Vikendica – vikendaš – vikendaški – vikendaštvo

28. rujna 2009. |
Pogledajte sve članke na karti

Autori znanstvenih rasprava o vikendaštvu u Hrvatskoj u svojim su se radovima koristili s više pojmova za stambenu jedinicu sekundarnoga stanovanja. Pepeonik (1983) ističe da zbog evidentnih razlika u načinu upotrebe, površini te infrastrukturnoj opremljenosti objekte za odmor i rekreaciju ne treba nazivati zajedničkim imenom, već valja razlikovati vikendice od kuća za godišnji odmor. Uvidom u hrvatsku znanstvenu literaturu koja se odnosila na vikendaštvo može se konstatirati da su najzastupljeniji pojmovi koji se odnose na objekte namijenjene sekundarnom stanovanju kuća za odmor (i rekreaciju) i stan za odmor (i rekreaciju). Iako termin kuća/stan za odmor i rekreaciju nije zaživio u govornom jeziku, zbog upotrebe u popisnoj statistici i vezivanja kvantitativnih podataka na taj termin, on se afirmirao u domaćem znanstvenom diskursu.

Sekundarna rezidencija
Klarić (1989) u svojem radu „Sekundarne rezidencije u Jugoslaviji – prostorni raspored i utjecaj na okolinu“ služi se – u hrvatskoj znanstvenoj literaturi manje prihvaćenim terminom – sekundarna rezidencija. Upotrebu termina sekundarna rezidencija u svojem radu Klarić (1989) obrazlaže sljedećim razlozima: “Naziv ‘sekundarna rezidencija’ (engl. secondary residence, fr. residence secondaire, njem. Zweitwohnung) se u posljednje vrijeme najviše koristi u svjetskoj literaturi. Kod nas se još uvijek upotrebljava termin kuća za odmor, odnosno stan za odmor i rekreaciju (statističke publikacije), dok se u slobodnom govoru koristi i termin vikendica.“
U kontekstu traženja prikladne terminologije zanimljiv je pojam rezidencija. Iako u mnogim jezicima riječi proizašle iz ovog internacionalizma odgovaraju sadržaju pojma primjenjivom u kontekstu stanova za odmor i rekreaciju (rezidencija – mjesto stalnog/privremenog prebivališta/boravišta), u hrvatskom jeziku imenica rezidencija, kao i pridjev rezidencijalan, asociraju i na bogatstvo, luksuz, čime se donekle značenjski razlikuju od npr. engleskog jezika. U hrvatskom jeziku, primjerice, rezidencijalna četvrt ne znači samo stambena četvrt nego i četvrt u kojoj stanuje stanovništvo višeg materijalnog statusa (npr. Pantovčak u Zagrebu). Analogno navedenome, uporaba pridjeva rezidencijalan u kontekstu oblika turizma proizašlog iz komercijalne upotrebe stanova za odmor i rekreaciju (rezidencijalni turizam), iako u osnovi pokriva značenje pojma, ipak možda nedovoljno asocira na oblik turizma koji se odvija u stanovima za odmor i rekreaciju, odnosno vikendicama te ima određeni elitistički prizvuk, što ne mora nužno odgovarati stvarnosti. Osim toga, čini se da sintagma rezidencijalni turizam u neku ruku upućuje na boravišni turizam, koji podrazumijeva odvijanje u svim vrstama osnovnih i komplementarnih turističkih smještajnih kapaciteta, je nesumnjivo širi pojam.

