Wladimir Kaminer: Berlinske ulice

17. prosinca 2004. |

Wladimir Kaminer: Berlinske ulice, Fraktura, Zaprešić, 2003., 166. str.

“Dvadeset i prvo stoljeće upravo je na rasprodaji. Kako bi svatko mogao komadić ponijeti kući sa sobom, u Berlinu se posvuda grade novi trgovački centri. Tamo se građani uče potrošačkoj zabavi budućnosti.  Te nove robne kuće vjesnici su nadolazećeg raja. Sa sve većim zabavnim programima, restoranima iznenađenja, kozmetičkim studijima, dječjim igraonicama i bazenima, jednom riječju: sve za svakoga i usto jedna besplatna sitnica svakome.”

Nisam mislio da ću u rubrici Ne(Preporučamo) predstaviti književno djelo na koje bi na top listama naišli u kategoriji “beletristika”. Pa ima toliko web stranica na kojima svak od nas može pisati o svojim omiljenim i manje omiljenim romanima i kratkim pričama. Ovo je Geografija.hr, zna se (?) što se tu piše i čita. Ali, novinarka Bisera Lušić u svom me članku “Berlin u raljama petokrake”  (Globus, br.731 od 10.12.2004.) podsjetila na Wladimira Kaminera, Moskovljana koji je sreću potražio jugozapadnije i toplije od rodnog grada. Kaminer je usputno spomenut u članku koji govori o tome “kako je pop kultura ruskog i jugoslavenskog socijalizma oživjela noćnu scenu glavnog njemačkog grada”. Kaminer je osjetio nostalgičarsku notu svojih “nekadašnjih” sugrađana i pokrenuo “Russendisko”. Ubrzo je ovaj ruski show počeo privlačiti i ostale građane Njemačke, a krenuo je i na turneju izvan državnih granica. Ipak, Kaminer je poznatiji kao pisac. Njegovu zbirku kratkih humorističkih priča “Berlinske ulice” pročitao sam prije više mjeseci.

I sada dolazimo na to zašto umjesto da blogam negdje za svoj račun uzimam ovom knjigom prostor na Geografiji.hr. Zato što su događaji o kojima piše Kaminer fiksno (mikro)geografski određeni (radi se o Schönhausenskoj aleji u Berlinu), a čitajući o njima ne samo da se nasmijemo nego postajemo svjesni kako nam se dešavaju vrlo slične stvari. A te, svakodnevne sitnice o kojima piše Kaminer, poput odlaska u kupovinu, čekanju podzemne (ili tramvaja), slušanju vijesti uz doručak i tulumu navečer otkrivaju pažljivom čitatelju zamršenu mrežu novih socijalnih, ekonomskih i političkih odnosa koji nastaju u tranzicijskim državama. Ali ne govori se tu samo o ekonomskoj globalizaciji i njenim manifestima u obliku McDonaldsa i T-Coma, već i o puno suptilnijim, “ljudskijim” i često zaboravljenim aspektima internacionalizacije društva. I baš zato ove kratke priče izvrsno mogu dopuniti često statistikama i činjenicama prepune sveučilišne udžbenike ekonomske i socijalne geografije. Knjiga je objavljena 2001. i prava je šteta što je prevedena i na hrvatskom objavljena tek 2003. Naime, poput kakve kristalne kugle “Berlinske ulice” ocrtavaju nam možda i konture nekih naših “Gradskih ulica”. Ako ne vjerujete, posjetite berlinske prodavaonice “Sve jeftino” ili “Senzacionalne škrinjice – Cijeli svijet za 99 pfeninga”. Ako ne uspijete do Berlina posjetite bilo koju našu “Sve za 12 kuna”. To je skoro isto.