Tlo kao sastavnica ekološkog trojstva

25. svibnja 2015. |
Pogledajte sve članke na karti

Hrvatski narod u pravom smislu riječi „živi od zemlje“, na svom dijelu pedosfere zasnovao je on svoj život u prošlosti, a izgrađivat će ga i u budućnosti. Tla Hrvatske najveće su blago hrvatskog naroda; nepresušivi su izvor njegovih snaga i temelj hrvatske domovine…
Akademik Mihovil Gračanin, 1942.

Poštovani i dragi zemljopisci – geografi!

Zahvalan Uredništvu za pruženu mi priliku, rado Vam se s puno poštovanja obraćam, kao struci bližoj široj javnosti od nas tloznanstvenika, osobito bliskoj mladoj, znatiželjnoj „publici“ koju obrazujete. Međunarodna godina tla – 2015. tiče se svih nas, no lako ćemo se složiti kako je posebno važan trag koji će ta godina ostaviti upravo u toj „publici“.

UVOD

Riječi iz zaglavlja nadahnuće su naraštajima hrvatskih tloznanstvenika jer je tlo kao kompleksni entitet više od ‘obične’, prirodne sastavnice ekološkog trojstva Tlo – Voda – Zrak, zbog brojnih uloga daje pečat kakvoći života svake nacije. Premda su kriteriji za ocjenu „kakvoće života“ rastezljivi, posvuda bi se lako postigla suglasnost oko tri zahtjeva glede kakvoće života, od kojih su svi zavisni o tlu: dovoljno zdrave i ukusne hrane, čista voda i ugodan okoliš. Zbog toga nema dvojbe da je je održivo gospodarenje talnim resursima i djelotvorna zaštita tla zahtjev trenutka i odlučan čimbenik, točnije conditio sine qua non opstanka i gospodarskog napretka svakog društva i globalne socijalno-gospodarske stabilnosti.

Ako je tako, logično je u Međunarodnoj godini tla – 2015. postaviti pitanje o odjeku nadahnute poruke ispod naslova, kao zapis našeg velikog prirodoslovca iz prve polovice proteklog stoljeća. Je li ta poruka stigla i do donositelja ključnih odluka u državi i s kojim učinkom? Tloznanstveni djelatnici Hrvatske od nadležnih državnih tijela čekaju toliko potrebit zaokret u odnosu prema „najvećemu blagu hrvatskog naroda, nepresušivom izvoru njegovih snaga…“ Brojke su neumoljive; od osamostaljena Hrvatske do danas nije dreniran ni jedan hektar poljoprivrednog zemljišta, a na dreniranim površinama u kanalima melioracijskih sustava za odvodnju johe su već prispjele za sječu. Nezasijano zemljište apsurd je Europe! Prema udjelu navodnjavanim površinama, obilju čiste vode usprkos, Hrvatska je uvjerljivo posljednja u Europi. Umjesto da, kao i u svim razvijenijim zemljama proizvodnja hrane bude motor razvoja i čimbenik gospodarske stabilnosti, kao siguran izvoznik hrane vrsne kakvoće Hrvatska „utvrđuje“ svoj status uvoznika hrane.

Pritisak na sve sastavnice okoliša, napose na tlo sve je veći, a za „neomaltuzijance“ čiji se glas sve snažnije čuje, i zlokoban.

Niz je upozorenja posvećeno tom problemu, od knjige Rachel Carson – „Silent spring“ (1962), izvješća Povjerenstva OUN za okoliš i razvoj iz pera Gro Harlem Bruntland znakovita naslova „Our Common Future“ (1987), koja otvaraju put Svjetskoj konferenciji u Rio de Janeiru 1992., i ključnom dokumentu toga skupa Agendi 21. Slijedi zatim do danas najveći skup svjetskih državnika koji će zacrtati smjernice razvoja poljoprivrede 21. stoljeća – World Food Summit održan u Rimu 1996. godine. Taj skup utvrđuje okvire održivog gospodarenja tlom, tražeći od svjetske znanosti i donositelja odluka promjenu sustava gospodarenja u poljoprivredi i prijelaz sa sustava kemijski (mineralna gnojiva i pesticidi) i tehnički (mehanizacija) intenzivnih na ekološki prihvatljive – „prijateljske“ ili „eco-friendly“ postupke i zahvate u gospodarenju tlom. Jedno od najstarijih poljoprivrednih sveučilišta Europe BOKU iz Beča 1997. godine u povodu 125. obljetnice djelovanja iz pera uglednijih stručnjaka obrazovanih na tom sveučilištu izdaje publikacija znakovita naslova „Quo vadis Agricultura?“!