Kako je u drugim jezicima
Slično kao u hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji, i u radovima na ostalim slavenskim jezicima za objekte sekundarnoga rekreacijskog stanovanja najčešće se rabe termini povezni s njegovom fizičkom materijalizacijom (kuća, stan, prebivalište/boravište). Tako se u slovenskoj znanstvenoj literaturi za objekte za odmor i rekreaciju najčešće upotrebljavaju pojmovi počitniško bivališče (prebivalište/boravište za odmor), njegova proširena inačica sekundarno počitniško bivališče (sekundarno prebivalište/boravište za odmor), počitniško stanovanje (stan za odmor), a tek nešto rjeđe termin počitniška hišica (kućica za odmor), koji se u starijoj literaturi pojavljuje pisan kurzivom, odnosno u navodnicima, dok u nešto recentnijoj literaturi dobiva legitimitet kao već prihvaćena, uvriježena sintagma. Kao i u hrvatskoj literaturi, pojam vikendica, iako se u govornom jeziku potpuno udomaćio, u znanstvenim se raspravama, vjerojatno zbog svoje kolokvijalnosti, relativno rijetko pojavljuje. I u literaturi na ostalim slavenskim jezicima (bugarskom, makedonskom, srpskom) uočljivo je da su se autori u izboru termina za objekt sekundarnoga stanovanja najčešće priklanjali pojmovima stan za odmor (i rekreaciju) te prebivalište/boravište za odmor (i rekreaciju), a da se pojam vikendica, kao i njegove izvedenice, zbog svoje kolokvijalnosti češće nastoje zaobići.

Sl. 1. Stambena jedinica za odmor i rekreaciju u namjenski izgrađenoj obiteljskoj kući (Njivice na otoku Krku) (foto: Vuk Tvrtko Opačić, 30. 3. 2007.)

Za razliku od prakse u hrvatskoj literaturi, u znanstvenoj bibliografiji na engleskom jeziku najčešće se za osnovni objekt vikendaštva upotrebljava termin second home (drugi dom). Dakle, već iz izbora temeljnoga pojma vikendaštva može se primijetiti da je u prvi plan stavljeno njegovo šire socijalno i psihološko značenje (drugi dom), a ne njegova funkcionalnost s obzirom na namjenu (odmor i rekreacija) ili pak materijalizacija same stambene jedinice (kuća, stan). Osim pojma second home, s najširim značenjem, relevantna literatura na engleskom jeziku vrlo je bogata i pojmovima koji kombiniraju fizionomska obilježja objekta sekundarnoga stanovanja, način upotrebe i njihovu namjenu. Tako se u relevantnoj literaturi na engleskom jeziku za različite vrste objekata za odmor i rekreaciju rabe se sljedeći pojmovi: second home, second residence, second dwelling, recreational home, holiday home (osobito popularan pojam u Australiji), vacation home, summer house, vacation cottage (osobito u planinskim, šumskim područjima Kanade i SAD-a), summer cottage, recreational cottage, hut, shack, cabin, mansion house, marine villas (Australija), summer villas (Australija), bach (Sjeverni otok i brdoviti dijelovi Južnog otoka Novoga Zelanda), crib (nizinski dijelovi južnog otoka Novoga Zelanda),  recreational vehicle, recreational boat, timesharing, caravan, itd.
U njemačkoj literaturi najzastupljeniji su termini: Zweitwohnung, Ferienhaus, Freizeitwohnung, Sommerhaus, koji također upućuju na to da temeljni pojam vikendaštva proizlazi ili njegova šireg socijalnog i psihološkog značenja, iz njegove osnovne namjene ili iz morfoloških obilježja samog objekta u kojem se stambena jedinica nalazi. Slično je i u francuskom (résidence secondaire, maison de vacances) i u španjolskom jeziku (residencia secundaria, vivienda secundaria).

Sl. 2. Zasebna višestambena apartmanska zgrada (Tar u okolici Poreča) (foto: Ivan Zupanc, 29. 8. 2006.)

