Što je povijest okoliša?

5. srpnja 2011. |

Što je povijest okoliša?
J. Donald Hughes, Disput, Zagreb, 2011., 198 str.

Knjiga Što je povijest okoliša? hrvatski je prijevod engleskog izvornika What is Environmental History? autora J. Donalda Hughesa. Urednica hrvatskog izdanja jest Borna Fürst-Bjeliš, redovita profesorica na Geografskom odsjeku, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.

Odgovor na pitanje iz naslova glasi da je to vrsta povijesti koja teži razumijevanju života, rada i mišljenja ljudskih bića u odnosu na ostalu prirodu kroz promjene koje donosi vrijeme. Međutim, iako se ova sažeta definicija pojavljuje već na početku prvog poglavlja, cijela je knjiga pokušaj da se što jasnije odredi i širem čitateljstvu približi ovo relativno novo područje istraživanja.

Knjiga je koncipirana u sedam poglavlja u kojima se detaljno raspravlja o razvoju povijesti okoliša kao znanstvenog područja, temama i pitanjima koja okupiraju autore. Posebnu vrijednost knjige čini to što na jednom mjestu donosi pregled velikog broja dosadašnjih istraživanja na temu.
Prvo poglavlje Definiranje povijesti okoliša, kao što sam naslov sugerira, bavi se  definiranjem područja, ali i ključnim pitanjima kojima se povjesničari okoliša bave. Njihov odabir tema može se podijeliti u tri vrlo široke kategorije: (1) utjecaj okolišnih faktora na ljudsku povijest; (2) promjene okoliša uzorkovane ljudskim djelovanjem i mnogi načini kako se one odražavaju na tijek promjene u ljudskim društvima; (3) povijest ljudskog mišljenja o okolišu i načini kako obrasci ljudskih stavova motiviraju djelovanje koje utječe na okoliš. Za svaku od tema, autor navodi neke od najznačajnijih studija. Nadalje, u poglavlju se razmatra pozicija povijesti okoliša među znanstvenim disciplinama, odnosno njen odnos prema društvenim, humanističkim i prirodnim znanostima. Sama povijest okoliša toliko je interdisciplinarna da pisanje o ovoj problematici nije rezervirano isključivo za povjesničare, već su važan doprinos razvoju dali i znanstvenici iz drugih disciplina, pogotovo geografi, filozofi, antropolozi i biolozi. S obzirom da spektar tema povijesti okoliša toliko često prelazi uobičajene granice između struka, nije uvijek jednostavno povući jasnu liniju razdvajanja među pojedinim znanstvenim područjima. Tako je primjerice, vrlo teško odrediti granicu između historijske geografije i povijesti okoliša.

