Kratka povijest zagrebačkog hotelijerstva očima geografa

4. veljače 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Teško je jednu godinu odrediti kao početnu godinu zagrebačkog turizma. I prije otvaranja prvog zagrebačkog hotela postojale su aktivnosti koje obično u stopu prate fenomen turizma, poput ugostiteljstva  – pojava «kavotočja», tj. šatora u kojima se na sajmovima točila kava, kavana, raznih gostionica i krčmi gdje se javlja i gastonomska ponuda, slastičarnica, svratišta itd. Iako su svratišta u svojoj ponudi uključivala i mogućnost noćenja, kao početnu godinu zagrebačkog hotelijerstva trebalo bi uzimati godinu otvaranja prvog velikog hotela u gradu. Bilo je to hotel «Pruckner» (kasnije «Royal») u Ilici 44.

Od tada do kraja 19. stoljeća, paralelno s izgradnjom i uređenjem Donjeg grada otvaraju se brojni hoteli i svratišta (npr. «K Caru Austrijanskomu», «Ugarskoj kruni», «Lovački rog», «Imperial» itd.) i to ponajviše u glavnoj trgovačkoj ulici, Ilici, između Trga bana Jelačića i Frankopanske ulice te na Zrinjevcu, lijepo uređenoj zoni parkova između glavnog gradskog trga i glavnog željezničkog kolodvora. Dakle, već se u 19. stoljeću može uočiti koncentracija turističkih sadržaja i objekata na Zrinjevcu koji je tu funkciju dobrim dijelom zadržao i danas.

Sl. 1. Današnji raspored hotela u središtu Zagreba

Godine 1862. došla je željeznica
Važan, gotovo presudan događaj za daljnji razvoj Zagreba bio je dolazak željeznice 1862. godine izgradnjom ogranka Južne pruge (Beč-Trst). Tako je Zagreb dobio modernu vezu s ostalim europskim gradovima te je izgrađen i prvi kolodvor – tzv. Južni kolodvor (današnji Zapadni kolodvor). Lokacija Južnog kolodvora u zapadnom dijelu grada bitno je utjecala na brojnost hotela i svratišta u zapadnom dijelu Donjega grada (Ilica, Frankopanska ulica itd.). Nesumnjivo je prilikom odabira lokacije hotela ili svratšta presudnu ulogu imala s jedne strane udaljenost od kolodvora, a s druge blizina najužeg centra grada. Osim povećanja broja hotela na istom prostoru zamjetan je i porast broja kavana i ostalih ugostiteljskih radnji koje tada proživljavaju svoje zlatno razdoblje.

Zbog širenja željezničke mreže i intenziviranja prometnih tokova, krajem 19. stoljeća javila se potreba za izgradnju novog kolodvora (otvoren 1892. godine). Odabrana je lokacija koja s južne strane obrubljuje znamenitu Lenucijevu potkovu, zelenu zonu zagrebačkih trgova. To je ujedno i razlog daljnjeg jačanja turističko-hotelijerskih funkcija Zrinjevca te šire kolodvorske zone.

Prednosti lokacije između Jelačićevog trga i Glavnog kolodvora došle su do izražaja i kod otvaranja hotela «Croatia» (1905. godine), važnog objekta u strukturi smještajnih objekata grada Zagreba. Naime, za ono vrijeme veliki hotel «Croatia» (današnji hotel «Palace»), koji dvije godine nakon otvaranja mijenja ime u «Palace-Croatia», smješten je na Strossmayerovom trgu, gotovo na polovini puta između dvije spomenute ključne točke prostorno-funkcionalne strukture središta grada. Jačanje trgovačke funkcije u središtu grada rezultiralo je zatvaranjem hotela «K Caru Austrijanskomu» 1912. godine i otvaranjem robne kuće «Kastner und Öhler» (današnja «Nama»).

Sl. 2. Hotel “Palace” početkom prošlog stoljeća

Konstantan turistički porast od sredine 19. stoljeća nastavio se i nakon konsolidacije prilika poslije Prvoga svjetskog rata kada se Zagreb našao unutar prve Jugoslavije. U tom razdoblju paralelno s porastom broja stanovnika raste i turistički promet, a turizam postaje sve organiziranija društvena djelatnost (izdavanje turističkih vodiča, osnivanje Društva za promet stranaca, osnivanje zagrebačke filijale beogradske turističke agencije «Putnik», itd.).

