Studij geografije u Saveznoj Republici Njemačkoj

8. lipnja 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Prvi korak k funkcionalnijem povezivanju obrazovanja i znanosti, Hrvatska je učinila krajem 2003. spajanjem Ministarstva znanosti i tehnologije te Ministarstva prosvjete i športa u jedinstveno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. U Njemačkoj je jedno od trinaest saveznih ministarstava i Ministarstvo obrazovanja i istraživanja (Bundesministerium für Bildung und Forschung), a među pokrajinskim ministarstvima u Baden-Württembergu je i Ministarsvo znanosti, istraživanja i umjetnosti (Ministerium für Wissenschaft, Forschung und Kunst). Drugim riječima i u Njemačkoj su obrazovanje i znanost institucionalno povezani.

Osim institucionalno, u Njemačkoj se ta povezanost očituje i u praksi, prije svega organizacijom studijskih grupa na fakultetima.

Dok je u Hrvatskoj slučaj da sa završenim studijem geografije možete kao profesor raditi u osnovnoj školi i gimnaziji ili srednjoj strukovnoj školi, u Njemačkoj je to organizirano drugačije, kao što se i školski sustav znatno razlikuje od hrvatskog. Radi lakšeg snalaženja ukratko ću objasniti njemački školski sustav. Učenici pohađaju osnovnu školu (Grundschule) do 4. razreda, u kojem se usmjeravaju u tri vrste škola- Hauptschule (do 9. razreda), Realschule (do 10. razreda), (za Hauptschule i Realschule ne postoji odgovarajući prijevod u hrvatskom jeziku) i gimnazije (do 13. razreda, a po novome programu u Baden-Württembergu učenici će ići u gimnaziju do 12. razreda). Nakon Hauptschule ili Realschule uobičajeno je ići na naukovanje (Ausbildung) za odabrana zanimanja, a nakon gimnazije učenici mogu izravno na studij s položenom državnom maturom (Abitur), osim ako neki fakulteti zbog velikog interesa ne zatraže polaganje dodatnih klasifikacijskih ispita.

Međutim, mogući su i prelazi učenika iz nižih u više razine obrazovanja (npr. Realschule u pojedine strukovne gimnazije, nakon 10. razreda) ili se nakon Realschule obrazovanje može nastaviti u tzv. Berufskollegu, na kraju kojeg se polaže ispit koji se naziva Fachochschulreife. S tim položenim ispitom moguć je upis na Visoku stručnu školu (Gesamthochschule) ili primjerice Pedagošku visoku školu (Pedägogische Hochschule)  gdje se geografija studira u sklopu dvopredmetnog ili tropredmetnog studija za nastavnika (Lehrer) u Grudschule, Hauptschule ili Realschule. Posebno ističem naziv nastavnik, budući da se naziv profesor koristi isključivo za sveučilišne profesore.

Iako je njemački sustav kompliciraniji od hrvatskog te usprkos manjkavostima (prije svega vrlo rana odluka o vrsti škole u kojoj će učenici nastaviti obrazovanje, već u 4. razredu), ipak nudi više mogućnosti za nastavak obrazovanja. Konkretno, geografija se može studirati na već spomenutim Visokim školama (uz njih i Technische Hochschule te Bildungswissenschaftlische Hochschule) ili na Sveučilištima (Universität i Technische Universität). Izbor je stvarno velik, geografiju je moguće studirati u čak 62 njemačka grada, a k tome i na dva berlinska i dva münchenska sveučilišta, dok se u Freiburgu uz sveučilište geografija studira i na Visokoj pedagoškoj školi.

Osnovna razlika u studiranju na visokim školama i sveučilištima je u tome što se na visokim školama izučava za  rad u nastavi (moguće su različite kombinacije- npr. geografija, matematika i sport, ili geografija i njemački itd…). Geografija se na sveučilištima na pojedim fakultetima, u okviru geografskih instituta, može studirati na čak tri različita smjera: diplomirani geograf (jednopredmetni studij geografije, s titulom dipl.- geograf), magistarski smjer (dvopredmetna ili tropredmetna kombinacija sa studijskom grupom/grupama s drugih fakulteta, a magistarskim ispitom se završava dodiplomski studij!) i nastavnički smjer – njem. Lehramt (za nastavnika geografije isključivo u gimnaziji, a završava s državnim ispitom; njem. Staatsexamen; ovaj smjer se upisuje obavezno u kombinaciji s još jednom studijskom grupom, uz geografiju).

Uz takvu organizaciju studija, budući geografi se već upisom na pojedini smjer opredjeljuju za ono što će raditi po završetku sveučilišnog obrazovanja. S nastavničkog smjera odlaze na rad u škole, a diplomirani geografi ili magistri (njemačka kratica M.A.) imaju različite mogućnost zaposlenja, prije svega u institutima za prostorno planiranje ili poduzećima za konzalting.

