Prirodnogeografska obilježja i turističko vrednovanje Velebita

19. lipnja 2006. |
Pogledajte sve članke na karti

gost autor (ana pejnović)

Velebit je najduža planina u Dinaridima. Od Vratnika do Zrmanje proteže se u dužini od 145 km s prosječnom širinom od 10 do 30 km. Sjeverni je dio Velebita širi, s više vrhova i grebena, a prelaskom u Srednji Velebit sužava se sve do južnog dijela koji je homogeniji. Obuhvaća površinu od 2 274 km2, dok površina Parka prirode Velebit iznosi   2 247 km2, tako da su razlike u površinama gotovo zanemarive. Unutar Parka prirode Velebit postoji nekoliko kategorija zaštite, koje će u daljnjem tekstu biti spomenute. Sve to dokazuje da se radi o visoko vrijednom prostornom objektu sa velikim turističkim potencijalom.

Prostor Parka prirode je gospodarski nerazvijeno područje, a i cjelokupno prostorno okruženje ima slična obilježja. Već se čitavo stoljeće može pratiti pad broja stanovništva. Na prvi pogled takvo stanje je poželjno u zaštićenom području. Međutim parkovi prirode, u pravilu, osim zaštitne komponente imaju i razvojnu. Naime Prostorni plan Parka prirode Velebit ne treba spriječiti gradnju u okvirima svojih granica, već dio tih gradnji morao bi biti motiviran obradom nekadašnjih polja, te uzgoju stoke. To bi se  moglo odraziti u proizvodnji zdrave hrane i dobro povezati s turizmom, kako obalnim tako i u planini s ekoturizmom i ruralnim turizmom. Aktualne demografske prilike na velebitskom prostoru su vrlo nepovoljne i nisu perspektiva za značajnije poboljšanje u budućnosti. Bolji izgled za budućnost imaju pojedina naselja u sklopu parka prirode kao potencijalno jača turistička mjesta. Primjerice Lovinac, Sveti Rok, Gračac (Cerovačke špilje), Karlobag s Baškim Oštarijama, Kuterevo, Krasno, vrila Gacke itd.

Najprimjereniji model za razvoj turizma na području Velebita jest model održivog razvoja. To znači da se turističke atrakcije moraju racionalno koristiti, tako da se ne iscrpljuju, te ih je potrebno štititi od drugih djelatnosti koje bi ih mogle ugroziti. Potrebno je razviti turizam kao jednu od vodećih grana gospodarstva na ovom području, ali se pri tom mora voditi računa o zaštiti, kako prirodne tako i društvene baštine.

Reljef kao turistički resurs
U reljefnom i geomorfološkom pogledu razlikuje se primorska padina (podijeljena na stepenice) i lička padina (gdje nema stepenica, već kose zatvaraju dulibe). Značajna je i tektogeneza Velebita. Litostratigrafska istraživanja u području Velebita i njegovoj okolici pokazuju relativno mirnu sedimentaciju tijekom mezozoika i donjem tercijaru, no već u drugoj polovici tercijara događali su se snažni orogenetski pokreti. U srednjem eocenu očituju se prva izdizanja uz stvaranje reverznih struktura. Velebit je kao takav sa svojom tektogenezom i reljefom, prostor izuzetno velike i raznolike turističke resursne osnove. Zanimljive poučne i grafičke rekonstrukcije ovog prostora od mezozoika pa do danas mogu služiti u edukativne svrhe boljem razumijevanju postanka ove planine, ali i današnjim pokretima. Dinamika reljefa omogućuje od sportsko-rekreacijskih aktivnosti do obrazovnih spoznaja. Što se tiče resursne osnove za turizam tu su brojni površinski i podzemni oblici. Oblici egzokrškog reljefa, a koji ujedno trebaju poslužiti i kao turistički resurs, su kukovi, ponikve i polja. U turističkom smislu kukovi su nedvojbeno značajni svojim, prije svega, impozantnim izgledom. Ističu se Tulove grede, Hajdučki i Rožanski kukovi. Upravo svojom zaštitom svjedoče o iznimno značajnim dijelovima Velebita.

