Polarni krajevi

8. ožujka 2007. |
Pogledajte sve članke na karti

Ivan Čanjevac

Što su to polarni krajevi?
Polarnim se u matematičkom smislu smatraju krajevi na sjevernoj polutki sjeverno od sjeverne polarnice (66° 33′ s.g.š.) te na južnoj polutki južno od južne polarnice (66° 33′ j.g.š.). U geografskom smislu najčešće se za granicu sjevernih polarnih krajeva uzima izoterma +10 °C najtoplijeg mjeseca ili sjeverna granica drveća. Za sjeverne polarne krajeve upotrebljava se naziv Arktik (od grč. arktos, medvjed; dovodi se u vezu sa zviježđem Velikog i Malog medvjeda) dok se za južne polarne krajeve koristi naziv Antarktik. Polarni krajevi na sjevernoj i južnoj polutki u mnogočemu se razlikuju.

Sl.1. Ledeni pokrov Antarktike

Arktik
Sjeverni polarni krajevi ili Arktik obuhvaćaju rubne dijelove Euroazije i Sjeverne Amerike, dio Islanda, djelomično zaleđeno Sjeverno ledno more ili Arktički ocean i njegove otoke, sjeverne dijelove Atlantskog i Tihog oceana. More zauzima preko 70 % površine Arktika. Arktička ledena kapa sastoji se od ledenjaka, ledenih ploča, brjegova i morskog leda različite starosti. Morski led prekriva od 7,5 do 15 mil. km2 Arktičkog oceana i ima prosječnu debljinu od oko 3 m. Tijekom toplijeg dijela godine 10 do 15 % Arktičkog oceana nije prekriveno ledom. Grenlandski ledeni pokrov je najveća ledenjačka masa na sjevernoj polutki. Sadrži oko 10 % svjetskih zaliha slatke vode. Sjeverno ledeno more obiluje fitoplanktonom i zooplanktonom. Životinjski svijet bogatiji je u rubnim područjima (sisavci i ptice) te u moru (ribe i sisavci). Sjeverni polarni krajevi su za razliku od južnih stalno naseljeni. U njima je stalno naseljeno oko 4 mil. stanovnika. Na Grenlandu i primorskom dijelu Sjeverne Amerike žive Eskimi, U Rusiji Neneci, Ostjaci, Jakuti, Tunguzi i dr., Laponci u sjevernoj Europi.

Sl.2. Sjeverni polarni krajevi

Antarktik
Južni polarni krajevi ili Antarktik sastoje se od kontinenta Antarktike i morskog pojasa (ponekad naziv Antarktički ili Južni ocean) koji ju okružuje. Sjeverna granica Antarktičkih voda najčešće je određena antarktičkom konvergencom, pojasom gdje ponire hladna antarktička voda ispod toplije subantarktičke. Antarktika je peti po veličini kontinent na zemlji s oko 14 mil. km2 (uključivo ledene police). Najhladniji je najvjetrovitiji, najviši (prosječna visina oko 2500 m) i najsušniji kontinent na Zemlji. Oko 98 % kontinenta prekriva ledeni pokrov prosječne debljine 2000 m (najveća debljina 4700 m) koji sadrži oko 90 % ukupne količine leda na Zemlji. Kontinentski led spušta se u more i tvori ledene police (barijere, šelfove), najveće su Rossova, Ronneina i Filchnerova. Od njih se odlamaju velike sante (barijerni led). Ledene bregove u more uglavnom unose ledenjaci.

Sl.3. Južni polarni krajevi

Mora oko Antarktike također obiluju planktonom. Obale Antarktike bogate su životinjskim svijetom (ptice, morski sisavci) od kojih su najpoznatiji pingvini. Na Antarktici nema stalnih naselja, no postoji dvadesetak stalnih ili povremenih istraživačkih stanica (najpoznatija Amundsen – Scott na samom Južnom polu). Antarktika je od kraja XX. st. postala i odredište sve većeg broja turista.

Značenje i ugroženost polarnih krajeva
Polarni krajevi prvenstveno su veliki spremnici slatke vode. Gotovo 70 % svih zaliha slatke vode na Zemlji nalazi se u ledenim pokrovima i ledenjacima Antarktike i Grenlanda. Polarni krajevi također imaju veliko značenje za globalne promjene klime i ljudski razvoj. Oni su važni indikatori ukupnog stanja Zemlje kao sustava. Vitalni su za globalne procese povezane s atmosferom, morskim strujama i cirkulacijom u oceanima, klimom i bioraznolikošću. Polarni krajevi najviše su ugroženi posrednim negativnim utjecajem čovjeka (onečišćenjem zraka i oceana) i klimatskim promjenama. Globalni klimatski modeli upozoravaju da će globalno zatopljenje ubrzano negativnim učincima efekta staklenika najočitije posljedice imati upravo u polarnim krajevima. Rezultat će biti smanjenje površine i debljine ledenih pokrova, topljenje permafrosta i polarnih ledenih masa sa širokim posljedicama na ukupno čovječanstvo. Dijelovi polarnih krajeva već se zagrijavaju dva do tri puta brže od Zemljinog prosjeka. Veći dio tih krajeva je u Arktičkom oceanu (zagrijava se dvostruko brže od Zemljina prosjeka), manji dio (Antarktički poluotok) na Antarktici.

Prijašnje međunarodne godine polarnih krajeva, 1882/3, 1932/3 i 1957/8 donosile su nove spoznaje i značile prekretnice u shvaćanju problematike polarnih krajeva. Ne sumnjamo da će i ova pobuditi veliki interes ne samo kruga znanstvenika nego i šire društvene zajednice posebice zbog promjena na Zemlji kojima smo svjedoci.

Ivan Čanjevac

Literatura:
Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, I knjiga A-Ar, gl. ur. A. Vujić, Pro leksis i Večernji list, Zagreb 2005.
Riđanović, J. (1993): Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb

korisni linkovi:
www.ipy.org
http://polar.grida.no/index.cfm
www.arctic.noaa.org
www.scar.org
www.antarctica.ac.uk