«Dugine revolucije» za spas Afrike od gladi?

25. kolovoza 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

«Milijuni ljudi u 23 afričke sub-saharske države na rubu su gladi ovoga ljeta.» (UN, 6. srpanj 2004.) Tragično, ali ovakve i slične vijesti «navikli» smo slušati kada god se spomene «crni kontinent». Veliki dio Afrike upravo sada gladuje, bilo kao posljedica nepovoljnih klimatskih uvjeta (nedovoljna količina padalina, suša u sub-saharskoj i Istočnoj Africi posljednjih godina) ili ratnih sukoba i nasilja (npr. u Sudanu gdje je usprkos uspješnoj žetvi nastupila humanitarna kriza u regiji Dāfūr izazvana progonom 1.2 milijuna ljudi iz njihovih domova).

Zašto afričke zemlje gladuju?

Nema jednoznačnog odgovora na pitanje zašto Afrika na početku 21.st., u vrijeme razvijene znanosti i tehnologije, gladuje. Splet okolnosti historijsko-geografskog razvoja pretvorio je koljevku čovječanstva i nekad prostor razvijenih kultura, pjesme i plesa, u neka od najtužnijih mjesta na Zemlji. Granice koje su na karti Afrike povukli kolonijalizatori u «pravednoj» podjeli prirodnih bogatstava (pogledajte samo ravne granične crte većine afričkih država!) nepovratno su poništile stare plemenske međe izazivajući sukobe i ratove i dan danas. Iscrpljivanje rudnih blaga, zakašnjeli procesi stvaranja neovisnih država, demografska eksplozija, ovisnost o međunarodnoj humanitarnoj pomoći, epidemija HIV-a/AIDS-a… samo su neki od procesa koji su pridonijeli osiromašivanju Afrike.

Glad i neishranjenost zasigurno su neki od najvećih problema Afrike danas. Iako je posljednjih godina došlo do porasta proizvodnje hrane, broj stanovnika rastao je još brže tako da u usporedbi s npr. Azijom i Latinskom Amerikom, gdje je dostupnost hrane po stanovniku porasla između 20 i 30 %, u Africi je od 1990. zabilježen pad od 3 %. Više od 60 % nedovoljno ishranjenih živi u Istočnoj Africi, a u teškoj situaciji nalaze se i Kamerun, Angola i Demokratska Republika Kongo. Koffi Annan, generalni tajnik UN-a prije, dvije godine postavio je znanstvenicima pitanje: Kako Afriku osloboditi gladi?

Izlaz iz krize: “Dugine revolucije”

U lipnju ove godine znanstvenici (InterAcademy Council) su ponudli odgovor u obliku dokumenta «Ostvarivanje obećanja i potencijala afričke poljoprivrede: znanost i tehnologija za unapređenje poljoprivredne prodktivnosti i dostupnosti hrane u Africi» (Realizing the promise and potential of African agriculture: Science and technology strategies for improving agricultural productivity and food security in Africa).

Za razliku od tzv. «Zelene revolucije», niza akcija koje su u posljednjih četrdesetak godina dale uspješne rezultate prvenstveno u Aziji i Latinskoj Americi, znanstvenici su predložili niz tzv. «Duginih revolucija» za «spas» Afrike. Osnovna ideja «Zelene revolucije» bila je povećanje proizvodnje bez povećavanja obradivih površina. Uvođenje hibrida, trostruko povećanje korištenja umjetnih gnojiva i intezivno navodnjavanje bile su metode «Zelene revolucije» koje su dale uspješne rezultate u spomenutim dijelovima svijeta. Vrlo pojednostavljeno, «Zelena revolucija» uspjela je tamo gdje je postojao relativno mali broj poljoprivrednih sistema proizvodnje. U Aziji npr. gdje dominira sistem riža-pšenica (uz navodnjavanje), novi hibridi i ulaganje u irigaciju donijeli su značajno unapređenje. U Africi «Zelena revolucija» nije polučila očekivani uspjeh i to dijelom upravo zbog raznolikosti poljoprivrednih sistema. Znanstvenici u ovom dokumentu identificiraju čak sedamnaest različitih sistema, od tzv. «gradske» poljoprivrede do sistema iskorištavanja šuma. No važna su i ostala obilježja afričke poljoprivrede:

Obilježja afričke poljoprivrede
  • nepostojanje dominantnog sistema poljoprivredne proizvodnje koji bi bio oslonac osiguravanju dovoljne količine hrane
  • dominacija poljoprivrede temeljne na navodnjavanju kišom nad onom baziranom na umjetnom navodnjavanju
  • heterogenost i različitost sustava poljoprivredne proizvodnje i važnost stoke
  • ključna uloga žena u poljoprivredi i osiguravanju hrane za domaćinstvo
  • nepostojanje funkcionirajućeg tržišta poljoprivrednih proizvoda
  • nedovoljno financiranje razvojnih i primjenjenih istraživanja u agronomiji
  • dominacija ispranih i nedovoljno plodnih tala
  • nedostatak stabilnog i poticajnog ekonomskog i političkog okruženja
  • veliki i rastući utjecaj ljudskog zdravlja na poljoprivredu
  • niska i stagnirajuća radna produktivnost i minimalna mehanizacija

Imajući u vidu navedena obilježja afričke poljoprivrede, znanstvenici su umjesto jednoznačnog odgovora na pitanje gladi i siromaštva oblikovali više njih. Otuda i naziv «Dugine revolucije» – više različitih (dugine boje) revolucija (niz akcija) koje bi, nadaju se autori studije, mogle pomoći prevladavanju afričke krize.

Dakle, koji bi to poljoprivredni sustavi mogli u budućnosti «uroditi plodom», odnosno koji sistemi imaju najveći potencijal za smanjenje neishranjenosti i unapređenje poljoprivredne produktivnosti?

Znanstvenici su predložili četiri osnovna sustava u koje bi trebalo ulagati:
  • mješovita poljoprivreda s kukuruzom kao osnovnom kulturom (uz kukuruz ovaj sustav obuhvaća i pamuk, uzgoj krupne stoke i koza, peradarstvo te zapošljavanje izvan poljoprivrednih gospodarstava);
  • mješovita poljoprivreda s žitaricama ili gomoljastim povrćem kao osnovnim kulturama (kukuruz, kasava i ostale autohtone kulture, stočarstvo)
  • poljoprivredni sistem temeljen na navodnjavanju (riža, pamuk, povrće, stočarstvo i peradarstvo)
  • iskorištavanje šuma u poljoprovredne svrhe (kakaovac, kava, palme, proizvodnja prirodne gume, kukuruz, zapošljavanje izvan poljoprivrednih gospodarstava).
Što zaključiti?

Jesu li «Dugine revolucije» stvarni putokaz izlazu iz krize čovječanstva koja se odigrava u Africi ili samo još jedan u nizu strateških dokumenata za smanjivanje razlika između bogatih i siromašnih, onih koji imaju (čak i previše) i onih koji nemaju? Osvrnemo li se na suvremenu afričku povijest teško se oteti dojmu koji je bliži onom pesimističnijem odgovoru. Ipak, brojni primjeri u svijetu, pa i u samoj Africi, pokazuju da postoje «alternativni» oblici razvoja, «treći putevi» i slične inicijative koje su uspjele i u uvjetima snažne ekonomske globalizacije te koncentracije kapitala i moći u multinacionalnim kompanijama. Opterećena prošlošću i stavljena pred izazove budućnosti Afrika mora naći vlastiti put. Sretno, Afrika!

Linkovi:

“Realizing the promise and potential of African agriculture: Science and technology strategies for improving agricultural productivity and food security in Africa”