Hainan – dva lica Kine

24. kolovoza 2009. |
Pogledajte sve članke na karti

Provincija Hainan, najjužnija je kineska provincija. Do 1988. godine provincija je bila posebna administrativna regija u sklopu provincije Guangdong, nakon čega postaje samostalna provincija i posebna ekonomska zona. Provincija obuhvaća istoimeni otok te otoke Xisha, Nansha i Zhongsha te zaprema površinu od 34 353 km2 čime je ujedno površinom najmanja kineska provincija te najveći kineski otok (iako kineske vlasti otok Hainan smatraju drugim po veličini otokom nakon Taiwana).

Naziv Hainan u doslovnom prijevodu znači „Južno od mora“ što označava položaj otoka u odnosu na kopneni dio države. Osim naziva Hainan u prošlosti su se koristili nazivi Zhūyá „Biserne stijene“, Qióngyá „Čiste stijene od žada“ te Qióngzhōu „Čista zemlja od žada“. Iako je sve do ekonomskog „buma“ prije 20-ak godina otok bio kineska periferija prvi put je naseljen prije otprilike 2 000 godina. Tada je dinastija Han na otoku uspostavila vojno naselje. U vrijeme dinastije Song otok ulazi u sastav provincije Guangxi te po prvi puta započinje jače naseljavanje. Tijekom 13. i 14. stoljeća za vrijeme vladavine dinastije Yuan otok je samostalna provincija, no od 1370. godine, dolaskom na vlast dinastije Ming, ulazi u sastav provincije Guangdong. Iako tijekom 16. i 17. stoljeća počinje snažnija imigracija možemo reći da je tijekom stoljeća otok zanemarivan od strane kineskih vlasti te se često nazivao „repom zmaja“ ili „vratima pakla“ tj. najudaljenijim mjestom u carstvu kamo su protjerivane nepoćudne visoko pozicionirane osobe iz vojnog života. O tome svjedoče građevine koje su protjerani vojskovođe i upravitelji podigli na otoku, posebice u središnjem naselju Haikou, poput Grobnice Hai Rui (službenik u doba dinastije Ming rodom s otoka te protjeran na otok zbog kritike carske obitelji) ili Spomen hram petorici oficira (Sl.1.). Snažnijim naseljavanjem započinju sukobi sa skupinama naroda Li koji su naseljavali unutrašnjost otoka. Nakon uspostave Republike Kine 1912. Hainan postraje dio okruga Qiongya. Tijekom 1920-ih i 1930-ih otok je bio središte komunističkih aktivnosti. Tijekom II. svj. rata otok je pod upravom Japana. Godine 1944. Hainan postaje Posebna administrativna regija u sklopu provincije Otoka Južnokineskog mora, a na vlast ponovno dolaze pristaše Nacionalne stranke te Hainan postaje jedno od zadnjih područja pod upravom Republike Kine. Komunistička vlast na otoku je uspostavljena u svibnju 1950. godine, a otok ostaje pod upravom provincije Guangdong sve do 1988. godine. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina iako ekonomski periferan prostor u sklopu provincije Guangdong, otok Hainan je, zbog svog smještaja u Južnom kineskom moru i blizine vijetnamskog i filipinskog teritorija, imao izrazito strateško značenje te su na jugozapadnom dijelu otoka podignute pomorska, zračna i raketna baza koje su zadržane do danas (Gu, Wall, 2007.).


Sl.1. Grobnica Hai Rui (1514.-1587.), Haikou

Administrativno-teritorijalno provincija Hainan obuhvaća dva grada sa statusom prefekture, Haikou i Sanya te 16 okruga pod izravnom upravom provincije od čega je 6 gradova: Wenchang, Qionghai, Wanning, Wuzhishan, Dongfang i Danzhou; četiri okruga: Chengmai, Ding’an, Tuncang te 6 autonomnih okruga: Changjiang, Baisha Li, Qiongzhong Li i Miao autonomni okrug, Lingshui Li, Baoting Li i Miao autonomni okrug te Ledong Li.. Središte provincije je grad Haikou, smješten na sjevernom dijelu otoka. Drugo najveće naselje je Sanya smještena na krajnjem jugu otoka. Ta dva grada čine okosnicu gospodarskog razvoja otoka.