Kad se govori o zaštiti važno je spomenuti Kizu u Baškim Oštarijama. Svojim impresivnim kukovima i važnosti u geomorfologiji toga kraja, zasigurno bi trebala dobiti status geomorfološkog rezervata, koji do sada nije dobila. To bi, naime, bilo od velike važnosti za Oštarijski kraj koji ima sve uvjete za razvoj turizma. Naglasak bi morao biti upravo na ovakvim mjestima koja puno nude i mogu privući turiste, izletnike. Za Kuterevo su pak značajne ponikava, jedna do druge. Taj nam primjer može poslužiti u edukativne svrhe da se izravno na terenu može vidjeti jedan od osnovnih oblika krša – boginjavi krš. Osim toga, za ponikve su karakteristični i mikroklimatski uvjeti. Tako ne iznenađuje činjenica da se usred ljeta temperatura u njima spusti ispod 0°C.

Podzemni reljef Velebita slijedi bogatstvo površinskih oblika, što je logično s obzirom na pretežno karbonatnu građu terena. Brojne speleološke pojave na području Velebita nisu još uvijek u potpunosti istražene. Razlog su teškoće u prohodnosti i pošumljenosti najokršenijih dijelova planine, ali i velike udaljenosti od cestovne komunikacije. Od speleoloških pojava valja izdvojiti jame. Zbog problema onečišćenja podzemnih krških voda, koje je najlakše kroz jame, važno je svaku pojedinačno zaštititi i spriječiti moguće katastrofe. Špilje kao podzemni kanali (hodnici) svojim su antropološkim, paleontološkim i arheološkim nalazima od neprocjenjive važnosti za znanost. Bogatstvo kalcitnih ukrasa i ulazi koji ne iziskuju teži fizički napor najpogodniji su objekti za uvod u turističku atrakciju. Takve špilje se moraju zaštititi od neželjene devastacije. Najbolji su primjer Cerovačke špilje za koje se može reći da su turistička atrakcija nacionalnog značenja. Fizički kapacitet je 750 posjetitelja, no postoji mogućnost za povećanjem protočnosti i broja posjetitelja. Naime, kad bi se Gornja i Donja špilja povezale kanalom kapacitet bi bio 1 500 posjetitelja dnevno. Ovako veliki broj posjetitelja mogao bi se i negativno odraziti na same špilje. Činjenica je da rasvjeta sama po sebi povećava temperaturu na što se mora obratiti posebna pažnja, a prolazak ovako velikog broja posjetitelja može dodatno povećati zagrijanost prostora, te time i do otapanja kalcitnih ukrasa. Osim toga tako velika koncentracija posjetitelja «uništava» doživljaj ugođaja i estetike špilje. Za sad je od 1. travnja 2005. godine otvorena samo Donja špilja, no planira se u doglednoj budućnosti otvaranje ostatka špiljskog kompleksa.

Što se tiče Podvelebitskog primorja, ono je građeno pretežno od vapnenaca i breča, tako da se jasno očituje njegovo trošenje uslijed djelovanja mora. Iako nema dugih pješčanih plaža, već su obale strme, ovaj prostor se turistički vrednuje. Dapače oko 80% turističkog prometa u sklopu Parka prirode Velebit odvija se upravo u obalnom dijelu. Osim kupališnog turizma obalni dio je bogat reljefnim formama. Jedna od najpoznatijih uvala je Zavratnica. Motiv dolaska u Jablanac i Zavratnicu, osim odmora, relaksacije i prirodne ljepote, može imati i edukativni karakter. Naime, za Zavratnicu je postojalo netočno mišljenje da je to «hrvatski fjord». Tu nije bilo ledenjaka, tako da ne može biti fjord. Za njen postanak zaslužno je potapanje bujičnjaka postglacijalnim izdizanjem mora. Jednostavnom shematskom rekonstrukcijom na popratnim panoima može se slikovito dočarati postanak ovog zaljeva.

