Organska poljoprivreda kao mogući čimbenik očuvanja ruralnog područja Valpovštine

15. listopada 2014. |
Pogledajte sve članke na karti
UVOD

Valpovština je područje oko grada Valpova funkcionalno djelomično vezano za njega, a djelomično za Osijek. Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj iz 2006. godine područje stare općine Valpovo koja je prostornim obuhvatom odgovarala tradicionalnom području Valpovštine podijeljeno je na četiri jedinice lokalne samouprave: općine Bizovac i Petrijevci te gradovi Valpovo i Belišće. Cijelo područje je izrazito nizinski i ravničarski kraj na nadmorskoj visini od oko 90 metara u kojem dominira pejzaž otvorenih polja i niznih naselja uz prometnice te ima dobre pedološke predispozicije za intenzivnu ratarsku i vezanu stočarsku proizvodnju na lesnoj podlozi. Stanovnici ovoga kraja uvelike su orijentirani na poljoprivrednu proizvodnju.

Posljedice društveno-gospodarske realnosti u Hrvatskoj nisu zaobišle ni ovaj kraj. Problemi koji tište poljoprivrednike diljem Hrvatske, tište i poljoprivrednike Valpovštine. Pad cijena proizvoda, porast cijene proizvodnje, nesigurnosti koje nosi otvoreno tržište, nekonkurentnost s obzirom na produktivnije poljoprivrednike država EU problemi su s kojima se nose i poljoprivrednici Valpovačkog kraja.

PROMETNOGEOGRAFSKI POLOŽAJ I ANALIZA DEMOGRAFSKIH KRETANJA
Prometnogeografski položaj

Grad Valpovo nalazi se nešto više od 20 km sjeverozapadno od Osijeka, stoga općina Petrijevci graniči s Gradom na istoku. Područjem prolaze državne ceste pored Belišća, a preko Valpova i Petrijevaca te D2 preko Bizovca. S D2 se u Đurđevcu odvaja D28 preko Bjelovara do Vrbovca od kojega se za manje od pola sata poluautocestom može doći do Zagreba. Kroz Bizovac prolazi i željeznička pruga od Zagreba preko Koprivnice, Virovitice i Našica do Osijeka. Između Josipovca i Petrijevaca prolazi i autocesta A5 (Budimpešta-Osijek-Sarajevo-Ploče), na trasi koridora Vc. U Osijeku se nalazi riječna luka Osijek te stara luka Tranzit Osijek koje bi se mogle iskoristiti za transport poljoprivrednih proizvoda kraja (URL 1). Desetak kilometara JI od Osijeka nalazi se i zračna luka Klisa malog kapaciteta, orijentirana na prijevoz putnika.

Marginaliziranost područja?

S obzirom na navedene prometne pravce i dvije vrste prometa (uvjetno rečeno četiri vrste prometa) kojima je ovaj prostor povezan, postoji li problem marginalnosti (geografske i socijalne)? O marginalnosti je raspravljala i komisija međunarodne geografske unije na konferenciji održanoj 2010. godine u Grazu i Fribourgu. Leimgruber smatra da postoje najmanje tri vrste marginalnosti bitne za geografiju: geometrijska (von Thünenov model), sistemska (u svakom sistemu uvijek će biti privilegiranih i manje privilegiranih) te procesna marginalnost (nastala u procesu preobražaja cjelokupnog društveno-ekonomskog sustava vrijednosti i načina proizvodnje). Mehretu ističe da je, kada je u pitanju marginalnost, od presudne važnosti mjerilo i perspektiva (Dery i dr., 2012).