Posljednji službeni nacionalni popis stanovništva u Kini je proveden 2000. godine. Prema tom popisu u provinciji Hainan je živjelo 7 559 035 stanovnika (0,61% stanovništva Kine) što predstavlja porast od oko 15% u odnosu na popis iz 1990. godine. Prema službenim procjenama godine 2009. u provinciji živi 8 414 015 stanovnika. što predstavlja porast od daljnjih 11% u odnosu na zadnji službeni popis stanovništva. Gustoća naseljenosti je 234 stanovnika/km2 pri čemu postoje velike razlike u gustoći naseljenosti između pojedinih dijelova otoka. Najgušće su naseljeni sjeverni i istočni dio otoka dok je središnje brdovito područje znatno rjeđe naseljeno.


Sl.2. Dobna struktura stanovnika otoka Hainana

Prema popisu iz 1990. godine više od 80% stanovništva živjelo je u ruralnom području, a 2002. godine taj udio je smanjen na 73%. Prema procjenama nakon 2002. godine nastavljen je trend rasta udjela urbanog stanovništva. Broj stanovnika gradova raste pod utjecajem više faktora. Rast gradova potiču strana ulaganja, politika pojedinih gradova (primjer rasta gradova na prostoru jugoistočne Kine), rast uslužnog sektora, a posebice turizma (primjer provincije Guangzhou), širenje tehnoloških parkova smještenih na rubovima grada (primjer Xi’ana) te još uvijek prisutna tradicionalna migracija smjera selo-grad (Gu, Wall, 2007.).

Tab.1. Kretanje udjela gradskog stanovništva u ukupnom stanovništvu

Izvor: Gu, Wall, 2007.

Na prostoru provincije Hainan danas živi 39 različitih etničkih skupina. Prema popisu stanovništva iz 2000. godine najbrojnija etnička skupina bili su Hani poznati i kao Hainanesi koji čine većinu od oko 84%. Nakon njih najbrojnija etnička skupina je narod Li sa 14,7%, Miao (H’mong) (0,7%) i Zhuang (0,6%). U okolici Sanye živi i oko 6 000 stanovnika naroda Utsuli ili Hui islamske vjeroispovijesti. Prema legendi stanovnici naroda Hui potomci su arapskih trgovaca koji su tijekom 16. stoljeća trgovali na ovim prostorima te su odlučili ostati na otoku. Prema procjenama 2009. godine u provinciji živi oko 1,3 milijuna manjinskog stanovništva.

Najznačajnija manjinska etnička skupina su narod Li. Narod Li smatra se izvornim stanovništvom otoka Hainana te se smatraju potomcima plemena Yue koji su naselili otok prije više od 3000 godina. Tijekom snažnije imigracije tijekom 15. i 16. stoljeća narod Li potisnut je u središnji dio otoka. Tijekom 18. stoljeća dolazi do sukoba između naroda Li i kineske vlasti koja je rezultirala dovođenjem plaćenika naroda Miao iz provincije Guizhou. Brojni pripadnici naroda Miao naselili su otok i zadržali se do danas. Tijekom II. sv. rata narodi Li i Miao pridružili su se komunistima u sukobima protiv Japanaca. Većina stanovnika naroda Li i Miao danas je koncentrirana u središnjem i južnom dijelu otoka u gradovima Sanya, Wuzhishan i Dongfang te u autonomnim okruzima naroda Li i Miao. Središte Li i Miao autonomne perfekture je grad Wuzhishan.


Sl.3. Narodna nošnja naroda Miao
Izvor: www.cultural-china.com

DO 1988. godine otok je bio dominantno poljoprivredni prostor te se i danas značajne površine na sjeveroistočnom i južnom dijelu toka nalaze pod nasadima riže. Od ostalih kultura važni su kokos, sisal, ananas i ostalo tropsko voće te kava i šećerna trska. Također važna uvozna biljka je kaučukovac. No nakon dobivanja statusa provincije i proglašenja posebne ekonomske zone te nakon „otvaranja“ Kine dolazi do promjene socioekonomske strukture stanovnika. Do 1988. Hainan je smatran perifernim prostorom u sklopu provincije Guangdong dok se danas, uslijed brzog gospodarskog rasta često nazivanog „fenomenom Hainana“, često navodi kao primjer uspješne provedbe kineskog modela tranzicije (Gu, Wall, 2007.). Godine 1987. neposredno prije proglašenja specijalne ekonomske zone BDP Hainana iznosio je 5,73 mld RMB-a (0,7 mlrd USD). Godine 2008. BDP je iznosio 145,9 mlrd RMB-a (21,5 mlrd USD). Najveći udio BDP-a ostvaruje se u tercijarnom sektoru, nakon čega slijedi primarni sektor te sekundarni sektor. Provincija ima cilj uvesti nove projekte koji bi trebali potaknuti novu industrijalizaciju. Posebice se pri tome ističe otvorenost provincije za strane investicije.