Obilježja klime kao turističkog čimbenika
Veći broj sunčanih dana pogoduje kupališnom turizmu duž cijele obale podvelebitskog primorja. U toplom dijelu godine jako zagrijavanje gole vapnenačke podloge utječe na velik broj toplih i vrućih dana u Karlobagu. Manji je broj takvih dana u Senju, što je posljedica čestog prodora bure. Razlike u temperaturi zraka na području Velebita mogu na razmjerno maloj udaljenosti biti velike na što upućuje vegetacija. Prednost Podvelebitskog priobalja je što može ponuditi turistima planimorski oblik turizma, tj. da spavaju u višim predjelima gdje su noći svježije (npr. Baške Oštarije), a tijekom dana se brzo «spuste» do mora na kupanje (npr. Karlobag). Veliki broj turista kad dođe u neko mjesto, osim kupališnog turizma, traže neke druge sadržaje koji će ispuniti njihov boravak. Naime, danas se povećanjem štetnosti UV zraka skraćuje period dnevnom izlaganju sunca. To se treba iskoristiti tako da se organizirano provode izleti u više, temperaturno ugodnije dijelove  Velebita i Like.

Tako primjerice turist koji dođe na sedmerodnevni boravak u Karlobag može u dnevnom izletu obići Baške Oštarije, poučnu stazu Terezijanu, Kizu i Dabarske kukove ako ima planinarske sklonosti, obići geološke lokalitete koji su «svjedok» da je prije 260 milijuna godina Velebit bio ispod razine mora, otići na piknik u Brušane uz potok u prirodnom okruženju ili obići Teslinu rodnu kuću u Smiljanu kod Gospića. U Starigradu je moguća kombinacija izleta u Veliku i Malu Paklenicu, a Senju u Krasno i Kuterevo (Utočište za mlade medvjede osnovano 2002. god). Upravo zbog privlačnosti Nacionalnih parkova Senj i Starigrad bilježe veći broj turista. (Prilog na kraju clanka: Ostvarena noćenja u vodećim naseljima Podvelebitskog primorja 1996. – 2003. godine)

Biogeografska obilježja kao turistički resurs
Biljni i životinjski svijet Velebita nudi turističke atrakcije koje isto tako utječu na razvoj različitih vrsta turizma. Propisima zaštite prirode, primjerice botanički rezervati, štiti se samo manji dio. Ukoliko bi se turističke atrakcije svodile na samo zaštićene lokalitete rezultat bi bio veliko osiromašenje turističke atrakcijske osnove. Biljni i životinjski svijet na velebitskom području uz geomorfološke oblike čini onaj dio koji je posjetiteljima daleko najinteresantniji. Tome ide u prilog i 70-80 endemskih biljnih vrsta (velebitska degenija, hrvatska sibireja). Životinjski svijet posjetiocu može se činiti oskudnim, zato što se životinje rijetko susreću. No iako je životinja razmjerno malo, životinjski svijet Velebita je raznolik i samim tim zanimljiv. Divljač je osnova za razvoj lovnog turizma. Kroz tu lovno-turističku ponudu može se susresti i neka zaštićena vrsta, pa se lovni turizam može nadopuniti foto-lovom, koji je u zadnje vrijeme sve rašireniji. Rijeka Gacka je stanište pastrva, tako da se na toj rijeci često održavaju sportski ribolovi.

Hidrogeografska obilježja
Na temelju dosadašnjih istraživanja i trasiranja ponornih voda određeni su osnovni smjerovi podzemnih voda i utvrđena podzemna razvodnica između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Površinska i podzemna razvodnica se ne poklapaju, već postoje odstupanja, upravo zbog razlomljenosti terena i pukotinskog sustava u podzemlju, te smjerova tečenja podzemnih voda. Krške rijeke (ponornice) mogu biti značajne za edukativni turizam, posebice za školsku djecu. Pomoću posebno izrađenih maketa može se pokazati metoda trasiranja (bojanja) i praćenje takve ponornice, te zaključivanje od kud i zašto njeno pojavljivanje u obalnom dijelu podvelebitskog primorja. Takav oblik «otvorenog laboratorija», te dolaska do spoznaje i dobivanja informacija, atraktivan je i jednostavan za školsku djecu. Osim toga rijeke Lika, Gacka i Zrmanja svojim atraktivnostima i današnjoj popularizaciji zaštite voda u kršu mogu privući veliki broj turista, izletnika, gdje bi se uz to razvio i ruralni turizam. Vrela i sama rijeka Gacka su golemi turistički resurs, kako Like tako i Hrvatske općenito. Tonković i Majerovo vrelo nije dovoljno samo «obilježiti», već takvu turističku atrakciju treba plasirati. Uz dosadašnju ponudu koja nudi obilazak i prikaz rada starog mlina, može se ponuditi znatno više. Stoga, shvatimo li ovaj prostor koji uz prirodni nudi i veliki potencijal turističkog resursa, onda je to zasigurno pravo mjesto razvoja ruralnog turizma. Ponuda bi trebala obuhvaćati: smještajni kapacitet, domaću hranu iz vlastite proizvodnje i vezano s tim gastronomiju toga kraja, zatim prikaz narodnih običaja i suvenira u kombinaciji sa sportsko-rekreacijskim ribolovom i mogućnost vožnje biciklom kroz seoska naselja i okolicu. Ovakva ponuda bi privukla strane i domaće turiste ili samo izletnike. Samim razvojem ovakve vrste turizma ovaj prostor bi se gospodarski revitalizirao, te vjerojatno privukao mlađe generacije.

