Coober Pedy – ”Bijeli čovjek u rupi”

2. ožujka 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Australija je poznata po velikom rudnom bogatstvu. Povijesni razvoj eksploatacije ruda može se pratiti još od vremena kada su Aboridžini naselili ovaj kontinent, iako je «suvremeno» rudarstvo vezano uz dolazak Europljana i naseljavanje istočnog dijela Australije, točnije uz eksploataciju pješčenjaka na prostoru oko današnjeg Sydneya. Godine 1791. otkriven je ugljen na području Newcastlea, te ubrzo nakon toga i u ostalim područjima sjeverno i južno od Sydneya. Trgovina ugljenom započela je 1798. kad su ondašnji brodovlasnici pokupili površinske naslage i donijeli ga u Sydney na prodaju. Izvoz ugljena iz prve australske komercijalne luke Newcastlea započeo je 1799. kad su ga počeli izvoziti u Indiju.

Početkom 19. stoljeća australski su pastiri i kažnjenici pronalazili tragove metala, prvenstveno zlata, no zbog tadašnjeg zakona prema kojemu je svo pronađeno zlato i srebro ostajalo u posjedu Krune, nije se ulagalo u daljnja istraživanja i eksploataciju. Australija je ipak bila prvenstveno kažnjenička kolonija, pa se prvih 50-ak godina njenog naseljavanja kažnjenike nije poticalo na istraživanje minerala, već ih se nastojalo naučiti raditi u poljoprivredi jer je zbog pomanjakanja hrane bilo upitno hoće li kolonija uopće moći opstati.

Prvi metal koji se eksploatirao u Australiji bilo je olovo. Prvi rudnik olova nalazio se u zaleđu Adelaidea na brdima Glen Osmond (1841.). U istom je području ubrzo otkriven i bakar koji se od 1842. godine eksploatirao na lokalitetu Kapunda.

Za povijest australskog rudarstva, ali i za samo naseljavanje australskog kopna, važnu je ulogu imalo otkriće zlata u SAD-u. Zbog otkrića zlata, 1849. godine Australci su započeli masovno migrirati prema Sjevernoj Americi. Da bi zaustavili emigraciju ionako rijetko naseljenog kontinenta, ondašnja australska vlast u Novom Južnom Walesu odlučila je dati veliku novčanu nagradu onome tko prvi pronađe isplativi rudnik zlata na prostoru Australije. U travnju 1851. John Lister i William Tom prijavili su pronalazak zlata na granici između okružja Lewis Ponds i Summer Hill Creeks, u mjestu Ophir, što je uzrokovalo masovno migriranje Australaca prema unutrašnjosti kontinenta, otkriće novih rudnika te osnivanje novih rudarskih centara.

Danas je Australija među vodećim zemljama svijeta po eksploataciji i izvozu ugljena, zlata, srebra, boksita, željezne rudače, te po proizvodnji aluminija i čelika.
Osim navedenih ruda i minerala Australija je poznata i po dragom i poludragom kamenju. Uz rudnike dijamanata od kojih se najveći nalazi u blizini najvećeg australskog slatkovodnog jezera Argyle smještenog na sjeveru Zapadne Australije, malo je poznato da je Australija vodeća svjetska zemlja po eksploataciji opala (95% svjetske proizvodnje). Poznati rudnici opala nalaze se još u Brazilu, Meksiku, Hondurasu i u zapadnom dijelu SAD-a, no količina opala koji se ovdje vadi, neznatna je u usporedbi s onom u Australiji.

Najveći rudnici opala u Australiji su pronađeni relativno kasno, tek 1915. godine, no budući da se oni nalaze u središnjem dijelu Južne Australije koji je s prirodno-geografskog stajališta iznimno nepovoljan za naseljavanje, posebno je zanimljiv način života u malim rudarskim centrima. Još 1875. godine u Queenslandu se započelo s komercijalnom eksploatacijom bijelog opala, no najveći rudnici nalaze se u Južnoj Australiji u području rudarskog gradića Coober Pedy. Njihovo otkriće u prvoj polovici 20. stoljeća uzrokovalo je pravu «opalnu groznicu», pojačanu migraciju s obale, posebice iz Adelaidea, prema unutrašnjosti. Opal je jedan od rijetkih dragih kamenja koji se može vaditi individualno, bez skupocjenog alata. Stoga i danas pojedinci iz obalnog dijela Australije ukoliko to požele mogu zakupiti dio zemljišta u području Coober Pedyja na godinu dana i za naknadu manju od 50 australskih dolara eksploatirati opale.

Naziv gradića Coober Pedy dolazi iz jezika Aboridžina «kupa piti» što znači «bijeli čovjek u rupi». Prostor u kojem se nalazi ovaj gradić ima polupustinjska klimatska obilježja. Godišnja količina padalina u prosjeku je oko 170 mm, a ljetne dnevne temperature često se kreću između 35ºC i 45ºC u hladu. Vodna oskudica riješena je tako što se crpi podzemna voda iz rezervi smještenih 24 km sjeverno od grada.

Zahvaljujući opalu Coober Pedy je danas postao poznati turistički centar u kojem živi oko 3500 stanovnika koji su pripadnici 45 različitih nacija. Kako bi im život u ovim surovim klimatskim uvjetima bio lakši, stanovnici Cobber Pedyja napravili su pravi nesvakidašnji pothvat i uredili stare, neaktivne, podzemne rudnike u kojima danas živi dio stanovnika. Kuće, trgovine, muzeji, pa čak i crkve dijelom se nalaze ispod zemlje, a samo manji dio gradske infrastrukture vidljiv je na samoj površini. Ovaj posebni «podzemni stil življenja» najpoznatija je turistička atrakcija Coober Pedyja.