Historijskogeografski razvoj turizma u Opatiji

4. kolovoza 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Opatija se nalazi na Kvarneru, kopneno-otočnom prostoru između istarskog poluotoka i gorskog masiva Velebita. Naziv Kvarner vjerojatno je prevedenica latinskog “Mare quaternium” što znači morski akvatorij s četiri dijela: Kvarner ili Vela vrata, Kvarnerić ili Srednja vrata, Vinodolski kanal ili Mala vrata i Velebitski kanal. Moguća je i druga varijanta porijekla navedenog naziva. Naime, na prostranom akvatoriju Kvarnera nalazi se križište četiriju plovidbenih ruta: prema Rijeci i Senju (N), prema Veneciji i Trstu (NW), prema Anconi (SW) i prema Zadru (SE).
Opatija je naselje mlado po izgledu i vremenu postanka, iako njen zametak (crkvica sv. Jakova) datira iz srednjeg vijeka. U pisanim dokumentima se spominje 1453. Latinski izvori ovo mjesto nazivaju Abbatia sancti Jacobi ad Palum. Prijevodom prve riječi (tal. Abbazia – opatija, gdje stanuju opati) nastalo je današnje ime Opatija.
Do 19. st. Opatija nije dobila ozbiljniji impuls koji bi izazvao njen brzi rast. Preokret u razvoju i načinu života Opatije nastaje onoga trenutka, kada su su se na sjevernom Jadranu počela osjećati turistička strujanja iz zaleđa. Zahvaljujući turizmu ubrzo se izvukla iz anonimnosti i ucrtana je na geografske karte. Opatija je s vremenom preuzela centralne funkcije susjednom Voloskom i postala zimovališno-zdravstveni, a kasnije i kupališni, centar zavidne reputacije.

Geografsko-turistički položaj Opatije na obali istočnog prigorja Učke je vrlo povoljan. Ona je centar kupališnog kompleksa, što se proteže od Preluka, preko Ičića, Ike, Lovrana i Medveje, do Mošćeničke Drage na jugu. Taj tridesetak kilometara dugački niz obalnih naselja tvori Opatijsku ili (često nazivanu historijskim imenom) Liburnijsku rivijeru. Prometne veze s gravitacijskim zaleđem su dobre i raznovrsne, pogotovo prema Rijeci, našoj najvećoj pomorskoj luci, od koje je Opatija udaljena svega desetak kilometara. Stoga je Rijeka veliki prihvatno-tranzitni turistički centar iz kojeg se putnici razilaze prema opatijsko-istarskom i crikveničko-vinodolskom primorju. Prednost položaja Opatije je  prema Italiji, čiji su turisti naši česti gosti i dobri potrošači.  Drugi veliki turistički disperziv predstavlja srednje Podunavlje, pogotovo metropole Austrije i Mađarske. Iz Austrije, Mađarske, Češke i Slovačke, koje nemaju more, najkraći putevi do Jadrana vode prema Opatiji. Ovamo pretendira i posjeta iz Njemačke, neosporno najvećeg turističkog rezervoara Starog kontinenta.

Primorje Opatije ima posebnu varijantu mediteranske klime čije su zdravstvene vrijednosti dokazane još u vrijeme kada se ovdje nalazio jedan od najvećih sanatorija na jugu Europe. Specifičnosti klime proizlaze iz prisojnog položaja u zaklonu Učke, bujne vegetacije u samom mjestu i visokih šuma koje pokrivaju istočne padine Učke, čineći je najšumovitijom primorskom planinom.

Kupališna sezona na otvorenom traje kontinuirano od lipnja do kraja rujna. Ona je određena temperaturom zraka i mora iznad 18 °C.  Na primorju Opatije nema nesnosne ljetne žege. Opatija se noću brže rashlađuje, jer do nje dopire planinski dah Učke. Zimi je ovdašnje podneblje ugodno i za zdrave osobe i za one s narušenim zdravljem. Za Opatiju je značajno da se nalazi u zavjetrini neugodne bure (NE), što je velika prednost za razvoj zimovališnog turizma.
Insolacija je vrlo cijenjeni element klime. Prosječna godišnja insolacija  ne doseže ni 2100 sati, što Opatiju stavlja u red najslabije osunčanih centara na našoj obali Jadrana. Tako relativno mala količina sunca za Opatiju predstavlja veliki minus, koji skraćuje vrijeme kupanja u moru i sunčanja na plaži. Na smanjeno osunčavanje utječe Učka, zastirući ljeti sunce već oko 17,30 sati. Padaline se pretežno javljaju u obliku kiše, dok je snijeg rijetkost. Svake godine Opatija prosječno bilježi 106 dana s kišom. Raspored padalina ide u prilog ljetnog turizma.