Pod utjecajem tih događaja iz devedesetih godina proteklog stoljeća sustavi gospodarenja do tada inspirirani brigom o većoj proizvodnji i sigurnosti prehrane ustupa mjesto novim sustavima temeljenim na održivost agroekosustava i ruralnog prostora. Taj koncept kao cilj označava održivi razvitak poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, koji će očuvati tlo, vodu, biljne i životinjske genetske resurse, koristeći prikladna sredstva i postupke u uzgoju bilja i životinja kako bi se izbjegao negativan utjecaj na okoliš u cjelini. On, dakle, u sebi sadrži i zaštitu tla i ruralnog prostora kao dio sustava uzgoja bilja i životinja u poljoprivredi. Danas govorimo o održivoj intenzifikaciji poljoprivrede.

Tlo je de jure privatno vlasništvo, premda je vlasnicima – zemljoposjednicima različitim standardima, i to na vrhuncu ere tržišnog gospodarstva, sužen prostor slobodnog odabira sustava gospodarenja, zahvata i postupaka gospodarenja tlom pa ono de facto sve više postaje javno dobro.

POSEBNOSTI TLA

Kao dio „ekološkog trojstva“ (trijada, trio) tlo – voda – zrak, tlo je ključna sastavnica svih kopnenih (terestričkih) ekosustava što je odlučno za proces fotosinteze kao temeljni proces života na Zemlji.

Tlo je jedinstvena prirodna tvorevina – tanki omotač smješten između litosfere i atmosfere, sastavljen od krute, tekuće i plinovite sastavnice te živih organizama u vrlo dinamičnom odnosu, koji poput plašta prekriva Zemlju. Mineralni dio tla nastao je iz matične stijene, a organski iz ostataka organizama vrlo složenim procesima tvorbe tla – pedogeneze, trošenjem stijene i sintezom produkata toga trošenja u nove – sekundarne minerale (alumosilikate) i naseljavanjem trošine živim organizmima, a zatim podliježe stalnim promjenama u procesu evolucije. Dakle, prema svojim obilježjima tlo je živi organizam koji nastaje (rađa se), mijenja se, „raste“ (povećava dubinu, masu i volumen) i razvija, odnosno podliježe evoluciji. Procesima geneze tla (pedogeneze) i evolucije tlo se razvija iz inicijalnih stadija u mlade (juvenilne) i razvijene stadije, ostavljajući vidljive znake u obliku slojeva u profilu tla, koje nazivamo genetskim horizontima. Vidimo ih na sl. 1. Postanak i razvoj – evolucija tla spori su procesi koji u jednom naraštaju čovjeka ne ostavljaju vidljive tragove, pa mi zapravo svjedočimo različitim stadijima evolucije tla. Kao što je vrsta u biologiji osnovna klasifikacijska jedinica, u tloznanosti je to tip tla.

Sl. 1. Horizonti tla
Sl.1. Genetski horizonti tla

Kao omotač – geomembrana Zemlje, tlo je prijemnik i medijator i skladište energije i tvari; vode i biogeokemijskih tvari – spojeva, a kao sastavnica staništa je ultimativni izvor biogenih elemenata za život autotrofa. Uz sve to, tlo je inspirativna kolijevka čovjekovih mitova i medij iz kojega život niče i završava, dakle, i kolijevka i grobnica. U Međunarodnoj godini tla zamislimo se nad krhkosti života; u beskraju svemira naša je galaksija infinitezimalno mala u odnosu na svemir, u njoj je pak Sunčev sustav jednako tako sićušan u odnosu na galaksiju, u njemu pak naša Gea – Plavi planet majušni dio koji prima manje od dva milijardita dijela energije što je emitira Sunce, i to nejednako raspodijeljeno – najviše na ekvatoru, a najmanje na polovima. Toj energiji zahvaljujući nastaje tlo koje održava život, a koje je i samo život.

ULOGE TLA

Tlo je prirodni entitet s višestrukim namjenama koje proistječu iz položaja u ekološkom trojstvu, a od kojih je općepoznata i najvažnija proizvodnja hrane i drugih dobara i sirovina u poljoprivredi i biomase u šumarstvu. Zbog toga se tloznanstvo dugo razvijalo u okviru agronomskih i šumarskih znanosti.

