Geografija i izbori

Glasali ste? Jeste li se pritom zapitali ima li geografija kakve veze s izborima? Mladen Klemenčić, ugledni politički geograf, glavni urednik časopisa Hrvatska revija, otkriva nam “tajne” veze geografije i izbora.

G. Klemenčić, kakve su veze između geografija i izbora?

Za početak bih rekao da su veze višestruke. Izbori su oblik političkog odlučivanja u kojem sudjeluje velik dio neke populacije, a zbivaju se na cjelokupnom nacionalnom teritoriju. Riječ je, dakle, o pojavi u kojoj stanovništvo iskazuje svoje mišljenje o svim politički relevantnim temama kao i o pojavi koja u najvećem broju slučajeva ima naglašenu prostornu dimenziju. Zbog toga nije nikakvo iznenađenje da su izbori tradicionalna tema zanimanja političke geografije, a političkogeografska specijalistička disciplina koja se izborima bavi, naziva se izbornom ili elektoralnom geografijom.

Što proučava izborna ili elektoralna geografija?

Zapravo, najkraći odgovor bio bi da ona proučava veze između geografije i izbora, no to je “vraćanje loptice” koju ste vi uputili meni u prvom pitanju. Malo drukčiji odgovor mogao bi glasiti da izborna geografija proučava prostorne aspekte organizacije, provedbe i rezultata izbora. Ta definicija ukazuje da su izbori višestruko zanimljivi. Izborna geografija zanima se i za izborni sustav i za izborne jedinice, ona koristi geografsko poznavanje demografskih obilježja stanovništva s obzirom na izbor političkih stranaka ili kandidata i naposljetku nastoji uočiti stanovite zakonitosti s obzirom na regionalne razlike u davanju prednosti određenim političkim strujama. Izborna geografija, dakle, promatra izbore od samog početka, preko provedbe sve do postizborne slika koja nastaje na temeljem glasovanja.

Sl. 1. Prof. dr. sc. Mladen Klemenčić

Kako geografi, u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjeluju u stvaranju izbornog sustava i znanstvenoj analizi rezultata izbora?

U tome nema pravila, kao što nema pravila ni o njihovu sudjelovanju u nekim drugim sličnim društvenim događajima i aktivnostima. Poznato mi je da u nekim zemljama geografi aktivno sudjeluju u, primjerice, određivanju izbornih zakona te da su vrlo aktivni u analizi rezultata izbora. No njihovo sudjelovanje ovisi o ugledu kojeg inače uživaju i u drugim sličnim aktivnostima “prostornog inženjeringa”. Budući da su geografi dobri poznavatelji vrlo različitih aspekata društvene zbilje, sasvim je logično da sudjeluju i u provedbi izbora. Koliko je meni poznato i u Hrvatskoj su u početku 1990-ih stanovita udjela u pripremi izbora imali i geografi, no u to vrijeme naša je struka, barem se meni tako čini,  bila utjecajnija nego danas. Naši su kolege bili savjetnici u Uredu predsjednika ili pak suradnici pojedinih ministarstva i vladinih ureda. Mislim da je trenutačna nazočnost geografa u državnim strukturama manja pa ih se manje i pita. Osim toga, geografi svoje mišljenje ne posreduju niti kroz stručnu periodiku pa zaista ne vidim razloga da ih netko pita za mišljenje u vezi s izborima.

Jedno od područja interesa elektoralne geografije je i prostorna organizacija izbora, odnosno definiranje izbornih jedinica? Tko i kako određuje izborne jedinice?

Izborni zakon u razvijenim demokracijama nije nešto što se često mijenja, stoga oko izbornih jedinica nema mnogo polemike jer su one zapravo plod dugotrajne demokratske prakse. Kod nas, formalno, izborne jedinice određuje ministarstvo zaduženo za provedbu izbora, a to je Ministarstvo uprave i pravosuđa. No, ne budimo pritom naivni. Jasno je da se odluka donosi u uskom krugu kojeg najčešće nazivamo najužim državnim ili političkim vrhom. U proteklih nekoliko godina takve odluke donosila je koordinacija vladajuće koalicije, a prije toga predsjednik Republike sa svojim konzultativnim tijelom, kojeg pamtimo pod kraticom VONS.

http://www.geografija.hr/storage/geografija/upload/galerija/images/external/novosti/izbori%20karikatura.jpg
Sl. 2. Karikatura izbora

Zašto su izborne jedinice važne za rezultate izbora? Mogu li odlučiti o ishodu izbora?