Problem terminologije u hrvatskom jeziku
Iz navedenoga može se zaključiti da se temeljni pojam sekundarnoga rekreacijskog stanovanja u svojem određenju razlikuje u hrvatskoj znanstvenoj literaturi od svjetske. U hrvatskoj najučestaliji termin stan za odmor i rekreaciju sadržava obilježje stambenog objekta i njegovu namjenu, dok strana literatura upućuje na važnost njegova šireg značenja, tj. njegove funkcije drugoga doma. Iako je najrašireniji u svjetskoj literaturi, pojam drugi dom, a ni srodne sintagme (druga kuća/stan, sekundarna rezidencija, sekundarna kuća/stan, itd.), nije se ni u znanstvenim raspravama o problematici stanova za odmor i rekreaciju ni u govornom jeziku u Hrvatskoj ukorijenio. Razvidna je i činjenica da je hrvatski jezik nešto siromašniji pojmovima koji se vezuju s vikendaštvom od, primjerice, engleskog jezika, što je sociolingvistički dokaz velikih razlika u pogledima na filozofiju slobodnoga vremena, načine njegova iskorištavanja te na sekundarno rekreacijsko stanovanje općenito.
Postavlja se, dakle, pitanje kojim se pojmovima koristiti u geografskoj analizi sekundarnoga rekreacijskog stanovanja. Sintagma stan za odmor i rekreaciju ima prednosti, jer se njime koristi hrvatska službena statistika, ali ima i nedostataka. On na prvi pogled asocira samo na stanove, čime se isključuje kontingent kuća, dominantnih stambenih jedinica za odmor i rekreaciju u hrvatskom priobalju, vodećem receptivnom vikendaškom području u Hrvatskoj. Osim toga, kao kritike mogu se navesti i obuhvaćanje samo dijela sekundarnoga stanovanja (onoga koji se odnosi na rekreacijsku upotrebu, pri čemu se zanemaruje sve zastupljenije iznajmljivanje), nemogućnost deriviranja izvedenica (Kako jednostavno i prepoznatljivo nazvati vlasnika stana za odmor i rekreaciju? Kako „iskovati“ odgovarajući pridjev i opću imenicu koja bi „pokrila“ čitav fenomen?) te  njegova govorna neuvriježenost.

Sl. 3. Višestambena apartmanska zgrada u izdvojenoj apartmanskoj zoni (apartmansko naselje Barbariga, između Pule i Rovinja) (foto: Vuk Tvrtko Opačić, 16. 8. 2007.)

Termini poput drugog (sekundarnog) doma, druge (sekundarne) kuće, drugog (sekundarnog) stana, drugog (sekundarnog) prebivališta (rezidencije) iako u mnogočemu odgovaraju željenom sadržaju osnovnoga pojma, nisu se uvriježili u hrvatskoj znanstvenoj terminologiji iz navedene problematike niti su rašireni u govornom jeziku. Osim toga, raspravljajući o današnjem postmodernističkom, deteritorijaliziranom društvu, u kojem se sve više gubi osjećaj pripadnosti određenom mjestu te striktna odijeljenost mjesta stanovanja od mjesta rada, mnogi znanstvenici zagovaraju tezu da pojam drugog doma (second home) više ne odgovara promijenjenoj prirodi suvremenoga društva, tj. konceptu njegova stanovanja i osjećaju pripadnosti. Koncept suvremenih životnih stilova sve češće uključuje organizaciju življenja u više ravnopravnih domova, čime tradicionalni pojam drugoga doma djelomično gubi smisao. Zagovornici takve argumentacije predlažu danas možda zaista prikladnije termine, poput alternative home (drukčiji dom) ili multiple home (višestruki dom). Prilikom uporabe pojma drugi dom javlja se i problem nepostojanja, odnosno poteškoća pronalaženja, adekvatnih izvedenica (vlasnik/korisnik, pridjev, opća imenica), nezaobilaznoga dijela vokabulara u raspravama.
Iz svega navedenoga proizlazi da univerzalnoga rješenja oko terminologije povezane sa sekundarnim rekreacijskim stanovanjem ni u hrvatskom jeziku ni u znanstvenoj bibliografiji – što zbog kompleksnosti samoga fenomena, što zbog promjene nekadašnjega njegovog (uvriježenog značenja) – jednostavno nema.

