Flišna Istra

2. kolovoza 2007. |
Pogledajte sve članke na karti

Otprilike četvrtinu Istarskog poluotoka obuhvaća Istarsko pobrđe – područje središnje, tzv. sive ili flišne Istre. To je prekomjernim ogoljavanjem najugroženiji dio Istre. Osim dugotrajnog nepovoljnog utjecaja čovjeka na prirodni okoliš utjecala je i neravnoteža čimbenika prirodnog okoliša (geološki sastav i građa, tlo, površinske i podzemne vode, reljef, klima, vegetacija). Ona se očituje u reljefu oblikovanjem ogolina (bad lands) u flišu. Najveća osobitost krajolika i reljefa tog dijela Poluotoka oblikovanog na flišu je česta pojava potpuno ogoljelih jaruga izrazito strmih strana – tzv. ogolina. Domaće stanovništvo ima bogatu paletu naziva za takve reljefne oblike. Naziva ih tašel (od tal. naziva za lapor), piski (ikavski oblik za pijesak), pustinje, mole, umole ili rupe. Takvi reljefni oblici javljaju se u okviru padinskih procesa pri čemu nestaje epidermalni horizont, a onemogućen je rast vegetacije. Razvijaju se sve gušće i dublje kišne brazde koje se stapaju najprije u pliće, a kasnije u sve dublje jaruge te počinje oblikovanje golemih ogolina. Tako oštećen epidermalni sloj flišnih naslaga trajno gubi sposobnost zacjeljivanja, a vegetacija se može obnoviti uzgojem najprije otpornih vrsta trava i žbunja, a kada se stvore potrebni uvjeti sadnjom pionirskih vrsta šume (crni bor). Koncentracija ovog vizualno atraktivnog pejzaža izrazita je u okolici Pazina, Huma, Draguća, Lupoglava, Gračišća, Boljuna itd. Postoji ideja da se zbog svojih specifičnosti uvrste u turističke karte ili da se stvori još jedna turistička cesta-cesta istarskih umola. Snimio: Ivan Zupanc, 2.8.2007.