Iako je povijest okoliša jedno od najnovijih znanstvenih područja (kao disciplina započela je krajem 20. stoljeća) pitanja koja postavljaju istraživači zapravo su vrlo stara te su zaokupljala mislioce još od antike. U poglavlju Preteče povijesti okoliša autor spominje neke od najvažnijih mislioca, od starih naroda do modernih vremena. Herodot je prvi grčki povjesničar koji je zabilježio niz značajnih promjena u prirodnom okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem i izvijestio o njihovim negativnim posljedicama. Platon je također bio svjestan mnogih problema povezanih s okolišem te je savjete o njima uvrstio u svoja razmatranja o idealnim državama u Državi i u Zakonima. Dalje autor navodi kineskog filozofa Mencija (koji je opisao deforestaciju u svojoj zemlji), islamskog filozofa Ibn Khalduna (koji se u svojim djelima bavio i utjecajem okoliša na ljudsku povijest) pa do srednjovjekovnih pisaca te znanstvenika ranog 20. stoljeća poput pripadnika francuske škole Anala (Lucien Febvre, Fernand Braudel, Marc Bloch i dr.).
Treće poglavlje posvećeno je nastanku i razvoju povijesti okoliša u SAD-u, gdje je ono prvi put ustrojeno kao zasebna subdisciplina povijesti. Od 1960-tih povijest okoliša narasla je od male skupine znanstvenika raspršenih diljem akademskog svijeta do zajednice od više tisuća pripadnika, organizirane u nekoliko udruženja te do brzo rastućeg korpusa tekstova sabranih u knjige ili članke. Iako je kao akademska disciplina povijest okoliša najprije stasala u SAD-u i u drugim dijelovima svijeta stvaraju mnogi uvaženi znanstvenici. Četvrto poglavlje donosi upravo pregled radova napisanih u glavnim regijama izvan SAD-a, odnosno iz Kanade, Europe, Sredozemlja, Indije, Južne Azije i Jugoistočne Azije, Istočne Azije, Australazije i pacifičkih otoka, Afrike i Latinske Amerike.
Činjenica da ljudsko djelovanje danas nadilazi pojedine ekosustave te se najčešće proteže kroz čitavu biosferu transcendirajući državne granice, potaknula je potrebu za proučavanjem povijesti okoliša na planetarnoj razini. Svjetska je povijest okoliša najobuhvatniji pristup ovoj tematici koji potencijalno može izbrisati većinu granica i ponuditi korisne međunarodne usporedbe. Pisati globalnu povijest okoliša predstavlja veliki izazov jer nije jednostavno napraviti sintezu i ponuditi odgovore koji su opće primjenjivi. Međutim, Hughes u petom poglavlju predstavlja znanstvenike koji su se unatoč tome okušali u pisanju ovako opsežnih radova (poput Jared Diamonda, Ian Simmonsa, Clive Pontinga i dr.).
Koji su sljedeći koraci povijesti okoliša? Autor raspravlja o nekoliko tema za koje smatra da će biti među najvažnijima za okoliš i environmentalizam u predstojećim desetljećima. Posebno ističe porast stanovništva, sve manju kontrolu lokalnih zajednica nad vlastitim okolišima, povijest energije i energetskih resursa te gubitak bioraznolikosti.
Posljednje poglavlje sastoji se od sugestija za proučavanje i istraživanje povijesti okoliša te za pisanje o njoj. Kako autor navodi, namijenjeno je svima onima koji su zainteresirani za predmet, ali im je on još relativno nepoznat.
Pogovor knjizi napisali su Borna Fürst-Bjeliš, Marin Cvitanović i Hrvoje Petrić u kojem upoznaju čitateljstvo s razvojem i suvremenim stanjem povijesti okoliša u Hrvatskoj. Autori pogovora slažu se da je danas povijest okoliša i kod nas vrlo dinamično interdisciplinarno znanstvenoistraživačko područje, a među disciplinama nositeljicama istraživanja svakako se ističu geografija i povijest. Devedesetih godina 20. stoljeća pokrenuti su znanstveni projekti na temu, a jačanje mreže istraživača i stvaranje korpusa radova doveli su i do institucionaliziranja povijesti okoliša početkom 21. stoljeća. Na Geografskom odsjeku, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Odsjeku za povijest, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvi je puta u Hrvatskoj pokrenuta nastava povijesti okoliša. Nadalje, autori donose pregled časopisa usmjerenih na ovu problematiku, popis knjiga prevedenih na hrvatski jezik te podatke o znanstvenoj produkciji. Važan doprinos knjizi čini iscrpna bibliografija radova domaćih znanstvenika, koju su autori pogovora prikupili i tematski koncipirali.

Knjiga predstavlja jedan od ključnih naslova iz područja povijesti okoliša koji je objavljen na hrvatskom jeziku te čini vrijedan doprinos spoznaji i razumijevanju ove tematike. Primarno je namijenjena osiguravanju temeljne literature za visokoškolsku nastavu iz kolegija Povijest okoliša, Ekohistorija i Historijska geografija, no zbog svoje sveobuhvatnosti i informativnosti zasigurno se može preporučiti svima koji su zainteresirani za upoznavanje s ovim mladim i vrlo dinamičnim znanstvenim područjem.