Vikendica – temeljni, tvorbeno najplodniji pojam
Iako je najprecizniji termin za osnovni element sekundarnoga stanovanja nespretna sintagma stambena jedinica za odmor i rekreaciju, čini se da je u hrvatskom jeziku kolokvijalno najrašireniji pojam povezan s ovom tematikom – vikendica.
Izrazi vikend, vikendica, vikendaš/vikendašica, vikendaški pisani su fonetizirano jer ih tako bilježe svi noviji rječnici hrvatskoga jezika. Osnovna riječ vikend (engl. weekend) prošla je grafijsku adaptaciju, a pokazala se i produktivnom u hrvatskom jeziku po zakonima hrvatske tvorbe riječi (vikendica, vikendaš, vikendaški). Riječi imaju uza se oznaku „razg.“ (razgovorno), no u svim izvorima pišu se fonetizirano, bez navodnika ili kurziva, npr.: Anić, V. (1998): Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb; Rječnik hrvatskoga jezika (ur. J. Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000.; Anić, V. (2002) Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, Anić, V. (2007): Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb, Anić, V., Goldstein, I. (2007): Rječnik stranih riječi, Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb. Sukladno navedenoj argumentaciji, čini se da nema razloga da se izrazi vikend, vikendica, vikendaš/vikendašica, vikendaški pišu bilo kurzivom ili u navodnicima, jer se radi o uvriježenim hrvatskim riječima koje valja tretirati ravnopravno i u znanstvenom diskursu.
Izraz vikendica nije samo najuvrježeniji nego se iz njega jedino može proizvesti i opća imenica (vikendaštvo) i pridjev (vikendaški) i naziv za vlasnika/korisnika (vikendaš/vikendašica). Pojam vikendica, međutim, pokazuje i neka značenjska ograničenja. Naime, pod njim se prije svega razumijeva stambena jedinica za odmor i rekreaciju u obliku kuće (ili dijela kuće) koja služi za provođenje vikenda i kraćih praznika. Doduše, u govornom jeziku pojam vikendica uključuje i kuće za odmor i rekreaciju koje se rabe povremeno, dakle (i) za dužih praznika (npr. vikendica zagrebačkih vikendaša na Korčuli). Osim toga, prva asocijacija na vikendicu jest da je riječ o kući koji služi za rekreacijske potrebe njezina vlasnika/korisnika, a ne da se radi o smještajnom kapacitetu.

Sl. 4. Vikendica nastala prenamjenom nekadašnje kuće za stalno stanovanje (Baška na otoku Krku) (foto: Vuk Tvrtko Opačić, srpanj, 2001.)

Kako bi pojam vikendica što potpunije obuhvatio željeni sadržaj, treba je razlučiti na vikendicu u užem i širem smislu. Vikendica u užem smislu podrazumijevala bi stambenu jedinicu za odmor i rekreaciju u obliku kuće ili dijela kuće bez obzira na učestalost dolazaka i dužinu boravaka te bez obzira na to je li riječ o objektu za rekreaciju ili objektu za iznajmljivanje. Termin vikendica u širem smislu podrazumijevao bi sve stambene jedinice za odmor i rekreaciju/sekundarno stanovanje koje se pojavljuju u obliku kuće i u obliku stana, koje se rabe bilo vikendima i kraćim praznicima, bilo za duže boravke te koje služe bilo za odmor i rekreaciju, bilo za komercijalne svrhe. Dakle, pojam vikendica u širem smislu značenjem bi se izjednačio s izrazom stambena jedinica za odmor i rekreaciju te s ostalim inačicama istoga ili približno sličnoga značenja (objekt za odmor i rekreaciju, stan za odmor i rekreaciju, objekt sekundarnog stanovanja, objekt za povremeno stanovanje itd.).
Kao što je ranije istaknuto, riječ vikendica pokazala se vrlo produktivnom po zakonima hrvatske tvorbe riječi, pa se njezine izvedenice vikendaš/vikendaštvo/vikendaški slobodno mogu upotrebljavati kao ravnopravne riječi hrvatskoga jezika te će se pisati bez navodnika ili kurziva. Sukladno tome, pod pojmom vikendaš razumijeva se vlasnika ili korisnika vikendice u užem ili širem smislu, odnosno sudionika vikendaških kretanja.
Iz osnovne riječi vikendica izveden je i pridjev vikendaški sa značenjem „onaj koji se odnosi na vikendaše, kao sudionike vikendaških kretanja (npr. vikendaški stav) i vikendaštvo, kao cjelokupan fenomen vikendica u užem i/ili širem smislu (npr. vikendaški pejsaž)“. Sukladno sličnim primjerima (npr. pridjevi izletnički, turistički, stvaralački, poduzetnički), važno je napomenuti da se pridjev vikendaški odnosi na imenice vikendica, vikendaš, ali i na vikendaštvo. Naime, tvorbeno identičan pridjev izletnički odnosi se na izlete, izletnike, ali i na izletništvo, turistički na turiste (npr. turistički promet, turistički vodič), ali i na turizam (turistička bilanca, turistički razvoj, turistička atrakcijska osnova), stvaralački na stvaraoce i stvaralaštvo, poduzetnički na poduzetnike i poduzetništvo (Anić, 1998).