RAZDOBLJA RAZVOJA TURIZMA
Prosperitetno razdoblje za vrijeme Austrije

Primorje na istočnom podgorju Učke privuklo je pažnju izletnika i boravišnih gostiju još u 19. stoljeću, zahvaljujući prvenstveno nekim društveno-povijesnim uvjetima i već spomenutim pogodnostima klime. Turizam u Opatiji datira od 1844., kada je tu riječki trgovac žitom i drvom Higinij Scarpa sagradio ljetnikovac koji je po svojoj supruzi nazvao “Villa Angiolina”.
Ubrzo je “Villa Angiolina” postala središte društvenog života, pa je ugostila među inima i bana Josipa Jelačića (1854. godine), te caricu Mariju Anu (1860. godine).

Razvoj Opatije do prvog svjetskog rata tekao je iznad svih očekivanja. Godine 1884. dovršen je prvi hotel “Kvarner” (neoklasicistički stil) i uređeno je lučko pristanište za putničke brodove. 1885. godine započela je s radom klimatološka stanica koja je pratila glavne meteorološke elemente i osnovano je društvo “Abbazia” kao ogranak austrijskog turističkog kluba iz Beča. Status primorskog klimatskog lječilišta Opatija je dobila 1889. godine.

Prvo razdoblje razvoja turizma u našim krajevima, koje je trajalo do prvog svjetskog rata, donijelo je Opatiji snažan polet i ogromnu afirmaciju. Ona je prednjačila prihvatnim mogućnostima i brojem posjetilaca koje je službena statistika počela pratiti još 1883. godine. Opatija je već tada bila pojam u turističkom svijetu, pa je dobila popularno ime “Nica Jadrana”.

Opatija je pred prvi svjetski rat raspolagala sa 5 976 turističkih kreveta, od toga 4 476 u hotelima, pansionima i lječilištima, te 1500 u kućnoj radinosti.
Najveće emitivno turističko područje za Opatiju bili su Beč i Budimpešta, dva najveća grada Austro-Ugarske Monarhije. Iz Monarhije je u Opatiju 1907. pristiglo 27 000 gostiju ili nešto preko 86 % cjelokupne posjete. S tog istog područja u Opatiju je 1910. godine došlo blizu 36 000 turista ili 83,5 %. Te nam je godine preostala Europa dala 16 %, a ostali kontinenti svega 0,5 % ukupnog broja posjetilaca. Više gostiju je stizalo s manjeg mađarskog dijela Monarhije, jer je stanovništvo austrijskog dijela države bilo daleko mobilnije.
Turistička noćenja je Opatija počela pratiti 1899. i tada se prosjek zadržavanja gostiju kretao oko tri tjedna. Dugi boravci turista u Opatiji do 1914. godine proizlazili su iz njene naglašene lječilišne funkcije. Neko vrijeme Opatiju su nazivali “zimski Beč” zbog toga što se glavna turistička sezona u početku odvijala tokom hladnog dijela godine i zato što je znatan broj klijentele izvirao iz metropole Monarhije.
Maksimum posjete se kasnije sa zime pomakao na proljeće ( s kulminacijom za uskrsne blagdane), pa onda na ljeto. Na prevlast kupališnog turizma utjecala je sve veća popularizacija mora iz zdravstvenih razloga i davanje ljetnog popusta za smještaj.

