Tla kao čimbenik poljoprivrede u krškoj Hrvatskoj

25. svibnja 2015. |
Pogledajte sve članke na karti

Krš prekriva gotovo polovicu kopnene površine Hrvatske i na njemu nastaju plitka, slabo razvijena i slabo do srednje plodna tla koja su unatoč takvim karakteristikama zbog svoje rijetke prostorne distribucije izrazito važan resurs tog prostora. O pretpostavkama za razvoj krških tala i njihovom ekološkom i agrarnom vrednovanju pišu znanstvenici s Agronomskog fakulteta – dr. sc. Matko Bogunović i dr. sc. Aleksandra Bensa u poglavlju Tla krša – temeljni čimbenik biljne proizvodnje objavljenom u knjizi Hrvatski krš i gospodarski razvoj objavljenoj 2006. godine.

UVOD

Površina krškog područja nastalog na vapneno-dolomitnim stijenama mezozojske starosti iznosi 27 265 km2 što predstavlja 48.9 % kopnene površine Hrvatske. To je prostor zapadnije i južnije od Karlovca u široj zoni unutarnjih i vanjskih Dinarida. Međutim, valja napomenuti da u krškom području nailazimo i na nekarbonatne stijene poput fliša, trijaskih klastita, lapora, aluvija, deluvijalnih i fluvioglacijalnih naslaga itd. na kojima su se razvili nekrški reljefni oblici i tla, no s obzirom na geografske, pedološke i gospodarske značaje nije ih moguće izdvojiti iz zone krša.

Iako se u javnosti često pojmovi tla i zemljišta poistovjećuju, pedolozi ih razlikuju. Tlo definiraju kao prirodno povijesno tijelo i rastresiti medij nastalo iz čvrste ili rastresite stijene pod utjecajem pedogenetskih faktora (matičnog supstrata, klime, flore i faune, reljefa i vremena) uslijed pedogeneze odnosno procesa nastanka tla. S druge strane, zemljište je fizički prostor koji obuhvaća tlo u njegovim topografskim uvjetima (reljef, stijene i hidrogeološka obilježja podzemlja, hidrosfera, klimatska obilježja, organizmi i posljedice ljudskog djelovanja). Kao takvo, zemljište prema namjeni može biti poljoprivredno, šumsko, urbano (građevinsko) i dr.

Valoriziranje tla kao temeljnog čimbenika biljne proizvodnje uz uvažavanje ekološke problematike predstavlja osnovu za planiranje razvoja poljoprivrede na ovom ranjivom području.

OSNOVNE PRETPOSTAVKE POSTANKA TLA U KRŠU

Temeljni pedogenetski čimbenik tala u kršu su matične stijene budući da se krš razvija na karbonatnim stijenama (vapnencima i dolomitima), a na njihovu kvalitetu utječu još i reljef, klima i organizmi kroz vrijeme. Poznato je da je proces nastanka tla iz karbonatnih stijena vrlo spor budući da su te stijene otporne na mehaničko trošenje. Stoga su trebali milijuni kako bi se na pojedinim krškim lokalitetima razvili deblji slojevi crvenice (terra rossa), smeđeg tla na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) i lesiviranog tla (luvisol). Tla nastala na karbonatnim matičnim supstratima su često siromašna nutrijentima te nisu značajnije pogodna za poljoprivredu.

Reljef je pasivni faktor postanka tla jer nema izravnog utjecaja na postanak tla već djeluje kroz preraspodjelu tvari i energije odnosno utječe na intenzitet spiranja, premještanja, vlaženja te na raspored vegetacije koja je aktivan faktor. Reljef preraspodjeljuje toplinu, osvjetljenje, zaklanja strujanje zraka, slabi ili pojačava vjetrove i na taj način utječe na svojstva tla. S obzirom na ta obilježja razvili su se različiti uvjeti za poljoprivredu pa su stanovnici krških područja kroz prošlost diferencirali prostore za oraničnu, pašnjačku i šumsku proizvodnju. Najviše plodnog tla nalazimo u poljima u kršu koja mogu nastati različitim geološkim i geomorfološkim procesima i tako akumulirati različite sedimente. Unatoč različitom postanku sedimenata, matični supstrat u poljima u kršu karakterizira relativno velika dubina i vrlo mali udio kamena u sastavu što predstavlja vrlo povoljne uvjete za razvoj tala pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju. U krškoj se Hrvatskoj može izdvojiti više desetaka polja u kršu, a osim njih poljoprivredne oaze čine i mala krška poljica na otocima i poluotoku Pelješcu dok je čitava Istra bogata crveničnim parcelama na krškim zaravnima te poljoprivrednim površinama tzv. zelene ili flišne Istre.

