Uloga grupa solidarne razmjene u razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj

28. siječnja 2015. |
Pogledajte sve članke na karti

Kroz drugu polovicu 20. stoljeća postali smo itekako svjesni ekološki i socijalno destruktivnog djelovanja komercijalne poljoprivrede: erozija i onečišćenje tla, onečišćenje vode, smanjenje plodnosti i bioraznolikosti u tlu, siromašenje ruralnog stanovništva, gubitak identiteta. Kao najprominentniji odgovor takvom obliku poljoprivrede javila se ekološka poljoprivreda koja nastoji proizvesti hranu iz zdrave i cjelovite zajednice tla i biljaka bez upotrebe umjetnih gnojiva, pesticida i drugih kemikalija te genetski modificiranih organizama. Kao jedan od nosioca ekološke poljoprivrede na lokalnoj razini javile su se grupe solidarne razmjene koje su izrazito lokalno orijentirane i usmjerene prema samodostatnosti, vlastitoj proizvodnji hrane i energije te solidarnosti. Stanje i perspektive grupa solidarne razmjene u Hrvatskoj istraživao je Ivan Sarjanović u članku objavljenom u Geoadriji (Geoadria 19 (1), 1-25, 2014).

KAKO FUNKCIONIRAJU GRUPE SOLIDARNE RAZMJENE

Princip grupa solidarne razmjene temelji se na tome da zainteresirani potrošači početkom poljoprivredne proizvodnje sufinanciraju proizvodnju poljoprivrednih proizvođača koji se zauzvrat obvezuju na, obično, tjednoj bazi isporučivati potrošačima košarice sezonskog voća i povrća dogovorene veličine/količine. Neke grupe omogućuju i sudjelovanje potrošača u proizvodnji. Važne prednosti grupa solidarne razmjene su što oni zajedno s poljoprivrednikom dijele rizik proizvodnje sudjelujući financijski od samog početka proizvodnje, distribucija proizvoda se nadgleda zajednički na volonterskoj razini, a eliminiraju se posrednici-preprodavači.

KošaricaSl. 1. Sadržaj uručene košarice (ilustracija)

Cilj je grupa solidarne razmjene omogućiti poljoprivrednicima da se brinu o dobrobiti zemlje, a istodobno zadrže produktivnost dok potrošači dobivaju proizvode poznatog podrijetla i unaprijed dogovorene cijene. Pojedini ih autori nazivaju građanskom poljoprivredom jer njihove aktivnosti nisu praćene potporom državnih institucija. U geografskom smislu te grupe promiču oblikovanje lokalnih sustava i izravnu povezanost potrošača i poljoprivrednika u okolišu koji ih održava, a istodobno mogu doprinijeti revitalizaciji ruralnog prostora na nekoliko načina: ojačavaju se interakcije poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva; stvara se novo, lokalno tržište i olakšava plasman proizvoda; olakšava se diversifikacija proizvodnje; javlja se solidarnost i povećava se socijalni kapital ruralnih zajednica kroz čvršće međuljudske i poslovne odnose. Na taj način solidarnost između poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva postaje temelj očuvanja lokalne poljoprivrede.

GRUPE SOLIDARNE RAZMJENE SVE ČEŠĆE U HRVATSKOJ

Istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazalo je da je 2014. godine u Hrvatskoj bilo 15 grupa solidarne razmjene, od kojih sedam u Zagrebu, po dvije u zagrebačkoj okolici i Istri te po jedna u Karlovcu, Slavonskom Brodu, Čakovcu i području Kvarnera. Grupe uglavnom sačinjavaju mlađe i natprosječno (fakultetski) obrazovane osobe nastanjene u većim gradovima i urbaniziranim regijama (Zagreb, Kvarner, Istra).

Za pridruživanje grupi ispitanike su uglavnom najviše motivirali ekološka svijest, zdrava hrana i pomoć poljoprivrednicima, a u nešto manjoj mjeri niža cijena hrane i suradnja s članovima grupe. Takvi se prioriteti mogu lako objasniti natprosječnom obrazovanošću ispitanika zbog koje vjerojatno imaju veći stupanj ekološke osviještenosti i potrebu za zdravim načinom života. Kao najznačajnije prednosti funkcioniranja grupa solidarne razmjene ispitanici su navodili poboljšanje međuljudskih odnosa (31%), usmjerenost na lokalno tržište (29%) i zdrava/kvalitetnija hrana (22%), a u manjoj mjeri i manja cijena hrane (9%) te mijenjanje sustava (9%). Indikativno je da su ispitanici kojima je važna manja cijena hrane češće neaktivni članovi. S druge strane, najvažnijim nedostacima drže nedostatak vremena (35%), probleme organizacije i  zakonodavstva (28%), neujednačenost razmišljanja članova grupe (23%) te nemogućnost provjere proizvoda (7%) i nedovoljnu promidžbu (7%).

