Zagreb – grad na Savi?

4. travnja 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Ovogodišnji međunarodni dan voda (22. ožujka) bio je posvećen katastrofama; povodom toga dajemo kratak osvrt na odnos našeg glavnog grada Zagreba i voda, poglavito Save – je li Zagreb grad na Savi ili uz Savu i kakve su to “traumatične” nevolje s rijekom imali zagrepčani pa da i danas zaziru od Save?.

O rijeci Savi
Sava je desni desni pritok Dunava, ukupne duljine 945,5 km (562 km u Hrvatskoj), površine poriječja 96328 km2 (23243 km2 u Hrvatskoj). S prosječnim protokom na ušću od 1670 m3/s vodom je najbogatiji dunavski pritok (po vodnom bogatstvu 8. u Europi). Izvire u Julijskim Alpama u Sloveniji; ime Sava nosi od sutoka glavnog izvorišnog kraka Save Dolinke (izvire iz vrela Nadiže na 1222 m n.m., duga 50,5 km) sa Savom Bohinjkom (31 km) nedaleko Radovljice.

Izvor Save Dolinke
Sava BohinjkaOtječe općenito na jugoistok i istok, kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju te se ulijeva u Dunav kod Beograda (67 m n.m.). Za vodnu opskrbu Save važne su obilne padaline u planinsko-brdskom gornjem dijelu poriječja (Slovenija). U gornjem dijelu toka Sava ima snježno-kišni režim, a u srednjem i donjem dijelu toka režim prelazi u kišno-sniježni, tako da proljetni i ranoljetni maksimum (kopnjenje snijega i kiša) postaje izrazitiji od kasnojesenskog (kiša), dok je ljetni minimum (velika isparavanja) izraženiji od zimskog minimuma.

Nabujala Sava kod Ljubljane (zaobilaznica)Razmjerno velik hidroenergetski potencijal koristi se samo u gornjem dijelu toka (HE u Sloveniji: Moste, Medvode, Savice, Trata), dok bi korištenje hidroenergetskog potencijala u srednjem i donjem dijelu toka S. moglo doći u obzir samo na širem području Zagreba (postoje prijedlozi za HE Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje) i izgradnjom složenih brana i kanala neposredno nakon ušća njenih velikih desnih pritoka.

Dolina Save pripada važnijim prometnim pravcima (europski koridor X). Redovita plovidba odvija se od ušća S. do ušća Kupe (583 r. km), odnosno do Siska (587 r. km), a povremeno do Rugvice (653 r. km). Neregulirano korito i plićaci otežavaju plovidbu, posebno za niskog vodostaja. Prevozi se šljunak, pijesak, građ. materijal, kruta goriva, nafta i naftni derivati.

Sava nizvodno od ZagrebaDuž Save izgrađen je sustav nasipa koji štiti velike gradove i poljoprivredno zemljište od poplava. Višak vode ispušta se u retencije Lonjskog (587000 m3) i Mokrog (545000 m3) polja te Kupčini (222000 m3). Izgrađeni su i odušni kanali: Sava–Odra (52 km) između Zagreba i Siska, Lonja–Strug (105 km) od Prevalake do Pivare nizvodno od Stare Gradiške i Kupa–Kupa (22 km) između Mahičnog i Donje Kupčine. Poplavama je izloženo oko 800000 ha poljoprivrednih površina.

Sava se ubraja u naše najonečišćenije rijeke; najvećim je dijelom na prijelazu II. u III., odnosno u III. kategoriji (moguće natapanje i opskrba određene industrije), a ponegdje (nizvodno od Zagreba i Siska) i u IV. kategoriji (moguća plovidba i hidroenergetsko korištenje). Stanje se popravlja smanjenjem idustrijskog onečišćenja (posebno nakon zatvaranja nekih pogona u Sloveniji i Hrvatskoj) i izgradnjom uređaja za pročišćavanje voda (Samobor, V. Gorica, Kutina i dr.).

Sava u području Zagreba
Sava je glavna sabirnica voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Hrvatsku ulazi nepuni kilometar prije ušća Sutle uz srednji protok od oko 300 m3/s (Čatež 290 m3/s, Podsused 314 m3/s) Od ušća Sutle (720 r. km), dolina Save se širi, a posebno nakon podsusedske uzine između Medvednice i Samoborskog gorja. Ovdje je Sava u postpleistocenu nanijela debele naslage šljunka, danas iznimno važnih u vodoopskrbi Zagreba i okolnih naselja. Sava otječe po lepezi tih nanosa većim padom do Rugvice, gdje je izražen lom uzdužnog profila dna čiji pad nakon Rugvice iznosi samo 0,04 m/km (do Rugvice pad 3,6 m/km). Stoga se, osim ušća Sutle, ponekad Rugvica uzima kao točka odakle Sava postaje ravničarska rijeka, a Rugvica se u planovima razmatrala kao najpovoljnija lokacija mogućeg zagrebačkog pristaništa (o (ne)opravdanosti kojeg možete pročitati u članku M. Ilića: Riječna luka u Zagrebu, Geografski glasnik HGD, Zagreb, 1993.).