Sl. 2. Dobra koja nam daruje tlo
Sl. 2. Dobra koja nam daruje tlo (prema Blum, 2004)

Primarna proizvodnja organske tvari

Primarna, najvažnija i nezamjenjiva uloga je proizvodna uloga, koju tlo obavlja kao početna i završna karika u lancu biotransformacije, odnosno opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivima, što omogućava fotosintezu kao ključni proces za život na Zemlji. Za opskrbu biljke vodom ključno je pitanje sadržaja u tlu, jer on određuje snagu držanja vode za tlo koju korijen treba savladati. U tom procesu sudjeluje cijeli korijenski sustav, a s osobitim učinkom, s obzirom na ogromnu površinu korijenove dlačice. Evo i nekih brojeva: na 1 mm dužine korijena kukuruza nalaze se 422 dlačice; površina korijena jedne biljke raži uzgojene u vegetacijskoj posudi 130 puta je veća od površine nadzemnog dijela iste biljke, korijen joj ima ukupnu površinu od 638,7 m2, a dužinu 623 km, a kako ih na 1 m2 ima 400-500, znači da je površina korijena raži na 1 m2 veća od 25 ha! Kada potroše vodu iz najbliže mikrozone tla, dlačice obamiru, stvaraju se nove, koje (ako nema zapreka) penetriraju u nove, vlažnije zone tla pa se svaki dan razvija čak 100 000 novih korijenovih dlačica ukupne dužine impresivnih 4,8 km! Da je rast raži na oranici isti, pri uobičajenom sklopu od 350 biljaka/m2, površina korijena kojom bi taj usjev primao vodu na samo jednom m2 iznosila bi 22,35 ha/m2 ili čak 223 500 ha po jednom hektaru poljoprivrednog zemljišta! Svaki dan punog vegetacijskog rasta na površini 1 ha stvaralo bi se novih 16,8 milijuna km korijenovih dlačica.

Sl. 3. Primarna proizvodnja
Sl. 3. Primarna proizvodnja

Obavljajući ovu ulogu tlo je nezamjenjiv čimbenik održavanja prirodne i kultivirane vegetacije, dakle poljoprivrede i šumarstva – gospodarskih grana koje su oslonac održivog razvitka. Svekolikom napretku usprkos, danas su sve namjene tla, od sigurnosti opskrbe hranom (food security) i zdravstvene ispravnosti hrane (food safety), do utjecaja poljoprivrede na okoliš u fokusu zanimanja znanstvenika diljem svijeta. Oko 95 % hrane koja stiže na stol ljudskom društvu proizvodi se na tlu. Stanje prehrambene sigurnosti čovječanstva daleko je od zadovoljavajućeg, još je daleko od izglednog i djelotvornog rješenja, a od tla u ovoj ulozi očekuje se i obnovljiva, gospodarski, socijalno i ekološki održiva proizvodnja biogoriva. A ta, zahtjevna zadaća povećava ionako velik pritisak na tlo.

Ekološko-regulacijske uloge tla
Klimatsko-regulacijska uloga tla

Kao završna karika u lancu biotransformacije organskog ugljika tlo snažno utječe na sadržaj i ukupnu količinu CO2 i drugih plinova koji uzrokuju tzv. “učinak staklenika”. Premda je ukupni sadržaj organske tvari – humusa u tlu (humosferi) neznatan (1-3%), humus je nacionalno blago najvećeg značaja. Humus upravlja kemijskim i biološkim procesima, hrana je i energetski izvor mikroorganizmima tla, ili kako bi rekao naš veliki znanstvenik Mihalić – „gorivo“ za „biološku vatru“ u tlu kao reaktoru, svojim pozitivnim utjecajem na strukturu tla odlučno utječe na vodozračne i hidrotermičke prilike, odnosno plodnost tla. Sloj humusa na Zemlji ili humosfera treći po veličini „C-budžet“, poslije oceana i litosfere. Globalno gledajući, ukupna količina organskog ugljika u humosferi je trostruko veća nego u nadzemnoj biološkoj masi: u ekvatorijalnom području podjednaka, a u aridnom – stepskom području deset puta je veća u tlu nego u nadzemnoj masi. „C-budžet“ humosfere-pedosfere u izravnoj je vezi s „C-budžetom“ biosfere.

Formiranje humosfere odvija se kao vrlo spor pedogenetski proces akumulacije humusa, a traje tisućama godina. U predindustrijskom razdoblju koncentracija CO2 u atmosferi je iznosila 280 ppm (0.028% ili 6×1014 kg – 600 Gt), da bi 1998. godine narasla na 365 ppm (0.037% ili 77×1013 kg – 770 Gt), a godišnji porast iznosi 0.43% ili 3,2 × 1012 kg (3.2 Gt/god.). Povećanju ugljika u atmosferi najviše su pridonijeli izgaranje fosilnih goriva i proizvodnja cementa, i to za 27 × 1013 kg (270 Gt) ugljika. Nema dvojbe da su krčenje šuma i preoravanje prerija i stepa te ekspanzija poljoprivrede u 19. i 20. stoljeću uzrokovali povećanu emisije CO2 u atmosferu u količini koja je utjecala na klimatske promjene na Zemlji.