Klima i organizmi doprinose dostignutom stadiju razvijenosti i kvaliteti krških tala u sprezi s ostalim faktorima. Kroz utjecaj padalina klima doprinosi procesima spiranja i acidifikaciji tala. Vegetacija je pak aktivni faktor pedogeneze jer izravno utječe na količinu humusa i kvalitetu hranidbenog sustava tala na kršu. Nikako se ne smiju zanemariti velike promjene u krškim okolišima koje je napravio čovjek krčeći kamen iz tla, gradeći terase i uzgajajući različite kulture na krškim tlima. Na taj način krška tla postala su dio specifičnog krškog krajolika koji ima povijesnu, kulturnu i arheološku vrijednost te ostaje trajni spomenik ljudskog mara u tom kraju.

KVALITETA I POGODNOST TALA KRŠA

Sprega pedogenetskih faktora uvjetovala je čitav niz tala različite pogodnosti za rast i razvoj poljoprivrednih i silvikulturnih vrsta. Prema podacima iz geografskog informacijskog sustava tala Republike Hrvatske (Bogunović i dr., 1997) može se izdvojiti pet klasa pogodnosti tala prema FAO kriterijima vrednovanja tala. Pregled površina po klasama pogodnosti za tla po šumom i pod poljoprivrednim korištenjem dan je u tablici 1.

Tablica 1. Pregled tala prema kategorijama korištenja i klasama pogodnosti u krškoj Hrvatskoj

KLASA POGODNOSTI TLA ŠUMA POLJOPRIVREDA UKUPNO
ha % ha % ha %
P 1 670,6 0,1 11 531,4 0,8 12 202,0 0,5
P 2 46 958,7 3,6 110 994,3 7,9 157 953,0 5,8
P 3 201 809,8 15,6 349 864,9 24,8 551 674,6 20,4
N 1 16 156,0 1,2 77 703,3 5,5 93 589,3 3,5
N 2 1 027 287,0 79,5 858 427,0 60,9 1 885 714,0 69,8*
UKUPNO 1 292 882,1 100,0 1 408 520,9 100,0 2 701 403,0 100,0

*Valja napomenuti da se oko 14% površina u klasi trajno nepogodnih tala (N 2) odnosi na gole stijene koje su zbog neobraslosti i nemogućnosti kartografskog izdvajanja uvrštene u poljoprivredne površine.

Šume, dakle, pokrivaju 47,4% krške površine što je značajno više u odnosu na prosjek čitave Hrvatske dok ostatak površina čine poljoprivredne i izgrađene površine te stjenovite površine bez vegetacijskog pokrova. U tablici 2 dan je pregled klasa pogodnosti tala koja se koriste u poljoprivredi s opisima glavnih ograničenja i pripadajućim tipovima tla, a na slici 1 dan je prikaz prostornog rasporeda klasa pogodnosti tla za poljoprivrednu proizvodnju.

Tablica 2. Pogodnost tala za obradu u krškoj Hrvatskoj

RED POGODNOSTI KLASE POGODNOSTI OPISI I GLAVNE VRSTE OGRANIČENJA PRIPADAJUĆI TIPOVI ILI NIŽE JEDINICE TLA
P – pogodno za obradu P 1 – dobra pogodnost Nema značajnih ograničenja i potreba uređenja.

Slabija osjetljivost na kemijske polutante.