Godine 1925. otvorena je «Esplanada» – najvažniji događaj zagrebačkog hotelijerstva između dva svjetska rata
Godina 1925. vrlo je važna u povijesti zagrebačkog turizma. Naime, te je godine, 22. travnja, počeo s radom hotel «Esplanade», od tada pa sve do danas jedan od najluksuznijih hotela u Zagrebu. Već sama lokacija hotela, uz Glavni kolodvor, ukazuje na ključnu ulogu željeznice u dolasku njegovih gostiju. Jedan od razloga koji je nedvojbeno utjecao na odluku o gradnji luksuznog hotela u, praktički, kolodvorskoj zoni grada, bio je znameniti vlak Orient Express koji se još od 1883. na svojoj trasi Pariz-Istanbul zaustavljao i u Zagrebu. Upravo zbog bogatije klijentele koja si je mogla priuštiti takvo putovanje, nastojalo se i u Zagrebu otvoriti hotel adekvatne kvalitete. Hotel je nakon 26 mjeseci rada izgrađen prema nacrtima poznatog zagrebačkog arhitekta Dionisa Sunka. Tako je od 1925. posjetiteljima Zagreba bilo na raspolaganju «200 soba s tekućom toplom i hladnom vodom, s nekoliko posebnih apartmana, telefonom u svakoj sobi, salonima, restauracijama, bankom itd.».

 Sl. 3. Hotel “Esplanade” u razdoblju “ponosa i slave”

Hotel «Esplanade», međutim, nije imao samo funkciju luksuznog smještaja za imućne turiste, nego je imao i značajnu ulogu u društvenom životu boljestojećih Zagrepčana (elitni plesovi, kockarnica, prvi izbor za miss, itd.). Impresivan je popis svjetski poznatih osoba koje su za boravka u Zagrebu odsjele u «Esplanadi». Ovdje su, između ostalih, smještaj potražili: Charles Lindberg, Josephine Baker, Aleksandar Aljehin, španjolski kralj Alfons XIII, engleska kraljica Elizabeta II, Richard Nixon, Nikita Hruščov, Leonid Brežnjev, Gamal Abdel Naser, Henry Kissinger, Maria Callas, Arthur Rubenstein, Alfred Hitchcock, Louis Armstrong, Orson Wells, Laurence Olivier, Woody Allen, Anthony Queen i mnogi drugi.

Hotel «Esplanade» dao je i puni doprinos u obrazovanju kadra u turističko-ugostiteljsko-hotelijerskim zanimanjima, budući da se u svim njegovim odjeljenjima odvijala praktična nastava za ta zanimanja. Zbog vrhunske usluge «Esplanada» je 1964. uključena u međunarodnu mrežu hotela «Inter-Continental», a najviše priznanje dobila je 1988. godine kada je uvrštena u udruženje «The Leading Hotels of the World».

 Sl. 4. Hotel “Esplanade” ovih dana čeka ponovno otvorenje (snimio: I. Zupanc)

Vratimo se u razdoblje između dvaju svjetskih ratova kada se i nakon otvaranja «Esplanade» izgradnjom novih hotela upotpunjuje zagrebačka ponuda smještajnih kapaciteta. Na južnoj strani Jelačićevog trga 1929. godine izgrađen je hotel «Milinov» u čijem prizemlju i danas posluje kavana. Te, 1929. godine Zagreb je brojio 18 hotela (danas 42) s ukupno 1213 postelja (danas 5911). Broj turista iznosio je 107 987 (2003. godine 404 860), a broj noćenja 549 935 (2003. godine 777 006).
Usporedbom broja noćenja sada i tada uočava se da razlika i nije toliko izražena u korist današnjice. Očito je da su se tadašnji turisti u Zagrebu dulje zadržavali od sadašnjih. Zašto? Tim pitanjima se već duže vrijeme bave odgovorne strukture zagrebačkog turizma nastojeći turista što duže zadržati u Zagrebu.

Neposredno pred Drugi svjetski rat broj hotela u Zagrebu smanjio se na samo 8. Iako je u to vrijeme Zagreb već postao etablirana turistička destinacija, očito se ekonomska kriza 1930-ih i predratna psihoza negativno odrazila na broj turističkih dolazaka.

Razdoblje socijalističke Jugoslavije
Promjenom državnog sistema i načina poslovanja zagrebački se turizam nakon Drugoga svjetskog rata našao u nemilosti jer se prvih poslijeratnih godina na turizam kao društveni fenomen rezerviran za imućnije društvene slojeve nije blagonaklono gledalo. Smanjenje broja stranaca kao posljedica njihovih reduciranih kretanja na teritorijima socijalističkih država također je negativno utjecalo na turistički promet. Godine 1950. u gradu se nalazi samo 7 hotela te dva prenoćišta što dokazuje prethodno navedene tvrdnje.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata grad se ubrzano širi, jača proces individualne automobilizacije te se prometna dostupnost sve češće izražava u vremenu potrebnom da se određena udaljenost prijeđe automobilom. Tada se zona hotela iz nekadašnje jezgre (Glavni kolodvor – Zrinjevac – Jelačićev trg – Ilica – Frankopanska ulica) difuzno širi u mnoge nove dijelove grada (npr. hotel «International» – izgrađen 1959. u današnjoj Ulici grada Vukovara, motel «Zagreb» u neposrednoj blizini Zagrebačkog velesajma i jezera Bundek). Osim toga, 1963. u Petrinjskoj se ulici otvara i prvi zagrebački omladinski hotel (hostel) koji na istoj lokaciji radi i danas.