Dodaju li se količini CO2 koju emitira poljoprivreda i drugi izvori, kao primjerice šumarstvo, kao inače malen i „bezazlen“ izvor, „doprinos“ Hrvatske kao malene države globalnom „učinku staklenika“ dosta je skroman. Emisija plinova staklenika iz tala Hrvatske postupno pada, sukladno padu broja stoke, proizvodnje i potrošnje organskih i mineralnih gnojiva, a emisija iz poljoprivrednih tala procjenjuje se na 723 × 106 kg CO2/god. S druge strane, naša je procjena da se u Hrvatskoj u pasivni oblik ugljika – trajni humus u tlu, godišnje veže oko 225 × 106 kg ugljika!

Temeljem rečenog, zamisli laika o prehrani čovječanstva korištenjem isključivo organskih gnojiva vode u bespuće. Jer, ako bi se ta mogućnost ostvarila, „doprinos“ poljoprivrede učinku staklenika bi se značajno povećao pa bi se bez posebnih mjera predostrožnosti ubrzale globalne promjene klime, s nepredvidljivim posljedicama po biosferu na Zemlji.

Tlo kao prijemnik (receptor), sakupljač (akumulator)

Zbog položaja “između” litosfere i atmosfere, kontakta s hidrosferom i antroposferom, odnosno biosferom, tlo je prijemnik (akceptor) tvari koje na njega padaju (kisele kiše i suha depozicija – prašina) ili hotimice unose (sredstva za zaštitu bilja, gnojiva), a ekološki su relevantne za sve članove biosfere i sastavnice okoliša, napose vodu, bilo da imaju pozitivan ili negativan utjecaj. Ovoj skupini tvari pripadaju na prvom mjestu teške kovine i sva organska onečišćenja, ali i sva biljna hranjiva unijeta u tlo gnojidbom, kao i ostaci sredstava za zaštitu bilja. Te tvari se u tlu mogu nakupljati pa tlo ima ulogu njihova sakupljača (akumulatora). Migrirajući iz tla u druge sfere, primjerice u hranidbeni lanac – biosferu ili se ispirući u krške vode, te tvari postaju onečišćivači, a tlo difuzni izvor emisije onečišćenja.

Sl. 4. Povezanost pedosfere s ostalim geosferama
Sl. 4. Povezanog pedosfere s ostalim geosferama

Tlo kao prirodni izmjenjivač (transformator) onečišćenja

Sve tvari koje tlo akumulira u ili na svojoj masi vežu se u tlu stanovito vrijeme i pri tome su izložene (mikro)biološkoj razgradnji, transformaciji i sintezi u nove spojeve, ili su pak razgrađeni do tvari s kojima je počela fotosinteza, a to su CO2 i voda, kao prva i posljednja karika u ciklusu malog ili biološkog kruženja tvari i energije. Zahvaljujući sposobnosti transformacije tlo razgrađuje sve posliježetvene ostatke na poljoprivrednim tlima, masu lišća listopadnih vrsta i iglica četinjača u šumskim ekosustavima. To vrijedi i za praktički sva organska onečišćenja, kao što su PAH, ostaci pesticida i petrokemikalije.

Tlo kao prirodni pročistač (filter) vode

U ulozi univerzalnog pročistača tlo čisti oborinsku vodu i tako štiti pitku podzemnu (pitku) vodu od onečišćenja. O značaju te sposobnosti govori podatak da 65 % pučanstva Europe koristi pitku vodu iz podzemne vode. Najozbiljniji onečišćivač pitke podzemne vode emitiran iz tla su nitrati iz dušičnih mineralnih gnojiva, a bez njih nema visokih prinosa poljoprivrednih kultura. Zbog toga je taj je problem u svjetskoj poljoprivredi otvoren. Kako se veći dio nitrata iz tla ispire poslije vegetacijskog razdoblja, dakle poslije skidanja prethodnog usjeva u nekim se područjima, kao primjerice u sjevernim državama USA oko velikih jezera, problem pokušava riješiti usijavanjem prije žetve posebnih tzv. pokrovnih usjeva (cover crops), kojima je zadaća vezati nitrate koji preostaju poslije skidanja prethodnog usjeva, kako bi se izbjeglo ispiranje i eutrofikacija vode jezera. Drugdje se pribjegava ograničenjima primijenjene doze, vremena ili oblika primjene dušika u gnojidbi važnijih oraničnih kultura. Filtracijsko djelovanje tla ovisi o njegovoj sorptivnoj sposobnosti, odnosno mehanizmima sorpcije (upijanja). Najveći kapacitet adsorpcije ima humus u tlu, slijede minerali gline, među kojima najveći kapacitet ima montmorilonitna glina.

Tlo kao pufer

Djelujući kao snažan pufer-sustav tlo inaktivira sve tvari koje naglo ulaze u njegovu masu ili se pak oslobađaju mineralizacijom organske tvari i priječi stresne promjene u tlu, šokove za biosferu – pedofloru i pedofaunu. Kisele sastavnice tlo puferira pomoću kationa, kao što su Na+, K+, Ca2+, Mg2+ i dr., i tako daje otpor naglim i većim promjenama reakcije tla. Puferizacija se vrši i drugim mehanizmima, kao što je vezanje stranih tvari na adsorpcijski kompleks.

