Turizam kao modifikator frekvencije trajektnog prometa i demografskih kretanja na hrvatskim otocima

28. veljače 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

U ovom se članku na primjeru međuovisnosti turizma i demografskih kretanja te turizma i frekvencije trajektnih linija na hrvatskim otocima nastoji istaknuti koliko štetna može biti (gotovo) isključiva razvojna usmjerenost nekog područja na jednu gospodarsku granu.

Indirektan utjecaj prometa u prostoru jedan je od ključnih zadataka prometno-geografske analize. Utjecaj trajektnoga prometa na demografska kretanja hrvatskih otoka, kao i na turističku valorizaciju, predstavlja jednu od najvažnijih geografski relevantnih interakcija između trajektnoga prometa i ostalih faktora u geoprostoru.

Međuzavisnost turizma i demografskih kretanja hrvatskih otoka
Međuzavisnost turizma i demografskih kretanja hrvatskih otoka analizirana je na primjeru srednjodalmatinskih otoka te je ustanovljeno da je turizam utjecao na diferencirani demografski razvoj otočnih naselja. Dokazan je, naime, ograničen prostorni učinak turizma, utjecaj kojega se smanjuje udaljavanjem od otočnih naselja na obali prema unutrašnjosti otoka. Utvrđena je i međuzavisnost broja turističkih noćenja i općeg kretanja stanovništva, ali samo za deset turistički najrazvijenijih otoka, dok je statistički beznačajna korelacija dobivena uzimanjem u obzir svih hrvatskih otoka, kao i analizom međuzavisnosti udjela zaposlenih u turizmu i ugostiteljstvu i općeg kretanja stavnovništva. Dakle, može se zaključiti da je, iako su demografska kretanja i turizam usko povezani, uloga turizma u demografskim kretanjima hrvatskih otoka selektivna, a procjene utjecaja na cjelokupni razvoj predimenzionirane.

Što je s prometom? Nedvojbeno je da trajektno povezivanje obavlja ulogu pokretača prometnih, a time i turističkih i općih razvojnih tokova otočnoga prostora. Bolje povezan otok u pravilu karaterizira i jači razvoj turizma, povoljnija demografska kretanja i strukture od prometno izoliranijeg otoka s jače naglašenim efektima depopulacije. Najpovoljnije razvojne perspektive, međutim, imaju otoci povezani mostom, koji su time dobrim dijelom izgubili na svojem obilježju inzularnosti.

Međuzavisnost turizma i frekvencije trajektnih linija na hrvatskim otocima
Važan je, međutim, utjecaj turizma na frekvenciju trajektnih linija. Usporedbom sezonskoga i izvansezonskoga plovidbenog reda Jadrolinije može se uočiti sezonalnost koja se ogleda u broju polazaka trajekata u sezonskom i izvansezonskom plovidbenom redu.

 Sl. 1. Veliku većinu brodskih i trajektnih linija s hrvatskim otocima održava “Jadrolinija”, brodska kompanija u vlasništvu države

Ujedno i udio turista u ukupnom broju prevezenih putnika pokazuje visoke vrijednosti. Na primjer, u turističkoj sezoni 2000. godine (razdoblje lipanj – rujan) na prostoru Dalmacije na lokalnim trajektnim linijama prevezeno je 57% od ukupno prevezenih putnika te godine. Može se ustvrditi da potražnja za trajektnim prijevozom motornih vozila raste u skladu s kretanjem turističke potražnje. Navedena činjenica govori u prilog tvrdnji da turizam, glavna gospodarska djelatnost na hrvatskim otocima, često pokazuje značajke “monokulture” što nije povoljna podloga za stabilan gospodarski razvoj.

Usporedi li se broj polazaka lokalnih trajektnih linija u turističkoj sezoni i izvan nje, obilježje sezonalnosti glavna je karakteristika gotovo svih analiziranih otoka. Iznimke su oni otoci koji zbog slabije razvijenoga turizma ni u turističkoj sezoni ne pokazuju potrebu za većim brojem trajektnih polazaka (npr. Lastovo, Dugi otok). Lastovo je jedini hrvatski otok s jednakim brojem trajektnih polazaka u turističkoj sezoni i izvan nje. Spomenuti otoci odlikuju se slabije razvijenim turizmom i, povezano s tim, izrazitijim depopulacijskim obilježjima.