Od 1960-ih se godina ipak mijenja pogled tadašnjih jugoslavenskih vlasti prema turizmu kao društvenom fenomenu. Prije se kao glavna funkcija turizma isticala potreba rekreacije radničke klase, a od 1960-ih godina prevladalo je uvjerenje da je turizam unosna gospodarska djelatnost koja nacionalnom gospodarstvu može pribaviti znatna devizna financijska sredstva. Država se sve više otvara prema međunarodnim emitivnim tržištima što se i u Zagrebu manifestira otvaranjem novih turističkih kapaciteta te značajnim povećanjem turističkog prometa (350 000 turista 1965. godine).

Otvaranjem hotela «Inter-Continental Zagreb» (danas hotel «Opera») na Savskoj cesti uvelike je povećana turistička ponuda najkvalitetnijeg smještaja. S kapacitetom od gotovo 900 postelja navedeni je hotel do danas ostao najveći zagrebački objekt za smještaj turista. Turistička ponuda kvalitetnog smještaja dodatno je upotpunjena otvaranjem novoizgrađenog dijela hotela «Dubrovnik» u Gajevoj ulici, u najstrožem gradskom središtu.

Sl. 5. Hotel “Opera” – najveći zagrebački hotel

Tendencija lociranja hotela u udaljenijim gradskim četvrtima nastavila se otvaranjem motela «Plitvice» na zagrebačkoj zaobilaznici (1984.), kao i renoviranjem postojećih i otvaranjem novih hotela u sklopu priprema za održavanje Univerzijade 1987. godine; npr. otvaranje hotela «Panorama» (danas «Four points by Sheraton») kraj Doma sportova, hotela «I» u Remetincu, hotela «Union» (danas «Holiday» u Jankomiru) te renoviranje hotela «Esplanade», «Laguna», «Park» i «Central». Hotelski kapaciteti pojavljuju se i na omiljenom izletištu Zagrepčana, Medvednici, gdje su izgrađeni hotel «Tomislavov dom» i «Hunjka» (danas «Janica»).

«Novo, novo vrijeme» – razdoblje od hrvatskog osamostaljenja do danas
Nakon hrvatskom osamostaljenja i povratka tržišnog načina poslovanja, u Zagrebu dolazi do znatnog povećanja broja hotela. Svakako treba spomenuti otvaranje jednog od najluksuznijih zagrebačkih hotela, «Sheratona» koji s «Esplanadom» i «Operom» čini vrh receptivnog segmenta turističke ponude grada. Osim toga dolazi do otvaranja mnogih manjih privatnih hotela različitih kategorija usluge u gotovo svim dijelovima grada (npr. u poslovnoj zoni Buzin, rubnim dijelovima grada – Rudešu, Dubravi, Sesvetama, Novom Zagrebu, sjevernim dijelovima grada, itd.), čime je nastavljena tendencija lociranja hotela izvan gradskog središta.

U strukturi zagrebačkih hotela prema kategorizaciji usluge jasno se uočava dominacija hotela viših kategorija; u 3 hotela s pet zvjezdica gotovo da se nalazi više raspoloživih postelja, nego i u jednoj drugoj kategoriji. Takvo stanje djelomično je rezultat nasljeđene strukture iz jugoslavenskog razdoblja, kada Zagreb nije dovoljno razvijao boravišni turizam, nego je većina njegovih posjetitelja u njemu odsjedala zbog poslovnih razloga. Iako se posljednjih godina nadležne institucije trude promijeniti sliku Zagreba kao turističke destinacije, privući «prave» turiste i produžiti njihov boravak, iako se otvara sve veći broj hotela (pa i hostel) nižih kategorija za turiste koji u Zagreb ne dolaze zbog poslovnih razloga, današnja struktura smještajnih kapaciteta i dalje potkrepljuje tvrdnje da je zagrebački turizam i dalje dominantno orijentiran na dolaske poslovnih ljudi, političara i inih koji ga ne posjećuju iz turističkih razloga u užem smislu.

Premda je turistički promet, nakon drastičnog smanjenja u razdoblju Domovinskog rata, u blagom porastu, ipak se može zaključiti da je potrebno još dosta truda i ulaganja da bi se dosegla razina iz predratnog razdoblja.

Kako? O tome možda u nekom sljedećem članku jer se ovaj već zaista oduljio. Na kraju samo u ime autorskog tima geografije.hr svim zaposlenicima hotela «Esplanade» želim što skorije otvaranje našeg kultnog hotela i uspješno daljnje poslovanje na čast zagrebačkog i hrvatskog turizma. Sretno!