Tlo kao medij biološke raznolikosti

Tlo je stanište i genski rezervat brojnih mikro- i makroorganizama, odnosno pedoflore i pedofaune, početna i završna točka bioloških kruženja, rezervat gena i temelj biološke raznolikosti. Broj živih organizama ispod površine višestruko je veći nego na površini tla, o čemu rječito govori podatak da dobro, plodno tlo u oraničnom sloju sadrži oko 25 tona/ha živih organizama, među kojima čitav niz izuzetno korisnih, kao što su simbiozijski (rod Rhizobium) i nesimbiozijski (Azotobacter choococum, Clostridium pastorianum) fiksatori elementarnog dušika iz zraka. Ta sposobnost simbiozijskih fiksatora iskorištena je za bakterizaciju leguminoznih usjeva. Izuzetne rezultate na tom području postigao je Redžepović koji je selekcijom dobio sojeve Bradyrhizobium japonicum koji mogu biljku opskrbiti sa do 180 kg dušika po hektaru. Gospodarsku vrijednost ovoga rad oslikava podatak da su na soji bakterije vezale 132 kg/ha dušika, što predstavlja 5 412 tona dušika osiguranog primjenom biopripravka, što se procjenjuje na nešto manje od 32 milijuna kuna. Ekološke koristi primjene bioloških preparata su nemjerljive jer se značajno smanjuje ili potpuno izostaje ispiranje dušika u podzemne vode i vodotoke.

Plodno tlo ima visoku biogenost, biološku aktivnost i biološku raznolikost. Što je tlo plodnije, to je ukupan broj organizama i njihova raznolikost veća. Biološka degradacija tla indicira degradaciju fizikalnih i kemijskih značajki i tla. Biotehnologija traži put za upravljanje korisnim biološkim procesima u tlu u željenom smjeru. Mogućnosti su u tom pogledu nepredvidljive i praktički neiscrpne.

Tlo kao medij prirodne pohrane (skladištenja) tvari

Zahvaljujući svojoj poroznosti i fizikalnim silama adhezije, površinske napetosti, kapilarnim silama tlo u svojoj masi drži ogromne količine vode, koju prima putem korijena i koristi za fotosintezu. Opisanim mehanizmima sorpcije, najviše zahvaljujući koloidima tla – humusu i glini, tlo obavlja za život izuzetno značajnu ulogu prirodnog skladištenja biljnih hranjiva. Mehanizam držanja nije jednostavan, voda i hranjiva se za tlo drže silama većim od sile teže, i tako se odupiru ispiranju, a manjim od sisajuće snage korijena biljke. Biljka ih prima putem korijena, otopljene u vodi, a najveći dio primljene vode ispušta u atmosferu, snažno utječući na vodni režim i klimatske prilike. Tlo drži veliku količinu toplinske energije od sunca i egzotermnih mikrobioloških procesa u tlu.

Tlo kao izvor sirovina

Tlo je značajan izvor sirovina, napose za građevnu industriju kao što je proizvodnja cigle, zatim iskop gline za keramičarski obrt i industriju, korištenje boksita iz crvenice (terra rossa), ili korištenje treseta kao sirovina za proizvodnju supstrata za zatvorene prostore (staklenici, plastenici, lončanice).

Prostorna uloga tla
Tlo kao prostor za naselja i infrastrukturu

Značajke tla imaju ključni utjecaj na korištenje prostora, danas i u prošlosti. Naime, pedosfera pruža prostor za poljoprivredu širenje urbanih sredina, prometnica, rekreacijskih površina, i na koncu prostor za gospodarenje otpadom. O poljoprivredi kao korisniku prostora govori podatak da je primjerice oko 90 % površine tala EU ruralno područje, a oko 2 % ukupne površine pod zgradama, s rasponom od samo 0,5 % u Irskoj, 12 % u Mađarskoj, 13 % u Italiji, do čak 14 % površine u Nizozemskoj. Takvom prenamjenom primjerice Njemačka dnevno gubi oko 70 ha plodnog tla. Suvišno je napominjati da se te površine s pravom smatraju trajno izgubljenim za primarnu namjenu tla – proizvodnju organske tvari, i tretiraju kao trajni – nepovratni gubitak tla.

Nikako nije svejedno jesu li trase cesta i lokacija raznih objekata smještene na jednom ili drugom tlu. Prilikom donošenja odluka o tom pitanju valja težiti rješenjima koja će što je moguće kraćom trasom presijecati primjerice riječne doline s plodnim tlima. Na tom dijelu trase preporuča zatvoreni sustav odvodnje ceste, kako bi se onečišćenja prikupila i odložila. Nestručne odluke o lokaciji mogu prouzročiti trajne i nesagledive posljedice za korištenje tih objekata. Dobar primjer, svakako među boljima u Europi, je izbor trase autoceste Zagreb – Split.

