Turizam kao faktor razvoja Istočne Hrvatske – stvarnost ili san?

20. listopada 2003. |
Pogledajte sve članke na karti

Istočna Hrvatska zauzima prostor Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Na površini od 12 446 km2 smješteno je pet hrvatskih županija: Osječko – baranjska, Vukovarsko – srijemska, Brodsko – posavska, Požeško – slavonska i Virovitičko – podravska, u kojima živi 977 391 stanovnik (2001.).

Iako je slavonska turistička ponuda raznovrsna i prepoznatljiva, u svijetu je daleko poznatiji hrvatski Jadran, koji dominira i u prezentaciji hrvatske turističke ponude (‘zemlja s tisuću otoka’). Uslijed dominacije maritimno – odmarališnog tipa turizma, zanemareni su njegovi ostali oblici. Svemu tome svjedoče podaci da se najveći dio smještajnih kapaciteta (97%) nalazi u primorskim županijama, koje ostvaruju 96% turističkog prometa.

Međutim, slika regionalnog rasporeda bitno se mijenja uzme li se u obzir cjelokupna turistička aktivnost, dakle i ona u nekomercijalnim oblicima smještaja. Oni obuhvaćaju kuće i stanove za odmor te boravak kod rodbine i prijatelja. Osim toga, nigdje se ne bilježi niti procjenjuje turistički promet ostvaren u jednodnevnim putovanjima bez noćenja. Prema ovom kriteriju, kontinentalno područje posjeduje 1/3 ukupnih tj. komercijalnih i nekomercijalnih kapaciteta države.

U pet županija Istočne Hrvatske neregistrirani turistički promet čini više od 2/3 ukupnog, a odnosi se uglavnom na tranzit. U tom se segmentu krije i najveći potencijal ukupnog turističkog razvitka županija.

Slavonija je 2000.god. ostvarila 0.5% ukupnog turističkog prometa, što ju čini najslabije posjećenim područjem u državi. U posljednjem desetljeću bilježi stalan pad turističkog prometa, koji iznosi tek trećinu prijeratnog. Ipak, u daljnjem se razdoblju očekuje zaustavljanje silaznog trenda i početak oporavka Slavonije.

Potencijal razvoja turizma u Istočnoj Hrvatskoj čine: gradovi antičke tradicije npr.Cibalae ( Vinkovci ), Mursa ( Osijek ), Marsonija ( Slavonski Brod ),  Vukovar kao memorijalni kompleks i simbol ratnih stradanja, Vučedol sa 200 arheoloških lokaliteta, međunarodne folklorne manifestacije ( Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi), slavonski dvorci i kurije, park prirode Kopački rit, Bizovačke toplice, Lipik, Konjička akademija Đakovo, prepoznatljiva gastronomska ponuda ( kutjevačko i iločko vino, kulen, šljivovica ) itd. Nabrojane mogućnosti čine potencijal razvoja tranzitnog, kulturnog, rekreacijskog, lovnog, gastronomskog i  memorijalnog turizma.
Kad je riječ o unutrašnjosti Hrvatske, govorimo o najvećem odstupanju postignutih tržišnih rezultata i tržišnih vrijednosti i atrakcija ovog prostora. Cjelokupna kulturno – povijesna baština većim je dijelom resurs, koji još nije postao turistički proizvod. Uzrok tome su brojna ograničenja, koja usporavaju turistički razvoj. Oni su posljedica ratnih zbivanja, poremećenih gospodarskih tokova,nerazvijene prometne infrastrukture,  nedostatka stručnih kadrova i  nedostatne promocije turističke ponude.
Zastupljenost turizma i ugostiteljstva u u kupnom prihodu Slavonije vrlo je niska ( <2%), iako se može pretpostaviti da je, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, ta brojka podcijenjena zbog nepotpunog obuhvata, onosno sive ekonomije.

Tradicionalna slavonska nošnja

Razvojni planovi turizma županija uzimaju u obzir navedene mogućnosti i ograničenja, kao i težnju zadovoljavanju zahtjevnijih kriterija u turizmu. Moderan turistički proizvod nadilazi mogućnosti samostalnog turističkog sektora i podrazumjeva aktivno sudjelovanje ugostiteljstva, komunalija, kulture, trgovine itd., što znači da značajniji razvoj turizma treba planirati usporedo s ukupnim gospodarskim razvojem.
Vrijeme će pokazati hoće li realizacija postavljenih ciljeva opravdati tvrdnju da Hrvatsku u svijetu ne treba pretstavljati samo kao ‘zemlju s tisuću otoka’, nego u njezinu prezentaciju uključiti i njen kontinentalni dio ( Središnju i Istočnu Hrvatsku ),  kao prostor  raznolikog i očuvanog prirodnog okruženja i tradicijskih vrijednosti .