Vode Australije

22. ožujka 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Zbog svega 420 mm padalina godišnje Australija se u literaturi navodi kao najsuši kontinent na svijetu, nakon Antarktike. Još je važnije spomenuti da gotovo polovica kontinenta ima u prosjeku manje od 250 mm padalina godišnje. No, unatoč ograničenim izvorima pitke vode Australija se zahvaljujući velikim novčanim ulaganjima u sustave navodnjavanja, izgradnju brana i eksploataciju podzemne vode uspjela razviti do te mjere da spada među najrazvijenije zemlje svijeta. U Australiji ima manje od 1% ukupnih zaliha slatke vode na svijetu. Najveći dio tih zaliha nalazi se ispod zemlje jer je najveći dio Australije prekriven pustinjama i polupustinjama na kojima ne postoje stalni površinski tokovi.


Sl.1. Pustinjski vodotok u Australiji

Svega 12% ukupne količine padalina otječe u australske rijeke dok preostalih 88% ispari ili odlazi u podzemlje. Čak 60% slatke površinske vode Australije otječe prema Timorskom moru, Arafurskom moru, zaljevu Carpentaria i sjeveroistočnom dijelu Koraljnog mora. Podaci o najvećoj australskoj rijeci često zbunjuju jer je prema nekim izvorima najduža rijeka Murray. Neki pak kod rijeke Darling uzimaju u obzir njezin gornji tok koji je poznat pod drugim imenima: Barwon i Macintyre, a zajedno s njima rijeka Darling ima veću duljinu toka od Murraya.

Murray

Rijeku Murray otkrili su Hume i Hovell 1824. godine i nazvali je Hume River. No, kad je 1830. godine iz Murrumbidgee rijeke u nju uplovio Charles Sturt, preimenovao ju je prema Sir George Murray-u, tadašnjem engleskom državnom tajniku za kolonije, misleći da se radi o drugom riječnom toku. Murray izvire u Snježnom gorju (dio Australskih Alpi) na jugoistočnom dijelu Novog Južnog Walesa, teče pretežno prema sjeverozapadu te najvećim dijelom čini granicu između Victorije i Novog Južnog Walesa. U Južnoj Australiji skreće prema jugu te se ulijeva u Indijski ocean kroz jezero Alexandrina i zaljev Encounter. Ukupna duljina toka rijeke iznosi 2520 km, tj. 3370 km zajedno s pritocima. Ušće rijeke je previše usko za ulaz i plovidbu većih brodova, no manje brodice plove rijekom tijekom kišnih razdoblja tj. u vrijeme većeg vodostaja. Sustav rijeke Murray odvodnjava površinu od oko 1 milijun km2, a glavni pritoci su joj Darling i Murrumbidgee.Veći dio toka rijeke okružen je visokim klifovima, pa je riječna nizina relativno uska. Dolina rijeke Murray je poznata po proizvodnji pšenice i po pašnjačkom ovčarstvu, a ostali važni proizvodi regije su voće i povrće po kojima je posebno poznata Južna Australija. Tijekom 20. stoljeća na rijeci su izgrađene mnoge brane uključujući Hume i Dartmouth, te shema Snježnog gorja. Zbog ovih je brana režim rijeka od zimsko-proljetnog vlažnog i ljetno-jesenskog suhog, prešao u trenutno niski vodostaj zimi i viši ljeti. Zbog toga je dolina rijeke Murray među najplodnijima u regiji, ali je ekosustav ozbiljno narušen. Također, zbog porasta saliniteta postoji opasnost od toga da voda iz rijeke uskoro bude neupotrebljiva, što bi uzrokovalo velike poteškoće Adelaideu.

Sl.2. Rijeka Murray

Darling

Rijeku Darling prvi je opazio Charles Sturt, u veljači 1829. godine, a ime je dobila po tadašnjem guverneru Novog Južnog Walesa. Tijekom 1850-ih rijeka je korištena za riječni promet, a već 1870-ih Murray-Darling sustavom plovilo je oko 100 parnih brodova. Darling izvire u Queenslandu, u Velikom razvodnom gorju odakle teče prema jugozapadu. Prvih 1100 km njenog toka poznato je pod drugim imenima (npr. Barwon i Macintyre), a od mjesta gdje se spaja s Culgoa rijekom blizu mjesta Bourke u Novom Južnom Velsu, naziva se Darling. Dalje teče do sutoka u Murray u mjestu Wentworth. Kako je ova rijeka jednim dijelom toka  često presušivala, duž nje su napravljena umjetna jezera u kojima se voda akumulira te se u sušnom periodu koristi za navodnjavanje plodnih površina. Ukupna duljina rijeke je 2739 km. Cijeli sustav Darling-Murray odvodnjava zapadni dio Velikog razvodnog gorja, a danas je rijeka Darling ozbiljno ugrožena zbog pretjerane iskorištenosti, onečišćenosti pesticidima, pojave zelenih algi te neprestanog povećanja saliniteta.


