Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume…

6. rujna 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Šuma, osobito ako je prirodnog sastava, predstavlja danas biološki i ekološki kapital koji svakim danom dobiva sve više na vrijednosti. Veliku vrijednost imaju šume u riječnim dolinama koje su u Europi danas prava rijetkost. Prostori riječnih nizina već su stoljećima zauzeti naseljima, industrijom, prometom i poljodjelstvom jer su čovjeku bili vrlo zanimljivi, kako zbog plodnog tla, tako i zbog blizine rijeke.

Šume koje su u zapadnoeuropskom prostoru stjecajem različitih okolnosti preostale uz rijeke redovito su malih površina. U njima je najveći udio komercijalnih vrsta drveća, dok su prirodne vrste odavno nestale.

Biljni pokrov Hrvatske odlikuje velikim bogatstvom i raznolikošću. Područja pod šumom i šumskim zemljištem (oko 20 354 km²) zauzimaju 36% površine države, što ju, uz skandinavske zemlje, čini samim vrhom po opsegu šumskih površina u Europi (tab. 1.).

Tab. 1. Udio šuma u nekim europskim državama 1995. godine

Država Površina države(km2) Površina pod šumom(km2) Udio šuma u ukupnoj površini (%)
Austrija 83859 31866 38%
Belgija 30518 6408 21%
BIH 51129 24541 48%
Danska 43093 4740 11%
Finska 338145 256990 76%
Francuska 543965 146870 27%
Grčka 131957 26391 20%
Hrvatska 56538 20353 36%
Irska 68895 3444 5%
Italija 301227 66259 22%
Madžarska 93033 16765 18%
Poljska 312683 84424 27%
Ujedinjeno Kraljevstvo 244110 24411 10%

Izvor: Atlas Europe, (ur. M. Klemenčić), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1997.

Najveći šumski bazen hrasta lužnjaka u Hrvatskoj – Spačva, nalazi se u poriječju rijeka Spačve i Studve, u Vukovarsko – srijemskoj županiji, koja zauzima dijelove povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Površina mu u Hrvatskoj iznosi 39 789 ha, ali se širi spačvanski bazen prostire i na dijelu vojvođanskog Srijema i ima ukupnu površinu od 51 592,92 ha. Time predstavlja izuzetno velik pošumljeni prostor s dominantnom vrstom drveta – hrastom lužnjakom. O veličini i važnosti hrastovih šuma promatranog područja svjedoči  podatak da se jedna petina svih lužnjakovih šuma u Hrvatskoj nalazi se upravo u Spačvi.

Sl. 1. Spačvanski šumski bazen (Klepac, 2000.)

O veličini šume Spačva dobiva se pravi dojam ako se njezina površina usporedi s površinama drugih šumskih područja, primjerice u parkovima prirode ili nacionalnim parkovima: u parku prirode Lonjsko polje šumske površine zauzimaju 36 000 ha, u parku prirode Medvednica 14 550 ha, a u nacionalnom parku Plitvička jezera 23 000 ha. U Europi Spačva spada među najveće cjelovite hrastove šume. Tako je ona dva puta veća od najveće hrastove šume Fontainebleau (površine 16 885 ha) u Francuskoj – hrastom najbogatijoj europskoj zemlji.

Spačvanski prostor obuhvaća dio prisavske holocene naplavne bosutske nizine, koja se postupno uzdiže na jugu prema Savi, a na sjeveru prema Vukovarskom ravnjaku. Šume hrasta lužnjaka zauzimaju dolinski krajolik: nizine (nize) i obodne terase (grede). Čitav prostor Spačve bogat je podzemnom vodom, ali i značajnim dotokom površinskih voda. Središnji i najduži vodotok (duljine 40 km) je rijeka Spačva po kojoj je bazen i dobio ime.

Poremećaji ekološke ravnoteže u Spačvi

Voda je za hrast lužnjak dominantan ekološki čimbenik. To je vrlo osjetljiva vrsta drveta u odnosu prema vodi, a smeta mu previše kao i premalo vode.Vodotehničkim zahvatima kojima je osigurana obrana od poplava naselja i poljoprivrednih površina (izgradnjom nasipa na Savi 1932. god.), uskraćen je dovod vode šumskim kompleksima, što je u posljednjim desetljećima glavni čimbenik njegovog sušenja. Osim toga, na sušenje utječu i industrijalizacija, elementarne nepogode,  te stalno prisutni štetnici – kukci.