Sava u Zagrebu (foto M. Ilić)Zagreb se nalazi na 700. riječnom kilometru (površina sljevnog područja Save u Zagrebu 12710 km2). Prosječni protok Save u Zagrebu ranije je iznosio oko 330 m3/s, no postoji trend smanjenja u drugoj pol. 20. st. (u razdoblju 1981.-1995. prosječni godišnji protok iznosi 268 m3/s). Znatna su kolebanja posebno izrazita u prošlosti, prije izgradnje sustava obrane od visokih voda. Kolebanja su bila tolika da se može kazati da je Sava u prirodnom stanju imala obilježja bujičastog toka. Široka, čestim poplavama izložena naplavna ravan Save predstavljala je znatne poteškoće u naseljavanju.

Zagreb se smješta podalje od Save
Srednjovjekovna naseljenost u užem zagrebačkom području vezana je uz ocjedite terase i pobrđa. Tako su i Gradec i Kaptol kao jezgre budućeg Zagreba nastale na završnim dijelovima rebara medvedničkog prigorja, nadvisujući se nad dolinom Save. Utvrda Susedgrad nastala je na koti koja nadgleda medvedničko-samoborskogorsku uzinu. Medvedgrad se smjestio visoko na obronku Medvednice. I druga manja starija seoska naselja koja su danas dio Zagreba nastala su na prigorju Medvednice, na ocjeditu rubu, u sigurnosti od Savskih poplava. Stoga nije čudo da je širenjem grada u sigurnijem podgrađu, posebno u 18. st. glavna povezna ulica – Ilica postala i dugo ostala glavna okosnica Zagreba.

Međutim, građani ipak nisu sigurni od poplava. Nevolje donose brojni bujični potoci koji se s Medvednice, između pojedinih rebara prigorja (npr. Medveščak između Gradeca i Kaptola), naglo spuštaju u dolinu Save. Ti su potoci danas uglavnom kanalizirani u podzemlju grada, a u pojedinim povirjima su izgrađene regulacijske retencije. Bujične poplave gorskih potoka Medvednice u prošlosti su pak nanosile goleme štete. Među najranije zabilježenima je recimo ona iz 1651., kada je potok Medveščak odnio 52 života. Zabilježeno je mnogo kasnijih katastrofalnih bujičnih poplava (1656., 1751., 1770, 1845., 1850., 1859., 1864., 1880., 1895., 1898., 1929., 1936.), a zadnja veća poplava bujičnih potoka Medvednice u Zagrebu 1989. godine pokazuje da, unatoč mnogobrojnim zahvatima znantno smanjenoj vjerojatnosti, takav događaj nije nemoguć i u suvremeno doba. Jasno da je grad, iako daleko od rijeke Save, izložen povremenim poplavama Save, a do 19. st. ne razmišlja se o ozbiljnijem “osvajanju” naplavne ravni. Od prve zabilježene poplave 1469. koju je prouzročila Sava, Zagreb je bio izložen nizu savskih poplava od kojih su veće bile 1716., 1750., 1876., 1895. (dvije), 1922., 1923., 1925., 1926., 1930. i 1933. godine. U poslijeratno doba pamti se katastrofalna poplava 26. listopada 1964. godine, no Sava je “navaljivala” i 1965., 1966., 1979, 1980., 1982. i 1990. godine (kada je poplavila područje nizvodno od Zagreba.).

Visok vodostaj Save u Zagrebu u ožujku 2004. (foto M. Ilić)
Kad i kako se Zagreb širi u naplavnu ravan?
Prvo ozbiljno širenje grada u savsku naplavnu ravan omogućio je tek nasip željezničke pruge (posebno dovršenje posavskog pravca, s Glavnim kolodvorom, 1892.), koji je područje sjeverno od pruge zaštitio od poplava. Od visokih podzemnih voda u to doba planski nastali blokovski Donji grad zaštićen je nasipavanjem zemljišta. Starija, niža razina može se još vidjeti u pojedinim unutrašnjim dvorištima blokova, kao i u području Lenucijeve zelene potkove (npr. Zrinjevac, Botanički vrt).