Tlo kao medij za odlaganje otpada

Zbrinjavanje otpada samo je jedna od prostornih uloga tla. Djelotvornost odlagališta uvelike zavisi o tlu na kojemu je ono locirano, a izbor lokacije vrlo je delikatno i stručno pitanje. Više je tzv. eliminacijskih kriterija za izbor najpovoljnije, ili najmanje nepovoljne lokacije, od kojih se većina odnosi na blizinu različitih objekata, zaštićenih prirodnih površina, vodozaštitnih područja, spomenika kulture, šumskih sastojina posebne vrijednosti i dr. Što se tiče tla, osnovni uvjet za dobar smještaj odlagališta je lokacija koja isključuje mogućnost emisije onečišćenja u okoliš; vodu, zrak ili biosferu – biljni svijet na odlagalištu ili oko njega. A za ispuniti taj uvjet tlo treba sadržavati veliku količinu koloidnih tvari – gline i humusa, i to onih s visokim kapacitetom adsorpcije kao što je montmorilonitna glina i zreli ili blagi humus. Ako prirodno nije ispunjen taj uvjet, on se može nadomjestiti postavljanjem sloja bentonita, treseta ili zeolitnih materijala koji izvrsno vežu onečišćenja.

Tlo u oblikovanju krajobraza

Krajobraz je „emocionalni temelj“ zavičaju i osjećaju čovjeka o pripadnosti nekom kraju. Ključnu ulogu u njegovu oblikovanju i održavanju ima tlo jer ono svojim značajkama određuje pogodnosti i opcije za moguće načine korištenja prostora. Čovjek je u prirodne krajobraze već „utisnuo“ svoje „poruke“. Mijenjajući prirodnu vegetaciju, a unoseći u prostor poljoprivredu stvorio je „kulturni krajobraz“ prilagođen prirodnim prilikama, koji obogaćuje prostor i čini ga još dopadnijim, prihvatljivim i privlačnim za ruralni turizam. Za utjecajem čovjeka potpuno promijenjen krajobraz umjesto izraza landscape koristi se izraz anthroscape! Najočitiji su mu primjer gromače s našega uzmorja.

Sl. 5. Očuvanje tla suhozidima
Sl. 5. Očuvanje tla suhozidima

Konzervacijsko-arhivska uloga tla

U tlu su konzervirani različiti geogeni znaci koji omogućavaju rekonstrukciju prirodne povijesti, zatim tragovi geneze tla koji daju uvid u uvjete tvorbe tla, možda bitno drugačiji od suvremenih i služe za tumačenje značajki tla koje su posljedica evolucije tla – pedoevolucije. Na drugoj strani, tragovi života, primjerice ostaci polena bilja i paleontološki materijal, omogućuju rekonstrukciju uvjeta za život na nekom području. A kao izvori informacija za rekonstrukciju života čovjeka i njegovim aktivnostima svjedoče arheološki ostaci zaštićeni u tlu od devastacije i propadanja. Za datiranje povijesnih događaja i promjena, arheologija se oslanja upravo na te ostatke.

Naravno, sve opisane uloge tlo ne obavlja istodobno, a neke se međusobno isključuju ili su u kompeticiji što je važan problem održivog gospodarenja tlom jer jednu treba favorizirati, a drugu ili druge marginalizirati. Od tla u agrosferi ne može se tražiti i uloga prijemnika, sakupljača i transformatora onečišćenja i pročistača za podzemne vode. Jer, vodozaštitno područje treba čisto tlo s velikim kapacitetom filtracije vode kao jamstvo dugotrajne i djelotvorne zaštite vode od onečišćenja, a to isključuje primjenu suvremenih rješenja u uzgoju bilja, napose primjenu dušičnih gnojiva koja su ključ visokog prinosa usjeva. Međusobno se potpuno isključuje korištenje tla za izgradnju infrastrukture s eksploatacijom sirovina i arheološkim nalazima. Isto tako, urbane sredine i objekti infrastrukture za svoj smještaj nepovratno uništavaju tlo, na preostalim tlima urbane sredine intenzivira se površinsko otjecanje i procesi erozije, a izvor su emisije onečišćenja u tlo. Najveća je koncentracija tih tvari u tlima urbanih sredina – tlima gradskih vrtova, parkova, perivoja, zatim u tlima u blizini prometnica, a s udaljavanjem od takvih objekata onečišćenost se smanjuje. S druge strane, polutanti nakupljeni u tlu izvor su velikih rizika i opasnosti jer se putem hrane ili vode lako uključuju u hranidbeni lanac čovjeka; izravno putem jestvina (hrana koja se konzumira izravno s polja u svježem stanju) ili putem namirnica – prerađevina.

OŠTEĆENJE I ZAŠTITA TLA

Pod oštećenjem tla podrazumijeva se proces ili skup procesa koji dovode u pitanje neku od uloga tla za koju inače postoje prirodni uvjeti ili potreba. Oštećenja svjetskog fonda tala dostiglo je takve razmjere da je XVI. kongres Međunarodne unije tloznanstvenih društava – IUSS, održan u Montpellieru 1998. godine, pokrenuo izglasavanje posebne Konvencije Organizacije ujedinjenih nacija o održivom gospodarenju tlom pod naslovom Zaštita tla za život.

Sl. 6. Eksploatacija nafte s obradivog zemljišta u dolini Save
Sl. 6. Eksploatacija nafte s obradivog zemljišta u dolini Save (fotografirao I. Kisić)

Koristeći iskustva vlastitih višegodišnjih tloznanstvenih istraživanja, poljskih pokusa, izrade agroekoloških studija, projekata agrotehničkih melioracija 1992. godine smo izradili prijedlog klasifikacije oštećenja tala Hrvatske. Kako je poslije toga u Europi prihvaćen model DPSIR, za ovu smo priliku klasifikaciju iz 1992. godine prilagodili tom modelu.

Tablica 1. Klasifikacija oštećenja tala (Bašić, 1992, prilagođeno DPSIR konceptu iz 2009.)

STUPANJ OŠTEĆENJA(STATE) UZROCI OŠTEĆENJA(DRIVING FORCES) PROCESI OŠTEĆENJA TLA(PRESSURES) POSLJEDICE – UČINCI(IMPACT)
I.SLABO

LAKO OBNOVLJIVO

(REVERZIBILNO)

NEPRIMJERENO GOSPODARENJE TLOM U POLJOPRIVREDI Biljno uzgojni zahvati: obrada, gnojidba, agrotehničke i hidrotehničke melioracije, izvedbe hidromeliracijskih zahvata. Degradacija fizikalnih, kemijskih i bioloških sastavnica plodnosti tla, zbijanje, destrukcija agregata, poremećaj vodozračnih prilika, pokorica, veći utrošak energije u obradi tla,Pad sadržaja humusa, zakiseljavanje, zaslanjivanje i fitotoksični učinci,

Smanjena biogenost, poremećaj odnosa mikroflore, infekcija tla,

II.OSREDNJE TEŠKO OBNOVLJIVO

(UVJETNO REVERZIBILNO)

EMISIJA ONEČIŠĆENJA

IZ TOČKASTIH I RASPRŠENIH IZVORA

Onečišćenje teškim kovinama i toksičnim elementima, PAH, pesticidima, petrokemikalijama, i radionukleidima,Imisijska acidifikacija tala. Biljni materijal izrastao na tlu neupotrebljiv za konzumaciju, zbog mutagenog, kancerogenog ili teratogenog djelovanja,Depresija rasta i fitotoksični učinci,

Ugrožavanje drugih ekosustava,

 

III.

TEŠKO

NEOBNOVLJIVO

(IREVERZIBILNO)

 

 

PREMJEŠTANJE (TRANSLOKACIJA)

TLA

Erozija tla vodom i vjetrom,Oštećenje eksploatacijom kamena, šljunka, treseta…, odnošenje na korijenu plodina,

Posuđivanje tla,

Prekrivanje kućnim i industrijskim otpadom,

Prekrivanje drugim tlom,

Oštećenja šumskim požarom.

Gubitak dijela tla ili cijelog profila i promjena stratigrafije profila,Smanjenje proizvodnih površina, otežana obrada tla, povećani troškovi gospodarenja, povećana heterogenost pokrova tla,

Smanjen prinos usjeva,

Ugroženi drugi ekosustavi,

Gubitak proizvodnih površina,

IV.

NEPOVRATNO

(TRAJNI GUBITAK )

 

PRENAMJENA TLA

Izgradnja urbanih struktura,Industrijski i energetski objekti, prometnice, zračne luke, trgovački centri,

Hidroakumulacije.

Smanjena ukupna proizvodna površina,

Smanjena proizvodnja.

Legenda:

Stupanj oštećenja (S – state) ukazuje na stanje nakon oštećenja, a osnovni kriterij za izdvajanje je obnovljivost ili reverzibilnost oštećenja. Obnovljivosti predstavlja (ne)mogućnost popravke tla i privođenja u stanje prije oštećenja, i to u jednom naraštaju čovjeka.

Uzroci oštećenja (D – driving forces) odnose se na porijeklo oštećenja, kao što je neprimjereno gosodarenje tlom u intenzivnoj poljoprivredi, emisija onečišćivača (polutanata) iz različitih točkastih ili difuznih izvora, premještanje (translokacija) i prenamjena tla.

Procesi oštećenja tla (P – pressures) su središnja kategorija klasifikacije, koja na stanoviti način ukazuje na uzročnike, a to može biti jedan proces ili interakcija više procesa. Neki procesi oštećenja, napose onečišćenja ne ostavljaju uočljiv trag na tlu, a među njima se može pojaviti interakcija, sinergističko djelovanje, ili kumulativni učinak, što otežava detekciju i identifikaciju.

Posljedice – učinci oštećenja (I – impacts) su raznovrsni, u pravilu se ne manifestiraju na uniformni način pa ih nije lako niti jednostavno identificirati. Za ocjenu tih procesa treba raspolagati odgovarajućim podacima i pokazateljima. Prednost u rangiranju ima pokazatelj koji najviše utječe na značajku tla najvažniju za aktualnu i predvidljivu, potencijalnu namjenu.

Spoznaja o značaju tla kao nezamjenjivog i neobnovljivog prirodnog resursa i njegove velike ugroženosti motivirala je neke zemlje da organiziranu zaštitu tla započinju dramatičnim pozivom, tzv. dvostrukim SOS:

S(ave) O(ur) S(oils) to S(ustain) O(ur) S(ocieties)!!!

ŠTO JE U NAS PODUZETO?

Zaštita tla je kompleks mjera i zahvata koje se u pravilu nastavljaju na spoznaju javnosti i donositelja odluka o značaju tla kao ograničenog, a u jednom naraštaju neobnovljivog resursa. Znanost i struka o tlu obavile su i u nas svoj dio zadaće. U okviru Life III programa odobren je projekt Agencije za zaštitu okoliša i Agronomskog fakulteta pod naslovom „Izrada programa trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom“ koji je završio izradom priručnika za trajno motrenje tala Hrvatske koji je pristupačan na web stranici Agencije: http://www.azo.hr. Agencija je osigurala suradnju svih kompetentnih institucija i spremno čeka odobrenje nadležnih državnih tijela. Prema ovom projektu Hrvatska će uspostaviti mrežu postaja koja pokriva sve važnije tipove tala i na njima obavljala trajna opažanja svih promjena u tlu – fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki tla, zatim ulaza, ispiranja u dublje slojeve, iznošenja u prinosu i sadržaja u tlu svih ekološki relevantnih kemijskih spojeva – teških kovina, ostataka sredstava za zaštitu bilja, petrokemikalija i dr. Podaci o svemu unosit će se u informacijski sustav i biti na raspolaganju svim zaineresiranim korisnicima.

Na potezu su nadležni donositelji odluka!

Sl. 7

 

ODABRANA LITERATURA I IZVORI

Agenda 21, United Nations, Rio de Janeiro, 1992.

Bašić, F., 2006: Višenamjensko obilježje i uloga tla kao temelj održivog gospodarenja u svjetlu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, Savjetovanje CROSS, Sustavsko mišljenje i proces integracije Hrvatske u Europsku Uniju, Zagreb

Blum, W.E.H., 2004: The future of soil research in Europe: where do we stand and where do we want to go? From TWG research to a European research agenda, European Confederation of Soil Science Societies (ECSSS), BOKU, European Soil Bureau Network, Meeting of the Steering Committee, Plenary and Soil Atlas of Europe editorial board, Ispra

Butorac, A., 1999: Opća agronomija, sveučilišni udžbenik, Školska knjiga, Zagreb,

Carson, R., 1962: Silent Spring, Houghton Mifflin, Boston

Lahmar, R., Dosso M., Ruellan A., 2001: Save Our Soil to Sustain Our Society – SOS, The Soil Campaign, Charles Leopold Mayer Foundation for the Progress of Humankind, Alliance for a Responsible and United World, Pariz

Mesić, H., Bakšić, D., Bašić, F., Čidić, A., Durn, G., Husnjak, S., Kisić, I., Klaić, D., Komesarović, B., Mesić, M., Miko, S., Mileusnić, M., Nakić, Z., Pernar, N., Pilaš, I., Romić, D., Vrbek, B., Zgorelec, Ž., 2008: Program trajnog motrenja tala Hrvatske, Projekt: Izrada programa trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom, Life Third Countries, LIFE05 TCY/CRO/000105, Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb

Mesić, M., Bašić, F., Kisić, I., Bićanić, V., 2000: Višeznačna uloga poljoprivrede i gospodarenja tlom u Hrvatskoj, u: XXXVI. znanstveni skup Hrvatskih agronoma, Opatija, 16-22

Our Common Future, World Commission on Environment and Development, Oxford University Press, Oxford, 1987.

.

Akademik Ferdo Bašić, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za opću proizvodnju bilja, fbasic@hazu.hr