Sl.3. Rijeka Darling

Murrumbidgee

Murrumbidgee je treća rijeka po duljini u Australiji. Izvire u NP Kosciuszko u Velikom razvodnom gorju, teče dalje prema jugozapadu te se ulijeva u Murray blizu Balranalda. Rijeka je dugačka 2160 km i teče kroz Novi Južni Wales i kroz Teritorij glavnog grada.  Ovo je najveća rijeka u Novom Južnom Walesu, a naziv joj potječe iz aboriđinskog jezika i znači «velika rijeka». Važni pritoci su joj Molonglo koja protječe kroz Canberru te rijeke Lachlan i Abercrombie. Gornji tok Murrumbidgee-a otkriven je 1823, a donji tok tek 1829. godine (Charles Sturt). Zahvaljujući Shemi Snježnog gorja tok rijeke je 1970-ih skrenut.

Shema Snježnog gorja, dovršena 1970-ih godina, izgrađena je radi poboljšanja riječnog toka, zbog navodnjavanja i dobivanja električne energije, no navodnjavanje je dovelo do znatnog povećanja saliniteta. To je velik problem i za veće gradove, posebno za Adelaide čija je vodoopskrba vezana uz Murray. Zbog velikih sustava navodnjavanja koji su izrađeni u Victoriji, Novom Južnom Walesu i Južnoj Australiji (uključujući i jezero Hume), Murray u sušnim godinama gotovo presuši u donjem dijelu toka te rijeka praktički ne stigne do oceana. Najveći problem je velika varijabilnost visine riječnog toka u pojedinim godinama.
U nekoliko slijevnih područja Južne Australije vodni resursi se prekomjerno iskorištavaju te su negdje već i prešli granice održivog korištenja. Čak 26% od ukupno 325 područja gdje se koristi površinska voda su ili potpuno ili prekomjerno iskorištena s obzirom na zahtjeve održivog režima tekućica. To vrijedi za oko 55 % od ukupnih vodnih resursa koje Australija koristi.

Procjenjeno je da Australija ima oko 25.780 GL podzemne vode koja bi se mogla koristiti svake godine za domaćinstva, napajanje stoke i navodnjavanje. Trenutno se koristi samo 10 % podzemnih rezervi. Ukupno ima 535 mjesta na kojima se eksploatira podzemna voda iz velikih arteških bazena, od čega je njih 30% gotovo prekomjerno iskorišteno.
Od 1985. do kraja 1990-ih potrošnja vode u Australiji porasla je porasla za gotovo 60 %. Čak 75% vode koristi se za navodnjavanje (porast od 70% u posljednjih 15-ak godina). Voda koja se koristi u gradovima i industrijskim područjima čini 20% od ukpone korištene vode (porast od 53% u 15 godina). Voda za seoska domaćinstva čini svega 5% ukupne potrošnje. Australija trenutno ima 499 brana (većih od 15 m) s ukupnim kapacitetom 79 000 GL, a procjenjuje se da je 9% ukupne pohranjene vode u branama na farmama.

Sl.4. Dartmouth brana, na SI dijelu Victorije najveća je australska brana sa 180 m visine . To je trenutno i najveća brana Južne hemisfere

Zahvaljujući velikim novčanim ulaganjima u otkrivanje novih vodnih rezervi te još uvijek relativno malenom broju stanovnika (oko 20 milijuna), razvijeni dio Australije trenutno raspolaže dovoljnim zalihama pitke vode, no ukoliko se nastavi prekomjerno korištenje vode iz sustava Murray-Darling jugoistočni dio Australije uskoro bi se mogao naći u ozbiljnim problemima. Prekomjerno korištenje pitke vode nije opasno samo zbog smanjenja postojećih vodnih zaliha, već stoga što mala količina padalina na tom prostoru uvjetuje i povećanje saliniteta, te smanjenje kvalitete preostale vode. Uništavanje eko-sustava uz rijeke zbog prekomjerne upotrebe umjetnih gnojiva i pesticida, te pojava opasnih zelenih algi, također je ozbiljan problem kojeg će Australci morati što skorije riješiti.