Stagnacija i pad turističkog prometa u doba Italije

Nakon propasti Austro-Ugarske u prvom svjetskom ratu Opatija je dospjela u sastav Italije. Tada nastala razgraničenja i društveno-političke promjene negativno su se odrazile na turistički razvoj Opatije. Opatija pod vlašću Italije nije bila u stanju pratiti stope rasta u turističkim mjestima hrvatskog primorja. Dok su Opatija i Lovran pokazivali stalno negativne indekse prema 1912. godini, dotle su na istočnokvarnerskoj i dalmatinskoj obali naglo rasli centri s naslijeđenom turističkom podlogom. Dubrovnik se učvrstio na čelu, a Crikvenica se približila samom vrhu.
Međuratno razdoblje donosi i promjene u geografskoj strukturi posjetilaca. Centralna Europa i dalje je ostala matično vrelo za Opatiju, ali se udio pojedinih zemalja brzo mijenjao. Najprije su vodili turisti iz Austrije (1924.), onda iz Mađarske (1925.), pa iz Njemačke (1929. godine).  Pod vlašću Italije jača privlačna snaga ljetnih mjeseci. Takav odnos posjete otkriva stupanj degradacije zimovališnog i zdravstvenog turizma. Opatija je status lječilišta izgubila “rimskim dekretom” 1932., kada su talijanske sanitarne vlasti zabranile dolazak svima onima koji boluju od  neke zarazne bolesti.

Razdoblje od 1945. do danas

Priključenjem Istre Jugoslaviji dolazi do obnove i snažnog poleta turizma u naseljima Opatijske rivijere. Najveće priloge revitalizaciji Opatije dale su nove turističke organizacije, hotelska poduzeća i putničke agencije koje ovdje imaju svoja sjedišta. Mnogo je učinjeno na rekonstrukciji starijih objekata i njihovom prilagođavanju zahtjevima suvremenih posjetilaca. Tako su usporedo povećani obujam i kvaliteta ponude. Ponuda je obogaćena nizom dobro organiziranih zabavnih i sportskih manifestacija. Opatija uspješno obnavlja zdravstveni turizam nakon otvaranja Zavoda za talasoterapiju (1960.) za liječenje bolesti srca i sve više se okreće kongresnom turizmu. Omjer broja domaćih i stranih posjetilaca se mijenjao više puta, što je posljedica ekonomske politike i međunarodne situacije. Turisti iz inozemstva prevagnuli su od 1952. godine. Dugo vremena je najviše turista dolazilo iz Savezne Republike Njemačke i Austrije, a zatim su vodstvo preuzeli Talijani. Priljev turista po mjesecima i godišnjim dobima ukazuje na prednosti kupališne sezone. U Opatiji domaćih turista ima manje ljeti jer izbjegavaju gužvu i skupe usluge od lipnja do kraja rujna.

Opatija je primjer naselja u kojem se dinamika posjete povećava brže od dinamike noćenja, što znači da je prosječno zadržavanje u opadanju. Prosjek zadržavanja iznosi pet dana, što je nekoliko puta manje u odnosu na razdoblje u kojem se ovdje njegovao prvenstveno lječilišni turizam. Na Opatijskom primorju je rekordne 1987. godine evidentirano 2 578 500 turističkih noćenja, od čega skoro 2/3 u samoj Opatiji. Rast turističkog prometa u Opatiji odvijao se uglavnom osrednjim ritmom negdje do kraja 80-ih i početka 90-ih godina 20. stoljeća, kada nastupa splašnjavanje zbog političkih tenzija i ratnih događanja na tlu bivše Jugoslavije. Drastičan pad vidi se na usporedbi turističkog prometa 1990. i 1991. godine kada ukupna masa posjetitelja na širem području Opatije opada s 408 900 na 135 400 i stranaca s 284 100 na 48 200, a masa noćenja s 2 229 500 na 682 500 i stranih s 1 646 900 na 282 100. I tijekom druge godine domovinskog rata u Hrvatskoj (1992.) broj posjetitelja i ostvarenih turističkih noćenja pokazuju silazni trend. Rezultati polučeni ljeti 1993. godine navješćuju skori povratak “zlatnih vremena” našeg turizma.

