Ozalj

5. svibnja 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Stari grad Ozalj izgrađen je na strmoj litici iznad rijeke Kupe koja na tome mjestu izlazi iz sutjeske i ulazi u otvoreniju dolinu. Ovdje su se u prošlosti i danas križale prometnice prema Žumberku, Pokuplju i Dolenjskoj (Slovenija). Grad se prvi put spominje 1244. kao slobodni kraljevski grad. Od kraja 14. stoljeća (1398.) u vlasništvu je Frankopana iz čijih je ruku rodbinskim vezama 1550. prešao pod obitelj Zrinski koja mu je ostala vlasnikom sve do 1671. godine.


Stari grad iznad Kupe na kojoj je malo umjetno jezero za hidroelektranu (foto: M.Biruš)

Jedna od prvih asocijacija kada se spomenu Zrinski i Frankopani ima golemo značenje za hrvatsku kulturu jer je ovdje u 17. stoljeću oko Zrinskih i Frankopana oblikovan tzv. ozaljski književno-jezični krug. Glavno obilježje toga kruga bila je ideja stvaranja jedinstvenoga hrvatskoga književnoga jezika koji bi se temeljio na preplitanju svih triju dijalekata – kajkavskoga, čakavskoga i štokavskoga, a kojemu je svrha bilo duhovno ujedinjenje svih Hrvata. Osnovne ideje ovoga kruga odrazile su se u rječniku ,,Gazophylatium” kajkavskoga leksikografa Ivana Belostenca. Djelovanje ozaljskoga književno-jezičnoga kruga prestaje smaknućem Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) 1671. kao vođa protucarske urote.

Naselje se počelo razvijati ispod staroga grada, a Grad Ozalj danas ima 7932 st. čiji se zaposleni podjednako bave djelatnostima primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora (po oko 30%). Od ukupnog stanovništva čak je 27% dnevnih migranata – ponajviše u 15-tak kilometara udaljeni Karlovac s kojim postoji cestovna i željeznička veza. Grad je samo 15-tak kilometara udaljen od Slovenije: s gradovima Metlikom (oko 15 km), Črnomeljom (oko 30 km) i Novim Mestom (oko 35 km) dobro je cestovno i željeznički povezan. Stoga ima dobre uvjete za međudržavnu pograničnu suradnju.
Koliko je Ozalj vezan za Zrinske i Frankopane, govori i podatak da je za Dan grada određen 30. travnja – kao uspomena na događaj iz 1671. kada su pogubljena dvojica najvećih hrvatskih plemića što je nažalost značilo i kraj uloge njihovih obitelji u hrvatskoj povijesti.

U starom gradu Ozlju danas je smješten gradski muzej, a on je i sjedište Pučkog otvorenog učilišta Ivana Belostenca. U sklopu muzeja uređeno je i etno-park, udaljen nekoliko stotina metara od središta grada.


Etno-park (foto: M.Biruš)

U Ozlju je na Kupi izgrađena i jedna od prvih hidroelektrana u Hrvatskoj – 1908. počela je opskrbljivati energijom industrijske pogone, ali nije poslužila razvoju ozaljske industrije, nego karlovačke. Neorenesansna zgrada hidroelektrane kulturni je spomenik.


,,Munjara grada Karlovca” (foto: M.Biruš)

Ozalj danas ima osnove i za razvoj turizma, naročito kulturno-povijesnog i izletničkog karaktera. Zahvaljujući pitoresknoj okolici i činjenici da je u gradu rođena velika slikarica Slava Raškaj, koja se mnogo bavila upravo pejzažima ozaljske okolice, ovaj je kraj vrlo pogodan za organiziranje likovnih kolonija, domaćega i međunarodnoga karaktera. Uz kupalište na Kupi, ozaljski kraj je zanimljiv i stoga jer je spoj brežuljkastog i nizinskog prostora, s mnoštvom prirodnih i antropogenih potencijala.


Ozaljski krajolici – Kupa u sutjesci s pogledom na Svetu Geru (1178 m) (foto: M.Biruš)