Darfur – kriza u sjeni Iraka

14. prosinca 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Na zapadu Sudana, u pokrajni Darfur više od godinu i pol dana bijesni građanski rat koji je do sada odnio već više od 50 000 ljudskih života uz još 1,2 milijuna raseljenih osoba.

Osim ratnih stradanja lokalnom stanovništvu prijeti i humanitarna katastrofa jer u taj zabačeni kraj Afrike pomoć stiže neredovito i u malim količinama. Problem Darfura rijetko dospijeva na naslovnice svjetskih medija. Primat mu je “oteo” Irak i američka vojna intervencija tako da se Darfur javlja tek na marginama svjetske politike.

Slika 1. Pokrajna Darfur u Sudanu

Plodno tlo za političke sukobe

Sudan, površinom najveća afrička država (o. 2,5 milijuna km2) s 39 milijuna stanovnika, već je dugi niz godina opterećen unutrašnjim sukobima. Nakon stjecanja nezavisnosti 1956. u Sudanu su se smjenjivale nestabilne parlamentarne vlade i vojni režimi. Državne granice određene su na temelju granica  kolonijalnih posjeda kao i u slučaju ostalih afričkih zemalja. Stoga je Sudan rasno, narodonosno i vjerski izrazito heterogena država i plodno tlo za sukobe. Više od polovice stanovništva čine sudanski crnci, dok Arapa ima oko 40%. Gotovo 70% stanovništva sunitski su muslimani, 25% čine animisti, a 5% kršćani. Posljednje dvije skupine naseljavaju južni dio zemlje.

Slika 2. Spaljeno darfursko selo Burunga

Uzroci sukoba u Darfuru

Građanski rat u Sudanu nije započeo u Darfuru, već na jugu zemlje nedugo nakon stjecanja neovisnosti. Sukob se razbuktao nakon 1983. kada je vojni režim pod generalom Gaafarom Mohamadom Nimeirijem odlučio uvesti islamsko šerijatsko pravo što je dovelo do pobune animista i kršćana na jugu. Krvavi sukob trajao je više od dvadeset godina, završen je tek u svibnju ove godine potpisivanjem mirovnog sporazuma. Posljedice sukoba su zastrašujuće, procjenjuje se da je živote izgubilo gotovo 2 milijuna ljudi.

Dok se sukob na jugu zemlje polako privodio kraju na zapadu se već nazirala nova katastrofa. U pokrajni Darfur izbio je konflikt između većinskog crnačkog stanovništva i vladajuće arapske manjine. Za razliku od sukoba na jugu u pozadini ovoga nisu se nalazili vjerski motivi budući da su obje zaraćene strane sunitski muslimani. Ovoga puta kriza je izbila zbog rasnih i društvenih razlika.
U Darfuru živi oko 7 milijuna ljudi podjeljenih u 30-tak etničkih skupina. Glavninu stanovništva čine sudanski crnci dok su Arapi u manjini. Stanovništvo je podosta izmješano što je posljedica stoljetnog zajedničkog života. Obje su dominantne skupine islamske vjeroispovijesti stoga ovaj sukob nema religijski karakter. U njegovoj pozadini stoje civilizacijske razlike između crnačkog i arapskog stanovništva. Crnačko stanovništvo u Darfuru bavi se poljoprivredom i u stalnom je sukobu oko zemlje s arapskim nomadskim stočarima. Postoji i jaka diskriminacija crnačkog stanovništva koja seže u prošlost kada su sudanski crnci služili kao robovi u bogatim arapskim porodicama u jugozapadnoj Aziji i istočnoj Africi. Sukob se u posljednje vrijeme intenzivirao zbog sve češćih suša i širenja pustinje. Uz to, stanovnici Darfura optužuju središnju, većinom arapsku, vladu u Khartumu za zanemarivanje njihovih interesa.

 Uloga Sjedinjenih Američkih Država

Vlada se već dugi niz godina nalazi pod međunarodnim pritiskom, u čemu prednjače Sjedinjene Države, zbog navodnog pomaganja terorista Al-Qaide. Ciljevi američke politike u Sudanu slični su onima u Iraku. Sudan je naftom izuzetno bogata zemlja, a uz to kontrolira i cjelokupan tok rijeke Nil. Međutim, američke naftne kompanije ne sudjeluju u eksploataciji nafte u Sudanu. Oko 40% naftne industrije kontrolira Kina, a ostatak je u vlasništvu malezijskih, pakistanskih, ruskih i francuskih tvrtki. Američka kompanija Chevron procijenila je da su sudanske rezerve nafte vjerojatno veće od onih u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Iz tog razloga američka administracija rado bi uklonila njoj nesklon režim u Kartumu kako bi sebi osigurala sudjelovanje u budućim naftnim poslovima. Bez utjecaja nafte kriza u Darfuru imala bi vjerojatno daleko manji publicitet u svjetskim razmjerima.

