Afrički krvavi dijamanti

16. veljače 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

U posljednjih nekoliko godina dijamanti su se preobrazili iz simbola ljepote, bogatstva i moći u simbol razaranja, rata i kriminala; Afrika, dijamantima najbogatiji kontinent, poprište je unosne trgovine ilegalnim dijamantima čija se vrijednost mjeri u stotinama milijuna dolara; Nažalost, ti se novci koriste isključivo za financiranje ratnih sukoba usprkos nastojanjima međunarodne zajednice da se takvoj trgovini stane na kraj. Problem je dospio u središte zanimanja svjetske javnosti kada se doznalo da se i djelovanje Al-Qaide djelomično financira prihodima od ilegalne trgovine dijamantima.

Dijamant – postanak i svojstva

Dijamanti, kao stabilna polimorfna modifikacija ugljika, nastaju u gornjem dijelu Zemljinog plašta na dubinama većima od 180 km. Uslijed visoke temperature i pritiska elementarni ugljik kristalizira u dijamant. Na površinu dijamanti dospijevaju putem magmatskih procesa u plaštu i kori. Matična stijena u kojoj se najčešće nalaze naziva se kimberlit (prema gradu Kimberleyju u Republici Južnoj Africi gdje su se donedavno nalazili najveći rudnici dijamanata na svijetu), ultrabazični bazaltni intruziv obično plavkaste boje. Sekundarna nalazišta su u starim riječnim koritima, terasastim morskim obalama i na dnu mora u blizini riječnih ušća. Prema Mohsovoj tablici tvrdoće dijamant ima vrijednost 10, i najtvrđa je poznata supstanca. Težina dijamanata mjeri se u karatima, 1 karat = 200 mg. Najveći dijamant pronađen je 1905. u Republici Južnoj Africi. Nazvan je Cullinan, a težio je 3 106 karata (oko 620 g).

Slika 1. Obrađeni dijamant

Krvavi dijamanti

Što su zapravo “krvavi” dijamanti? Na afričkom kontinentu u protekla tri desetljeća izbio je čitav niz ratnih sukoba od kojih neki traju do danas ili su završili tek nedavno. Uz dijamante obično se vežu građanski ratovi u Angoli, Sierra Leoneu i DR Kongu. “Krvavi” dijamanti su oni dijamanti koje na ilegalan način na međunarodnom tržištu prodaju pripadnici pobunjeničkih skupina koje se u navedenim državama bore protiv službene, međunarodno priznate vlade. U engleskom jeziku se za njih upotrebljava naziv “conflict diamonds”.

Građanski rat u Angoli

U Angoli je godine 1975. izbio građanski rat između marksističke MPLA koju su podržavali Kuba i SSSR i koja je bila međunarodno priznata, i UNITA-e koju su podržavali SAD i JAR. Pobunjenici su zauzeli unutrašnji dio zemlje u kojem su se nalazila bogata ležišta dijamanata. Sredinom 90-ih godina UNITA je od ilegalne trgovine dijamantima ostvarivala oko 600 milijuna $ godišnjih prihoda što je pomoglo produljivanju sukoba koji je završio tek 2002. g. Dijamnti su lako nalazili put prema tržištu jer su bili među najčišćima u svijetu.