Kad bi mogli značajnije utjecati na funkcioniranje grupa solidarne razmjene u Hrvatskoj, ispitanici bi poticali širenje ideje kako bi se osnivale nove grupe (31%), nastojali motivirati neaktivne članove i poboljšati međuljudske odnose (31%), poboljšati organizaciju grupe (28%) te uspostaviti razmjenu među grupama (10%).

GRUPE SOLIDARNE RAZMJENE MOGU OSNAŽITI EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU

S grupama solidarne razmjene najviše surađuju poljoprivrednici koji se bave ekološkom poljoprivredom na gospodarstvima najčešće manjim od hrvatskog prosjeka i puno manjim u odnosu na prosječnu veličinu ekološkog poljoprivrednog gospodarstva. Svi anketirani poljoprivrednici nude više vrsta proizvoda (pet ili više) pri čemu su najzastupljeniji voće i povrće, a u manjoj mjeri mliječni proizvodi, jaja i meso. Poljoprivrednici smatraju da suradnja s grupama pozitivno utječe na njihovu zaradu i uključenost lokalne zajednice iako tim aspektima generalno nisu posve zadovoljni kao ni kvalitetom života. Mnogo su zadovoljniji kvalitetom okoliša na gospodarstvu i količinom posla. Kao glavne razloge suradnje s grupama navode lakši plasman proizvoda, suradnju s lokalnom zajednicom i očuvanje ekološke poljoprivredne djelatnosti/tradicije.

Takvi rezultati pokazuju da se ekološka poljoprivredna gospodarstva i grupe solidarne razmjene mogu međusobno poticati i formirati ekonomski, ekološki i socijalno održiv lokalni sustav. Mjesta da daljnji napredak ima napretek čemu u prilog govori i činjenica da je u Hrvatskoj 2012. godine svega 2.4 % poljoprivrednih površina bilo namijenjeno ekološkoj proizvodnji što je značajno manje nego u mnogim razvijenim zemljama. Ekološka poljoprivreda bi Hrvatskoj mogla donijeti značajne ekonomske i socijalne dobrobiti kad uzmemo u obzir visoku nezaposlenost, velik udio neobrađenih površina i velike prirodne kapacitete za poljoprivrednu proizvodnju. Budući da poljoprivrednici često navode potrebu uvođenja mjera podizanja ekološke svijesti i organizacije otkupa proizvoda za razvoj ekološke poljoprivrede, postaje jasno da grupe solidarne razmjene mogu biti nositelji promjena koje će ispuniti te zahtjeve. Stoga bi širenje grupa i mogućnost sigurnog otkupa (putem sezonskih košarica) zasigurno potaknulo dio poljoprivrednika da se okrenu ekološkom načinu proizvodnje što bi mogao biti jedan od načina revitalizacije hrvatskoga ruralnog prostora koji je slabo naseljen, ekološki očuvan, klimatski raznolik i naseljen pretežno starijim stanovništvom za koje je teško očekivati da će pokrenuti komercijalnu poljoprivredu.

Paradise-Fresh-Narrabri_207766_imageSl. 2. Košarica sezonskog voća i povrća stiže na kućni prag (ilustracija)

.

STAVOVI ČLANOVA GRUPA I POLJOPRIVREDNIKA ISPITANI SU ANKETOM

Istraživanje je provedeno kroz internetsko anketiranje u ožujku i travnju 2013. godine u čitavoj Hrvatskoj. Anketirano je 46 članova grupa solidarne razmjene te 5 od 15 poljoprivrednika koji znatnije surađuju s grupama solidarne razmjene. Iako nije postignut reprezentativni uzorak zbog specifičnih okolnosti razvoja grupa u Hrvatskoj, rezultati mogu uputiti na određene zakonitosti u funkcioniranju grupa i poslužiti kao polazna točka budućih istraživanja ovoga fenomena u Hrvatskoj.

.

Sažetak na temelju članka objavljenog u Geoadriji pripremio
Neven Tandarić.

Za citiranje molimo koristiti izvorni članak:
Sarjanović, I., 2014: Uloga grupa solidarne razmjene u razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, Geoadria 19 (1), 1-25 (cjelovit tekst članka).