Na spačvanske šumske ekosustave u budućnosti će utjecati dva zahvata obuhvaćena prostornim planom Republike Hrvatske: kanal Dunav – Sava i autocesta Zagreb – Beograd. Kanal je projektiran na potezu od Vukovara do Šamca u dužini od 61,4 km u smjeru SI – JZ, a zasijecao bi duboko u teren i prekinuo tokove podzemnih voda koje teku usporedno sa Savom od zapada na istok i opskrbljuju spačvanske šume vodom. Kako je praktički nemoguće utvrditi tokove podzemnih voda i zbiljski utjecaj pada ili povišenja razina podzemnih voda, ne može se sa sigurnošću niti predvidjeti stanje voda u staništima spačvanskih šuma poslije izgradnje kanala. Takav je vodotehnički zahvat nepoželjan jer predstavlja prijetnju nizinskim šumama koje su u području njegova nepovoljnoga utjecaja imaju znatno veću vrijednost od njega samoga. Posljedica svakog sličnog zahvata u ovom području bilo je sušenje šumskog drveća i to ponajprije hrasta lužnjaka kao gospodarski najvažnije vrste, koja ne podnosi zabarivanje niti nedostatak vode na staništu. U studiji o utjecaju kanala Dunav – Sava  predložena je djelomična izgradnja kanala do luke Vukovar i prijevoz robe do Rijeke željeznicom.

U proljeće 2004.god. počela je izgradnja posljednje dionice autoceste koridora 10, od Županje do Lipovca i granice sa Srbijom i Crnom Gorom, u dužini od 29,4 km, čiji se završetak predviđa do kolovoza 2006. god. Zbog proširenja postojeće dvosmjerne ceste kroz spačvanski bazen, posječeno je 30 m šume za tzv. sjeverni krak buduće autoceste i daljnjih 15 m šume za tzv. južni krak. Posječena drvna masa iznosi oko 30 000 m³, što je ukalkulirano u godišnji plan sječe poduzeća Hrvatske šume i ne predstavlja najveću poteškoću. Gradnja autoceste dovest će do presjecanja puteva prolaska divljači, čime nepovoljno utječe na šumske ekosustave pa je u projekt izgradnje autoceste dodan i plan izgradnje paralelnih puteva za divljač u duljini od 10 km.

Manju prijetnju predstavljaju hidromelioracijski zahvati koji se provode zbog unaprijeđenja poljodjelstva. Preduboki kanali uz rub šume izazivaju sušenje šumskog staništa, a slijevanje vode iz njiva, zbog utjecaja pesticida i umjetnih gnojiva, može izazvati gubitak biljnih i životinjskih vrsta u šumskom ekosustavu.

Razvoj šumskog gospodarstva i upotreba hrastovine
Prva eksploatacija hrastovih šuma vezana je uz pojavu prvih naselja na ovom prostoru, koja su nastala u doba Rimskog Carstva. Osim pepeljarenja, prva uporaba šuma odnosi se na ogrjev, ispašu i žirenje te uporabu tehničkog i građevinskog drva za izradu naprava, alata, kuća i sl. Danas tome svjedoče primjerci autohtone arhitekture u Posavini, Podravini, Baranji i Srijemu. Prvo razdoblje bez organizirane sječe i prerade drveta trajat će sve do razvojačenja Vojne krajine, a razlog tome su stalne promjene vlasničkih odnosa nad spačvanskim šumama.

Do prekretnice dolazi u 18. stoljeću, kada najvažnija djelatnost postaje izrada dužica za bačve. Hrastove su dužice bile osobito pogodne za čuvanje francuskih crnih vina, a uz to je i radna snaga u Hrvatskoj bila jeftina pa je hrastova dužica u vremenu prije otvaranja pilana bila najvažniji izvozni proizvod. Dužice su se najviše izvozile u Italiju, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku, gdje su se sastavljale u bačve. Proizvodnja francuske dužice starija je od njemačke, ali je potpuno nestala, dok se njemačka razvila usporedo s razvojem pivarstva i zadržana je, iako u manjoj mjeri, sve do danas. Cijepana dužica izvozi se Dravom i Dunavom do Regensburga te Savom do Siska, dalje Kupom do Karlovca i cestom do Senja. Gradnjom Lujzinske ceste (1803. – 1809.), kojom je Posavina povezana s morem, omogućeno je korištenje do tada očuvanih hrastovih šuma ovog prostora. U vremenu od 1861. do 1901. godine za francuske dužice  posječeno je oko 17,2 milijuna m³ hrastovine. Dužica se uglavnom izvozila, ali je i u Slavoniji omogućila razvoj malih proizvođača, posebice proizvodnju bačava i čabrića za rakiju. Da je prizvodnja dužice jedan od simbola Spačve, svjedoče bungalovi u obliku bačvi u sklopu motela Lubanj na trasi buduće autoceste kroz spačvanski bazen.


Sl. 2. Smještajni kapaciteti u obliku bačvi na autocesti Zagreb – Lipovac (vlastiti  arhiv, 1998.)