One zaista mogu biti važne za ishod izbora, no ne bih rekao da su kod nas trenutačno odlučujuće. U izborima provedenim u prvoj polovici 1990-ih godina one su bile važnije nego danas. U situaciji kada se glasuje za državnu listu, izborne jedinice postaju manje važne. One su u načelu važnije kada se bira jedan ili dva zastupnika u izbornoj jedinici jer tada svaki glas koji nije bio za izabranog kandidata zapravo ostaje nerealiziran.  Zloporaba pri određivanju izbornih jedinica nije naš nego američki izum. Zato se i naziva gerimander prema američkom političaru Gerryju koji je prvi upotrijebio određena saznanja o biračkom tijelu te izborne jedinice prilagodio u korist vlastitog boljeg rezultata. Postoje dva osnovna postupka. Jedno je da se dio populacije koji favorizira određenu političku opciju sabije unutar jedne izborne jedinice. U toj jedinici ta će opcija postići određeni rezultat, ali ništa izvan nje. Drugo je da se “neprijateljski” dio populacije razbije na veći broj jedinica pri čemu će u svim ili u većini jedinica biti u manjini i neće postići nikakav rezultat na izborima.

Pratili ste i kao znanstvenik i kao komentator dosadašnje izbore u Hrvatskoj. Možete li nam ukratko komentirati promjenu granica i broja izbornih jedinica od 1990-ih naovamo? Kako je definiranje izbornih jedinica povezano s odnosima moći političkih stranaka?

Pratio sam i komentirao prvih nekoliko izbornih ciklusa. Sada radim druge stvari i više ne pratim izbore na isti način. No, neka ću zapažanja rado reći. Ne samo izborne jedinice nego i izborni zakon u cjelini u nas je nestabilan. Od 1990. do 2000. svaki smo puta imali novi izborni zakon. Sada 2003. po prvi puta glasujemo po drugi puta na temelju nepromijenjenog izbornog zakona. Naš problem je, međutim, u činjenici da zbog nedostatka demokratske tradicije mi ne znamo je li postojeći zaista i najbolji izborni zakon za naše potrebe. U razdoblju 1990.-2000. isprobali smo vrlo različite izborne sustave. U višestranačje krenuli smo primjenjujući tzv. francuski model biranja jednog kandidata u izbornoj jedinici preko dva izborna kruga. Potom smo prešli na kombinaciju državnih lista i biranja po jednog zastupnika na temelju jednostavne većine glasova. Kredibilitet hrvatske demokracije znatno su narušile i česte promjene stranačke pripadnosti u međuizbornom razdoblju. Često se događalo da biračko tijelo pokloni povjerenje kandidatu jedne političke stranke, a on nakon izbora promjeni stranačku pripadnost ili pak njih nekoliko osnuju novu stranku koja momentalno biva parlamentarnom, iako nije to zaslužila na izborima.

Na kojem principu su definirane današnje izborne jedinice? Postoji li kakva osobitost današnjih izbornih jedinica u odnosu na prijašnje?

Ponovit ću tezu da današnje izborne jedinice nisu presudno važne. One su velike i obuhvaćaju podjednak broj stanovnika što je i bio glavni kriterij za njihovo određivanje. One su zapravo samo pomoćno sredstvo za provedbu glasovanja za izborne liste. U takvim jedinicama vrlo je niska razina identifikacije glasača s izabranim zastupnikom i obrnuto. Pobjedničke stranke ionako će one na istaknutijim pozicijama ubrzo povući iz Sabora i postaviti ih u izvršnu vlast. Na njihovo mjesto doći će drugi, a to nisu oni o kojima su glasači razmišljali kada su popunjavali svoje listiće. Zbog svega toga mislim da se u Hrvatskoj tek treba dogovoriti oko trajnijeg izbornog zakona koji bi nam odgovarao barem tri, četiri ili pet puta uzastopce bez promjene. U traženju optimalnog modela mogu i trebaju sudjelovati i geografi. Na njima tj. na nama je da se u tome dokažemo.

G. Klemenčić, zahvaljujemo Vam na razgovoru.

Pripremio: Aleksandar Lukić