Intervju s istaknutim slovenskim geografom, dr. sc. Milanom Oroženom Adamičem, slovenskim veleposlanikom u Hrvatskoj

Poštovani gospodine Orožen Adamiču, ovim putem želimo Vam čestitati na Vašem stupanju na časnu dužnost veleposlanika Republike Slovenije u Hrvatskoj. Iznimno nam je drago da je jedan geograf dobio priliku na tako visokoj dužnosti predstavljati svoju zemlju, što nama hrvatskim geografima budi nadu da će i kod nas geografiji biti bolje prepoznata i pozicionirana u hrvatskom društvu.

Možete li nam nešto reći o sebi i svojoj geografskoj i diplomatskoj karijeri?

Budući da je ovaj intervju namijenjen čitalačkoj publici web stranice geografskog sadržaja, prvo bih rekao nešto o sebi i svojoj geografskoj karijeri. Naime, moja sadašnja diplomatska dužnost nije plod dugogodišnje diplomatske karijere na nižim dužnostima, nego mi je dosadašnji rad u geografiji prvenstveno na Geografskom institutu Antona Melika, kao dijelu Znanstvenoistraživačkog centra Slovenske Akademije Znanosti i Umjetnosti omogućio obavljanje časne dužnosti veleposlanika Republike Slovenije u Hrvatskoj. Moja geografska karijera započela je nakon što sam 1971. diplomirao geografiju i biologiju na Sveučilištu u Ljubljani. Potom sam se zaposlio na Urbanističkom institutu u Ljubljani, a od 1974. radim na Geografskom institutu SAZU-a (danas Geografski institut Antona Melika). Moje daljnje znanstveno usavršavanje nastavljeno je obranom magistarskog rada (1979.) te doktorske disertacije Ogroženost Slovenske zemlje po naravnih nesrečah (Ugroženost Slovenije od prirodnih nepogoda) na Geografskom odsjeku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.

Znanstveno sam se usavršavao i u inozemstvu kroz nekoliko studijskih boravaka na sveučilištima u SAD-u (Illinois, Iowa i Colorado). Osim rada na Institutu, predajem i na novoosnovanom Sveučilištu u Kopru. U znanstvenom radu prvenstveno se bavim geografskim aspektom prirodnih nepogoda, digitalnom kartografijom te problematikom geografskog nazivlja. Budući da sam uredio više kartografskih izdanja digitalna kartografija predstavlja mi važnu odrednicu i u praktičnom geografskom radu. Diplomatska karijera znatno mi je siromašnija od geografske. Naime, prije prihvaćanja dužnosti slovenskog veleposlanika u Hrvatskoj, što mi je prvo veleposlaničko iskustvo, obavljao sam neke poslove za Vladu Republike Slovenije pri UN.

Djelomično smo upoznati s Vašim radom na Geografskom institutu Antona Melika, osobito u izradi atlasa. Možete li nam ukratko predstaviti izdanje Nacionalnog Atlasa Slovenije?

Nacionalni atlas Slovenije ustvari je zbirka tematskih geografskih karata te se po tome razlikuje od «klasičnih» atlasa koji objedinjuju opće geografske karte.

Na tematskim kartama prikazani su različiti fizičko-geografski i društveno-geografski sadržaji za prostor Slovenije. Koncepcija atlasa je klasična što podrazumijeva slijed karata od fizičko-geografskih (reljef, klima, hidrografija…), preko društveno-geografskih (stanovništva, naselja, gospodarstvo) do tzv. kompilacijskih karata na kojima je prikazana društvena valorizacija prirodne osnove.

Projekt Nacionalnog atlasa Slovenije započet je još 1960-ih, ali zbog tehničkih ograničenja nije ga bilo moguće završiti. Tek poslije osamostaljenja Slovenije, paralelno s razvojem dostupne digitalne kartografske tehnologije, projekt je nastavljen pa je 1998. objavljen «Geografski atlas Slovenije» na slovenskom jeziku, a 2001. izdan je kao «Nacionalni atlas Slovenije» na slovenskom i engleskom jeziku.