Što se pak primorske strane Velebita tiče, ovdje uz samu obalu ili podalje od nje javlja se čitav niz vrulja. U slučaju projektiranja bilo kakvih građevinskih radova, odvodnje otpadnih voda i slično potrebno je voditi računa o okršenosti površinskih naslaga i mogućnosti onečišćenja. Neki od stalnih izvora danas se koriste za lokalne vodovode. Tijekom ljetnih mjeseci za kupališnog turizma, vrulje nemaju pozitivne karakteristike. Budući da je to hladna voda koja izbija u obalnom dijelu, često onda  utječe i na sniženje temperature mora.

Zaštićeni prirodni objekti (Velebit – park nacionalnih parkova)
Kada je riječ o oblicima zaštite većih područja, za Velebit se spominju termini nacionalni park (Paklenica i Sjeverni Velebit), park prirode (gotovo čitava površina planine Velebit) i rezervat biosfere. Nacionalni parkovi zasigurno su prvorazredna turistička atrakcija, na domaćem, ali i svjetskom tržištu. To je jamstvo prosperiteta za nacionalni park, ali i za taj kraj općenito. Kako se u turističkim atrakcijama prirodne baštine smatraju samo registrirano zaštićeni dijelovi, pri vrednovanja valja obratiti pažnju i na one lokalitete koji nisu u sustavu zaštite, a zasigurno to zaslužuju, primjerice već ranije spomenuta Kiza u Baškim Oštarijama. (Prilog na kraju clanka. Mreža i kategorija zaštite sa atraktivnostima na Velebitu.)

Promet kao čimbenik turističkog razvoja
Razvoj suvremenog prometa izvršio je snažan utjecaj i na razvoj turizma Velebita. Stare prometnice, koje su prepune serpentina, «zamijenjene» su suvremenim prometnicama, kao što je autocesta. Tako se u kratkom vremenu može stići do odredišta. Izgradnjom Autoceste Zagreb – Split Lika je postala primamljivo odredište, u tom kontekstu, da se sada može vrlo brzo i jednostavno stići iz kojeg god dijela Hrvatske dolazili. S ličke strane Velebita stanovništvu je autocesta Zagreb – Split doprinijela oživljavanjem tog prostora. To svakako vrijedi za općinu Lovinac koja se danas ubrzano gospodarski razvija. Lovinac je jedan od tipičnih primjera održivog razvoja ruralnog turizma, koji se temelji upravo na vrednovanju prirode i naslijeđa. Svoju ponudu danas bazira na atraktivnom prirodnom pejzažu, čistoj vodi i okolišu, speleološkim objektima, posebice je značajna i zanimljiva špilja Debeljača, otkrivena tijekom eksploatacije kamena za izgradnju autoceste koja bi trebala postati velika atrakcija u budućnosti. No činjenica je da je veliki pokretač ovakvog razvoja upravo autocesta, koja omogućava brzu i jednostavnu dostupnost. Naime razvoj turizma, ponuda atraktivnih prirodnih sadržaja, proizvodnja zdrave hrane, uz prometnu dostupnost je jednom riječju «formula» za razvoj kojom Lika može konkurirati na domaćem, ali i širem tržištu. Iako suvremenost prometa i brze ceste jesu rješenje bržeg povezivanja, ali isto tako mogu djelovati suprotno na razvoj nekog mjesta. Postavlja se pitanje hoće li netko «sići» s autoceste i posjetiti neko od naselja, u ovom slučaju govorimo o ličkim podvelebitskim selima i naseljima, ili će ipak samo nastaviti svoj put. Iz tog proizlazi, da koliko god promet bude suvremen i brz, za turistički razvoj nekog mjesta ili kraja važan je čovjek i turistička propaganda.

