Kineska populacijska politika – uspjesi i nedostaci

11. veljače 2005. |
Pogledajte sve članke na karti
Uvod

U Kini danas živi oko 20 % svjetskog stanovništva, odnosno svaki peti stanovnik Zemlje. Iz minute u minutu broj stanovnika u Kini se povećava, a o dinamici tog povećanja najbolje govori podatak da se godišnje broj stanovnika u Kini poveća za 12-13 milijuna. Ovo godišnje povećanje nadmašuje ukupan broj stanovnika u nekim državama, npr. Ekvadoru, Grčkoj, Belgiji itd. Nadalje, neke kineske provincije imaju više stanovnika nego neke veće svjetske države – pokrajina Shandong oko 90 mil. stanovnika, Sichuan oko 85 mil. stanovnika, a Njemačka 82,4 mil., Ujedinjeno kraljevstvo 60,2 mil., Egipat 76,1 mil. Iako nema pouzdanih podataka o broju stanovnika Kine tijekom povijesti, demografski razvoj ove zemlje može se otprilike rekonstruirati i pratiti od vremena kad je imala 60 mil. stanovnika prije 2000 godina do današnjih dana kad je prešla 1,3 milijarde.

Povijesni pregled populacijskog razvoja Kine

Na početku nove ere, za vrijeme vladavine dinastije Han Kina je imala oko 60 mil. stanovnika, što je bilo oko 1/4 svjetskog stanovništva u to vrijeme. Zbog fluktuacija porasta i pada broj stanovnika u sljedećih 1000 godina broj stanovnika kretao se između 37 i 60 mil. U početku vladavine dinastije Ming, krajem 14. st., broj stanovnika počeo je značajnije rasti i taj se rast nastavio do danas. Posebno veliko povećanje zabilježeno je između 1749. i 1811. g. za vrijeme dinastije Qing, kada se broj stanovnika povećao s oko 178 mil. na 359 mil. Do 1851. g. broj stanovnika vjerojatno je narastao do 432 mil. međutim, zbog velikog broja žrtava tijekom Taipinškog ustanka porast je bio usporen (poginulo je oko 30 mil. ljudi).

Sl. 1. Kretanje broja stanovnika Kine od početka nove ere do danas

 Za vrijeme vladavine dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1911.) povećanje broja stanovnika povećavalo je pritisak na obradivo zemljište. Stoga, mnogo je napora uloženo u ova četiri stoljeća da bi se povećala proizvodnja žitarica za prehranu stanovništva. Udvostručenja broja stanovnika javljala su se mnogo prije nego je Kina započela svoju industrijsku revoluciju. Unatoč prividnom uspjehu u osiguravanju dovoljno hrane za prehranu vlastitog stanovništva, dugoročno gledano, proizvodnja hrane ipak nije mogla održati korak s snažnim porastom broja stanovnika.

U razdoblju između 1851. i 1949. broj stanovnika povećao se za “samo” 100 mil. zbog čestih pobuna, socijalnih nemira i sl. Iako je ovaj porast bio puno manji nego nekoliko prethodnih stoljeća, ukupan broj stanovnika je za novoproglašenu Narodnu Republiku Kinu (1949. g.) predstavljao veliki potencijal, ali i izazov. Prvi moderni popis stanovništva u Kini izvršen je 1953. i prema njemu Kina je imala 583 mil. stanovnika, a u samo 50 sljedećih godina taj broj se više nego udvostručio. Samo u razdoblju 1953.-1964. broj stanovnika povećao se za 112 mil. budući da su se stope mortaliteta smanjile, a stope nataliteta su ostale visoke. Od 1958. do 1961. zbog slabe poljoprivredne proizvodnje i nedostatka hrane od gladi je umrlo oko 20 mil. stanovnika.

Antinatalitetna populacijska politika u Kini

Zbog izuzetno velikog porasta broja stanovnika tijekom 1970-ih javila se potreba da se taj porast ograniči, a veličina obitelji smanji. Tako je nastala tzv. politika jednog djeteta pod sloganom “kasnije, dulje, manje” (rađanje u što kasnijoj dobi, dulji razmak između rađanja i što manje djece), koja je bila uspješna u pogledu smanjenja porasta broja stanovnika, ali je njena primjena bila kontroverzna. Ova politika posebno se striktno provodila početkom 1980-ih, a je ozloglašena zbog namjernih pobačaja, ubojstava i zanemarivanja ženske djece i oštrih kazni za one koji su imali više od jednog djeteta.