Duboki fluvisoli i koluviji; hidromeliorirana tla, ilovasta, krških polja i delta; eutrični kambisol na praporu.
P 2 – umjerena pogodnost Umjerena ograničenja zbog nagiba i/ili erozije, skeleta, dreniranosti, stjenovitosti.

Srednja osjetljivost na kemijske polutante.

Crvenice duboke; kalkokambisol duboki; eutrični kambisol na flišu i laportu; hidromeliorirana tla teže teksture; koluvijalna skeletoidna i srednje duboka tla.
P 3 – ograničena pogodnost Ozbiljna ograničenja zbog nagiba i/ili erozije, dubine tla, vertičnosti, skeletnosti, kapaciteta tla za vodu, kiselosti, stjenovitosti i kamenitosti.

Jača osjetljivost na kemijske polutante.

Rendzina i ranker blažih formi reljefa; vertisol; crvenica i kalkokambisol srednje duboki; distrični kambisol; lesivirano akrično tlo; skeletoidni i skeletni koluviji; antropogena tla na kršu većih parcela; regosoli na flišu.
N – nepogodno za obradu N 1 – privremeno nepogodna tla Ograničenja koja se mogu popraviti: kiselost, prekomjerno vlaženje, dreniranost, alkaličnost, zaslanjenost.

Različita osjetljivost na kemijske polutante.

Euglejna mineralna tla, hipogleja i amfigleja; tresetno glejno tlo; kamenjar, kalkokambisoli i kalkomelanosoli na tercijarnom vapnencu; zaslanjena tla uz more; tresetno tlo.
N 2 – trajno nepogodna tla Nisu moguće i/ili isplative melioracije zbog kamenitosti, stjenovitosti, erozije, nagiba, dubine tla, kiselosti, vertičnosti – glinovitosti.

Različita osjetljivost na kemijske polutante.

Crvenice, kalkokambisoli, crnice i luvisoli u svim visoko stjenovitim uvjetima; sva tla na ekstremnim nagibima; tresetno tlo vrlo slabe dreniranosti; ranker i rendzina vrlo plitka; regosol na laporu, vrlo strmih padina

Slika 1.
Sl. 1. Prostorni raspored tala u krškoj Hrvatskoj s obzirom na pogodnost za poljoprivrednu upotrebu

Treba odmah istaknuti da na području hrvatskog krša ima najmanje tala prve (P 1) klase pogodnosti jer su mogućnosti za razvoj dubokih ilovastih tala tipa fluvisol i koluvij vrlo male. Svega 0,5% površina pokrivaju tla dobe pogodnosti. Neke od tih površina nalazimo na ekstremno isturenim točkama Savudrije i Premanture u Istri gdje je krška zona pokrivena prapornim materijalom iz kojeg se razvija vrlo dobro poljoprivredno tlo tipa eutričnog kambisola. Tla dobre pogodnosti čine i hidromeliorirana tla doline Neretve, iako valja spomenuti da ona gube na vrijednosti ukoliko dođu pod utjecaj slane vode te tad spadaju u niže klase pogodnosti tla za ratarsku i povrtlarsku proizvodnju.

Klasu tala umjerene pogodnosti čine najvećim dijelom duboke crvenice. To su mediteranska crvena tla teže teksture, poliedrične strukture i vrlo povoljnih vodozračnih odnosa. Crvenice su topla tla, niskog biljnohranidbenog potencijala, ali je njihova pogodnost ipak dobra, prvenstveno za drvenaste kulture poput vinove loze i voćaka. To je najrasprostranjeniji tip tla primorskog krša i Istre kojem, u prvom redu, uslijed suhe mediteranske klime nedostaje voda. U pravilu, što je dubina crvenica manja, to je i klasa njihove pogodnosti za uzgoj drvenastih i ratarskih kultura manja.

