Na selo, na selo… razvoj ruralnog turizma u Europi

15. svibnja 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Agroturizam u Istri, vinske ceste Plješevičkog prigorja, prva turistička seljačka domaćinstva u Baranji – trend razvoja turizma u ruralnom prostoru sve je prisutniji i u Hrvatskoj; Geografija-hr u više je navrata donosila članke o domaćim inicijativama, a ovom prilikom osvrćemo se na europska iskustva.

Zamah nakon Drugoga svjetskog rata

Turizam je ekonomska djelatnost koja se u organiziranom obliku i s zamjetnijim ekonomskim učincima pojavljuje u 19. stoljeću, iako je putovanje i upoznavanje novih krajeva, potaknuto ljudskom znatiželjom, započelo još vrlo davno.

Razvoj turizma u ruralnim prostorima, pogotovo rekreacije, uzima zamah  nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, u onom obliku u kojem se danas shvaća (čimbenik  obnove i razvitka sela i integralni dio turističkog proizvoda), razvija se u državama Europe i u SAD-u od sredine šezdesetih godina. Temelji njegova razvoja bili su povećanje slobodnog vremena i rast stopa individualne motorizacije. U tom razdoblju još se ne može govoriti o razvijenoj ekološkoj svjesti, težnji za  aktivnim i diverzificiranim oblicima turizma – faktorima koji, uz one ekonomske, danas oblikuju svjetska turistička kretanja, a izravno su vezani za ruralne prostore.

Do 1960-ih rekreacija i turizam u ruralnim prostorima nisu podlijegali zakonima slobodnog tržišta, principima ponude i potražnje i nisu bili utjecani od državnih vlasti. Interes je bio usmjeren na primorska i planinska turistička naselja i gradove, mjesta koncentracije turizma. Namjena zemljišta u ruralnim područjima rijetko je oblikovana izvan okvira poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Od samih početaka postojala je tendencija razdvajanja rekreacije i turizma (vremenska dimenzija). Takoder, naglašavala se razlika između turizma i rekreacije u ruralnim, ali manje ili više urbaniziranim područjima blizu gradova (rural-urban fringe ili rurban koji se često poklapao s zelenim pojasom grada tzv. “Green belt”), te spomenutih aktivnosti u udaljenijim i izoliranijim ruralnim područjima. Slobodno vrijeme tijekom vikenda i državnih praznika najčešće je bilo provedeno u ruralnim područjima, a godišnji odmori u primorskim ili planinskim odmarališnim centrima. No s vremenom i novim značajnim impulsom – većim financijskim sredstvima namijenjenim slobodnom vremenu – turizam u ruralnim krajevima dobija i veće ekonomsko značenje jer se sve više produžuje vrijeme provedeno u ruralnim područjima u svrhu rekreacije ili odmora. Zanimljivo je istaknuti da su brojna istraživanja pokazala veću sklonost obrazovanijih ljudi za provođenjem odmora u ruralnim krajevima, baš kao i veći broj muškaraca koji, za razliku od žena, žele odmor provesti na selu. “Radničke” klase pak odmor radije provode u gradu nego u ruralnoj sredini.  Navedeno se odnosi na zemlje kapitalističkog svijeta.

Ruralni turizam kao poluga razvoja ruralnih prostora: primjer Austrije i Škotske

Austrija

Nakon prvotne faze razvoja turizma u ruralnim prostorima, u kojoj su dominantni faktori razvoja bili samoincijativnost stanovništva koje pruža određene usluge, ali i ljudi koji dolaze u ruralne prostore uglavnom tražeći mir i čistu prirodu, započinje, paralelno, pogotovo u državama koje su se suočile s problemom jakog polariziranog razvoja i depopulacije ruralnih područja, proces planiranog korištenja ruralnog turizma u funkciji revitalizacije i transformacije ruralnih krajeva. Vjerojatno najpoznatiji primjer korištenja ruralnog turizma kao “alata” u funkciji  razvitka ruralnih područja predstavlja Austrija. Pedesetih je godina ovog stoljeća alpski prostor Austrije bio sasvim drugačiji nego danas. Razvijena komunalna i prometna infrastruktura, kvalitetna opskrba i prihodi dovoljni za “urbani život u ruralnoj sredini”, danas prisutni elementi života austrijskog sela, onda su bili nezamislivi. Bio je to izoliran prostor, zimi gotovo odsječen od svijeta. Poljoprivredna se proizvodnja nije više mogla mjeriti sa komercijalnom i industrijskom poljoprivredom ostalih razvijenih zemalja. Kao posljedica javlja se depopulacija i  alpski prostor počinje poprimati karakteristike zaostajanja u razvoju. Nakon izvršenih analiza, u sklopu nacionalne strategije za razvoj depopulacijskih područja, ruralni prostor Alpa počinje se revitalizirati razvijanjem ostalih ne-poljoprivrednih djelatnosti u ruralnom prostoru. Prednjačio je ruralni turizam i njemu komplementarne djelatnosti. Nove su djelatnosti omogućile dodatne prihode koji su kompenzirali manjak prihoda od poljoprivrede, započinje izgradanja komunalne infrastrukture, zaustavljen je pad broja stanovnika ispod razine potrebne za održavanje društvenih institucija i servisa, a uz kontakte sa turistima ponovo oživljava kulturni život, i to u simbiozi starog i novog, tradicijskog i modernog. “U Alpe se vratio život.”.