Jeste li kao geograf zadovoljni ulogom geografije u slovenskom društvu, znanosti i obrazovnom sustavu? Je li se pristupanje EU odrazilo na položaj geografije u Sloveniji i kako?

Načelno sam zadovoljan, premda postoje i određeni problemi proizašli iz usklađivanja nastavnih programa na svim obrazovnim razinama sa standardima Europske unije. Budući da je i Hrvatska potpisnica Bolonjske deklaracije, sigurno su Vam poznati prednosti i problemi koji iz toga proizlaze. Bolonjska deklaracija, kad u potpunosti zaživi, omogućit će još intenzivniju suradnju u akademskoj zajednici koja podrazumijeva širu razmjenu studenata i profesora, kao i veću mogućnost stipendiranja mladih istraživača (studenata poslijediplomskih i postdoktorskih studija) širom Europe. Time se ostvaruje toliko potreban transfer znanja koji pridonosi većoj internacionalizaciji nastavnog i istraživačkog rada.

Međutim «Bologna» pokazuje i neke nepovoljnosti kada je riječ o položaju i ulozi geografije u školskim sustavima malih zemalja. Proces rasterećenja nastavnih programa u osnovnim i srednjim školama prisutan je u mnogim europskim zemljama pa se time nažalost često smanjuje satnica geografije, kao jednog općeg nastavnog predmeta. Možda je u velikim zemljama, npr. Njemačkoj, to i opravdano jer su jače orijentirani na sebe kao kontinentalnu političku i gospodarsku silu. Ali s druge strane male zemlje, kakve su Hrvatska i Slovenija moraju bolje poznavati geografske činjenice o sebi i o drugim zemljama kako bi bolje prepoznali svoj politički, gospodarski i kulturni položaj unutar ujedinjene Europe. Dakle, prilikom izrade unificiranih nastavnih programa u Europskoj uniji trebalo bi se s jedne strane poštivati načelo jednoobraznosti koje omogućuje komparaciju nastavnih programa i ekvivalentnost stečenih titula, a s druge prepoznati i specifičnosti malih naroda čija je potreba za geografskim znanjima, prema mojem mišljenju, veća. Iako je navedena dva načela teško pomiriti, nadam se pozitivnom ishodu za daljnji razvoj geografije u malim državama.

Slovenija je od 2004. članica EU, a Hrvatska je još uvijek u fazi pristupnih pregovora o punopravnom članstvu. Koje su, po Vašem mišljenju, najveće prednosti, a koji  nedostaci iz slovenskog iskustva dosadašnjeg članstva u Uniji?

Iako su prije ulaska Slovenije u Europsku uniju postojale određene bojazni – npr. strah od smanjenja nacionalnog suvereniteta, strah od dolaska prevelikog broja stranih radnika, strah od kupnje nekretnina i zemljišta – one se nisu obistinile, tako da mogu konstatirati da je Slovenija ulaskom u Uniju znatno profitirala. Naravno, tek dvije godine prekratak je period za podrobnije ocjene, ali mišljenja sam da su građani zadovoljni našim članstvom u Europskoj uniji, iako su promjene koje su nastupile teško uočljive u svakodnevnom životu i društvu.

