Preimenovanje ulica i trgova Grada Rijeke (II. dio)

16. lipnja 2011. |
Pogledajte sve članke na karti

Nazivi ulica u vrijeme SFR Jugoslavije

Nakon Drugog svjetskog rata države koje su upravljale Rijekom – Kraljevina Italija i NDH – poražene su, a vlast nad gradom preuzima SFR Jugoslavija. Za razliku od prijašnjeg razdoblja, nakon 1945. grad Rijeka više nije podijeljen, već je cjelovit u okviru jedne države. Socijalistički sistem mijenjao je nacionalistička imena ulica prethodnih država stavljajući sebi pogodne nazive. Najčešće su se davala imena po narodnim herojima ili lokalnim antifašistima proizašlih iz Drugog svjetskog rata (Ulica Vlade Bagata, Josipa Kraša, Rade Končara, Đure Đakovića) te vojnim formacijama koje su se proslavile u tom oružanom sukobu (Obala jugoslavenske mornarice, Ulica 43. istarske divizije, Šet. XIII. divizije, Ulica proleterskih brigada). U svrhu isticanja potrebe poštivanja socijalističke revolucije i njenih obilježja, u imenima ulica naglašeni su datumi važni za ostvarivanje socijalističkih ideja (Gat 1. maja, Šet. 21. IV. 1945). Antifašistička borba nije bila motiv samo za imenovanje ulica već i brodogradilišta 3. maj i Viktor Lenac (3. svibnja 1945. Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije, dok je Viktor Lenac narodni heroj). Prijateljski odnos Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom očitovao se u davanju imena ulica po sovjetskim simbolima, međutim nakon zahlađenja odnosa između dviju država neki elementi su izbačeni (Korzo Crvene armije, postao je Korzo narodne revolucije), a ostale su ličnosti koje se pamte kao idejni nositelji socijalizma (Šet. Vladimira Iljiča Lenjina, Ulica Maksima Gorkog). Jugoslavija, po političkom uređenju federacija, težila je promovirati jedinstvo svih republika te se stoga riječke ulice i trgovi imenuju gradovima susjednih republika (Ljubljanska cesta, Titogradska, Beogradski trg, Sarajevska). Zbog nacističkog i fašističkog terora nad stanovništvom željela se istaknuti patnja koju je narod prošao tijekom ratnih godina da bi se osnovala Jugoslavija, što je uspjelo stvoriti jedinstvo među ljudima (Ulica Lipa, Ulica podhumskih žrtava, Desetorice strijeljanih, Ulica žrtava fašizma). Nova vlast nakon promjene društvenog uređenja, posebno ako se do njega došlo ratom, teži imenima ulica koja su u narodu negativno zapamćene dati potpuno kontrastno značenje. Primjerice, Rimska ulica kao simbol centra fašizma koji je vršio teror nad stanovništvom preimenovana je u Ulicu žrtava fašizma, dok je d’Annuncijev trg, nazvan po fašistu koji je bio jedan od vođa iredentističkog pokreta, promijenjen u Ulicu 43. istarske divizije. Simbolično je Titovim trgom nazvan prostor gdje je nekoć bio granični most između Italije i Kraljevine Jugoslavije odn. NDH, čime se željelo naglasiti kako ondje granica više ne postoji, već je sada grad ponovno cjelovit pod okriljem Titove Jugoslavije. Upravo sjećanja na zločine i patnju koju je narod podnio te znamen ponovnog ujedinjenja grada nakon 20-ak godina podijeljenosti, omogućili su da nazivlja koja su vezana za te simbole ostanu u funkciji do danas.