Slika 2. Vojnici UNITA-e u Angoli

Krvavi dijamanti i Sierra Leone

Godine 1991. započeo je sukob u Sierri Leone. Za razliku od Angole ovdje su i pobunjenici i službena vlada koristili dijamante za financiranje vojske. Pobunjenički pokret RUF (Revolutionary United Front) potpomagala je susjedna Liberija preko koje su izvoženi dijamanti koji su na međunarodnom tržištu bili označavani kao liberijski. I RUF i vlada zarađivali su velika novčana sredstva prodajući koncesije na nalazišta dijamanata stranim tvrtkama. Vađenje dijamanata zahtijeva minimalna ulaganja u infrastrukturu i mehanizaciju jer je riječ o aluvijalnim naslagama koje se lako kopaju. Tvrtke je privlačila jeftina radna snaga kao i niska cijena nebrušenih dijamanata koja je bila oko 270 $ za karat. S obzirom da se radi o dijamantima koji su izvanredne čistoće cijena nakon obrade bila je višestruko veća. Pobunjenici su godišnje zarađivali više od 200 milijuna $ od krijumčarenja dijamanata. O ozbiljnosti stanja u zemlji govori i podatak o UN-ovoj misiji u Sierri Leone koja je brojala 17 000 vojnika i časnika među kojima su bili i pripadnici HV-a. Uz UN svoje snage u Sierri Leone imala je i Nigerija kao vodeća regionalna sila. Stanje je dodatno otežao dolazak više privatnih plaćeničkih postrojbi koje su služile kao zaštita uposlenicima stranih tvrtki koje su se bavile vađenjem dijamanata i ostalih ruda (boksit, zlato i dr.).

Slika 3. Rudnik dijamanata Koidu, Sierra Leone

Uloga krvavih dijamanata u nemirima u DR Kongu

U DR Kongu dijamanti su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju diktatora Mobutua Sese Seka. Vođa pobune Laurent Kabila koristio ih je kako bi osigurao potporu Zimbabvea, najvećega saveznika. Međutim, 1998. izbila je na istoku pobuna protiv Kabile koju je vodio Kongoanski Pokret za Demokraciju (RCD) uz potporu Ugande i Ruande. Obje strane koristile su bogata ležišta dijamanata za financiranje ratnih operacija. Procjenjuje se da je Kabilina vlada godišnje zarađivala oko 800 milijuna $, a pobunjenici oko 100 milijuna $ od prodaje dijamanata. Najveći dio prihoda Kabila je davao vojsci Zimbabvea. Na tlu Konga uz Kabilu borile su se i regularne vojne jedinice iz Angole, Namibije i Čada koje su također uzdržavane prihodima od prodaje dijamanata.

Slika 4. Dijete vojnik, čest prizor u afričkim sukobima

Borba protiv ilegalne trgovine dijamantima – međunarodni problem

Godine 2003. u svijetu je izvađeno oko 144 milijuna karata dijamanata ukupne vrijednosti 9,6 milijardi $. Procjenjuje se da 4% ukupne proizvodnje u svijetu otpada na “krvave dijamante” što se može činiti malo, međutim, za neke siromašne i nedovoljno razvijene zemlje dijamanti su ključan izvor novca i svaki poremećej na tržištu dovodi do ozbiljnih kriza u njihovim gospodarstvima. Sredinom 90-tih godina oko 20% svjetske trgovine dijamantima činili su ilegalni dijamanti.

Slika 5. Abbey Chikane, čelni čovjek Kimberley procesa


 Posljednjih godina međunarodna zajednica ulaže sve više napora u sprječavanje ovakve ilegalne trgovine. U svibnju 2000. u južnoafričkom gradu Kimberleyu sastali su se čelnici dijamantima najbogatijih zemalja. Sa sastanka je potekla inicijativa koja se temeljila na stvaranju pouzdanog sustava izdavanja certifikata o porijeklu (certificate of origin) dijamanata kojim bi se spriječilo da ilegalni dijamanti dospiju na tržište. Certifikat o porijeklu izdaje država u kojoj su dijamanti izvađeni jer se nakon obrade njihovo porijeklo ne može utvrditi. U tzv. Kimberley proces uključene su 43 zemlje (uključujući i članice EU) koje zajedno pokrivaju 99,8% svjetske proizvodnje neobrađenih dijamanata. U prosincu 2000. u kampanju protiv “krvavih” dijamanata ukjučili su se i Ujedinjeni Narodi rezolucijom kojom se zahtijeva strogi nadzor nad međunarodnim tržištem dijamanata.