Dakle, je li područje Valpovštine marginalno ili nije? Prvo, ako se gleda po geometrijskom principu –nije jer se geometrijska proizvodna područja pravilno izmjenjuju određenim redoslijedom i svako je područje privedeno svrsi, ne postoji periferija na razini županije, niti na razini države, jer to područje ima jasnu proizvodnu ulogu. Što se prometa tiče, na zadovoljavajući način je povezano stoga ni tu ne treba tražiti uzroke perifernosti, pogotovo jer je područje na sredini urbanizacijske osi od Osijeka, preko Valpova i Belišća do Donjeg Miholjca. Drugo, sistemska marginalnost – u svakom sustavu postoje skupine ljudi i područja koja su više marginalna od drugih. To je značajno jer ukazuje na važnost sociodemografske strukture naseljenosti područja. Treće, procesna marginalnost – tu bi mogao biti ključ perifernosti. Promjenom uvjeta proizvodnje, tržišta, političkih sustava i sustava vrijednosti određene pojave, pojmovi ili područja izbijaju na površinu ili tonu u dubinu marginaliziranosti. Industrijalizacijom i urbanizacijom je potaknuta deagrarizacija i deruralizacija. Intenzivna poljoprivreda donosi veliku dobit, ali ostavlja ogromne posljedice u kulturnom pejzažu i ekosustavu te djeluje na procese deruralizacije i deagrarizacije destabilizirajući strukturu naseljenosti prostora (Pejnović i dr., 2012.) Stoga se velika pažnja u EU zadnjih desetljeće i pol posvećuje razvoju ruralnog prostora s ciljem očuvanja kulturnog pejzaža, ekosustava i identiteta, a sa strateškom svrhom stabilizacije naseljenosti rurala koji čini daleko najveći dio površine Unije. Iznimno je važno što takve inicijative dolaze i iz jednog od centara svjetske moći, glavnoga grada EU koja najveći dio svoga proračuna izdvaja za poljoprivredu (Šimović, 2005). Zanimljivo je kako su se odjednom ruralna područja, koja čine najveći dio područja EU i Hrvatske, našla u centru pozornosti.

Analiza demografskih kretanja

Na prostoru Valpovštine 2001. godine popisom je zabilježeno 32 105 stanovnika. Valpovo i Belišće prednjače ukupnim brojem stanovnika dok su općine Bizovac i Petrijevci demografski znatno slabije razvijene. Belišće i Valpovo su jedini gradovi na tom području. Popis 2011. pokazuje pad broja stanovnika u svim općinama u odnosu na popis 2001. godine. Broj stanovnika pao je za 2342 ljudi (s 32 105 na 29 763), relativno za 7,2%. Najveći relativni pad zabilježila je općina Bizovac, skoro 10% (sl. 1) (DZS, 2011).

Sl. 1.
Sl. 1. Indeks kretanja broja stanovnika 2001.-2011.
Izvor: DZS, 2001, 2011

U svim jedinicama lokalne samouprave zabilježen je pad broja stanovnika u dobi do 19 godina i u dobnoj skupini od 20. do 24. godine (izuzetak je općina Petrijevci). Ta dobna skupina izdvojena je zbog toga što u nju spadaju i studenti, najperspektivniji nositelji razvoja. To je značajno jer će sadašnje kopnjenje tih dviju dobnih skupina obilježiti demografski razvoj cijeloga područja u narednim godinama i desetljećima prvenstveno jer će biti još teže postići demografsko (i ekonomsko) održavanje područja. Također, dogodio se pad broja stanovnika u dobi od 25. do navršene 64. godine, ali porast udjela te skupine. Indeks starosti (sl. 2.) pokazuje kako je brzo u deset godina i bez pogreške jezičak vage ukazao na sve negativnosti pada nataliteta i iseljavanja mladih kojemu je važan uzrok ekonomsko nazadovanje (za ovaj kraj to predstavlja kriza najvećeg broja grana primarnog sektora).

Sl. 2.
Sl. 2. Indeks starosti po općinama i Gradovima Valpovštine
Izvor: DZS, 2001, 2011

Dva grada 2001. godine pokazivala su određeni stupanj vitalnosti s obzirom na niži indeks starosti. Objašnjenje toga djelomično leži u sekundarnim (Valpovka, PIK Valpovo, tvornica kartona i papira u Belišću…) i tercijarnim zanimanjima (srednje škole i gimnazije u Valpovu, banke, ugostiteljstvo…). Ali u narednih deset godina primijećen je značajan porast broja starih osoba na 100 mladih. Najveći skok je u općini Petrijevci, čak 27, 4 stare osobe više na 100 mladih do 24 godine života.