Budući da je visoka razina autonomije sveučilišta nešto čime se Nijemci mogu pohvaliti, tako i fakulteti na kojima se izučava geografija ovise o sveučilištu. Na Sveučilištu u Tübingenu (Eberhard Karls Universität Tübingen) geografski institut je jedan od tri instituta na Fakultetu za geoznanosti (Geowissenschaftliche Fakultät). U Stuttgartu, u sklopu tamošnjeg sveučilišta je i Fakultet za geo- i bioznanosti. U Bielefeldu postoji Fakultet za teologiju, geografiju, umjetnost i glazbu.

Najzanimljiviji za analizu je smjer diplomirani geograf. Za razliku od jednopredmetnog profesorskog studija geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, budući diplomirani geografi u Njemačkoj ne polažu pedagošku grupu predmeta.

Studij je podjeljen u dva dijela: OSNOVNI (Grundstudium) i GLAVNI (Hauptstudium). Svaki traje četiri semestra. Osnovni studij pohađaju zajedno svi studenti koji upišu smjer diplomirani geograf. Na glavnom studiju usmjeravaju se, ovisno o željama i sklonostima. Na Geografskom institutu u Tübingenu, postoje čak tri izbora na glavnom studiju: A) Fizička geografija, B) Antropogeografija i C) Geografija zemalja u razvoju (Geographie der Entwicklungsländer).

Na temeljnom studiju u pravilu su četiri predmeta: dva obavezna (Fizička geografija i Antrpogeografija) i dva izborna (iz grupe prirodnih i/ ili društvenih geografskih disciplina). Premda je broj predmeta, pa tako i ispita manji nego na hrvatski fakultetima gdje postoji studij geografije, to ne znači da je količina gradiva manja. Naime, u područjima koje pokrivaju ispiti studenti moraju pohađati predavanja, glavne seminare, proseminare i praktikume te pohađati barem 15 dana terenske nastave. Zanimljivo je da se pojedina predavanja (primjerice u Tübingenu) u okviru spomenutih velikih predmeta, ponavljaju svake godine (npr. Uvod u antropogeografiju), a druga se mijenjaju, pogotovo u skladu s geografskim načelom aktualnosti (npr. Proširenje Europske unije na istok). Sadržaji iz regionalne geografije obrađuju se egzemplarno, dakle samo na primjerima pojednih država ili regija (na Geografskom institutu u Tübingenu težište regionalne geografije je usmjereno na Jugoistočnu Njemačku, Istočnu Europu i Latinsku Ameriku).

Za svako predavanje, seminar ili terensku nastavu studenti će dobiti potvrdu, ovjerenu žigom fakulteta i potpisom profesora (indeksi se ne koriste!). Krajem prve godine polažu tzv. orijentacijske ispite,  kojima se utvrđuje njihovo znanje i pravilna usmjerenost na studiju. Temeljni studij student završava Preddiplomskim ispitom. To je zapravo usmeni ispit iz četiri predmeta (dva glavna i dva izborna). Da bi uopće mogli prijaviti ispit, studenti prilažu spomenute potvrde. Ocjene na ispitu su kao i u Hrvatskoj, od 1 – 5, uz razliku što je petica neprolazna, a jedinica najbolja ocjena (u njemačkim školama ocjene su od 1- 6). No, budući da se tako veliki ispiti sastoje od više dijelova, tako je i konačna ocjena iz svakog od četiri ipita vrlo rijetko iskazana cijelim brojem. Studenti po završetku temeljnog studija dobivaju diplomu. Zanimljivo je da se na geografijskom studiju  u Tübingenu ocjene u diplomama  iskazuju isključivo opisno, a na geologiji (u okviru istog fakulteta!) i opisno i brojčano (kao decimalni broj.)

Na glavnom studiju je sistem zapravo jednak kao na temeljnom, samo raspored obavezniih i izbornih predmeta ovisi o usmjerenju. Ako studirate smjer A (Fizička geografije), onda je prvi obavezni predmet Fizička geografija, a drugi Antropogeografija ili Geografija zemalja u razvoju. Dva su izborna predmeta kao i na temeljnom studiju, s time da kod smjera A, barem jedan mora biti prirodnogeografski. Analogno tome, na smjeru B (Antropogeografija) prvi obavezni predmet je Antropogeografija, drugi obavezni Fizička geografija, a barem jedan od dva izborna mora biti iz socijalnogeografske domene. Na smjeru C je sve isto kao i na B, uz razliku da je prvi obavezni predmet Geografija zemalja u razvoju.

Studij završava jednako kao i prvi njegov dio (temeljni studij), usmenim ispitima te diplomskim radom koji mora biti iz područja prvog obaveznog predmeta. Diplomski rad (uključujući i kartiranje) mora biti gotov u roku od šest mjeseci.

Ovakav plan studija geografije je karakterističan za cijelu Njemačku, odnosno sva sveučišta na kojima se predaje geografija. Međutim, spomenuta autonomija sveučilišta otvara put specifičnostima studija od fakulteta do fakulteta, zbog čega je i geografiji kao znanosti omogućen razvoj i napredak.