SOCIJALNO-EKONOMSKI UČINCI TURIZMA

Turizam je oduvijek imao višestruko značenje za krajeve i naselja koja su ga prihvatila i dalje aktivno razvijala. Kako se ljudi tada preorijentiraju na novi način privređivanja, dolazi i do promjena u demografskom i gospodarskom sastavu. Naime, stanovništvo se sezonski ili konačno preseljava prema obalnoj zoni i tako mijenja svoj način života. Zapostavljaju se tradicionalna mediteranska zanimanja i novi izvori prihoda traže u ugostiteljsko – turističkim djelatnostima.
Od sredine 19. stoljeća broj stanovnika na teritoriju općine Opatija progresivno raste. Najveći rast dogodio se u vremenu od 1880. do 1910.g – Opatija se tada povećala preko 10 puta! To pokazuje da je turističko privređivanje naročito pogodovalo rastu Opatije. U 19.stoljeću Opatija je bila čak nekoliko puta manja od susjednog naselja Volosko, a kasnijim turističkim prosperitetom, kao što vidimo iz podataka, naglo se razvija.
U novije vrijeme zamah turizma traži i popunjavanje novih radnih mjesta  kadrovima različitog profila. To je značilo veće dnevne migracije radne snage iz obližnjih sela, pa čak i daljih krajeva Jugoslavije. Time se mijenja i slika nacionalnog sastava – osim Hrvata koji su naravno u većini (oko 84% ) u znatnom su postotku i manjine Slovenaca i Srba.
Opatijska rivijera će sigurno ubuduće svoje demografsko povećanje bazirati upravo na takvom «mehaničkom» prirastu, iniciranom potrebom za poslom i zaradom.
Turizam je za Opatiju glavna okosnica života i njemu se moraju prilagoditi gotovo sve aktivnosti njenih stanovnika. Najviše ljudi «uvuklo se», logično,  u ugostiteljstvo i trgovinu, nešto manje u zanatstvo te industriju i promet. Turizam je doveo do promjena u gospodarskoj zoni već na početku svog razvoja. Pod utjecajem intenzivnog razvoja turizma neke tradicionalne aktivnosti dobile na značaju a javljaju se i posve nova zanimanja.
Pošto obližnja sela nisu mogla popuniti povećane potrebe opatijske tržnice, dolazile su i prodavačice voća, povrća i mliječnih proizvoda iz južne Slovenije. Trebalo je i više kvalitetnije svježe ribe, pa se gradilo i više čamaca i brodova. Neki vlasnici brodova počeli su pružati i turističke usluge – brodove su  davali na posudbu ili su sami organizirali izlete.
Prijevoz robe i putnika  također je cvao, zato što se Opatija  nalazi samo par kilometara od najfrekventnije željezničke stanice Matulji. Dnevno je na relaciji Matulji-Opatija prošlo i do 450 zaprežnih kola.

 Današnji izgled Opatije rezultat je njene orijentacije na turističko poslovanje, te postupnog razvoja u različitim povijesno-političkim uvjetima. Na prvi pogled, gradom dominiraju hoteli i bogate vile, parkovi sa zimzelenim drvećem te uređeni vrtovi s cvijećem. Takav razmještaj izgrađenih i zelenih površina daje sliku «vrtnog» tipa grada.. Uz obalu Opatije proteže se promenada poznata kao Lungomare sve do Lovrana, a šetnja je dugačka 12 kilometara. Uz šetalište su brojni turistički i ugostiteljski objekti. Podalje od obale smještena su stambena naselja.

Što će biti u budućnosti?

Postoji  nekoliko varijanti za daljnji turistički razvoj. Opatija bi mogla ostati ili  postati:
· Izletište i mjesto za zabavu (vikend i kavica u Opatiji)
· Klimatsko lječilište (povoljna insolacija i ugodna prosječna godišnja temperatura 13,6°C)
· Zimovalište  (nema snijega i velike hladnoće)
· Ljetovalište (najbliži kontakt s morem za srednju Europu)
· Rezidencijalno mjesto (ostvarenje snova za Opatiju).

