Hrvati u SAD-u

14. travnja 2009. |
Pogledajte sve članke na karti

Hrvati u SAD-u najveća su skupina hrvatskih iseljenika izvan matične domovine. U brojnim publikacijama koje se bave hrvatskim iseljeništvom spominje se preko dva milijuna američkih Hrvata i njihovih potomaka, no noviji popisi stanovnika provedeni u SAD-u nisu u skladu s tim procjenama. Hrvati se u novijim popisima Sjedinjenih Država spominju tek od 1980. godine kada je u popisne obrasce uveden pojam ancestry tj. podrijetlo. Potrebno je napomenuti da u popisnoj metodologiji jasno stoji da se ne radi o etničkoj pripadnosti već isključivo o podrijetlu građana što znači da su hrvatsko podrijetlo imali priliku navesti i pripadnici druge, treće i ostalih generacija Hrvata u SAD-u. Do 1980. godine je postojala samo kategorija foreign born tj. rođeni u inozemstvu gdje se navodila država rođenja, a u slučaju Hrvata to je do 1990. godine najčešće bila Jugoslavija. Prema popisnim rezultatima, 1980. godine svega 252,970 građana SAD-a navelo je svoje hrvatsko podrijetlo. Kako je iste godine u popisima zabilježeno 360,174 stanovnika jugoslavenskog podrijetla, može se utvrditi da je određeni dio Hrvata navedene godine svrstan u tu kategoriju.
Godine 1990. uoči raspada bivše Jugoslavije i osnivanja samostalne hrvatske države, u SAD-u su održani popisi stanovnika. Nažalost, postoje dvojaki rezultati, u oba slučaja preuzeti iz službenih izvješća US Census Bureaua. Prema izvornoj dokumentaciji s popisa 1990. čak 409,458 ispitanika navelo je hrvatsko podrijetlo. No, dokument koji je rezultirao nakon popisa 2000., a u kojem su prikazani usporedno statistički pokazatelji za 1990. i 2000. godinu, navodi da je 1990. godine čak 544,270 stanovnika SAD-a istaknulo hrvatske korijene. Premda se radi o velikoj razlici u podatcima, s obzirom na rezultate najnovijih popisa provedenih 2000. godine, izglednije je da prva publikacija prenosi ispravnije pokazatelje.
Godine 2000. proveden je najnoviji popis stanovnika SAD-a prilikom kojeg je zabilježen tek 374,241 ispitanik podrijetlom iz Hrvatske. Na smanjenje broja stanovnika hrvatskog podrijetla utjecalo je više čimbenika, a kao najvažniji treba uzeti u obzir činjenicu da je najveći migracijski val prema Americi započeo još krajem 19. stoljeća i trajao do Prvoga svjetskog rata, dok su noviji migracijski valovi ponajprije usmjereni prema razvijenim europskim državama. Godine 1921. donešen je prvi zakon o imigraciji u SAD-u kad su značajno smanjene useljeničke kvote, a zakon iz 1924. godine u još je većoj mjeri ograničio dolazak novih imigranata. Prema zakonu iz 1924. godine (Immigration act of 1924) broj useljenika u SAD za svaku je državu iz koje su oni potjecali smanjen na svega 2% u odnosu na ukupan broj stanovnika popisanih 1890. godine podrijetlom iz navedene države. Tada je prema godišnjoj kvoti za ondašnju Jugoslaviju broj iseljenika ograničen na svega 671 osobu. Tek nakon Drugoga svjetskog rata, a poglavito nakon 1965. moglo je doći do značajnijeg povećanja broja hrvatskih iseljenika u SAD-u. Te je godine donesen novi zakon o imigraciji i naturalizaciji (Immigration and Naturalization act 1965) kojim su povećane useljeničke kvote te je pružena neograničena mogućnost pridruživanja užoj rodbini u SAD-u.
Prostorna raspodjela stanovništva hrvatskog podrijetla prema podatcima iz 2000. godine ukazuje na to da je glavnina naših iseljenika koncentrirana na krajnjem sjeveroistoku te jugozapadu SAD-a. Djelatnosti sekundarnog gospodarskog sektora, poglavito industrija i rudarstvo, bile su ključne prilikom dolaska Hrvata u SAD u vrijeme prvog masovnog iseljeničkog vala. Obzirom na bogatu prirodnu osnovu, ponajprije na velika rudna bogatstva, proces industrijalizacije intenzivno je zahvatio prostor Pennsylvanije, Ohia, Illinoisa i Michigana. Mahom mlado, muško stanovništvo koje se u domovini bavilo pretežito poljoprivredom, zapošljavalo se u američkim rudnicima i metalnoj industriji. Životni uvjeti bili su izuzetno teški. Često su obitavali u drvenim barakama pored samih postrojenja, u lošim higijenskim uvjetima. Oni koji su se imali priliku vratiti kući, a pismeni izvori svjedoče o tome da nije bilo sela u kojem nije bilo povratnika iz Amerike, među ostalim su prenosili i svoja loša životna iskustva iz Novog svijeta.

