Zanzibar – otok mirodija

5. srpnja 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

Zanzibar (domorodački naziv je Unguja) je otok smješten tek 35 km daleko od istočnoafričke obale. Zanzibar ima površinu 1609 km2, a zajedno s okolnim otocima (uključujući i otoke Pemba i Mafia) broji oko milijun stanovnika. Otok je nizak, pretežno koraljne građe. Temperature su visoke s malim godišnjim i dnevnim amplitudama. Količina padalina je znatna i iznosi oko 1500 mm godišnje s dva maksimuma (ožujak-svibanj i kolovoz). Vegetacija je bujna ali se zbog visoke gustoće naseljenosti prirodni pokrov intenzivno krči kako bi se dobile nove poljoprivredne površine.

Slika 1. Karta Zanzibara i okolnih otoka

Za Zanzibar se može reći da je otok slavne prošlosti ali vrlo nesigurne budućnosti. Prvi stanovnici Zanzibara bili su Afrikanci s susjednog kopna, pretežno pripadnici Bantu naroda Madimu i Tambatu. Već u 8. st. počinju na Zanzibar svraćati prvi arapski trgovci s područja današnjeg Omana i Irana što je označilo prekretnicu u povijesnom razvoju otoka jer jačaju trgovačke veze između arapskog svijeta i Istočne Afrike. Trgovina je ovisila o monsunskim vjetrovima, a obavljala se pomoću dhowa, brodova lagane konstrukcije opremljenih s latinskim jedrom, koji su u idealnim uvjetima mogli preploviti put od zapadnoindijskih luka do Zanzibara za dvadesetak dana. Krajem 15. st. na Zanzibar su stigli Portugalci koji su pretvorili otok u pomorsku bazu na trgovačkoj ruti prema Indiji. Iako su se na otoku zadržali dva stoljeća nisu ostavili dublji kulturološki trag. Portugalce su 1698. protjerali s prostora Istočne Afrike, uključujući i Zanzibar, omanski Arapi čiji će utjecaj na razvoj otoka biti od presudnog značenja. Spoj arapske kulture i lokalnih afričkih utjecaja najbolje će se ogledati u razvoju jezika swahili (sawahil, arap. – obala) koji će, zbog svoje jednostavnosti, postati lingua franca čitave Istočne Afrike pa i šireg afričkog prostora. Swahili će, osim jezika, s vremenom postati i naziv za narode koji žive na istočnoafričkoj obali od Roga Afrike do Mozambika.

Slika 2. Zastava Zanzibara

Godina 1818. bila je odlučujuća za razvoj otočnog gospodarstva. Te je godine na otok uveden klinčić koji je dopremljen s Maskarena kamo je donesen s Molučkog arhipelaga. Zbog povoljnih klimatskih uvjeta proizvodnja klinčića ubrzo se naglo proširila kako na Zanzibaru tako i na susjednim otocima. Plantaže su bile pretežito u rukama Arapa i Indijaca dok su Afrikanci, iako su činili većinu stanovništva, bili tek radnici na plantažama. Godine 1872. nevrijeme je uništilo 2/3  stabljika klinčića ali je proizvodnja ubrzo obnovljena. Bolest klinčića na Zanzibaru ograničila je proizvodnju na Pembu gdje se nalazi oko 3  od 4 milijuna stabala. Klinčići imaju oko 1,5 m visoko stablo i krošnju u obliku piramide. Na jedan ha dolazi otprilike 175 stabala a po stablu se godišnje dobije oko 2,5 kg suhih klinčića. U najboljim godinama žetva klinčića je iznosila oko 20 000 t ali je proizvodnja jako varirala od godine do godine.

Slika 3. Dhow – tipični trgovački jedrenjak s istočnoafričke obale

Bilo bi pogrešno misliti da se čitavo gospodarstvo Zanzibara temeljilo na klinčiću. Zanzibar je dugi niz godina bio središte istočnoafričke trgovine robljem i slonovačom. Arapi su upravljli ovom trgovinom organizirajući karavane koje su u unutrašnjost Afrike odlazile po robove i slonovu kost. Zanimljivo je da su trgovinu uglavnom financirali indijski trgovci, većinom  agenti trgovačkih tvrtki iz Bombaya. Koliko je unosna ta trgovina bila svjedoči i podatak da je vladar Zanzibara, sultan  Said (1804.-1856.), odlučio 1832. svoju prijestolnicu preseliti iz Omana na Zanzibar. Svake godine je na zloglasnoj zanzibarskoj  tržnici robova  prodavano oko 50 000 ljudi. Polovicom 19. st. počinje jačati politički utjecaj Britanaca na Zanzibaru, pa je pod njihovim pritiskom sultan odlučio obustaviti trgovinu robljem 1873. Od tada počinje gospodarsko nazadovanje Zanzibara koji je već 1890. postao britanski protektorat. Britanci su odlučili zadržati sultana koji je od tada imao tek ceremonijalnu ulogu dok je stvarnu vlast imao britanski guverner. Susjedno afričko kopno, koje je do tada bilo pod suverenitetom  zanzibarskog sultana, podjeljeno je između Njemačke, Britanije i Italije.