Škotska

No i druge države, npr. Velika Britanija, uvidjele su mogućnost revitalizacije ruralnih krajeva turizmom. Od početka 70-ih godina turizam u ruralnim krajevima naglašavan je kao generator zaposlenosti i prihoda u Škotskoj. Konkretni ciljevi Board-a bili su: privući više turista, pogotovo stranih; produžiti turističku sezonu; razviti usluge smještaja i prehrane i poboljšati kvalitetu postojećih; poboljšati i razviti infrastrukturu općenito, prvenstveno za vodene sportove, zimske sportove. Godine 1981. provedeno je kompleksno istraživanje utjecaja turizma u ruralnim krajevima na socio-ekonomsku strukturu ruralne Škotske. Rezultati pokazuju da je npr. samo u ljetu 1981. Zapadne otoke posjetilo 34 000 turista koji su stvorili prihod od gotovo 4 milijuna £. Ovakav razvoj je potaknuo sezonsku zaposlenost i iako ona ima i negativne efekte, rezultirao omjerom stanovnika i turista 1: 5 u HIDB područjima, što je uvelike omogućilo zaustavljanje depopulacije i daljnjeg zaostajanja ovih područja. Zaključak istraživanja je da turizam u ruralnim krajevima omogućava koristan dodatni prihod za brojna obiteljska gospodarstva u ljetnim mjesecima, a negdje i tijekom cijele godine. Kao mjera za daljni razvoj turizma u ruralnoj Škotskoj predloženo je: poboljšanje usluga, povećanje dostupnosti informacija o turizmu i diverzificiranje ponude smještaja.


Sl.1. Rijetko naseljen ruralni prostor Škotske (foto: A. Lukić)

Turizam u ruralnim krajevima Europe (prvenstveno u zemljama EU, ali i u brojnim tranzicijskim zemljama) danas je važan element ukupne turističke ponude, “integralnog turističkog produkta”, ali i razvoja ruralnih prostora. U “ujedinjenoj” Europi regionalnih različitosti, nakon sedamdesetih godina u kojima je problematika ruralnih prostora bila promatrana prvenstveno kroz poljoprivredu i programe zaštite kulturne baštine, u osamdesetim se sve više javljaju aktivnosti vezane uz planirani razvitak ruralnog prostora. Light motivi tih akcija bili su osiguranje egzistencijalnih uvjeta u ruralnom prostoru kroz rurističko prostorno uređenje i valorizaciju gospodarskih resursa, nove smjernice razvoja poljoprivrede i šumarstva, zaštita okoliša, zaštita kulturnog krajolika kao i kulturno arhitektonskog nasljeđa, rješavanje socijalnih problema u ruralnom prostoru…

Par crtica o nazivima

Europska iskustva o razvoju ruralnog turizma diferenciraju ruralni turizam –  Rural Tourism (francuski: tourisme rural, talijanski: turismo rurale, španjolski: turismo rural, njemački: Fereien auf dem Land, slovenski: turizem na podeželju) i turizam na seoskim (seljačkim) gospodarstvima – Farm Tourism (francuski: tourisme a le farme, talijanski: agriturismo, španjolski: agroturismo, njemački: Uralub Ferien auf dem Bauernhof, slovenski: kmečki turizem). Strategija naglašava da se ruralni turizam razvija izvan gradova i područja maritimnih centara, u slobodnom prostoru i selima (ovome se mogu dodati i veliki centri zimskog, skijališnog turizma). Prema ovakvom shvaćanju ruralni turizam obuhvaćao bi raznovrsne oblike turizma, od lovnog i ribolovnog do avanturističkog ili eko-turizma. Turizam na seljačkim gospodarstvima tu se posebno ističe.  No postoje i prijedlozi koji naglasak stavljaju na diferencijaciji osnovnih oblika ruralnog turizma (npr. turizam na seljačkim gospodarstvima, ruralni hoteli, agriturizam, rezidencijalni turizam…) od dodatnih aktivnosti (npr. avanturističke i sportske aktivnosti, edukacijski turizam, “zeleni turizam” , vjerski turizam…) koje se turistima nude. Podloga ovakve klasifikacije je u činjenici da brojne od dodatnih aktivnosti (npr. sportske i avanturističke) turist može upražnjavati i u gradu, a ne samo u ruralnim područjima.

Primjeri europskih država (podaci iz razdoblja 1990. – 2000.)

Austrija

Turizam na seljačkim gospodarstvima čini, s 300 000 kreveta na 29 000 seljačkih gospodarstva, 1/6 ukupne turističke ponude Austrije. Nijemci (64%) i Austrijanci (21%) čine najveći dio gostiju. Potražnja za ovakvim oblikom turizma ujednačena je i stabilna tijekom posljednjih desetljeća, ali ponuda se smanjila između 1982. i 1992. Karakteristična je umreženost seljačkih turističkih gospodarstava kao posljedica kraćeg boravka turista na pojedinačnim gospodarstvima.  Duga je tradicija prihvaćanja turista u seoske sredine Austrije – traje već više od 100 godina, a prvotno je bila vezana za alpska područja.