Tla ograničene pogodnosti obuhvaćaju tla koja imaju ograničenja u prirodnoj proizvodnji pri uzgoju ratarskih i drvenastih kultura. Ta su tla ograničena zbog manje dubine i pojave stjenovitosti i kamenitosti, većeg nagiba i kiselosti. Ovih tala ima najviše, pokrivaju čak petinu krških površina. Tu se ubrajaju plitka do srednje duboka tla – crvenica i kalkokambisoli, skeletna rendzina i koluvij koja su općenito vrlo propusna i prozračna, te se obično koriste za uzgoj maslina. U ovu klasu spadaju i tla na flišu čiji su glavni nedostaci najčešće nagib i visoka količina fiziološki aktivnog vapna, a na njima su se u prošlosti najčešće podizale terase vinograda i ratarskih parcela koje su danas uglavnom napuštene, a ponegdje se koriste za drvenaste kulture poput smokve, rogača, šipka, maslina, jabuka i krušaka. U zoni unutarnjih Dinarida najveće ograničenje tla je kiselost i ona se javlja kod svih najčešćih tipova tla unutarnjih Dinarida. To su oranična tla krških polja koja se obično koriste za jare ratarske kulture kao što su ječam, zob, raž, pšenica, heljda, repa, krumpir, zelje, djetelinska trava itd. Mnoge od tih kultura su acidofilne pa podnose izvjesne doze kiselosti, ali za druge kulture je potrebno neutralizirati tlo, što se najčešće vrši vapnom.

Privremeno nepogodna tla predstavljaju ona tla koja je hidrotehničkim i agrotehničkim mjerama moguće prevesti u poljoprivredna tla. Takva su euglejna tla, prvenstveno hipogleji, amfigleji i tresetna glejna tla. Ovisno o recipijentima i mogućnostima odvođenja vode ta se tla mogu prevesti u hidromeliorirana, iako treba naglasiti da su te mjere skupe i obično se izvode u aranžmanu države, ovisno o potrebama za hranom. Mada privremeno nepogodnih tala nema puno, nalazimo ih u dolinama rijeka i nekim poljima u kršu, a većina takvih tala je do danas prevedena u tla dobre pogodnosti (Vrana, Neretva itd.). Kamenjari i plitko smeđe tlo na tercijarnim vapnencima također spadaju u privremeno nepogodna tla budući da su tercijarni vapnenci jako okršeni i lomljivi te se suvremenim strojevima mogu izraditi proizvodne parcele i na njima podići dugoročni nasadi, prvenstveno za koštuničavo voće, vinograde i masline. Za poboljšanje pogodnosti ovih tala nužno je provesti fertrigaciju odnosno dodavanje organskih ili mineralnih hranjiva kroz navodnjavanje.

Trajno nepogodna tla čine najveći dio našeg krša odnosno čak 69.8% krške Hrvatske, a uglavnom su ograničena velikom stjenovitošću i nagibom. Ta su tla praktički neiskoristiva u poljoprivredi, izuzev eventualnog pašnjačkog načina korištenja te su prepuštena šumskom zarastanju. Oko 29% krškog dijela Hrvatske čine gole stijene, a to je vezi s udaljenošću od mora i nagibu pa su otoci i priobalje kudikamo stjenovitiji u odnosu na kontinentalni i unutarnji dio Dinarida.

Zapravo, čovjek je kroz povijest izvršio optimalnu kategorizaciju prostora što znači da je ono što se moglo obrađivati i koristiti priveo obradi, a ostalo je zadržao pod šumom. U suvremeno doba se mnoge površine koje su obrađivane sve više napuštaju i prepuštaju šumi kao što je slučaj u Dalmaciji gdje se drastično širi šuma alepskog bora koja u priobalju ima širi estetski i ekološki značaj. Na slici 2 prikazana je rasprostranjenost tala prema klasama pogodnosti isključivo poljoprivrednog odnosno nešumskog prostora.

Slika 2.
Sl. 2. Rasprostranjenost tala prema klasama pogodnosti poljoprivrednog odnosno nešumskog prostora

NEKI ASPEKTI EKOLOŠKIH VREDNOVANJA KRŠKIH TALA

Uz biljnoproizvodnu funkciju tala u kršu, jednako je važna i ekološka funkcija. Kritična ekološka opterećenja ovih tala proizlaze iz prirodne osobitosti tala toga podneblja, a to su:

  • male dubine i veličine proizvodnih parcela koje su često ograničene stijenama i kamenom,
  • prevelika propusnost tla za vodu i lako ispiranje dodanih hranjiva kroz solum tla,
  • slabe sorptivne sposobnosti tla zbog njihovih teksturnih, strukturnih i kemijskih svojstava, te
  • podložnost eroziji zbog uvjeta postanka, načina poljoprivredne obrade te kaskadne povezanosti većeg broja terasa i krških polja koje su pod jednosmjernim utjecajem s više na nižu.