Vikendaštvo – riječ koja nedostaje, iako je nema u rječnicima
Tražeći prikladan izraz koji bi jednom riječju obuhvatio fenomen sekundarnoga rekreacijskog stanovanja kao opća imenica, došlo se do zaključka da takva izraza u rječnicima hrvatskoga jezika nema. Čini se da bi pojam vikendaštvo mogao kvalitetno nadomjestiti taj manjak, jer je već pri prvom susretu razumljiv i jasan, a istodobno prati tvorbenu tradiciju hrvatskoga jezika. Intervjuiranjem čelnika lokalnih vlasti na otoku Krku te anketiranjem vikendaša, mještana i poduzetnika u Malinskoj neposredno je „testirano“ njihovo razumijevanje pojma vikendaštvo u svakodnevnom govoru. Zanimljivo da, iako se riječ vikendaštvo ne pojavljuje u rječnicima hrvatskoga jezika, nitko od šestorice načelnika krčkih općina, kao ni gradonačelnik Grada Krka, te ni jedan od ispitanika u Malinskoj, pri spomenu pojma vikendaštvo nije reagirao s određenom rezervom ostavljajući dojam da mu je sadržaj pojma nepoznat. Štoviše, jedan od načelnika općina čak ga je prilikom intervjuiranja i samoinicijativno prvi upotrijebio. S opravdanošću uvođenja ovoga pojma, kao i jasno definiranim njegovim značenjem te tvorbenoj dosljednosti normi hrvatskoga jezika, složili su se i poznati jezikoslovci Tomislav Ladan i Nives Opačić.

http://www.geografija.hr/storage/geografija/upload/clanci/images/1495/t-40962133.jpg

S. 5. Urbanizirana zona Malinske – tipičan primjer vikendaškoga pejsaža u priobalnom dijelu Hrvatske (foto: Turistička zajednica Općine Malinska-Dubašnica, 29. 7. 2003.)

Pod pojmom vikendaštvo razumijeva se fenomen vikendica (stambenih jedinica za odmor i rekreaciju), tj. fenomen sekundarnoga stanovanja. Može označavati vikendice kao raširenu pojavu te organiziranu djelatnost/aktivnost vikendaša, odnosno ukupnost svih pojava i procesa povezanih s pojmovima vikendica, objekt za odmor i rekreaciju, drugi dom te sekundarno (povremeno) stanovanje.
Riječ vikendaštvo tvorbeno je identična nekim uvriježenim hrvatskim riječima, primjerice: izletništvo, poduzetništvo, stvaralaštvo itd. Sve nabrojene riječi označavaju opće, skupne imenice koje sadržajno pokrivaju sve sastavne dijelove temeljnih pojmova (npr. izlet/izletnik, poduzeće/poduzetnik, stvar/stvaralac), ali i odrednice cjelokupnih navedenih fenomena. Anić (1998) npr. pod pojmom izletništvo razumijeva „izlete kao raširenu pojavu i običaj ili organiziranu djelatnost izletnika“. Zanimljivo da se u kolokvijalnom govornom, ali i pisanom, jeziku riječ vikendaštvo, koliko god možda bila „egzotična“, može sresti, što upućuje na razumijevanje sadržaja toga pojma i u široj javnosti. Tako ga novinar „Novoga lista“ S. Rojnić (2003), donoseći vijest o problemima ilegalne gradnje vikendica u Premanturi, stavlja čak i u naslov, doduše u navodnicima („Carstvo u kojem caruje ‘vikendaštvo’“).
Kao i kod pojma vikendica, i kod pojma vikendaštvo valja razlučiti značenje u užem smislu (dio sekundarnoga stanovanja koji obuhvaća sve pojave i procese povezane s vikendicama u užem smislu) i u širem smislu (dio sekundarnoga stanovanja koji obuhvaća sve pojave i procese povezane s vikendicama u širem smislu, tj. svim stambenim jedinicama za odmor i rekreaciju).
Integriranjem osnovne riječi vikendica, kao i njezinih izvedenica vikendaš, vikendaštvo, vikendaški u korpus hrvatske znanstvene terminologije, stvara se kvalitetnija podloga za prevođenje i objašnjavanje terminologije iz engleskoga jezika, koja kao i u ostalim znanstvenim temama, tako i u znanstvenim istraživanjima vikendaštva prevladava u svjetskoj literaturi. Primjerice, engleski izraz second home tourism u hrvatskom prijevodu glasio bi vikendaški turizam, second home development – razvoj vikendaštva, a second home landscape – vikendaški pejsaž.
Iako ova rasprava izlazi iz domene geografije, smatram da može pridonijeti stručnoj terminologiji u problematici kojom su se upravo geografi i u Hrvatskoj i u svijetu nerijetko bavili. Ovim putem apeliram na hrvatsku geografsku javnost da terminologiju prezentiranu u ovome članku rabi u daljnjim istraživanjima, nastavi kao i u svakodnevnom govoru.

