Afrika: u potrazi za državom

2. lipnja 2009. |
Pogledajte sve članke na karti

Vijesti o somalskim gusarima u Adenskom zaljevu u posljednje vrijeme često se pojavljuju u medijima. Pomorci ili čitavi brodovi bivaju oteti da bi se zatim tražila ogromna otkupnina od brodarskih tvrtki. Procjenjuje se da su na taj način gusari samo od 2008. zaradili preko 200 milijuna dolara. Malo je poznato da gusarenje uz obale Somalije predstavlja problem međunarodnom brodskom prometu još od početka građanskog rata u toj državi koji je započeo 1991. god. Nakon pada režima Siada Barrea 1991. Somalija je potonula u kaos i anarhiju, a klanovi, lokalni vođe i paravojska nastavili su upravljati dijelovima države. Somaliland, regija na sjeveru ubrzo je proglasila nezavisnost, a kasnije su to učinile i regije Puntland (proglašavajući „privremenu nezavisnost“) i Jubaland 1998. godine.

Slika 1: Adenski zaljev

Somalija je ustvari drastičan primjer dezintegracije koju je doživjela većina država u Africi nakon pada kolonijalnog sustava, zbog čega je i nedavni izvještaj International Crisis Grupe za Afriku naslovljen „In need of a state“ (Potreba za državom). Za kolonijalnog razdoblja europski vlastodršci nisu izgradili politički, administrativni i birokratski sustav koji bi bio sposoban izgraditi temelje za novu postkolonijalnu državu. Domicilno stanovništvo nije se smjelo školovati jer bi obrazovani Afrikanci postali izvor političkog otpora i vođe napretka. Tako je primjerice u doba proglašenja neovisnosti Konga 1960. godine u državi od 13 milijuna ljudi njih tek 120 posjedovalo vozačku dozvolu, a u svim belgijskim kolonijama zajedno (Kongo, Ruanda i Burundi) bilo je ukupno 30 studenata. Nove političke i administrativne strukture nisu bile dovoljno jake da bi garantirale kontrolu vlastitog teritorija, osigurale minimum javnih usluga ili oslabile ulogu vojske. Ta temeljna slabost u korijenu je svih političkih kriza, državnih udara i rasta kriminalnih mreža do današnjih dana.

Slika 2. Prijavljeni napadi na brodove u Adenskom zaljevu/pred somalskom obalom od 2003. do 2008. godine (izvor: International Maritime Bureau 2007)

Nestabilna politička situacija ne daje povoljnu klimu za ekonomski rast, stoga ne iznenađuje činjenica da je posljednjih desetljeća tek nekoliko država , kao što su Mauricijus, Sejšeli, Zelenortska Republika, Ekvatorijalna Gvineja i Bocvana ostvarilo relativan gospodarski napredak. Sveukupno one čine oko 5% ukupnog stanovništva Afrike, dok je preostalih 95% suočeno s rjeđe stagnacijom, a najčešće dubokom ekonomskom krizom. Jedan od razloga za takve ekonomske pokazatelje je korupcija. Prema izvještaju Transparency Internationala za 2006. godinu, afričke su države među najkorumpiranijima na svijetu. U rasponu od 0 do 10, gdje je 10 oznaka za nepostojanje korupcije, 1 za najvišu korupciju, a 5 oznaka koja dijeli korumpirane i nekorumpirane zemlje, 30 država u Africi ima ocjenu 3 ili gore, sedam ih se nalazi među 10 najkorumpiranijih zemalja na svijetu. Uslijed tako visoke korupcije politička vlast, a time i država i državne strukture percipiraju se kao način bogaćenja manjine na račun većine, a za isključenu većinu država postaje izvor antagonizama i nezadovoljstva. To vodi stvaranju paralelnih sustava crnog tržišta, krijumčarenja i alternativnih sudskih sistema te povratku u stare tradicionalne regionalne, etničke ili klanske strukture. Ova „druga dekolonizacija“ rezultira u obrascima društvenog ponašanja koji negiraju ili ignoriraju državu kao vrhovnog arbitra političkih i društvenih aktivnosti. Stanovništvo je prepušteno golom preživljavanju, a na političkim kartama pojavljuje se niz novih-starih nestabilnih teritorijalnih etničkih organizacija u kojima kriminal i borba za očuvanje kontrole nad vlastitim resursima često međusobno hrane vlastite interese.

Slika 3. Somalski gusari (www.newssum.com)

Procjenjuje se da je BDP u Somaliji oko 600 $ po stanovniku, prema čemu je to jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Milijuni Somalaca ovise o humanitarnoj pomoći, a prema podacima Svjetske banke oko 73% stanovnika preživljava s manje od 2 $ na dan. Uzimajući u obzir da centralna vlast više ne postoji, da je Somalija strateški položena na vrlo važnom pomorskom prometnom pravcu, te da je društvo organizirano na bazi klanova, unosan posao gusarenja privukao je znatan broj siromašnih mladih ljudi u Somaliji, gdje su bande gusara uslijed bogaćenja i jačanja utjecaja postale dio lokalne društvene i ekonomske elite. Slične situacije pojavljivale su se u medijima posljednjih godina u vijestima iz Nigerije, gdje bi lokalne bande otimale radnike međunarodnih naftnih kompanija koje su iscrpile jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, paradoksalno istovremeno i jednu od najvećih svjetskih proizvođača nafte.
Somalski gusari i nigerijski otmičari istovremeno su borci za vlastita prava, politički avanturisti, kriminalci i krijumčari, obespravljeni i opljačkani narod i njihove akcije teško su i opasno kršenje zakona u području gdje zakon ne postoji ili je teško zakazao. Bez postojanja jasnih i transparentnih struktura teško je uopće krenuti s raščlanjivanjem i rješavanjem problema, a kamoli vjerovati u uspješno ostvarenje tih istih ciljeva. U sukobu kapitala, međunarodnih političkih interesa i kriminala s jedne, te Darfura ili Biafre s druge, bitka nikako ne može biti nego odlučena već u samom početku.