Iz navedenoga proizlazi činjenica da je riječ o zatvorenom krugu u kojem frekvencija trajektnih linija ponajviše ovisi o turističkom prometu, a tek potom o broju stanovnika pojedinog otoka. Otočno stanovništvo, čak i najrazvijenijih otoka ne pokazuje dovoljnu prostornu pokretljivost da bi opravdalo barem približnu frekvenciju trajektnih linija izvan turističke sezone. To je još jedan dokaz nepovoljnosti “monokulture” turizma na hrvatskim otocima koja može ublažiti, ali u današnjim uvjetima ne može spriječiti daljnju depopulaciju otočnoga prostora.

Sezonalnost trajektnih linija
Ukupno gledajući, na svim analiziranim otocima broj tjednih polazaka izvan sezone gotovo je dvostruko manji (46,3%) nego u turističkoj sezoni. Posebno je nepovoljno i to što od spomenutoga prosjeka ne odstupaju, ili tek malo odstupaju, najveći, najnaseljeniji i turistički najrazvijeniji otoci (npr. Pag – indeks sezonalnosti iskazan omjerom broja izvansezonskih i sezonskih trajektnih polazaka tjedno – 28,0, Rab 45,4, Brač 50,0, Hvar 52,2, Korčula 64,5).

Otok Pag, iako s kopnom spojen mostom, ušao je u analizu, što se pokazalo opravdanim. Naime, nije izgubio obilježje inzularnosti, dokaz čega je i najveći broj tjednih trajektnih polazaka (322) od svih analiziranih otoka. Zanimljiv je, međutim, njegov indeks sezonalnosti (28,0), koji je uvjerljivo najveći između svih promatranih otoka. Objašnjenje ove nelogičnosti leži u činjenici da je u turističkoj sezoni naglašena potreba velike frekvencije trajektne linije Prizna – Žigljen zbog intenzivnih turističkih tokova iz smjera sjevera. Izvan sezone prometni tokovi znatno slabe, jer je lokalno stanovništvo, uz to što je manje mobilno, više usmjereno na regionalni centar Zadar, s čijim je zaleđem otok Pag povezan mostom. Stoga se otok Pag može uzeti kao lijep primjer nepoklapanja smjera intenzivnih turističkih tokova sa smjerom manje intenzivnih prometnih tokova otočana prema regionalnom centru Zadru.

Može se konstatirati da je na hrvatskim otocima turizam glavni modifikator frekvencije trajektnoga povezivanja, ali zbog svoga sezonskoga karaktera ne može potpuno zaustaviti njihovo populacijsko pražnjenje. Čak i veći, naseljeniji i razvojno perspektivniji otoci pokazuju visoku vrijednost indeksa sezonalnosti frekvencije trajektnih linija, što potvrđuje iznesene tvrdnje o prevelikoj orijentaciji hrvatskih otoka na turizam kao glavnu, odnosno jedinu gospodarsku granu.

Više o ovoj temi:
Drnjević, O. (2001): Utjecaj trajektnih linija na razvitak turizma u dalmatinskoj regiji, Suvremeni promet, br. 6, 446-449.
Nejašmić, I. (1999): Uloga turizma u diferenciranom demografskom razvitku otočnih naselja: primjer srednjodalmatinskog otočja, Hrvatski geografski glasnik, vol. 61, 37-52.
Opačić, V. T. (2002): Geografski aspekt proučavanja trajektnog prometa: primjer hrvatskog otočja, Geoadria, vol. 7, br. 2, 95-109.
Zupanc, I., Opačić, V. T., Nejašmić, I. (2001): Utjecaj turizma na demografska kretanja hrvatskih otoka, Acta Geographica Croatica, vol. 35, 133-146.