Sl.4. Promjena udjela pojedinih sektora djelatnosti u bruto domaćem proizvodu provincije Hainan 1996. i 2007. godine
Izvor: Hainan Statistical Yearbook 2008.

Razlozi proglašenja specijalne ekonomske zone bili su: povoljan položaj na rubu azijsko-pacifičkog ekonomskog pojasa; otočni položaj provincije čime je olakšano upravljanje zonom, brojna dijaspora voljna uložiti početni kapital u ekonomski razvoj otoka, potencijali otoka za razvoj turizma (Gu i Wall, 2007.). Nakon proglašenja specijalne ekonomske zone (13. travnja 1988.) provincija postaje podložna znatno fleksibilnijim vladinim mjerama za provođenje gospodarske politike te postaje najveća posebna ekonomska zona u Kini. Najveće ekonomske zone u provinciji su Yangpu ekonomska razvojna zona (YPEDZ), Haikou tehnološki park i Haikou slobodna trgovinska zona. Sve tri zone  proglašene su 1992. godine. Zona Yangpu smještena je u istoimenom gradu na sjeverozapadu provincije. Obuhvaća površinu od 31 km2. Smještena je u području bogatom prirodnim plinom i željeznom rudom te gumom. Ostale dvije zone smještene su u Haikou, glavnom gradu provincije. Haikou tehnološki park okuplja pogone farmaceutske industrije, prehrambene industrije i industrije prerade kaučuka. U neposrednoj blizini smještena je i tvornica automobila „Haima“ (japanska Mazda). (www.info.hktdc.com)


Sl.5. Maketa tvornice Haima u tehnološkom parku Haikou

Od proglašenja provincije 1988. godine do danas u provinciju je uloženo oko 245 mlrd juana (36 mlrd USD), od čega je 68 mlrd juana (10 mlrd USD) stranih investicija (www.hainan.gov.cn). Snažnija strana ulaganja započinju nakon 2006. godine. Tako je 2007. godine u provinciju uloženo 1,120 mil. USD što predstavlja porast od 49,6 % u odnosu na 2006. godinu. Godine 2008. ulaganja su porasla za daljnjih 14,6% na 1,283 mil USD.  Pri tome se posebno ističe otvorenost za ulaganja velikih stranih kompanija. Također strane tvrtke mogu sudjelovati u procesu djelomične privatizacije nekadašnjih državnih tvrtki ravnopravno sudjelujući u kupnji udjela u vlasničkoj strukturi. Internacionalizacija je prisutna i u sektoru trgovine i potrošnje, a ogleda se u ulasku stranih trgovačkih lanaca poput Carrefoura te lanaca restorana brze hrane poput McDonaldsa i KFC-a.


Sl.6. Primjer internacionalizacije trgovine, širenje francuskog trgovačkog lanca Carrefour

Uz razvoj nove industrije provincija Hainan obiluje rezervama nafte i plina. 770 km dugim plinovodom nalazišta u provinciji opskrbljuju Hong Kong s 2,9 mlrd m3 plina godišnje. Također na prostoru provincije nalazi se 70% kineskih zaliha titana te neka od najvećih ležišta soli od kojih se posebno ističe polje Yingghai.

Literatura

Chen, Minjia; Zheng, Yongnian, 2008. China’s regional disparity and its policy responses, China and World Economy, 16, 4, 16 – 32
Chuanjiao, Xie, 2008. Hainan looks to be tourist mecca, China daily (22.04.2008.), www.chinadaily.net, 20.06.2009.
Gu, Kai; Wall, Geoffrey, 2007. Rapid urbanization in a transitional economy in China: The case of Hainan island, Singapore Journal of Tropical Geography, 28, 158 – 170
Hu, Wei; Wall, Geoffrey, 2005. Economic and environmental symbiosis in a tourism attraction: an example from Hainan, China. International journal of tourism research, 7, 295 – 310
Qingfen, D. 2008. Hainan’s grand plans for tourist paradise, China daily (19.05.2008.), www.chinadaily.net, 20.06.2009.
Xinhua, X. 2008. Hainan in pursuit oft he tourist dollar, Shenzhen Daily (21.04.2008.), www.paper.sznews.com, 20.06.2009.