Budućnost Opatije definitivno leži u turističkom spektru i to s naglaskom na dugotrajni boravak, bilo zbog kupanja, liječenja ili najobičnije zabave. Da bi se Opatija uzdigla na takvu rezidencijalnu razinu, nužno bi bilo poduzeti sljedeće :

  • Regulirati promet i sagraditi  parkiralište
  • Formirati pješački korzo kao centar grada
  • Valorizirati povijesne i turističke atrakcije grada
  • Obnoviti kupalište «Slatina», proširiti ga i modernizirati
  • Proširiti parkovne i šumske površine te obnoviti cvjetnjake i fontane
  • Sve zgrade potpuno obnoviti u skladu sa izvornom arhitekturom i vratiti stare natpise na vile
  • Svaki pothvat uskladiti sa prirodnim okolišem i turističkom slikom grada.
OPATIJA DANAS

U Opatiji se odvijaju različiti tipovi turizma. Ona nije samo kupališna destinacija za masovni turizam (to ne bi mogla ni podnijeti) sa krcatim plažama, nego profinjeno mjesto za odmor i zabavu tijekom cijele godine. Prvi službeni status Opatije, još od 1889. bilo je klimatsko lječilište, jer se klima pokazala pogodnom za liječenje dišnih puteva. Opatija je i grad kongresa. Cijele godine održavaju se razni nacionalni i međunarodni kongresi, savjetovanja, znanstveni skupovi i seminari. Za njihovu organizaciju uglavnom se brine Grand hotel Adriatic sa velikim kongresnim i press-centrom.
To je također i jedan od faktora zimskog turizma, koji je vrlo zastupljen, pogotovo kod starijih gostiju. Nema oštrih, hladnih zima, te je za njih to idealno vrijeme za odmor i oporavak uz šetnju.

Hoteli i smještajni kapaciteti

Začetak hotelijerstva bilježi se 1884.g. kada je otvoren hotel «Kvarner», prvi palace-hotel na cijeloj istočnoj obali Jadrana. U Opatiji postoje 33 hotela, sa ukupnim kapacitetom 4500 kreveta, a kategorije se kreću od, ovdje najniže, B do luksuznih. Najnoviji, najmonumentalniji, najmoderniji i, naravno, najskuplji hotel je «Millenium» . Od ostalih hotela treba izdvojiti još: stare grand hotele Ambasador, Admiral i Adriatic sa najvećim brojem kreveta, zatim privatni hotel Mozart – manjih kapaciteta, ali vrhunske usluge, pa Bellevue, Palace, Istra, Kristal, Imperial.… Sve su to hoteli grandioznih imena, ali i adekvatnog doživljaja.
Oko hotela i vila planski se uređuju parkovi i cvjetnjaci. To je šareno, tematski šišano domaće i egzotično bilje iz svih krajeva svijeta, u divnim kombinacijama oblika i boja.  Tako cijeli grad izgleda kao jedan veliki vrt.

Zabava i društvena događanja u gradu

Opatija je domaćin mnogih priredbi koje su raspoređene tijekom godine. Ljeti se najviše održavaju razni zabavni i gastronomski festivali, koji su turistima uvijek atraktivni, a u ostalom dijelu godine razni sajmovi, turniri, utrke i slični sadržaji.
Najpoznatiji su svakako:
– veliki međunarodni Karneval na kojem sudjeluje više od 3000 maškara,a na dječjem karnevalskom korzu kroz glavnu gradsku prometnicu oko 2000 maskirane djece
– izbor Miss Hrvatske za Miss svijeta koji se održava u Kristalnoj dvorani hotela «Kvarner».

Ako se želimo zabaviti i počastiti, tu su brojni restorani, kavane, plesne terase, te razni trendovski diskoklubovi i cocktail barovi.
Izbor je zaista šarolik i naći će se za svakoga ponešto, a to je vrlo bitno da bi gost bio zadovoljan i ponovno se vratio iduće godine. U gradu se ima gdje odsjesti, ima se gdje zabaviti i poslije svašta ispričati!

Kroz ovakvu historijskogeografsku analizu vidjeli smo da je Opatija značajan turistički centar na jadranskoj obali, s dugom tradicijom i reputacijom europskog nivoa. Od malog ribarskog gradića u Kvarnerskom zaljevu izrasla je u veliko turističko i prometno središte sa brojnim  reprezentativnim hotelima, vilama, te cvjetnim parkovima.
I danas Opatija ima jedan poseban šarm, pa se nadamo se da će tako i ostati!!!

Lana Marinković i Andreja Belošević