POLJOPRIVREDA, ZDRAVA HRANA I …VALPOVO?

Godine 2003. na području četiriju općina nalazilo se 4997 poljoprivrednih kućanstava („kućanstvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, koje ima jedinstveno upravljanje, zajednički se koristi sredstvima za proizvodnju (strojevi, objekti, zemljište) i radom članova kućanstva“ (DZS, 2003)). Ukupan broj kućanstava prema popisu iz 2001. godine iznosio je 10 869. Dakle, udio poljoprivrednih kućanstava iznosio je velikih 45,97%. Rezultat je velika usitnjenost parcela. U četiri općine ukupno se 2003. godine obrađivalo 9414 ha, a broj parcela iznosio je 10 662. Dakle, prosječna veličina parcele iznosila je 0,88 ha (preračunao autor prema: DZS, 2003). Udio posjeda veličine 3-10 ha iznosi po općinama između 14% i 18%, onih preko 10 ha tek oko 2%.

Usitnjeno zemljište, porast cijene proizvodnje uz pad cijena proizvoda, veliki broj poljoprivrednih kućanstava (većinom autarkičnih) su činjenice s kojima Valpovština (ali i Hrvatska) ulazi u EU. Kojim mogućnostima se mogu okrenuti poljoprivrednici u skoroj budućnosti?

Organska poljoprivreda u EU

Visokorazvijene države Europske unije se okreću organskoj poljoprivredi kao suplementu intenzivnoj poljoprivredi s ciljem povećanja ponude i raznovrsnosti zdrave hrane na tržištu. Podaci za Europu pokazuju da je 2007. godine najveći udio ekoloških poljoprivrednika bio u EU 27, njih oko 180 000 i oni su obrađivali preko 7,2 milijuna ha. Italija je još 1999. godine imala gotovo milijun hektara pod ekološkom proizvodnjom i 50 000 ekouzgajivača. U Italiji „dominantnu ulogu imaju južne i otočne regije, dok se u regijama intenzivnog gospodarskog industrijskog razvoja i urbanizacije udio organskih posjeda smanjuje“ (Šiljković, 2001). Regije koje nisu doživjele intenzivnu urbanizaciju i sveopći gospodarski razvoj danas su predvodnik u organskoj poljoprivredi Italije i Europe! Proizvodi se apsolutno sve, od agruma, maslina, vina i žitarica do koza i ovaca, samo na ekološki način. Hrana je do 60% skuplja pa se prodaje na razvijenijem sjeveru, u restorane i prodavaonice zdrave hrane. Značajno je da 70 000 mladih u obrazovnim ustanovama Rima, Padove, Torina i Bologne konzumira organsku hranu.

Stanje organske poljoprivrede u Hrvatskoj

Godine 2011. u Hrvatskoj je registrirano 32 036 ha pod organskim uzgojem i 1494 ekouzgajivača. Istraživanje 2009. pokazalo je da su glavni poticaji na organsku proizvodnju proizvodnja zdrave hrane (55,1%) te bolji državni poticaji (17,4%) (država je za 2011. i 2012. godinu osigurala 135 milijuna kuna poticaja za prijelaz na ekouzgoj (Akcijski plan…, 2011)). Proizvođači su većinom srednje ili više/visoko obrazovani, informirani, poduzetni ljudi koji svoj posao vole i cijene te poštuju svoju tradiciju. Svoje proizvode distribuiraju većinom na lokalnim tržnicama i sajmovima (40,6%) jer je kontakt prodavača/proizvođača i kupca i dalje iznimno važan, ekoudrugama (15,6%) i na turističkim tržištima (11,7%) (Pejnović i dr., 2012).