Slika 1. Hrvati u SAD-u prema rezultatima popisa 2000., po državama (kartogram je izrađen prema uzorku od 354,454 od ukupno 374,241 popisanih Hrvata jer u brojku nije uključena dobna skupina 0-5)

Premda glavnina hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka više nije vezana uz industrijski sektor već uz tercijarne i kvartarne gospodarske djelatnosti, Hrvati su još uvijek većinom koncentrirani u istim saveznim državama kao i u prvoj polovici 20. stoljeća. Danas uglavnom žive u velikim gradovima, a za Pittsburg se još uvijek može kazati da je najveći hrvatski grad u SAD-u. Osim SI, Hrvati su u većoj mjeri naselili i Kaliforniju, poglavito širi prostor Los Angelesa i San Francisca. Dok su na sjeveroistoku bili poznati kao industrijski radnici i rudari, u Kaliforniji su se posebice istaknuli u primarnim djelatnostima, ponajprije u ribarstvu (San Pedro) i uzgoju voća i povrća.
Povijesni izvori svjedoče o tome da je na prostoru Louisiane krajem 19. i početkom 20. stoljeća živjela značajna kolonija Hrvata te da je New Orleans najstarija hrvatska naseobina u SAD-u. Na tom su se prostoru Hrvati bavili pretežito ribarstvom, marikulturom (uzgoj kamenica) te poljoprivredom. Prema aktualnim podatcima broj stanovnika hrvatskog podrijetla u toj se državi smanjio na oko 1700. Koliko je god Louisiana bila atraktivna za naseljavanje tijekom druge polovice 19. stoljeća, toliko je ipak daleko snažniji bio utjecaj industrije na SI Sjedinjenih Država.
Prema podatcima ACS-a (American Comunity Survey) iz 2005. godine tek postotno manji udio hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u SAD-u bave se primarnim djelatnostima dok ih je glavnina zaposlena u djelatnostima tercijarnog i kvartarnog sektora.

Slika 2. Zaposleni stanovnici SAD-a hrvatskog podrijetla stari 16 i više godina prema vrsti zaposlenja, prema rezultatima American Community Survey 2005. godine (Usporedba s ukupnim stanovništvom SAD-a)

Značajno je da je nezaposleno tek 3,4% stanovnika hrvatskih korijena starih 16 i više godina što je za oko 1% manje u odnosu na ukupnu američku populaciju, a postižu i veći prosječni dohodak po kućanstvu u odnosu na prosjek. Naime, prema istom istraživanju srednji dohodak po kućanstvu američkih Hrvata 2005. godine iznosio je 57,950 US$ dok je prosjek za ukupno stanovništvo SAD-a iznosio 46,242 US$. Dohodak po stanovniku također je znatno veći te je kod Hrvata i njihovih potomaka iznosio 32,434 US$ dok je na razini ukupne populacije iznosio 25,035 US$. Stopa siromaštva je znatno niža kod naših iseljenika jer je na razini ukupnog broja američkih Hrvata iznosila 5,1% dok je na razini cijele države bila zabilježena stopa od čak 13,3%. Podatak koji također svjedoči o tome da su se Hrvati relativno dobro gospodarski snašli i prilagodili SAD-u jest i činjenica da ih 78,2% posjeduje stan ili kuću dok je taj udio na razini SAD-a znatno niži te iznosi 66,9%.
Stupanj obrazovanja američkih Hrvata znatno je bolji nego kod ukupnog stanovništva SAD-a. Tek ih 8,5% u odnosu na ukupan prosjek od 15,8% ima nezavršenu srednju školu, a u odnosu na ostale Amerikance, veći je i udio onih koji imaju najviši stupanj obrazovanja.

Slika 3. Stanovnici SAD-a hrvatskog podrijetla stari 25 godina i više godina prema stupnju obrazovanja, prema rezultatima American Community Survey 2005. godine (Usporedba s ukupnim stanovništvom SAD-a)

Visok stupanj asimilacije posebice se očituje kroz nekorištenje hrvatskog jezika u kućanstvima naših iseljenika i njihovih potomaka. Podatci s popisa provedenog 2000. godine svjedoče o iznimno slaboj upotrebi hrvatskog jezika koji u svojim kućama koristi tek nešto manje od 20% popisanih američkih Hrvata starijih od 5 godina dok ih čak 80% govori isključivo engleski jezik. Velika je razlika između Hrvata rođenih u Hrvatskoj, a koji žive u SAD-u te potomaka hrvatskih iseljenika koji su tamo i rođeni. Od ukupnog broja hrvatskih potomaka starijih od 5 godina, njih 91,3% govori jedino engleski jezik, a ostali se služe nekim drugim indoeuropskim jezikom. Od ukupnog broja američkih Hrvata rođenih izvan SAD-a, tek 6% ih govori isključivo engleski, a čak 94% ih u svojim domaćinstvima koristi neki drugi indoeuropski jezik, a za pretpostaviti je da se većinom radi o hrvatskom.
Navedeni podatci ukazuju na relativno dobre gospodarske prilike u kojima žive američki Hrvati i njihovi potomci što je značajno s aspekta asimilacije i eventualnog povratka u domovinu. Naime, teško je očekivati od generacije koja je izvan domovine postigla dobre životne uvjete te se u potpunosti uklopila u američko društvo, da se organizirano u većem broju vrati u Hrvatsku. Također, nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika, poglavito od strane hrvatskih potomaka, otežava povratak i u krajnjoj mjeri asimilaciju u hrvatsko društvo u domovini. Povratak bi se mogao očekivati tek kod onih iseljenika koji se nisu snašli u novim životnim uvjetima ili kod kojih je u većoj mjeri izražena nostalgija prema domovini. To je slučaj kod prve generacije iseljenika koji često, neki i svake godine, posjećuju rodni kraj, a nekolicina ih se i trajno vratila. Kako se radi o starijem stanovništvu, navedena generacija nije u reprodukcijskoj, a najčešće niti u privređivačkoj životnoj dobi te se na nju ne može osloniti kao na potencijalne sudionike u demografskoj i gospodarskoj obnovi Hrvatske.