Slika 3. Žene i djeca u izbjegličkom kampu Mornay

Tijek darfurske katastrofe

Sukob u Darfuru započeo je u veljači 2003. kada su se dvije najveće pobunjeničke skupine, Sudanska Oslobodilačka Armija (SLA) i Pokret Za Pravdu i Jednakost (JEM), ovoreno pobunile protiv središnje vlade. Pobunjenici su bili dobro naoružani i opremljeni, a dolazili su mahom iz plemena Zagawah, Masalit i Fur. Potporu im je pružilo lokalno stanovništvo,  pripadnici plemena Zagawah koji žive u susjednom Čadu, pojedini časnici sudanske vojske te poslovni ljudi koji se bave naftom na prostoru zaljevskih država, a koji su  porijeklom iz Darfura.

Odgovor službenog Khartuma bio je brz i nemilosrdan. Vlada se oslonila na paravojnu arapsku miliciju tzv. janjaweede, unovačenu uglavnom među pripadnicima arapskih plemena iz Darfura. Redovna vojska otvoreno je pomagala janjaweede iako je rijetko sama sudjelovala u akcijama protiv pobunjenika. Milicija je provodila sustavno etničko čišćenje paleći sela i usjeve dok je službena vojska uglavnom vršila napade iz zraka koji su obično prethodili upadima janjaweeda.

U kratkom razdoblju opustošene su stotine sela i velike poljoprivredne površine što je pokrajnu dovelo na rub humanitarne katastrofe. Iz svojih domova protjerano je više od milijun ljudi od čega je oko 130 000 utočište pozražilo u susjednom Čadu. Predsjednik Čada Idris Debi optužio je pobunjenike da žele destabilizirati vladu u N’Djameni ali je također ponudio da bude posrednik u pregovorima između zaraćenih strana. Izvješća o Darfuru u zapadnim medijima bila su vrlo škrta jer se radi o izoliranom kraju koji je posjetilo vrlo malo bijelaca. “Nesreća” Darfura bila je što je otprilike u isto vrijeme došlo do zaoštravanja medijima zanimljivije iračke krize. Stanje se ponešto promijenilo nakon stalnih izvješća UN-ovih organizacija i raznih nevladinih organizacija kako  na zapadu Sudana tisućama ljudi prijeti smrt od gladi. Humanitarna pomoć počela je pristizati ali u nedovoljnim količinama i uz velike poteškoće koje su stvarali i loša prometna povezanost i službena sudanska vlada koja je od humanitarnih agencija zahtijevala da se sva pomoć mora pregledati prije nego što bude poslana u ugroženo područje i da se za prijevoz koriste isključivo domaće tvrtke.

Početak pregovora – kraj sukoba?

Pritisak UN-a i američke administracije prisilio je zaraćene strane na početak pregovora. Prvi prekid vatre dogovoren je u rujnu 2003. uz posredovanje čadskog predsjednika Debija. Pregovori su bili uspješni ali se prekid vatre održao tek do prosinca te godine. Pojačani međunarodni pritisak doveo je do novih pregovora koji su rezultirali sporazumom o prekidu vatre koji je potpisan u travnju 2004. I taj sporazum, kao i prethodni, vladine snage i paravojne postrojbe redovito krše nastavljajući etničko čišćenje u regiji.

Slika 4. Pripadnik milicije janjaweeda

Trenutno se pregovori između pobunjenika i sudanske vlade odvijaju pod pokroviteljstvom Afričke Unije u nigerijskome glavnom gradu Abuji uz sudjelovanje predstavnika EU, Arapske lige i UN-a. Smatra se da je u dosadašnjem tijeku sukoba živote izgubilo najmanje 30 000 ljudi. Amnesty International tvdi da je ta brojka znatno veća i iznosi oko 80 000 poginulih. Prema podacima američke vlade raseljeno je nešto više od 1,2 milijuna ljudi od čega veliki broj žena i djece. Humanitarno stanje dodatno su pogoršale ovogodišnje obilne padaline u tom području otežavši humanitarnim organizacijama pristup i raspodjelu hrane. Problem Darfura vjerojatno se neće riješiti bez jačeg angažiranja UN-a i posebice SAD. Prvenstveno je potreban jači pritisak na vladu u Khartumu kako bi se razoružali janjaweedi i omogućio nesmetan rad humanitarnim organizacijama.