Ekološke promjene krških tala uvjetovane su erozijom, antropogenim i prirodnim procesima, onečišćenjem teškim metalima i pesticidima te procesima zaslanjivanja koji su prisutni u tlima uz obalu, odnosno zakiseljavanja kao prirodnog i antropogenog procesa u humidnoj zoni gorsko-planinskih predjela. Erozija tla trajan je proces koji je izraženiji što je energija reljefa veća pa su u područjima većeg nagiba tla plitka, a erozijski akumulati se stalno prenose u niže predjele i krška polja (ili eventualno kroz ponore stvorena sitnica odlazi u more). Erozija tla ovisi prvenstveno o nagibu, količini i intenzitetu padalina, osobinama tla (teksturi, dubini, skeletnosti i kamenitosti), pojavi i intenzitetu pokrovnosti i sl. U krškoj Hrvatskoj najveći udio poljoprivrednih površina obilježava umjereni rizik od erozije tla, potom slijede površine niskog, a najmanje je površina visokog rizika od erozije tla (slika 3). Posebno valja dodati da u krškom priobalju na eroziju tla i stanje vegetacije umnogome utječu pojava i učestalost šumskih požara koji smanjenjem vegetacijskog pokrova doprinose eroziji tla.

Slika 3.
Sl. 3. Karta stvarnog rizika od erozije tla prema CORINE metodi

Onečišćenje tala teškim metalima stalna je pojava u tlima našeg krša što je posebno zabrinjavajuće budući da su ova tla vrlo ranjiva na takva onečišćenja. Iako postoje mjerenja sadržaja teških metala u tlima na nekim lokalitetima oko odlagališta otpada, tvornica, barutana, vinograda, uz ceste i sl., ne postoje sustavni podaci. Prema dostupnim podacima bi se moglo zaključiti da je znatan dio krških tala opterećen većim količinama teških metala, iznad maksimalno dozvoljenih granica, međutim valja istaknuti da pojedinačna mjerenja na proizvodnim šumskim tlima ukazuju na vrlo mali udio teških metala u tlu.

ZAKLJUČAK

Čak dvije trećine tala na hrvatskom kršu je trajno nepogodno za oraničnu biljnu proizvodnju. Rezervni su potencijali dosta iskorišteni budući da su privremeno nepogodna tla iz grupe hidromorfnih tala u raznim regijama kroz prošlost privedena kulturi pa tala iz ove grupe više nema mnogo. Ostalo je malo površina koje se mogu dalje privesti kulturi i veći dio njih su kamenjari i plitka tla na trošnim tercijarnim vapnencima koji se u slučaju osiguranja vode mogu meliorirati i koristiti za intenzivne nasade.

Pogodnih tala za obradu ima najviše u okviru klase ograničene pogodnosti uslijed povećane kiselosti u unutrašnjosti Dinarida te male dubine tla, visoke stjenovitosti, skeletnosti i udjela aktivnog vapna u primorskom djelu. Najmanje imamo najpogodnijih tala (P 1 klase) što je posljedica sprege lokalnih pedogenetskih faktora. Najznačajnije poljoprivredne površine u kršu obuhvaćaju uglavnom tla umjerene pogodnosti.

Sažetak na temelju poglavlja objavljenog u knjizi Hrvatski krš i gospodarski razvoj pripremio
Neven Tandarić.

Za citiranje molimo koristiti izvorni rad:
Bogunović, M., Bensa, A., 2006: Tla krša – temeljni čimbenik biljne proizvodnje, u: Hrvatski krš i gospodarski razvoj (ur. Biondić, B., Božičević, J.), Centar za krš, Zagreb, 41-50 (cjelovit tekst poglavlja).