Belgija (1991)

Osnovna karakteristika ruralnog turizma u Belgiji jest zaustavljanje ruralnog egzodusa i davanje većeg značenja tradiciji i baštini. I fiskalna politika odražava tu činjenicu: porez na takvu turističku djelatnost iznosi 10% od zarade, s 50% odbitka za troškove. Većinu turističke ponude na seljačkim gospodarstvima čine farme u Valoniji. Uobičajeni gosti su Belgijanci, Danci i Nizozemci. Izdvajamo tri tipična oblika turističke ponude u ruralnim krajevima Belgije: “Gites de Wallonie”-tipične kuće za višu srednju klasu stanovništva; “Fetourag” – namijenjene svim slojevima stanovništva, ali prvenstveno obiteljima s djecom, jer predstavljaju povratak prirodi i životu poljoprivrednika; “Utra”-farme koje obično privlače prosvjetne radnike i slobodne djelatnosti.

Danska (1991)

Država u kojoj koncept ruralnog   gubi svoje značenje jer je vrlo teško izdvojen od urbanog.  Ipak, tradicija ruralnog turizma postoji. Većinu gostiju čine Danci i Britanci (gotovo 100%), i to obitelji s djecom u vrhuncu turističke sezone (ljeti), a svi slojevi stanovništva u ostalom dijelu godine. Zbog relativno male veličine teritorija prisutna je koordinacija između turističkih zajednica i lokalnih vlasti kako bi se ravnomjerno rasporedile sve djelatnosti. Porez na turističku djelatnost u ruralnim krajevima iznosi 22%.

Francuska (1991)

Smatra se EU državom s najdiverzificiranijom ponudom ruralnog turizma od 1945. S dugom tradicijom poljoprivrede i valoriziranjem agrara kao jednog od temeljnih izvora nacionalnog bogatstva, Francuska je koncept razvoja ruralnog turizma prihvatila kao način zaštite tradicionalnih vrijednosti, ali i kao ekonomsku djelatnost kojom će značajno obogatiti svoje selo. Već 1950-ih  država inicira osnivanje “Gites Ruraux” – tipičnih privatnih kuća za odmor turista. Danas razlikujemo: “Nids de Vacances”, “Café-couettes”, te “Randonnee” kuće za odmor i okrepu šetača. Niskoprofitna turistička gospodarstva država oslobađa poreza. Gosti su većinom Francuzi, iz svih slojeva stanovništva.

Grčka (1991)

Ruralni turizam u Grčkoj snažno je vezan za tzv. agriturizam i smatra se dopunom poljoprivredi, ali i kao značajno sredstvo socijalne promocije ženskog dijela seoske populacije. Porezi se razlikuju na regionalnoj osnovi i iznose od 8-11% zarade. Gosti su većinom iz Grčke, Njemačke, Austrije, Nizozemske i Švicarske.

Irska (1991)

U posljednjih dvadesetak godina turizam u ruralnim krajevima smatra se čuvarom nacionalne kulturne baštine i upravo ga ta uloga čini vrlo privlačnim. “Turizam i baština” program je koji obuhvaća pet osnovnih elemenata, većina kojih je osnovu pronašla u ruralnim krajevima ( Živi pejsaži – “Live landscapes”, Zarađujući za život – “Making a living”, Sveci i religija – “Saints and religion”, Gradeći naciju – “Building a nation”, Duh Irske – “The spirit of  Ireland”). Turisti dolaze iz cijeloga svijeta: SAD, Europa, Australia, Novi Zeland, JAR. Država ubire porez kada profit iznosi više od 16 000 funti.

Italija

Turizam u ruralnim područjima temelji se na agriturizmu tj. povezanosti s poljoprivredom i okrenut je povećanju prihoda poljoprivrednika i valorizaciji lokalne proizvodnje. U skladu s poticajnom ulogom tog oblika turizma u gospodarstvu je i porez – iznosi niskih 9%. Goste čine posjetitelji iz sjeverne Italije (1/3) i zemalja EU-a (2/3). 7000 domaćinstava iznajmljuje 100 000 kreveta.

Mađarska (1993)

Turizam u ruralnim krajevima obnovljen je kao koncept 1985. i od tada se kontinuirano razvija. Zbog čvrstih programskih osnova u stručnoj se literaturi često spominje tzv. “mađarski” tip razvoja ruralnog turizma. Osnovna karakteristika je povezanost smještajnih kapaciteta i brojnih programa namijenjenih aktivnom provođenju slobodnog vremena. Procjenjuje se da postoji oko 10-15 000 kreveta u ovom obliku turizma, što čini 5% mađarske ponude, no pozitivni trendovi vrlo su izraženi. Goste čine pretežito Nijemci, Danci i Nizozemci.