Smještajni kapacitet
Za pojedinu vrstu turizma, potrebno je u turističkoj ponudi imati više vrsta smještajnih kapaciteta. Naime, smještajni kapaciteti su jedna od osnovnih ugostiteljskih usluga koje turistu moraju biti ponuđene. U granicama Parka prirode Velebit 2001. godine postojalo je svega 21 273 ležajeva. To je čak manje od nekih manjih turističkih mjesta, primjerice u Istri. Osim toga smještajni kapaciteti su vrlo neravnomjerno raspoređeni u prostoru. Naime, 91% ležajeva cijelog Parka prirode, odnosi se na primorska mjesta, što znači da je gotovo isključivi razlog gradnje kapaciteta bio razvoj kupališnog turizama. Smještajni kapacitet za Senj, Karlobag, Starigrad-Paklenicu kao turistički razvijenim mjestima iznosi oko 1 600 ležajeva u hotelskom smještaju, oko       11 800 u privatnom smještaju, 500-ak u planinarskim domovima na prostoru cijelog Velebita, te 30-ak kampova sa kapacitetom od nekoliko desetaka do stotinjak osoba. (Prilog na kraju clanka:  Smještajni kapaciteti Podvelebitskog primorja i Velebita)

Zaključci
Turistička privlačnost Velebita je raznovrsna, počevši od egzokrškog reljefa endokrškog reljefa, biljne i florističke zajednice. Potencijal Velebita je daleko veći od onog stvarnog koji se koristi u turističke svrhe, naime oko 80% turističkog prometa odvija u Podvelebitskom primorju. U prvom planu turističkog vrednovanja cijele planine Velebita, potrebno je započeti sa racionalnim korištenjem potencijala za jači razvoj ruralnog, sportsko-rekreacijskog, avanturističkog, kamping turizma. Bitan preduvjet da se potencijalna turistička atrakcija pretvori u stvarnu jest potreba osiguranja njene dostupnosti. Velebit je potrebno turistički iskoristiti, ali ga pritom ne pretvoriti u prostor za masovni turizam.

Ana Pejnović, prof. geologije i geografije

Literatura
Bahun, S., 1974.: Tektogeneza Velebita i postanak Jelar-naslaga, Geološki glasnik, 27, 35-51.
Božičević, S., 1988.: Geomorfologija, hidrogeologija i speleologija Parka prirode Velebit, Javna ustanova Parka prirode Velebit, Gospić
Bralić, I., Rukavina, M., 1999.: Park prirode Velebit, Polazne osnove za prostorni plan parka prirode, Javna ustanova Parka prirode Velebit, Gospić
Kušen, E., 2002.: Turistička atrakcijska osnova, Znanstvena edicija Instituta za turizam, Zagreb,262 str.
Lukić, A., 2000.: Ruralni turizam-čimbenik integralnog razvitka ruralnog prostora Hrvatske: od mašte do stvarnosti, Geografski horizont, 46/1-2, 7-29.
Pavičić, A., 2001.: Hidroenergetski potencijali Ličko-senjske županije, Prirodna bogatstva Like, Zbornik radova, Gospić, 37-56.
Pejnović, D., 1985.: Srednja Lika socijalnogeografska transformacija, Centar za kulturu-muzej Lika, Gospić, 187 str.
Pejnović, D., 1991.: Režim tekućica kao indikator općih hidrogeografskih obilježja Like, Geografski glasnik, 53, 41-56.
Pejnović, D., Vujasinović, B., 1998.: Prometna valorizacija Velebita – povijesno-geografski prikaz, Geografski horizont, 44/1, 29-49.
Perica, D., Orešić, D., 1999.: Klimatska obilježja Velebita i njihov utjecaj na oblikovanje reljefa, Senjski zbornik, 26, 1-50.
Sremac, J., 2003.: Inventarizacija geoloških osobitosti “Parka prirode Velebit”, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb