Tri desetljeća zaštite šume u Parku prirode Medvednica

18. svibnja 2011. |
Pogledajte sve članke na karti

Važnost šuma i šumskog pokrova za ljude odavno je poznata. Razna istraživanja su dokazala da, između ostalog, šumski pokrov smanjuje jačinu poplave u zahvaćenim područjima, poboljšava kvalitetu zraka, smanjuje udio nekih stakleničkih plinova u atmosferi, sprječava eroziju i povoljno utječe na temperaturu zraka. Također, šume u blizini urbanih područja vrlo su popularna izletnička odredišta, a posredno utječu i na cijenu nekretnina. Iako predstavljaju značajan resurs, šume su suočene sa sve jačom deforestacijom diljem planeta. Od amazonske prašume do ruske tajge, svake godine se u svijetu prema nekim procjenama posiječe više od 300 000 km2 šume, što je površina čitave Poljske!
S obzirom da se ljudski utjecaj smatra najznačajnijim faktorom degradacije šumskih pokrova, kako smanjiti ljudski utjecaj postalo je važno pitanje u globalnim, državnim i regionalnim politikama zaštite okoliša. Jedna od glavnih zakonskih regulativa u zaštiti okoliša postalo je osnivanje zaštićenih područja – do 2008. godine svijetu je osnovano preko 120 000 zaštićenih područja koje prema svjetskoj bazi podataka o zaštićenim područjima (WDPA) obuhvaćaju 12.2% površine planeta Zemlje. U Hrvatskoj trenutno postoji 461 zaštićeno područje raspoređeno u devet zakonskih kategorija, a najveći postotak teritorija zaštićen je u kategoriji Parka prirode. Ukupno 11 Parkova prirode u obuhvaćaju 3.71% površine Republike Hrvatske.

Slika 1: Prostorni obuhvat PP Medvednica

Park prirode Medvednica

Park prirode Medvednica osnovan je 1981. na površini od 22 826 hektara. Obuhvaća zapadni dio planine Medvednice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Najviši vrh Parka prirode ujedno je i najviši vrh Medvednice – Sljeme – te se nalazi na nadmorskoj visini od 1033 m.  Glavni fenomen Parka prirode Medvednica su šume i šumske zajednice koje obuhvaćaju 2/3 Parka prirode. Južni dijelovi Parka prirode i medvedničke šume donedavno su se nalazili unutar sjevernih dijelova grada Zagreba, najvećeg grada u Hrvatskoj.
Prve inicijative za zaštitu medvedničkih šuma pojavile su se prije Drugog svjetskog rata. Godine 1932. Oko 1 300 hektara šuma u središnjem dijelu Medvednice proglašeno je zaštićenom park-šumom. Kao posljedica daljnjeg rasta grada Zagreba i kako bi se medvedničke šume zaštite od degradacije, god. 1963. dodatnih 8 000 hektara proglašeno je izletištem, a još 1042 hektara prirodnim rezervatom. Naposljetku, 1981. godine proglašen je i Park prirode Medvednica na površini od 22 826 hektara, od kojih su šume obuhvaćale oko 15 000 hektara.
S obzirom da se ljudski utjecaj smatra glavnim faktorom degradacije okoliša te da se u prosjeku jačina degradacije smanjuje udaljavanjem od žarišta naseljenosti, blizina grada Zagreba oduvijek je igrala važnu ulogu u očuvanju šuma i kulturnih pejzaža Parka prirode Medvednice. Neka istraživanja pokazala su da su dijelovi Parka prirode devastirani uslijed socijalnog restrukturiranja stanovništva u gradu Zagrebu i migracije stanovnika u elitna stambena područja u podsljemenskoj zoni. To je bio i jedan od glavnih razloga za donošenje zakona iz 2009. kojim se površina Parka prirode smanjuje s 22 826 hektara na 17 938 hektara.

Promjene šumskog pokrova

Kako bi se dobio bolji uvid u stanje šumskih zajednica Parka prirode, u ovom radnu promatrane su promjene šumskog pokrova u nekoliko vremenskih intervala. Korišteni podaci obuhvaćaju satelitske snimke, klasifikaciju pomoću maksimalne vjerojatnosti te niz kartografskih i tabličnih podataka izrađenih od strane državnih institucija i agencija. Satelitski podaci obuhvaćaju multispektralne satelitske snimke Landsat satelita 2, 5 i 7 pribavljene s New Earth Explorer web-portala. Datumi kada su uslikane satelitske snimke Parka prirode Medvednica su iz kolovoza 1978., rujna 1991., kolovoza 2000. i srpnja 2007.  Rezolucija snimaka varira između 15 i 60 metara. Obradom niza podataka, krajnji rezultati su dobiveni u vidu rasterskih podataka podijeljenih u dvije kategorije – „šuma“ i „ne-šuma“, a promjena šumskog pokrova promatrana u intervalu od 1991. do 2007. manifestirala se na četiri načina. U prvom slučaju šumski pokrov je ostao nepromijenjen, u drugom slučaju došlo je do deforestacije, a u trećem slučaju do rasta nove šume. Četvrti slučaj odnosi se na područja koja ni prije ni poslije nisu bila pokrivena šumskim zajednicama (livade, pašnjaci, naselja, kamenolomi i sl.) Detaljnijom analizom rezultata i provjerom situacije na terenu ustanovljena je preciznost obrade podataka od 95%, što je visoka preciznost za ovakvu vrstu istraživanja (vidi sliku 2).

Slika 2: Analiza dobivenih rezultata integracijom područja pod šumom (zeleno) i područja bez šumskog pokrova (žuto) s Google earth satelitskim snimkama

Deforestacija ili reforestacija?

Prema dobivenim rezultatima istraživanja, na području Parka prirode Medvednica dolazi do promjene u šumskom pokrovu na više od 10% površine. Znatniji dio promjene spada pod procese reforestacije, a manji pod procese deforestacije. Do većih promjena dolazi u vršim dijelovima PP Medvednice i u područjima koji graniče s većim naseljima. Tu se opaža značajnija deforestacija kao posljedica turističke aktivnosti u vršnom dijelu (skijaški centar, nekoliko planinarskih domova, hotel i sl.) te prodiranju gradskih naselja u Park prirode na njegovim rubnim područjima (vidi sliku 3). Reforestacija se također najviše odvija u rubnim područjima, i to mahom jugoistočnim, ruralnim dijelovima Parka prirode. Pristup šumi također igra važnu ulogu u promjenama šumskog pokrova. Istraživanja su pokazala da su dijelovi šume koji su dostupni putem ceste mnogo jače izloženi ljudskim utjecajima. Ostaje upitna vrsta i kvaliteta reforestacije u Parku prirode, jer iz satelitskih snimaka nije jasno je li riječ o planskoj reforestaciji ili zašikaravanju, te nije moguće ocijeniti zdravlje i općenito stanje šumskog pokrova. Također, s obzirom na promatrani vremenski interval (od 1991. do 2007.), razvidno je da u razdoblju od 16 godina na reforestiranim područjima nije moglo doći do poodmaklog stadija razvoja šumskih zajednica, te je riječ o mladim šumama i/ili šikarama. Osim toga, ovaj rad se bavi promjenama šumskog pokrova u Parku prirode Medvednica, ali ostaje pitanje degradacije kulturnog pejzaža medvedničkog prigorja kako bi se u potpunosti ocijenila uspješnost proglašenja Parka prirode u očuvanju Medvednice. Zakon iz 2009. koji je iz područja Parka isključio gotovo četvrtinu njegove prijašnje površine, nažalost, vrlo je indikativan i govori da dovoljne mjere zaštite u nekim situacijama nisu postignute.

Slika 3: Promjene šumskog pokrova u PP Medvednica. Crvena boja označava područja deforestacije, tamno zelena područja reforestacije, a svijetlo zelena boja nepromijenjen šumski pokrov.

Luka Valožić i Marin Cvitanović

Cjelovit članak sa svim referencama, literaturom, te fotografijama i tablicama objavljen je u Hrvatskom geografskom glasniku 73 (1).
Link na članak