Sl. 2. Plakat na ulicama kineskih gradova kojim se propagira politika jednog djeteta

Politika se vjerno provodila u gradovima, ali je u ruralnim područjima bila dosta fleksibilna, kao i u područjima naseljenim etničkim manjinama. Od 1988. stanovništvu ruralnih krajeva dopušteno je imati drugo dijete i to četiri godine nakon rođenja prvog djeteta i samo ako je prvo dijete bila curica. U ruralnim područjima obitelji uglavnom imaju 2-3 djeteta, međutim i u ovim područjima sve više se pažnje posvećuje smanjenju broja djece. Također se i sve više koristi kontracepcija u svrhu spriječavanja začeća i sve je veća razlika u godinama između rađanja.

Nakon 1949. stope nataliteta i mortaliteta počele su značajno opadati, osim početkom 1960-ih, tako da je stopa mortaliteta opala s 22,5 ‰ 1953. godine na 7 ‰ 2003. godine, a stopa nataliteta sa 45 ‰ na 13 ‰. Uspjeh kineske populacijske politike ogleda se u činjenici da je njenom primjenom u Kini rođeno 200 mil. djece manje. Zahvaljujući inicijativama i kaznama stopa nataliteta znatno je snižena međutim, ali zbog velikog broja stanovnika u fertilnoj dobi godišnji porast je i dalje velik i iznosi oko 1 mil. mjesečno, odnosno 12 mil. godišnje. S druge strane, totalna stopa fertiliteta (broj djece po ženi) smanjila se sa 6 na manje od 3. Do smanjenja fertiliteta došlo je zbog legalizacije pobačaja i uvođenja mjera koje su poticale kasnije stupanje u brak i rađanje samo jednog djeteta te korištenje kontracepcije. Žene koje po drugi ili treći put zatrudne, često su primorane na pobačaj ili su dobivale otkaz na poslu.

 

Sl. 3. Kretanje stope fertiliteta u Kini 1949.-1999. g.

Da Kina nije provodila restriktivnu populacijsku politiku danas bi imala preko 1,6 milijarde stanovnika. Iako, točan broj stanovnika ove najmnogoljudnije zemlje na svijetu teško je utvrditi budući da je jako teško popisati toliku populaciju, a mnoge obitelji, posebice u ruralnim krajevima, kriju stvaran broj djece bojeći se poreza i ostalih kazni. Međutim, provođenje ove politike imalo je i negativne učinke, čije se posljedice danas žele ublažiti. Jedna od najvećih i najdalekosežnijih posljedica jest brojčana neravnoteža između muškaraca i žena. Ova neravnoteža rezultat je ograničavanja broja djece i tradicionalnog preferiranja muške djece, koji predstavljaju obiteljske nasljednike i radnu snagu, te gladanja na žensku djecu kao teret. Stoga, ženska djeca su se zanemarivala, a nerijetko su se i ubijala. Također su se provodili selektivni pobačaji – kad bi žena saznala da nosi žensko dijete, napravila bi pobačaj.

 

Sl. 4. Kretanje stopa prirodnog kretanja stanovništva u Kini 1949.-1997. g.

Današnje demografsko stanje u Kini

Danas su spolno selektivni pobačaji zabranjeni, ali razvojem tehnologije znatno je olakšano otkrivanje spola nerođenog djeteta te su povećani izgledi da se trudnoća okonča ako žena sazna da nosi žensko dijete. Prema službenim podacima kineske vlade danas se u Kini na svakih 100 djevojčica rađa 119 dječaka (podsjetimo, iz bioloških razloga u svijetu se u prosjeku rađa oko 105 dječaka na 100 djevojčica) i stoga je ova zemlja započela poduzimanje različitih mjera da bi se do 2010. g. ova neravnoteža ispravila. Stoga, osnovano je povjerenstvo koje će revidirati postojeći kazneni zakon kojim bi se zabranilo otkrivanje spola fetusa i provođenje selektivnih pobačaja (osim u medicinski opravdanim slučajevima) te pooštrile kazne za prekršitelje.

Dobno-spolni sastav stanovništva (2004.g.):

• Ukupno stanovništvo: M 51,5 %, Ž 48,5 %

• 0-14 g. – M 53 %, Ž 47 %

• 15-64 g. – M 51,4 %, Ž 48,6 %

• 65 i više g. – M 47,7 %, Ž 52,3 %