Kao najpozitivnije pomake istaknuo bih pomake na gospodarskom planu. Naime, moram reći da je slovensko gospodarstvo u Uniju ušlo dobro pripremljeno što je rezultat relativno kvalitetnog modela privatizacije koji je u periodu tranzicije uspio zadržati glavninu najvažnijih gospodarskih subjekata u domaćem vlasništvu istodobno poboljšavajući njihovu konkurentnost. Upravo stoga i prije ulaska u Uniju postojala je jaka trgovinska razmjena (jak izvoz), kako sa članicama EU, tako i s ostalim tranzicijskim zemljama (nekadašnja CEFTA, ali i zemlje bivše Jugoslavije) što je dovelo do konkurentnosti i standardizacije proizvodnje. Ulaskom u Europsku uniju trgovinska razmjena još je i povećana. Osim toga, Slovenija je u okviru namjenskih projekata iz Bruxellesa 2005. godine dobila više sredstava (68-70 milijuna eura), nego što je dala (oko 60 milijuna eura). Članstvom u Europskoj Uniji Slovenija je postala aktivan sudionik u kreiranju europske politike čime joj je i međunarodni ugled porastao. Spomenuo bih i intenziviranje znanstvene suradnje o kojoj sam detaljnije govorio u trećem pitanju. Istaknuo bih i dva velika izazova koji stoje pred Slovenijom u narednom razdoblju (2007.), a to su uvođenje eura te uspostava schengenske granice na granici s Hrvatskom.

Nažalost svjesni smo činjenice da hrvatski geografi nemaju primjerenu ulogu u procesu pregovora o punopravnom članstvu u EU. Koju su ulogu imali i na kojim konkretnim poslovima i pitanjima u procesu pristupnih pregovora sudjelovali slovenski geografi?

Prvo bih istaknuo činjenicu da su teret pristupnih pregovora iznijeli stručnjaci iz različitih struka, tako da geografske institucije (Geografski odsjeci na Sveučilištima u Ljubljani, Mariboru i Kopru, Geografski institut Antona Melika pri SAZU) nisu bile izravno involvirane u pregovaračke procese, nego su u njima geografi sudjelovali kao stručnjaci za pojedinačna pitanja. Poseban obol geografi su dali u pitanjima vezanima za pogranična područja i regionalizaciju. Naime i prije ulaska u EU Slovenija je aktivno surađivala s Italijom i Austrijom u okviru Interreg projekata. Ipak držim da je najizraženija uloga geografa bila na područjima koja su zadirala u prostornu problematiku (npr. regionalizacija, okoliš). Usprkos svemu, slovenski geografi smatraju da je njihova uloga u tako zahtjevnom procesu bila premala, dok neki stručnjaci iz drugih struka drže da su geografi bili i više, nego solidno zastupljeni.

Može li, po Vašem mišljenju, jače involviranje geografije kao struke pridonijeti rješavanju svima nama poznatih problema koji opterećuju odnose dviju država? Na koji način Vam geografija koristi u obavljanju Vaših svakodnevnih poslova?

Rad na Nacionalnom atlasu Slovenije, kao i na ostalim atlasima Slovenije, doprinio je širenju spoznaja o vlastitoj domovini, ali je i pridonio shvaćanju problema koji se pojavljuju i u susjednim državama. Upravo iz ovoga primjera može se razabrati važna uloga geografije u sagledavanju objektivne stvarnosti i boljem razumijevanju susjeda. Naime, geografija nam daje širinu, sveobuhvatan pogled na život, prostor, društvo, regiju, okoliš, što je iznimno važno u stvaranju dobrosusjedskih odnosa. Čini mi se da se u međusobnim odnosima dviju država previše zamaramo sitnim problemima, detaljima od kojih se ne vidi cjelina kojoj treba težiti.

Upravo je cilj moga mandata pokušati usredotočiti službenu politiku obiju država na sagledavanje cjeline, a ne samo detalja. Naime i Hrvatska i Slovenija su, u europskih okvirima, male zemlje te smatram da moraju svoje međusobne probleme rješavati nakon što postanu svjesne svoje uloge u širem, europskom kontekstu. A smatram da baš geografija može pripomoći formiranju takvog ozračja, budući da svijet promatra realnim pogledom.

Gospodine Orožen Adamiču, najiskrenije se zahvaljujemo na ovom razgovoru kojim ste potvrdili tradicionalno dobre odnose slovenskih i hrvatskih geografa i od srca Vam želimo uspješan mandat u Hrvatskoj na obostrano zadovoljstvo.

Razgovor vodili:
Vuk Tvrtko Opačić
Vedran Prelogović

Zagreb, 18. 4. 2006.