Sl.1. Imenovane ulice u vrijeme SFR Jugoslavije
Izvor: www.googlemaps.com

Nazivi ulica u suvremenom razdoblju

Raspadom Jugoslavije i osnivanjem samostalne Republike Hrvatske ponovno je došlo do promjene imena ulica i trgova. Brišu se imena narodnih heroja i simbola socijalizma, a većinom ostaju imena lokalnih antifašista koji su poginuli braneći domovinu od okupatora (Slavka Krautzeka, Joakima Rakovca, Slavka Cindrića). Vraćaju se imena ličnosti koje su dale svoj doprinos očuvanju hrvatskog identiteta kroz povijesti, a tijekom Jugoslavije se pokušavalo prigušiti sjećanje i poštovanje njihove uloge. Ponovno se uvode imena hrvatskih kraljeva i knezove, pa tako jedan slijed ulica dobiva samo njihova imena (Trpimirova, Krešimirova, Trg kralja Tomislava, Zvonimirova). Ulice se imenuju po političarima i osobama iz Narodnog preporoda (Starčevićeva, Demetrova, Jelačićev trg) te književnicima koji su zaslužni za afirmaciju hrvatskog jezika (Šet. Andrije Kačića Miošića, Ulica Ante Kovačića), dok se imena nekih ličnosti premještaju na značajnije ulice ili trgove (Laginjina, Trg braće Mažuranića, Strossmayerova). Pojedine ulice s važnim položajem u gradu ili pak pomorska infrastruktura dobivaju nazive prema osobama koje su bitne za kulturni i gospodarski razvoj grada u prošlosti (Adamićev gat i ulica, Ružićeva ulica, Gat Karoline riječke, Visinov gat). Iz Domovinskog rata u kojem je uz teške žrtve obranjena državna samostalnost, iznjedreni su novi simboli vrijedni poštovanja koji u suvremenom razdoblju u obliku imena trgova stoje na najfrekventnijim dijelovima grada, jer Hrvatska kao mlada država ima potrebu poticati nacionalni identitet upravo takvim političko-vojnim konotacijama s ciljem što boljeg povezivanja stanovništva s teritorijem (Trg Republike Hrvatske, Trg 111. i 128. brigade hrvatske vojske, Most branitelja). Uspoređujući promjene imena ulica u vremenu primjećuje se kako neka imena nisu promijenjena otkada su prvi put postavljena u sustav nazivlja jer su politički neutralna i kao takva odgovarala su svakom društvenom uređenju (Fiorella La Guardia, Ciotta).


Sl.2. Imenovane ulice u suvremenom razdoblju
Izvor: www.googlemaps.com

4. Zaključak

Grad Rijeka, kao odličan primjer interakcije raznih političkih, kulturnih i gospodarskih djelovanja u povijesti, bio je prisiljen prilagoditi se tim procesima. Rijeka je proživjela velike uspone i padove, od velikog prosperiteta dobivenog od mađarskog kapitala kojim je postala važna luka, do potpunog kraha u vrijeme Italije kad je nestala s pomorske i gospodarske karte svijeta te postala marginalni granični grad. Dijelovi razjedinjenog grada morali su odvojeno izgrađivati svoje identitete koje su nakon ujedinjenja ponovno spojili u jedan, posebni i jedinstveni. Takav posebni identitet nastavio se dopunjavati u Titovoj Jugoslaviji u kojoj je Rijeka ponovno postala najveća luka, a to u jednoj multietničkoj državi znači neograničenu otvorenost za nove interakcije. Završni utjecaj izvršen je osamostaljivanjem Hrvatske, kojim je zaokružena neobična izgradnja identiteta jednog, u svjetskim okvirima, malenog grada koji je u manje od stotinjak godina promijenio iznimno mnogo državnih tvorevina i društveno-političkih uređenja, čime se malo koje urbano naselje u svijetu može pohvaliti. Toliko promjena država sigurno nije donijelo gospodarski razvoj, ali je omogućilo iznimno zanimljivu mogućnost proučavanja društvenog krajolika i identiteta u vidu promjena imena ulica i trgova, ali i karakteristiku multikulturalnosti koja se veže na svaki spomen grada na Rječini.

5. Literatura

Bognoli T., Violić F., 2002. Almanah Grada Sušaka, Adamić, Rijeka.
Encyclopaedia Britannica, www.britannica.com, 07.05.2011.
Hrvatski vojnik, http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1422007/podlistak.asp, 07.05.2011.
Matejčić R., 1990. Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Izdavački centar Rijeka, Rijeka.
Rotim-Malvić, J., Todorović, J. (et al.), 1996. Moderna arhitektura Rijeke: arhitektura i urbanizam međuratne Rijeke 1918.-1945., Moderna galerija Rijeka, Rijeka.
Stanić J., Šakaja L., Slavuj L., 2009. Preimenovanja zagrebačkih ulica i trgova, Migracijske i etničke teme, vol. 25, br. 1-2, 89-124.
Ulice Grada Rijeke, http://ulice.rijeka.hr/, 07.05.2011.