Studentice GO dobitnice Rektorove nagrade

23. lipnja 2009. |
Pogledajte sve članke na karti

U petak, 19. lipnja u prostorijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, dodijeljene su Rektorove nagrade za studentske radove u ak. godini 2008./2009. Posebno nam je drago da su rektorovu nagradu dobile Anita Ciganović i Valentina Valjak, studentice druge godine preddiplomskoga istraživačkog studija geografije, za rad Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja. Rad su izradile pod mentorstvom prof. dr. sc. Dane Pejnovića.

Čestitamo kolegicama i želimo puno uspjeha u nastavku studija!

U nastavku pročitajte sažetak nagrađenog rada.

Sl. 1. Dobitnice Rektorove nagrade Valentina Valjak (lijevo) i Anita Ciganović (desno) 

 

Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja

Anita Ciganović, Valentina Valjak

Sažetak:

Objekt istraživanja rada ekološka je poljoprivreda u Hrvatskoj. Pod tim pojmom podrazumijeva se poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu s ciljem zadovoljavanja društvenih potreba (opskrba dovoljnim količinama visokokvalitetne hrane) te gospodarskog rasta i razvoja (temeljenog na preradi sirovinske osnove poljoprivrede i odgovarajućoj funkciji rada), uz očuvanje prirodnog ekosistema (prije svega genetske raznolikosti) i krajolika (kao elementa prostornog identiteta). U istom smislu značenja, u literaturi se često koriste i drugi termini, kao što su: organska, biološka, organsko-biološka, tradicionalna, alternativna poljoprivreda i slično. U okviru toga podrobnije su razmotreni postojeći problemi i mogućnosti razvoja ekološke poljoprivrede iz perspektive njezinih protagonista – poljoprivrednih proizvođača.

S obzirom na to da je ekološka poljoprivreda, kao organizirana djelatnost, razmjerno nova pojava u Hrvatskoj (zakonski je normirana tek 2001. godine), to je determiniralo istraživački pristup. Istraživanje se temelji na dvije metode: metodi anketnog istraživanja (putem telefona) i metodi istraživačkog razgovora (interviewa). Godine 2008. u Hrvatskoj su ukupno registrirana 474 ekološka poljoprivredna proizvođača, od čega ih je više od trećine koncentrirano u tri županije: Osječko-baranjskoj (73), Zagrebačkoj (49) i Bjelovarsko-bilogorskoj (45). Od tog broja anketom je obuhvaćeno 75 ekoloških proizvođača, odnosno 15,8%, što čini reprezentativan uzorak od ukupnog broja ekoloških poljoprivrednika u Hrvatskoj. Originalni rezultati anketnog istraživanja ekoloških poljoprivrednika Hrvatske dopunjeni su metodom istraživačkog razgovora (interviewa) na prostornom uzorku Požeško-slavonske županije, pri čemu je istraživanjem obuhvaćeno 90% od ukupnog broja ekoloških proizvođača (18) te županije.

Rezultati istraživanja upućuju na temeljne karakteristike ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj: 1. od početka ovog desetljeća broj ekoloških poljoprivrednika u Hrvatskoj kontinuirano se  povećava, s akceleracijom prema sadašnjosti, 2. godine 2005. ekološka proizvodnja odvijala se na 14.975,63 ha (1,7% ukupnog poljoprivrednog zemljišta), od čega oko 80% čine površine za pčelinju pašu, 3. najvećim površinama u funkciji ekološke poljoprivrede među županijama izdvajaju se Primorsko-goranska i Istarska županija, 4. temeljni razlozi povećanog opredjeljivanja za ekološku poljoprivredu u novije vrijeme proizvodnja je zdrave hrane, a zatim financijski poticaji od strane države, 5. daleko najveći udio ekoloških proizvođača ima srednju stručnu spremu, ali je razmjerno visok udio i onih sa višom i visokom stručnom spremom,  6. glavnina ekološki uzgojenih proizvoda plasira se na lokalnom tržištu (tržnice/sajmovi), a potom preko eko-udruga, 7. kao glavne ograničavajuće čimbenike za bavljenje ekološkom poljoprivredom proizvođači vide neorganizirano tržište i plasman robe, a zatim nedovoljno razvijenu ekološku svijest u društvu, 8. s druge pak strane, kao glavne mjere za brži razvoj ekološke poljoprivrede smatraju povećanje poticaja i edukaciju proizvođača, 9. oko 30% anketiranih proizvođača sigurni su da će se baviti ekološkom poljoprivredom, dok ih više od 50% ne zna, jer nisu zadovoljni sadašnjim poslovanjem u uvjetima nedovoljne organiziranosti, 10. naposlijetku, 70% ekoloških poljoprivrednika željelo bi da se i njihovi potomci bave tom vrstom poljoprivredne proizvodnje.

Izloženi rezultati omogućuju uopćavanje zaključka da je, unatoč iznimnim prirodnim preduvjetima, ovaj vid poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj još uvijek relativno nerazvijen. To je rezultat kumulativne uzročnosti, od nedostatka tradicije, preko neorganiziranosti do nedovoljne razvijenosti domaćeg tržišta ekoloških proizvoda. S obzirom na to da je riječ o eminentno turističkoj zemlji na pragu ulaska u EU, nužno je intenzivirati napore za brži razvoj ekološke poljoprivrede, odnosno proizvodnju zdrave hrane u skladu sa standardima i pravnim propisima EU.