S vremenom je proizvodnja hrastove dužice bila nadopunjena izradom tesanih hrastovih pragova za izgradnju željezničkih pruga, za domaće i stane potrebe. Postoji funkcionalna veza između razvitka šumskog gospodarstva i željeznica u Hrvatskoj. Na to uostalom ukazuje i vremenska podudarnost njihove maksimalne ekspanzije: glavni period sječe bio je 1880.-1900. godine, a gotovo cijela željeznička mreža izgrađena je u periodu 1878.-1912.

Drvna prerađivačka privreda dosegla je najveći opseg na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada djeluje 18 pilana, a smještene su u samim šumama radi smanjenja troškova prijevoza. Kasnije se podizanje drvnoindustrijskih objekata  usmjerava bliže ili u veće gradske centre (Vinkovce, Županju), u mjesta bliža mreži javnih komunikacija.

Razvoj finalne prerade drva počinje relativno kasno, nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine. Drvna industrija u vremenu druge Jugoslavije nije slijedila logiku tržišta. Veliki finalni kapaciteti okreću se izvozu samo radi korištenja ekonomije obujma: svaki izvoz označavao je gubitak koji se nadoknađivao na zatvorenom domaćem tržištu, što je obilježeno velikim oscilacijama i teškoćama ove industrijske grane.

Spačva u suvremenom razdoblju

Analiza tržišta i tehničko-tehnološkog razvoja drvno-prerađivačke industrije u Europi od vremena prije Drugog svjetskog rata pa sve do danas, uvjetuje način i proizvodnju drvnih proizvoda u šumarstvu u suvremenom razdoblju. Nedvojbeno je, da se od predratnog vremena do danas udio proizvoda bitno promijenio. U organiziranoj šumskoj proizvodnji u prošlosti je dominirala izrada ogrjevnog drva sa udjelom oko 86%, dok je udio tehničkog drva i svih ostalih proizvoda iznosio svega 14%. Danas je udio ogrjevnog drva upola manji i kreće se oko 45%. Osim prilagođavanja cijenama, zadatak šumarskog sektora je i prilagodba vrsta i količine proizvoda potražnji na svjetskom tržištu, ali i očuvanje okoliša i djelovanje u skladu s odrednicama održivog razvoja, što podrazumjeva očuvanje prirodnosti, potrajnoga gospodarenja i biološke raznolikosti šuma.

Osamostaljenjem Hrvatske dolazi i do  privatizacije drvne industrije. Dolazi do otvaranja većeg broja malih pilana, koje su daleko od toga da prerađuju šumske sirovine na najbolji način, dok interesa za finalnu preradu drva jedva da i ima.

Drvna prerada se, uz poljoprivredu, ubraja danas u glavne privredne grane na koje se oslanja gospodarstvo Vukovarsko – srijemske županije. O važnosti drvne industrije u  županiji svjedoči  podatak o vrijednosti  izvoza drva i proizvoda od drva. Udio drva i proizvoda od drva zauzimao je  4,5%  ukupnog izvoza Hrvatske (2003. god.), dok je udio istih proizvoda u ukupnom izvozu Vukovarsko–srijemske županije veći i iznosi 11,7% (tab. 2).

Tab. 2. Udio drveta i proizvoda od drveta u izvozu Hrvatske i Vukovarsko-srijemske županije 2003. godine

Područje Ukupan izvoz (USD) Drvo i proizvodi od drveta (USD) Udio drva i proizvoda od drveta u ukupnom izvozu (%)
RH 6,164,487,709 277,638,545 4,50%
Vukovarsko-srijemska ž. 88,177,578 10,349,416 11,70%

Izvor: Izvještaj Uprave šuma Vinkovci sa stanjem 31. 12. 2003. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2004.

Drvna je industrija i danas je koncentrirana u dva vodeća centra, Vinkovcima i Županji, dok su tendencije prostorne disperzije još uvijek slabe. Tek poneko naselje u spačvanskom bazenu ima lokalni pogon (npr. pilana u Vrbanji), što je nedovoljno za brži industrijski razvoj i preobražaj prostora.

Jedan od ograničavajućih čimbenika razvoja drvne inustrije, lovnog turizma itd. su minirane površine. Oko 9% površine spačvanskog bazena je minirano u vrijeme Domovinskog rata, uglavnom rubni istočni, jugoistočni i južni dijelove, koje je do danas nemoguće uvrstiti u godišnje planove gospodarenja šumama jer veći dio još uvijek nije razminiran (tab. 3).

Tab. 3. Minirane površine u spačvanskom bazenu 2001. godine

 Šumarija Gospodarska jedinica Minirana površina (ha) Minirane površine  Drvna zaliha (m3)
u ukupnoj površini županije (%)
Gunja Savski lugovi 886,19 58,0 164652
Lipovac Dubovica 1435,00 99,8 74761
Narače 112,67 6,8 18691
Topolovac 757,31 21,8 200285
Otok Otočke šume 69,97 2,7 8995
Strošinci Debrinja 367,71 7,0 122597
UKUPNO SP.BAZEN 3628,85 9,1 589981

Izvor: Izvještaj o miniranim površinama sa stanjem 2001. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2002.

Unatoč novim razvojnim planovima, koji kao imperativ postavljaju modernizaciju industrijskih pogona i prilagodbu zahtjevnom tržištu EU,zanimljivo je da Vukovarsko – srijemska županija u trgovini drvom kao sirovinom i poluprerađevinom ostvaruje suficit, a u trgovini namještajem deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni (vrijednost izvoza proizvedenog namještaja manja je od vrijednosti uvoza za oko 2,2 puta). Pozitivnih pomaka ipak ima, na što ukazuje podatak da se u posljednjih 15 godina broj drvnoindustrijskih poduzeća povećao i da se u njima ostvaruje rast prihoda, iako godišnji prihodi još uvijek nisu dosegli prijeratnu razinu od 20 milijuna USD i danas iznose 10 milijuna USD (tab. 4).

Tab. 4. Drvnoprerađivačka djelatnost Vukovarsko-srijemske županije za period 1989.-2003.

Stanje/Godine 1989 1993 2003
Prerada trupaca (m3) 160000 70000 100000
Broj zaposlenih 3882 2092 800
Izvoz  US $ 20000000   10000000
Izvoz piljene građe (m3) 20000 12000 10000

Izvor: Plan razvoja šumarstva Republike Hrvatske, Raščlamba stanja i prijedlozi rješenj, (ur. I. Tarnaj), Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Zagreb, 2001.

Primjer uspješnog prilagođavanja zahtjevima suvremenog tržišta je Drvna industrija Spačva d.d., najveći drvoprerađivač županije. U 45 godina svoga djelovanja, kapaciteti za preradu drva prerađivali su oko 160 000 m³ trupaca iz spačvanskih šuma i zapošljavali oko 3000 djelatnika (2001.god.). Uvođenje novih tehnologija u vrijednosti 5 milijuna eura osiguralo je u posljednje dvije godine kontinuiran rast prihoda od oko 10% ili 160 milijuna kuna, iako je broj djelatnika smanjen i danas iznosi 760. Razvojem novih načina prerade i sušenja drveta, ovo je poduzeće potaklo daljnji razvoj finalne prerade i u ostalim tvrtkama i stolarskim obrtima u županiji, a najavljeno je proširenje proizvodnih pogona, upošljavanje novih radnika i daljnja orijentacija na izvoz koji čini 70% ukupnog prihoda. Najznačajnije tržište Spačve je Italija, zatim slijede Slovenija, Francuska, Španjolska i BiH.


Sl. 3. Drvna industrija Spačva d.d. Vinkovci (http://www.spacva.hr/index.htm)

Umjesto zaključka

Spačvanski bazen je najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka na nacionalnom teritoriju, što dovoljno govori o prirodnim mogućnostima njegovog razvoja. Ako se tome doda tradicija racionalnog  gospodarenja ovim šumama te potencijal za razvoj lovnog i izletničkog turizma, onda promatrani prostor  ima velike mogućnosti afirmacije ne samo u nacionalnim, nego i europskim okvirima.

Možda se u skoro vrijeme i mi složimo s Kozarčevom asocijacijom s početka teksta. Ako ne, nadajmo se da će nas prilagodba razvojnih planova europskim trendovima i njihova provedba u prostoru spačvanskog bazena uvjeriti u istinitost slijedeće tvrdnje istog književnika:
˝Sretan je onaj narod, koji zna cijeniti što je šuma.˝

Literatura:

1. Klepac, D., 1996.: Stare šume hrasta lužnjaka i njihov doprinos razvoju Hrvatske, Hrast lužnjak u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac), HAZU, Vinkovci-Zagreb, 13-27.
2. Klepac, D., 2000.: Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj Spačva, HAZU, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, Vinkovci.
3. Prpić, B., 2003.: Hidrološki sustav Spačve u odnosu na uspijevanje hrasta lužnjaka, Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac, K. Čorkalo – Jemrić), HAZU, Zagreb-Vinkovci, 109-124.
4. Sić, M., 1974.: Uloga šumskog gospodarstva u društveno-gospodarskom razvoju bosutske nizine krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Simpozij 100 godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, (ur. T. Varićak, M. Vidaković, D. Švagelj), JAZU, Zagreb, 467-475.
5. Drvna industrija Spačva d.d. Vinkovci, http://www.spacva.hr/index.htm