Citirana i preporučena literatura

  1. Anić, V. (1998): Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb.
  2. Anić, V. (2002) Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb.
  3. Anić, V. (2007): Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb.
  4. Anić, V., Goldstein, I. (2007): Rječnik stranih riječi, Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb.
  5. Klarić, Z. (1989): Sekundarne rezidencije u Jugoslaviji – prostorni raspored i utjecaj na okolinu, Geografski glasnik 51, 75-90.
  6. Kuća pokraj mora: povremeno stanovanje na hrvatskoj obali (ur. Rogić, I., Mišetić, A., Zimmermann, R.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva Republike Hrvatske, Zagreb, 2006.
  7. Mikačić, V. (2007): Utjecaj rezidencijalnog turizma na primorski prostor Hrvatske, Zbornik radova Četvrtog hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 321-336.
  8. Opačić, V. T. (2005): Geografski aspekt proučavanja stanova za odmor i rekreaciju – pregled stranih i domaćih istraživanja, Zbornik radova Trećeg hrvatskog geografskog kongresa (ur. Toskić, A.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 405-417.
  9. Opačić, V. T.  (2008): Vikendice na otoku Krku – prostorni raspored i strukturna obilježja vlasnika, Geoadria 13 (1), 41-80.
  10. Opačić, V. T. (2008): Ekonomsko-geografski utjecaji i posljedice vikendaštva u receptivnim vikendaškim područjima – primjer otoka Krka, Ekonomska misao i praksa 17 (2), 127-154.
  11. Opačić, V. T. (2009): Vikendaška kretanja – oblik cirkulacije ili migracije?, http://www.geografija.hr/hrvatska/vikendaska-kretanja-oblik-cirkulacije-ili-migracije, 6. 7. 2009.
  12. Opačić, V. T. (2009): Recent characteristics of the second home phenomenon in the Croatian littoral, Hrvatski geografski glasnik 71/1, 33-66.
  13. Pepeonik, Z. (1974): Vikendice na našem prostoru, Arhitektura 151, 41-44.
  14. Pepeonik, Z. (1976): Specifične turističke zone u Jugoslaviji nastale izgradnjom stanova za odmor i rekreaciju, Turizmologija 4/6-7, 67-69.
  15. Pepeonik, Z. (1977): Stanovi za odmor i rekreaciju u Jugoslaviji, Geographica Slovenica 5, 181-194.
  16. Pepeonik, Z. (1977): Suvremene prostorne promjene na otoku Hvaru nastale izgradnjom kuća ili stanova za odmor, Hvarski zbornik 5, 169-181.
  17. Pepeonik, Z. (1983): Prostorni raspored i osnovne značajke stambenih objekata za odmor i rekreaciju u SR Hrvatskoj, Geografski glasnik 45, 91-103.
  18. Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Šonje, J.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000.
  19. Rojnić, S. (2003): Carstvo u kojem caruje „vikendaštvo“, Novi list, 15. travnja 2003., god. 57, br. 17 838.