Nakon Drugog svjetskog rata čitav afrički kontinent zahvatio je proces dekolonizacije. Zanzibar nije bio iznimka iako je sultan Kalifa ibn Harub (1879.-1960.) otvoreno podupirao Engleze. U prosincu 1963. Zanzibar je proglasio nezavisnost, a već je u siječnju 1964. došlo do krvavaih nemira i do državnog udara kojim je zbačena konzervativna vlada sastavljena uglavnom od Arapa. Na vlast je došao lijevo orijentirani režim pod vodstvom Abeida Amanija Karume (1905.- 1972.), a mnogi arapski političari bili su proganjani i zatvoreni. Dana 26. 4. 1964. Tanganjika i Zanzibar ujedininili su se u Republiku Tanzaniju. I u novostvorenoj državi Zanzibar je očuvao svoj zaseban položaj pa je 1979. dobio i poseban ustav. Zanzibar ima nezavisnu administraciju, poseban Zastupnički dom od 50 mjesta uz 9 mjesta koja su rezervirana za žene. Parlament u svojoj nadležnosti ima pitanja zdravstva, poljoprivrede, turizma, osnovnog i srednjeg obrazovanja, lokalne i vanjske trgovine te prometa. Lokalni izbori za Zastupnički dom održavaju se svake pete godine s jedinstvenim pravom glasa za sve punoljetne osobe. Kada je predsjednik federacije iz Tanganjike prvi potpredsjednik je sa Zanzibara, a ako je predsjednik federacije s Zanzibara onda je prvi potpredsjednik iz Tanganjike a drugi sa Zanzibara.

Slika 4. Sultanova palača u gradu Zanzibaru

Središte otoka Zanzibara je istoimeni grad s oko 160 000 stanovnika. U njegovu luku danas pristaju mnogi suvremeni trgovački brodovi iako je još u njoj moguće vidjeti i tradicionalne dhowe. Najzanimljiviji je stari dio grada, tzv. Kameni Grad, s tipičnim arapskim rasporedom uskih i krivudavih ulica i s jednokatnicama u čijim prizemljima se nalaze mali dućani u vlasništvu indijskih trgovaca. Zanzibar je poznat i po tome što su ga kao bazu za svoja istraživanja afričkog kopna koristili mnogi čuveni istraživači, primjerice Livingstone, Stanley, Burton i dr. Najveći dio Kamenog Grada izgrađen je u 19. st u vrijeme najvećeg trgovačkog procvata. Beit al-Ajaib (Kuća Čudesa), bivša sultanova palača svjedoči o nekad bogatom i naprednom gradu. Nedaleko nje nalazi se anglikanska katedrala na mjestu stare tržnice robova. Za njen oltar kažu da je na mjestu gdje se nalazio stup za bičevanje dok je zvono crkve dar muslimanskog sultana.

Pošto su lučka i trgovačka funkcija otoka pale u drugi plan, a ni poljoprivreda nije pružala siguran izvor prihoda, stanovništvo se sve više okreće turizmu kao novom obliku gospodarske aktivnosti. Konzervativni muslimanski krugovi na otoku predstavljaju kočnicu razvoju turizma jer se boje da bi prevelik broj posjetitelja na otoku, naročito onih iz zapadnog civilizacijskog kruga, mogao narušiti tradicionalni sustav vrijednosti. Otok inače nudi čitav niz atraktivnih plaža i kulturno-povijesnih znamenitosti, te je još relativno “neiskvaren” masovnim turizmon. Tanzanija se smatra jednom od politički i sigurnosno najstabilnijih afričkih zemalja iako spada u red gospodarski najnerazvijenijih država svijeta, pa s te strane ne postoje zapreke jačem turističkom razvoju. Kao zanimljivost može se spomenuti da je na Zanzibaru je rođen i Freddie Mercury, legendarni frontman grupe Queen, pravim imenom Farrokh Bulsara (rođen 1946.), čiji su roditelji porijeklom iz Irana. Njegova rodna kuća danas je jedna od glavnih turističkih znamenitosti na otoku.