Zronjevac - vidi se da su zgrade i ulice izgrađene na nasipanom zemljištuPlansko širenje grada južno od Save počinje tek polovicom 1950-ih, a za vezu s Novim Zagrebom grade se cestovni mostovi preko Save: Most slobode 1959., Most mladosti 1973. (po kojem tramvaj prelazi Savu 1979.) i Jadranski most 1981. Nakon katastrofalne poplave Save 1964., kada je poplavljeno 60-ak km2 užeg gradskog područja, pristupa se uređenju novih nasipa; nasipi i odvodni kanal Sava–Odra (kapacitet 1000 m3/s, preko preljeva prima vode više od 350 cm, što odgovara protoku od 1900 m3/s) dovršeni su tek 1971. U Zagrebu se nakon toga proglašava redovna obrana od poplava pri vodostaju 350, a izvanredne mjere obrane pri vodostaju 500 (kota nula 112,26 m n.m.).

Poplava
Vodoopskrba i odvodnja Zagreba
Vodne rezerve u prisavskoj ravni zarana su značajne u vodoopskrbi grada. Gradski vodovod, osnovan 1878., opskrbljuje se i iz zdenaca tj. crpilišta u užem gradskom području. Ta su crpilišta zatvorena tijekom druge polovice 20. st., kako se grad širio i onečišćenje povećavalo. I danas su najvažnija crpilišta vezana za savske vodonosnike. Današnji vodoopskrbni sustav grada Zagreba pokriva područje od oko 800 km2 i opskrbljuje vodom oko 860000 stanovnika. Opskrba vodom obavlja se iz osam vodocrpilišta: Mala Mlaka, Petruševac, Sašnjak, Strmec, Zapruđe, Stara Loza, Bregana i Velika Gorica. Kapacitet ovih crpilišta je 5250 l/s, a mogu podmiriti maksimalnu potrošnju od 430 tisuća prostornih metara dnevno. Gradska kanalizacija sustavno se gradi od 1880. Danas se odvodi oko 75 % otpadne vode, godišnje gotovo 100 milijuna m3 (nešto više od polovice industrijske, ostalo kućanske otpadne vode), od čega oko 60 % s lijevog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Hrušćice), a 40% s južnog dijela grada, desnog zaobalja (gl. ispust u Savu kod Jakuševca). Planira se izgradnja velikog pogona za pročićavanje zagrebačkih otpadnih voda kod Ivanja Reke.

Zagreb – grad na Savi?
Može se reći da Zagreb od svojih početaka nije grad na Savi. Od nje se ogradio i Savu nije uključio u svoje tkivo ni do današnjih dana. Ipak, još od početka 20. st. zagrepčani se kupaju na Savi. Čuveno gradsko kupalište Babinjak uređeno 1926. (premještanjem starog kupališta) konačno je stradalo u poplavi 1964. i nije obnavljano, čemu je pridonijelo i sve veće onečišćenje. Unatoč tome i danas izvan gradskog područja postoje neuređena savska kupališta (npr. Rugvica). U doba pojačane gradnje Zagreba, posebno nakon II. svj. rata intenzivno se kopao savski šljunak, pa su nastale brojne šljunčare, zagrebački rečeno šoderice (ili grabe), pojedine popularne za rekreaciju, ribolov i kupanje. Među njima se isticao Bundek, nastao 1960. iskopom šljunka za gradnju Mosta slobode, zapušten od 1980-ih. Od Univerzijade 1987. zagrepčani su se približili Savi uređenjem prisavskog jezera Jaruna s veslačkom stazom. Na Jarunu je živ dnevni i noćni život. Određenu razonodu uz Savu pružaju park Prisavlje (Boćarski dom, veliko dječje igralište), pojedini barovi u Veslačkoj ulici, kulturni centar Močvara. Po savskom nasipu uobičajene su šetnje i trčanje.

JarunBudućnost Save u Zagrebu veže se uz uključivanje Save u urbano tkivo, najvjerojatnije uređenjem savskog ekološkog parka koje uzima u obzir ekološku vrijednost Save (i savskog vodonosnika) i uvažava Savu kao pojas koji veže stari i novi dio Zagreba. O pitanju uređenja prisavlja u Zagrebu mnogo se raspravljalo nakon natječaja koje je objavilo gradsko poglavarstvo 2001. godine., a najjaktivniji u raspravama bili su arhitekti.