Istraživanja pokazuju da 30% ispitanih poljoprivrednika ne planira učiniti nikakve promjene u svome gospodarstvu. S druge strane, njih 20% željelo bi diversificirati prihode. Jedno istraživanje u Virovitičko-podravskoj, Varaždinskoj i Karlovačkoj Županiji pokazalo je da preko 60% ispitanika planira proširenje poljoprivredne djelatnosti s ciljem povećanja konkurentnosti (Franić i dr., 2009). Istraživanje provedeno 2007. godine u Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj županiji na 180 gospodarstava pokazalo je da 20% poljoprivrednika želi diversificirati svoje prihode (Franić i dr., 2009). To se može objasniti blizinom Zagreba (tržište) te reformama koje je sve više nametala EU. Reforme, diversifikacija i okrupnjavanje su važne ako se želi povećati konkurentnost na tržištu EU. A konkurentnost je nužna ako se želi omogućiti gospodarski napredak ruralnih područja u Hrvatskoj koja čine 90% kopnenog dijela Hrvatske, odnosno 61% ukupne površine i u kojima živi oko 47% stanovništva (Lukić, 2004).

ZAKLJUČAK

Prostor Valpovštine ima izrazite prirodnogeografske pogodnosti za razvoj poljoprivredne ekoproizvodnje u vidu kvalitentne pedološke osnove na lesnoj podlozi na kojoj se razvila crnica, blizini rijeke Drave čija se voda može iskoristiti za navodnjavanje (pogotovo se tiče općina Belišće i Valpovo) te tradiciji višestoljetnog bavljenja poljoprivredom. Nažalost, 2011. godine bilo je samo 14 ekoproizvođača (najveći je PPK Valpovo) (URL 2). S obzirom na očuvanost cjelokupne biosfere i na brendiranje Hrvatske kao zemlje očuvane prirodne i kulturne baštine te trendove rasta konzumacije organske hrane u EU, moglo bi se i moralo ponuditi ekološke proizvode proizvedene na našem selu. Valpovština ima povoljan prometni položaj, dovoljno mladih i ambicioznih ljudi koji mogu iskoristiti fondove EU za poticanje ruralnog razvoja kroz razvoj organske poljoprivrede. Prepreku takvom razvoju predstavlja usitnjenost parcela, intenzivno iskorištavanje zemljišta zbog čega bi se trebalo čekati tri godine na čišćenje tla od pesticida i umjetnih gnojiva, nedovoljno poznavanje procedura i uvjeta prijave na strukturne fondove i njihova slaba iskorištenost (IPARD između 3% i 4% do 2010. godine) (Bilas i dr., 2011), nepovjerenje poljoprivrednika prema institucijama države i EU te često opsežna papirologija.

Literatura i izvori
  1. Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2011.-2016. godine, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, 2011.
  2. Bilas, V., Franc, S., Cota, A., 2011: Predpristupni fondovi Europske unije i Republika Hrvatska, Ekonomska misao i praksa 20 (1), 289-309.
  3. Dery, S., Leimgruber, W., Zsilincsar, W., 2012: Understanding Marginality: Recent Insights from Geographical Perspective, Hrvatski geografski glasnik 74 (1), 5-18.
  4. Franić, R., Kumrid, O., Hadelan, L., 2009: Utjecaj pridruživanja Europskoj Uniji na strateške planove obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, Agronomski glasnik 71 (2), 161-176.
  5. Lukić, A., 2004: 10 x 10 za ruralnu Hrvatsku, http://www.geografija.hr/hrvatska/10-x-10-za-ruralnu-hrvatsku (19.9.2013.)
  6. Pejnović, D., Ciganović, A., Valjak, V., 2012: Ekološka poljoprivreda Hrvatske: Problemi i mogućnosti razvoja, Hrvatski geografski glasnik 74 (1), 141-159.
  7. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001, DZS, Zagreb, 2001.
  8. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011, DZS, Zagreb, 2011.
  9. Popis poljoprivrede 2003, DZS, Zagreb, 2003.
  10. Šiljković, Ž., 2001: Južna Europa u Ostvarenju koncepta organske poljoprivrede, Geoadria 6, 93-112.
  11. Šimović, H., 2005: Proračun Europske unije, Financijska teorija i praksa 29 (3), 299-325.
  12. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 86/06
  13. URL 1: Luka Osijek, http://port-osijek.hr/luka-osijek/ (19.9.2013.)
  14. URL 2: Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, http://www.mps.hr/