesansni dvorac Klenovnik sa prekrasnim parkom podigli su 1616. grofovi Drašković. Nalazi se oko 9 km sjeverozapadno od Ivanca i površinom je najveći dvorac u Hrvatskoj. Dvorac je nekoliko puta pregrađivan i dograđivan, a 1927. H. Ehrlich ga je adaptirao i preuredio u lječilište. Danas se u dvorcu nalazi bolnica za liječenje tuberkuloze pluća.

Sl. 6. Dvorac Klenovnik (preuzeto sa www.iportal.hr)

Hrvatsko zagorje „skriva“ još niz dvoraca, manje poznatih posjetiteljima, čija vrijednost nažalost nije prepoznata tako da nisu turistički valorizirani. Navest ćemo još ukratko samo neke od njih.
Grad Oroslavje se mogao pohvaliti sa dva dvorca. Četverokutni barokni dvorac sa kulama i perivojem s vrtom (jedini očuvani primjer vrta francuskog tipa u Hrvatskom zagorju) izgorio je u požaru 1947. Bio je u posjedu dviju obitelji – Sermage i Vranyczany. Drugi, također barokni dvorac, sa parkom, još i danas postoji, ali je doživio sudbinu brojnih zagorskih dvoraca – zapušten je i devastiran. Bio je u posjedu Vojkovića, Oršića i Tucića.
Nedaleko od Marije Bistrice, na cesti prema Zlatar Bistrici, nalazi se prekrasan dvorac obitelji Hellenbach s perivojem. Jedan je od malobrojnih dvoraca u Hrvatskom zagorju i Hrvatskoj u kojem se uspio održati kontinuitet življenja i potpuno očuvati interijer onakav kakav je bio i u prošlosti. Svrstava se među najljepše i najvrednije u Hrvatskoj. Dokaz tome je i njegova pripadnost visokoj spomeničkoj kategoriji. Perivoj oko dvorca nastao je nakon izgradnje dvorca, oko sredine XIX. stoljeća. Ženidbenim vezama posjed je postao vlasništvo grofova Keglević, a zatim grofova Jelačić. Godine 1851. postaje vlasništvo baruna Hellenbacha čija obitelj i danas živi u dvorcu.

Sl. 7. Dvorac Hellenbach (preuzeto sa www.marija-bistrica.hr)

Novi dvori kod Klanjca ruševni je renesansni dvorac, kojeg je podigao hrvatski ban Toma Erdődy 1603. godine. Na uglovima su nekad stajale kule kružnog presjeka. U dvorcu je 1861. umro Antun Mihanović, autor teksta hrvatske himne „Lijepa naša“. Nažalost, njegova vrijednost još uvijek nije prepoznata, tako da je od početka XX. stoljeća dvorac izložen propadanju.

Sl. 8. Novi Dvori kod Klanjca – primjer zapuštenog dvorca (preuzeto sa www.klanjec.hr)

Prema anketi koju trenutno provodi Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije na svojoj web stranici (stanje 18. srpnja 2006.), turiste su najviše dojmili zagorski dvorci (njih čak 48,4%), a tek potom pitomi krajolici (24,7%), zagorski specijaliteti (15,1%) i toplice (11,8%).

Ukoliko ovo ljeto ne planirate provesti na nekoj jadranskoj plaži, a ipak želite nešto vidjeti i pritome uživati, preporuka je svakako neki od dvoraca Hrvatskog zagorja. Šetnja kroz njihovu burnu i uzbudljivu prošlost zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnima!

Korištena literatura i web stranice:

Blažević I. i Pepeonik Z., 1995: Turistička geografija, Školska knjiga, Zagreb
Hrvatska – turistički vodič, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1998.
Obad-Šćitaroci M., 1990: Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja, Školska knjiga
www.gresna-gorica.com (17.07.2006.)
www.trakoscan.hr (17.07.2006.)
www.veliki-tabor.hr (17.07.2006.)
www.klanjec.hr (18.07.2006.)
www.marija-bistrica.hr (18.07.2006.)
www.tz-zagorje.hr (18.07.2006.)